Prikazujem sadržaj po oznakama: ribe

Razvoj svjetske trgovine i porast broja međunarodnih putovanja početkom dvadesetog stoljeća značajno je utjecao na povećanje broja invazivnih vrsta na našem području. Brojni su organizmi tako dobili priliku „putovati” na teretima brodova, u balastnim vodama ili prihvaćeni za transportna sredstva. Transport biljnih i životinjskih vrsta te mikroorganizama na udaljena mjesta – često nenamjerno – rezultirao je neočekivanim ekološkim posljedicama te omogućio vrstama da prijeđu prepreke koje bi inače za njih bile nepremostive (planine, rijeke, oceane i slično), pišu iz udruge Sunce.

Smatra se da su uz zagađenje, gubitak staništa, prekomjerni izlov i klimatske promjene, invazivne vrste jedna od najvažnijih prijetnji bioraznolikosti.

U 20. je stoljeću, uslijed već spomenutih svjetskih trendova, problem invazivnih stranih vrsta postao je još ozbiljniji. Na snazi su različite strategije i pravilnici koji bi omogućili bolju kontrolu nad brojnosti invazivnih vrsta. No unatoč zakonodavnim mjerama, praćenjima, edukacijama i kontroli, invazivne vrste i dalje ostaju veliki problem, a suradnja na svjetskoj razini često je ključna u njegovom rješavanju.

STRANE VS. INVAZIVNE VRSTE

Važno je razlikovati strane od invazivnih vrsta. Nije svaka strana vrsta invazivna i obrnuto. Strana je vrsta nezavičajna vrsta koja prirodno ne obitava u određenom ekosustavu, nego je u njega dospjela namjernim ili nenamjernim unošenjem. Nazivi pod kojima se takve vrste u literaturi mogu pronaći su: alohtona, nenativna, nezavičajna, egzotična, introducirana ili unesena vrsta.

Ako širenje strane vrste ima negativan utjecaj na bioraznolikost, zdravlje ljudi ili uzrokuje ekonomsku štetu na unesenom području, tad se ta strana vrsta klasificira kao invazivna.

Natjecanje za hranu i stanište, širenje bolesti i križanje s lokalnim vrstama neke su od prijetnja koje invazivne vrste mogu imati na određeno područje. Ove prijetnje posebno su izražene u osjetljivim ekosustavima te zemljopisno izoliranim područjima, kao što su otoci.

RAZLOZI DOLASKA

Svaka promjena u prirodi, bilo da se radi o doradi, nasipavanju, preinaci ili većem zahvatu, ostavlja trag u okolišu. Posebno značajan utjecaj imaju projekti poput prokopavanja kanala. Najbolji primjer za to su lesepsijske vrste, nazvane prema Ferdinand Lessepsu, koji je 1854. dobio koncesiju za probijanje Sueskog kanala. Riječ je o vrstama koje migriraju iz Crvenog mora, kroz probijeni kanal u Sredozemno more, a kasnije i u Jadransko more. Primjer je za vrstu koja je u Jadransko more došla tim putem srebrnopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus).

Prijenos se dosta često odvija i balastnim vodama. Balast je svaki materijal koji se upotrebljava za reguliranje težine ili ravnoteže plovila. Iako su se u prošlosti koristili drugi materijali, od kraja 19. stoljeća koristi se voda (morska, riječna, bočata). Kad brod iskrca teret, ukrcava se balast i obrnuto, kada ukrcava teret, iskrcava balast.

Procjenjuje se da se godišnje preveze između 10 i 12 bilijuna tona balastne vode širom svijeta. Studije provedene u mnogim zemljama pokazale su da pojedini živi organizmi čak mogu preživjeti u vodi i sedimentu koji se prevozi u brodskim tankovima kao balast. Ispuštanje takve vode i organizama koji u njoj obitavaju može predstavljati za obalnu državu vrlo veliku prijetnju s nesagledivim posljedicama za morski okoliš.

Međunarodna Pomorska organizacija (IMO), kao specijalizirana organizacija UN-a, prepoznala je potencijalnu opasnost, pa je u studenom 1997. godine donesena IMO Rezolucija A.868(20) – Smjernice za kontrolu i upravljanje brodskim balastnim vodama za smanjenje prijenosa nepoželjnih morskih organizama i patogena, a preporučena primjena Smjernica odnosi se za sve obalne države. Trenutno IMO broji 175 članova, a Republika Hrvatska članica je od 1992. godine.

Sve veći utjecaj svakako imaju i klimatske pojave te se već počinju spominjati i „klimatski migranti”. Promjenom temperature za mnoge vrste u toplijim krajevima stvaraju se nepovoljni uvjeti za život te one migriraju u hladnije krajeve. Iako su klimatske promjene jedan od glavnih razloga migracije, one se najčešće događaju u kombinaciji s još jednim negativnim utjecajem (kao što je probijanje kanala).

Slobodnim sidrenjem ne samo da se narušava stanište, već se omogućuje i prijenos vrsta s jednog područja na drugo. To je pretežito slučaj s vrstama algi koje imaju sposobnost vegetativnog razmnožavanja (razmnožavanja otkidanjem, fragmentacijom i slično). Najbolji primjer za ovaj utjecaj je primjer vrste Caulerpa cylindracea koju se može pronaći duž cijelog Jadranskog mora.

Slučajni su ispusti vrsta pri promjeni morske vode u akvarijima još jedan razlog. Tako je 1984. godine pri čišćenju akvarija u Maroku, u Sredozemno more unesena vrsta Caulerpa taxifolia, koja je u Jadranskom moru prvi put zabilježena 1994. godine.

NOVA PRIJETNJA

Vatrenjača (Pterois miles) – na engleskom lion fish, invazivna je indo-pacifička vrsta ribe, ozloglašena zbog prehrane velikom količinom autohtonih ribljih vrsta, velike reproduktivne moći te otrovnih bodlji. Ova vrsta radi velike probleme na području cijelog Sredozemnog mora. U Jadranskom moru, prvi je put zabilježena 2019. godine.

Srebrnopruga napuhača (L. sceleratus) – na engleskom silver-cheeked toadfish, smatra se jednom od najopasnijih invazivnih vrsta Sredozemnog mora, a zbog otrova koji se nalazi u tijelu i koji je termorezistentan, predstavlja prijetnju bioraznolikosti i ljudskom zdravlju. Mesojed je s iznimno čvrstom čeljusti i jakim zubima. Japanska vrsta srodna ovoj, iako je iznimno otrovna, pravi je specijalitet, a mogu je pripremiti samo posebno osposobljeni kuhari. Ova je vrsta u Jadranskom moru prvi put zabilježena 2012. godine.

ŠTO PODUZETI

Ono što je specifično za većinu invazivnih vrsta, pa tako i za vatrenjaču i srebrnoprugu napuhaču, jest to da su otpornije i prilagodljivije od autohtonih vrsta.

Mnoge zemlje imaju velikih problema s invazivnim vrstama, čiji se broj zbog slabe ili nikakve regulacije značajno povećao te gotovo u potpunosti istisnuo autohtone vrste. Kako ne bi došlo do takvog scenarija, potrebno je reagirati na vrijeme. Evo kako:

pri susretu sa stranom vrstom bilježiti i javljati njihove lokacije nadležnim institucijama;

sudjelovati na radionicama i seminarima o invazivnim vrstama kako bi se inforrmirali o vrstama koje bi mogle ući u Jadransko more;

prikupljati savjete stručnjaka i primjere dobre prakse regulacije populacija iz drugih područja u cilju moguće primjene na našem području;

podizati razinu svijesti o opasnostima do kojih može doći svakom intervencijom u prirodi;

prema iskustvu zemalja koje se već bore s vrstama poput vatrenjače, na vrijeme regulirati zakone i omogućiti izlove vrste u cilju smanjenja brojnosti populacije. Treba imati na umu da je riječ o vrsti čijoj migraciji pogoduju klimatske promjene i njezin je ponovni ulazak u Jadransko more neupitan;

riba paun (kad se uklone otrovne bodlje) i mnoge druge vrste, poput plavog raka (Callinectes sapidus), vrlo su ukusne te treba sagledati kako bi se mogle uvrstiti u svakodnevnu prehranu.

„Kad smo već veliki broj autohtonih vrsta prelovili i doveli do ruba istrjebljenja, zašto se ne bi vodili istom logikom pa pojeli i invazivne vrste :) Barem one koje se mogu konzumirati.” - našalili su se iz udruge Sunce.

JPA

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 16 Travanj 2021 11:20

Prije nego zatopli u duboko na kokote

Temperature priobalnog i površinskog mora su još uvijek nedovoljno visoke da bi se u njima pojavio veći broj vrsta riba dovoljno brojnih i raspoloženih za „suradnju“ s udičarima. Zbog toga je tijekom travnja najbolje love dalje od površine i obale. Osim na tvrdim, dobri ulovi se mogu ostvariti i na mekanim dnima. Poslije mola, najčešće lovine, s takvog dna se mogu podići i druge ribe, među njima i kokot. Ta riba osebujnog izgleda i ponašanja, izvanrednog okusa, oduševit će ribolovce i svojom borbenošću. Zbog svega toga vrijedi se potruditi i pokušati ciljano je loviti.

Kokotićem, kokotom, ali i lastavicom, naš narod naziva čak devet riba, od kojih svaka ima i brojna druga posebna imena. Radi se o ribama iz obitelji štotoglavki - krutoglavki. Zajedničko im je prepoznatljiv izgled- velika glava oklopljena koštanim oklopom i vrlo razvijena prsna peraja kojima se služe za brzo plivanje, ali i gmizanje te opipavanje morskog dna.

kokoti 160421 1

Ovisno o vrsti i dobu godine, kokoti se zadržavaju na raznim dubinama. Najpliće, do same obale dolazi barjaktar, letač i sivac, čak i tijekom zime jer kao i svi ostali kokotići podnose temperaturu i od samo 8 stupnjeva Celzijevih, iako im najviše prija ona od 18 do 24. Glavaš i kosteljić dolaze na samo 10, balavac, kamenjar i oštruljić na 20, a rožac na samo 30 m dubine. Međutim, uglavnom se zadržavaju puno dublje, kosteljić i do svih 500 metara, ali su im najgušća naselja na 40 i 80 metara.

Bez obzira na brojnost, kokotići žive osamljeničkim životom, odrasli najčešće u paru. U jata se skupljaju u vrijeme mrijesta, kad se i najintenzivnije hrane. Glavaš, kosteljić i kamenjar u drugoj polovici zime i prvoj proljeća, sivac od travnja do kolovoza, oštruljić tijekom srpnja, kolovoza i rujna, a balavac u periodu lipanj- listopad. Kad se, pak, mrijesti letač - ne zna se točno.

Iz svega navedenog jasno je da je počeo ovogodišnji period najboljeg lova ovih riba te da se mogu loviti na mnogim pozicijama, čak i s obale dalekim bacanjem. Ipak, najbolje ih je tražiti daleko od obale, na dubinama od 30 do 80 metara, iz usidrenog plovila. Plijen će najčešće biti oštruljić, jer je najbrojniji, nažalost i najmanji jer naraste do najviše 20 cm dužine. Do 42 cm i 750 grama naraste glavaš, ali mu je srednja lovna težina tek stotinjak grama. Osim njih, više od ostalih se lovi i kosteljić, koji može dosegnuti do 70 cm i 3 kg.

Ma kako bili brojni na pojedinim područjima, kokotići su u pravilu samo dio ulova. Zato i kad su ciljani plijen treba ih loviti univerzalnim završnjakom oblika „očenaš“. Kako se kokotići hrane na dnu, najbolje je donji privez završnjaka postaviti neposredno poviše olovnice. Također, bolje je ako je taj privez nešto duži od ostala dva, barem 60, ali i do 100 cm. Na 60 - 100 cm poviše njega treba biti drugi pa na još 60 – 70 treći privez, oba duga 50- 60 cm.

kokoti 160421 2

Kako je na dubinama na kojima se love kokoti vidljivost dosta slaba, završnjak nije neophodno izraditi od nevidljivog fluorougljika, ali ga je neophodno opteretiti s dovoljno teškim utegom da stoji okomito. Za lov na dubinama do 50 - 60 m dovoljan je pribor snage 6 do 10, najviše 15 libri, kojim se sigurno mogu savladati ne samo kokotići nego i ostale ribe koje s njima dijele stanište. To znači da osnovna struna može biti višenitka promjera 0,14 do 0,18 mm ili najlonska 0,30 do 0,35 mm. Završnjak je dovoljno izraditi od 0,05 do 0,10 mm tanjeg najlonske ili fluorougljične strune. Spojeve priveza s predvezom najbolje je izvesti preko vrtilice ili tzv. snoda, koji omogućavaju maksimalno moguću okretnost priveza, čime se oni štite od uvrtanja. Što se tiče udice, njen oblik nije osobito važan, ali je najbolje koristiti one kratkog tijela, primjerice oblika „Kirbby“, „Beak“ ili „O'shaughnessy“, širine oko 10 mm, ovisno o očekivanoj veličini plijena.

Kokotići su ribe dna. Hrane se crvima, račićima i mekušcima iz i s dna, ali nisu samo skupljači hrane nego i love sitnije ribe. Zato se za njihov lov mogu koristiti brojni mamci, svi crvi, račići mekšeg oklopa, školjke, ribice… Važno je da mamac prekriva udica, ali ne i njen vrh. Još je važnije da je mamac svjež, jer će kokotić samo takvog uzeti. Međutim, veoma rado će uzeti i umjetni mamac pa se može loviti i grmjelicama, sabiki varalicama, o kojima smo pisali nedavno.

Mamac kokotić uzima čim ga vidi. Međutim, na to najčešće treba dosta dugo čekati jer te ribe žive u raspršenim jatima i velike su lutalice. U međuvremenu, možda će se zakačiti mol ili druga riba koja dijeli stanište i hranu s kokotićima.

Ako je prvi ulovljeni kokotić malih, najvjerojatnije će naići još nekoliko njih istih dimenzija. Ulovi li se, pak, krupni, velika je vjerojatnost da će toliki doći još samo jedan. Nakon toga je dobro mamce spustiti negdje drugdje, dovoljno desetak metara dalje.

Podjednako uspješno loviti se može danju i noću. Najbolji ulovi se postižu tijekom jutarnjih sati, kad su kokotići najgladniji. Kad se zakače, neće biti osobito borbeni, ali će raširenim prsnim perajama pružati veliki otpor. Tijekom izvlačenja će kružiti pod plovilom, a kad dospiju na suho pokazat čemu duguju spomenuta, ali i imena poput hrokavica, svirac ili prasica - oglasit će se!

Objavljeno u esPRESSo