Prikazujem sadržaj po oznakama: interview

Nikola Dobroslavić ušao je drugu polovicu svog čak četvrtog mandata na poziciji župana dubrovačko – neretvanskog. Sve te mandate njegov rad obilježio je trud na projektima prometnog povezivanja juga Hrvatske, a kruna je Pelješki most, iako to nije bio županijski, već državni i europski projekt, ali upravo Dobroslavić bio je najveći zagovornik izgradnje mosta.

Sada je i najveći zagovornik izgradnje brze ceste do Zračne luke Dubrovnik. U razgovoru za portal Južni kazao je kako nije riječ o cesti do Karasovića, što je teza koja se provlači u javnosti, već isključivo o cesti do Zračne luke Dubrovnik, ali kazao je i kako Hrvatske ceste nakon javnih rasprava mogu pokrenuti projekt i bez daljnjih konzultacija i mišljenja Županije, Grada Dubrovnika, općina ili građana.

Više o svemu možete pročitati na Južnom OVDJE.

dpp

Iz posljednjih sjednica Gradskog vijeća može se vidjeti kako odnosi između dvojice gradonačelnika, bivšeg Andra Vlahušića i aktualnog Mata Frankovića, više nisu napeti. Nakon što je Franković prihvatio Vlahušićev prijedlog izjednačavanja cijene ulaznice za zidine s cijenom DuCarda, bivši i aktualni gradonačelnik tijekom sjednica više se ne sukobljavaju. Vlahušić, koji gotovo redovito podržava sve akte na Vijeću za portal Dubrovnikpress ističe kako nije u koaliciji s HDZ-om već se radi o nekoj vrsti programske suradnje. Ističe i kako je dugi niz godina politički surađivao s HDZ-om.

Jeste li ušli u koaliciju s HDZ-om?
– Ne! Još sam '89. bio na osnivačkom skupu HDZ-a. Pero Beatović, moj Primorac, moja generacija, zvao me da dođem. Prvo smo bili u Klubu pomoraca pa smo onda pošli u Karaku, ali ja nisam želio pripadati tom pokretu jer su mi draži bili proljećari iz '71. Napad na Dubrovnik dogodio se 1. listopada '91. i odlazim u ured gradonačelnika Pera Poljanića. Kao mladi liječnik tada ga pitam: „Pero, treba li pomoći?” U cijelosti preuzimam civilnu opskrbu grada. Je li to suradnja s HDZ-om?

To su ratne, potpuno drukčije okolnosti.
- Dolazi '93. i ja odlazim na Bijeli put i ured Ante Bobana. Pišem knjigu o suradnji Hrvata u BiH i dobijem povelju od Tuđmana, dobijem Danicu. Je li to suradnja s HDZ-om?

To su još uvijek ratne okolnosti.
- Ja jedini pobijedim HDZ '98. Srušimo Juru Burića. Svi u HDZ-u glasaju jednoglasno i izaberu me za predsjednika Županijske skupštine.

To je već itekakva politička suradnja.
- Jednoglasno me izaberu. Županijski HDZ me izabere za predsjednika Skupštine. Imam ured iznad Ureda gradonačelnika, imam plaću kao župan, imam Augustu za tajnicu, Mata Krešića za šofera i audi A6. Je li to bila koalicija s HDZ-om?

Da, koalicija ili kohabitacija itekakva.
- Iza toga 2001. pa 2005. tučemo HDZ u Županiji, a 2009. se mijenja zakon i ja idem na prve neposredne izbore za gradonačelnika i pobjeđujem te 2009. pa 2013. i ponovo 2015. Sva tri puta pobjeđujem na izborima

I onda opet Šuica surađuje s Vama.
- Šest puta u nizu surađujemo. Od 2005. do 2009. ja sam ravnatelj bolnice i u Županiji sam protiv HDZ-a, a tamo sam bio član Poglavarstva i na razini Dubrovnika vodim kadrovsku politiku. I Kristijana Pavića ja dovedem za ravnatelja Lučke uprave Dubrovnik jer samostalno biram i dogovaram se s Dubravkom Šuicom. Gradski sam vijećnik, radimo zajedničke projekte, projekte za grad i to ljudi zovu tihom koalicijom, dođu izbor i ljudi me direktno izaberu za gradonačelnika.

Pa Vi i HDZ, odnosno Šuica nastavljate suradnju.
- Predsjednik Gradskog vijeća 2013. bio je Niko Bulić.

Jest!
- Tko se složio s time? Pa Dubravka Šuica tadašnja predsjednica Gradskog odbora HDZ-a.

Jest pa ste napravili dubrovački dogovor.
- Tako je! A što je bilo 2015.? Tko je tada bio predsjednik Gradskog vijeća?

Mato Franković.
- A tko je bio gradonačelnik?

Vi! Suradnje nema!
- Prvi proračun smo normalno surađivali, ali se kod drugog oni odlučuju da ga sruše u koaliciji SJG, Vićan i HDZ. Pa Mato je to nedavno potvrdio. Dakle, dolaze izbori i ja pobijedim Mata i nakon toga on postaje predsjednik Gradskog vijeća u koaliciji sa SJG. Surađujemo normalno, pozivam ga na sastanke, dolaze ministri, prvo lijeve pa kasnije i desne opcije, dolazi Plenković i ja pozivam Mata na taj sastanak. U Hiltonu je bio sastanak s premijerom na koji Mato nije bio pozvan, ali ja ga pozivam kao predsjednika Gradskog vijeća. Potom je HDZ želio ponovo na izbore i nemaju način kako osim da naprave lex Vlahušić. Šest puta sam ih pobijedio pa su napravili lex Vlahušić. Ne zaboravimo 2015, i presudu Vrhovnog suda, pravomoćnu te veljače, a afera Revelin se otvara tek kad sam prestao biti gradonačelnik.

PITAJU ME „ANDRO, ODAKLE TI ŽELUDAC DA SJEDNEŠ U EMISIJU S KRISTIĆEM?”

Dobro, jeste li sad u koaliciji s HDZ-om ili niste?
- Naravno da nisam. Ja sam jedini čovjek s 30 – godišnjim iskustvom u politici koji sam nastradao zbog težnje da gradu bude bolje, jer za mene je grad prostor bivše Općine Dubrovnik ili bivše Republike. Za mene je grad i dio Hecegovine koja je uvijek bila dio grada, općina Ravno, Ivanica i Neum, prostor od Konavala do Pelješca. Nisam se ja promijenio.

Je li se HDZ promijenio?
- Pa evo kad sam neki dan bio u jednoj emisiji s Kristićem zovu me ljudi poslije i pitaju me: „Andro, odakle ti želudac da sjedneš u emisiju s Kristićem?” Ja sam ostao isti i je li to Poljanić, Šuica, Bulić, Mato Franković kao predsjednik Gradskog vijeća ili kao gradonačelnik, za mene je potpuno ista stvar. Ja sam kreator i sa svoje 62 godine u stanju sam izbaciti jedno 25 ideja svaki dan, ideja dobrih za Grad i Županiju.

Gradonačelnik je počeo uvažavati Vaše ideje, dočekali ste da Vam oda priznanje za neke projekte, konkretno DuCard.
- Najveće je priznanje kad ti do jučer zakleti neprijatelji kažu „Andro, imaš odlične ideje”. Što mogu više dobiti, većeg priznanja nema. Pokojni Vekarić mi je rekao, „Andro, lex Vlahušić ti je nagrada za životno djelo”. Jedan profesor za Ustavno pravo mi je rekao da su u bivšoj Jugoslaviji i sadašnjoj Hrvatskoj samo tri zakona po imenu i prezimenu neke osobe, prvi je bio zaštita druga Tita, drugi je lex Plenković, a treći lex Vlahušić. Molio sam tog profesora da mi pomogne, rekao je da ne može.

Hoće li ova Vaša suradnja nekome smetati, DDS -u primjerice?
- Evo, Mato mi je u svibnju i rođendan čestitao. Poslao sam mu poruku da sazove Povjerenstvo za DuCard jer je sezona počela, a i dalje se prodaje više karata za zidine nego DuCarda.

HDZ -OVCI FUNKCIONIRAJU NA NAČIN DA SLUŠAJU PLEMENSKOG VOĐU

Ali kasnite s tom promocijom DuCarda.
- Nitko ne zna da postoji jedinstvena cijena ulaznica. Mi nemamo promociju, a dio sezone je prošao. Izgubit ćemo ove godine jako puno, ali nakon što su iz DPDS-a otišli Niko i Denis i došla nova ekipa, rekao sam „give peace a chance” i zato ne reagiram.

A jeste li s Frankovićem i Vićanom, kao što kaže Capor, kuhali oko smjene ljudi u DPDS-u?
- Ne, ne ne, osim što se ja bavim prekomjernim granatiranjem dok Mato to radi na pristojan način. Nije bilo dogovora, nismo pričali o tome. Ja sam protiv DPDS -a i Blagih dijela.

Ti su Vaši stavovi opće poznati.
- Oni uzimaju na našoj gluposti i ja sam protiv toga.

Je li Vaša suradnja s Frankovićem i HDZ-om uvod u neko preslagivanje u Vijeću, nove koalicije, odnosno programe suradnje?
- Sve ovisi o Matu. Ja sam jasno rekao kako ću glasati. Rekao sam da ću glasati i za Potrebicu i za proračun ako se dogovorimo da se cijena ulaznica i DuCarda izjednače. Rekao sam da ću ako se to dogodi, glasati za HDZ -ove proračune do kraja mandata. Kad glasaš za proračun ne možeš rušiti Vijeće. O većini odluka ću iznositi svoj stav, a ako me netko uvjeri u suprotno možda i odustanem od svoga stava po nekim pitanjima.

Ne morate i ne možete se u svemu slagati.
- Da, primjerice, Pezo je vazda bio gromovnik protiv mene, a nedavno je rekao kako je šteta što nije prošao moj prijedlog zakona da gradovi postanu vlasnici prostora nad morem. Treba promijeniti Zakon o pomorskom dobru. Gradovi sjedišta Županija trebaju biti vlasnici nad morem. Ako Mato kaže da je to dobar prijedlog, postat ću prijatelj brojnim HDZ -ovcima jer oni funkcioniraju na način da slušaju plemenskog vođu i vrhovnog poglavicu. Dakle, pitanje je Frankovića i njegove percepcije. Prve četiri godine su bile percepcijske da je on pobijedio i da su sve njihovi projekti pa su bili izbori i mogao sam vrijeđati i spominjati patuljke.

PERO IMA PROBLEM JER ĆU JA UVIJEK GLASATI ZA PRORAČUN

Govorili ste svašta u kampanji.
- Ok, jesam, ali to je bio moj odgovor na Matove četiri godine, no on je sad došao u novu poziciju. Može govoriti da je Lapadska obala njegova i put za Osojnik, ali to je kao da glazbenik u simfonijskom orkestru kaže da je Čarobna frula njegova. Ja živim u svijetu osmišljavanja ideja i projekata. Bavim se mentalnim projektiranjem i to je moje zadovoljstvo. Ja nisam dirigent, ja sam skladatelj. Evo i gradonačelnik Mostara me zamolio da mu pomognem oko transformacije turizma u Mostaru. Ja sam de facto ostao jedini suvremeni živući intelektualac u Dubrovniku. Mato je odlučio biti ugledan gradonačelnik, Mato zna prihvatiti i drukčije načine razmišljanja. Vidio je da mu nisam prijetnja. Bili su izbori i svjestan sam i svojih godina, ali i svojih djela i nemam nikakav problem s time. S druge strane, imam ogromnu kreativnu moć, daleko najveću u gradu i Matu se to sad sviđa. Politički ga ne ugrožavam. On je vrhovni poglavica i šef HDZ -a u gradu.

Ajmo zaključiti, dakle nema koalicije s HDZ-om već je ovo neka vrsta programske suradnje na koju je Franković pozivao nakon izbora.
- Tako je, s tim da ja imam programa koliko god Mato želi, ali i dalje ću ukazivati na ponašanje Pera Vićana koje je isto kao i prije 30 godina. Kupi birače i onda ucjenjuje gradonačelnika. Hvala Bogu, sad konačno ima jedan projekt, ta lapadska arena kakva takva, a dosad je bilo da ne zna što bi osim što ima pravo veta i ako mu se nešto ne sviđa, srušit će gradsku vlast i ako bude u prilici, tako će napraviti i Matu. On se ponaša kao drugi čovjek grada, to je vidljivo i očito želi maknuti Raguža i želi da bude samo on i HDZ. Smeta mu svatko tko mu onemogućava da se bavi reketom i ucjenama gradonačelnika. Imao je tu moć da je mogao rušiti gradonačelnika rušenjem proračuna, ali sad se promijenio zakon. Kad više ne ruši gradonačelnika rušenjem proračuna, sad ga je strah što b se moglo dogoditi i sad, kad mu je sužen manevar, kad se Vijeće raspušta
ako se ne usvoji proračun, Pero ima problem. Drugi mu je problem što zna da ću ja uvijek glasati za proračun.

Znači s Matom možete, s Perom nikako.
- Ja nisam rušitelj, drugi su to radili. Naučio sam davno što je to destruktivna snaga. Uvjerio sam se kako gradu ide lošije kad ga rušimo i tužno mi je gledati kako je grad potpuno bez ideje

Jeste li s HDZ-om dogovorili neke točke programske suradnje?
- Ne!

Prva je valjda DuCard?
- Ne, ne, samo smo se jednom sastali.

To je bilo onda kad te nosili prezentaciju DuCard?
- Sve je na Matu Frankoviću! Ja ću stati na ulaz na zidine i reći ljudima da ne kupuju karte. Na Matu je hoće li on i HDZ smatrati porazom ako prihvaćaju projekte o kojima govorim. Ja ću i dalje pričati što bi trebalo biti u Gružu, Lapadu, Ilijinoj glavici...

Nakon što mu je četiri godine izmjenama Zakona o lokalnim izborima onemogućeno političko djelovanje, za bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića sudjelovanje na lokalnim izborima politički je povratak. Iako konferencije za novinare održava gotovo svakodnevno jer se osim za gradonačelniki, natječe i za mandat u Gradskom vijeću kao kandidat platforme „Dubrovnik, naš grad” ističe kako uopće nema osjećaj da se događa „nešto kao kampanja”.

Ususret turističkoj sezoni naglašava kako Dubrovnik za turiste nije spreman jer nema ni sustav ni mjere za dolazak i boravak turista u Gradu. Najavljuje kako će, ukoliko bude izabran za gradonačelnika, reorganizirati gradsku upravu. One koji su višak neće otpuštati već će im dati posla.

Oporbu poziva na konsenzus. Za bivšu blisku suradnicu Olgu Muratti, koja je često govorila kako samo Andro može voditi Grad, ističe da je činom koaliranja s HDZ-om prestala postojati. Nositeljici HDZ-ove liste Zrinki Raguž u novom sazivu Gradskog vijeća, u kojem očekuje osvojiti četiri mandata, nudi suradnju i najavljuje organizirati referendum o zidinama.

Nakon lokalnih izbora 2017. na kojim se niste mogli natjecati, najavili ste sudjelovanje u utrci za gradonačelnika 2021. Je li se što primijenio u odnosu na prošlu kampanju?
- Osjećam se ležerno i uopće nemam osjećaj da je kampanja niti da se događa nešto kao kampanja. Inače, već duže vrijeme u svakom medijskom istupu iznosim konkretna rješenja za Dubrovnik, za koja još nitko nije rekao da ne valjaju. Nisu to nikakva lažna obećanja, sve je vrlo konkretno i financijski potkovano. Bilo bi mi drago da se u ovim okolnostima više govori o zdravstvu.

Mislite li da je u uvjetima pandemije Dubrovnik spreman za prihvat turista?
- Nemamo mi ništa, osim izuzetno vrijednih liječnika i sestara koji više od godine dana rade izuzetno težak posao. Nemamo sustav, a županijski Stožer nije kompetentan. Njihova zadaća nije izmišljati toplu vodu već komunicirati s javnosti, što ne rade. Nije bilo ni jedne ozbiljne konferencije za novinare, osim kad ste ispred bolnice dobivali statistiku, a ni toga više nema.
Dva mjeseca kasnimo za ostalim zemljama, a platforma cijepise se raspada.
Prvi u zemlji baš na portalu Dubrovikpress.hr rekao da treba cijepiti turističke radnike. Tada sam i ministrici turizma poručio da podnese ostavku ako joj to nije imperativ. To je bilo u veljači, a ministrica je tek neki dan došla u Dubrovnik. Bila je jedna akcija cijepljenja turističkih radnika i što su nakon toga učinili? Pa ne mislite valjda da su u jednoj turi cijepili sve turističke radnike? Mene ne zovu da im pomognem iz političkih razloga. Možemo krenuti dobro sa sezonom, ali mogu se dogoditi dvije svadbe u Hercegovini pa ćemo imati 200 zaraženih i kako onda Njemačkoj ili Velikoj Britaniji objasniti što se događa kad će oni u tom slučaju našu Županiju proglasiti kao crvenu zonu.

Kakvu onda sezonu očekujete?
- Moja obitelj ima apartmane i do 1. kolovoza nema rezervacija. Nema čak ni upita pa ni za našu kuću u Imotici koja je potpuno izolirana. Još uvijek smo za Veliku Britaniju, SAD i zemlje EU-a crveni.

Mislite li da će dva kruzera, najavljena za kraj svibnja, uploviti i što će biti s izravnim letovima za New York nakon što nas je State Department zbog COVID-a stavio na listu zemalja nepoželjnih za putovanja?
- Avioprijevoznici i cruise kompanije bilježe gubitke u milijardama dolara i priželjkuju otvaranje, ali što nam to vrijedi dok State Department poručuje državljanima SAD-a da ne putuju u Hrvatsku. Naša priča o cjepivu se zakomplicirala, a nemamo ni A, ni B, ni C scenarij. Do 1. kolovoza neće biti nikoga i ostaje nam naše hrvatsko tržište na kojemu nemamo aktivnosti, nemamo kampanju za naše goste kojima je ovo odlična prilika da ljetuju u Dubrovniku, recimo za 1 499 kuna. Mi priče za sezonu nemamo. Da bi nas stavili u zelenu zonu moramo imati veliki broj cijepljenih i malo zaraženih. Mi konkretne podatke o broju cijepljenih nemamo jer nemamo registar cijepljenih ni sustav koji bi to pratio.

Nas je COVID bacilo na koljena, pokazavši nam što donosi ovisnost o turizmu, a vi kandidati uporno stavljate naglasak na turizam. Može li itko od vas stvoriti preduvjete za razvoj drugih grana gospodarstva?
-Teško! Naš pad u turizmu je 90 posto. Znači, Dubrovnik ima pad svoje glavne gospodarske djelatnosti koja čini 70 posto našeg GDP-a. Mi smo gospodarski pali 63 posto, a Hrvatska 9 posto. Mi smo sedam puta lošiji od hrvatskog prosjeka. Kome ćete prodati poljoprivredne proizvode? Spominje se razvoj IT sektora, pa za to morate imati tisuće ljudi. Od Prevlake do Pelješca je 120 000 ljudi,od čega je radno aktivno 40 000. Dio je zaposlen u javnom sektoru i ostaje 25 000 koji mogu stvarati dodatne vrijednosti. Mi smo predaleko od bilo čega, a cijena rada je problematična. Imali smo Atlantsku plovidbu i gdje je završila. Imali smo Dubrovkinju, DTS, regionalne trgovačke tvrtke, propale su. Propale su u i tvornice.

Propale ili su ih ciljano uništili?
- Ne znam kako bi se sve razoreno moglo vratiti. Najjači igrači i države svijeta nisu napravile alternativna rješenja bez velikih investicija.

Pa niste li vi političari tu da stvorite preduvjete za velike investicije? Niste li vi koji ste se izmjenjivali na vlasti radili velike greške ucrtavajući te silne turističke zone u prostorne planove?
- Za IT sektor vam treba samo računalo, trebate imati svoju sobu, umočiti noge u more i raditi na računalu. Primjerice, moj rođak iz Dubrovnika radi za jednu od najjačih svjetskih IT kompanija. Radi za američku plaću, a ne mora uopće doći u New York. Ne treba ured, ima računalo. Na razini poduzetničkih zona Dubrovnik nije u stanju razviti ni stolariju.

Ali hoćete li Vi, ako budete izabrani za gradonačelnika, barem pokušati nešto napraviti za razvoj drugih grana gospodarstva?
- Osnovna stvar je dodatna vrijednost, a nju čine djelatnosti koje zapošljavaju veliki broj ljudi. Morate dovesti potrošače koji će bit u Gradu cijelo vrijeme. Napraviti proizvod konkurentnim izvesti ga u Europu je skoro pa nemoguća misija. Dubrovačko Sveučilište, primjerice, ima dom koji je prazan. Nismo u stanju osmisliti model visokog školstva za radnike u turizmu, kulturi. Nemamo gotov niti jednu brandiranu proizvodnju vina. Bez otvaranja prema svijetu, otvorenog društva i grada daljnji razvoj je nemoguća misija.

- Govorili ste o stanju u gradskom proračunu, kreditima aktualnog gradonačelnika. Kakvo ste stanje Vi njemu ostavili? Što očekujete da ćete zateći ako budete izabrani?
- U svakom slučaju bit ću u Gradskom vijeću. Bit ću najmanje gradski vijećnik, ali nadam se da ću bit gradonačelnik. Frankoviću je na računu ostavljeno 70 milijuna kuna i plaćeni svi računi. Dobio je presudu Visokog trgovačkog suda za naplatu 25 milijuna kuna agencijama, a bio je protiv toga. Dobio je koncesiju za žičaru i zidine, Revelin, DuCard. Prije mene nitko nije vidio da se može zarađivati od gradske imovine, a novac se u proračun slijevao od klasičnog iznajmljivanja prostora te stolova i stolica. Od 2017. do 2020. se u proračun slilo 416 milijuna kuna od imovine za koju sam se izborio. Frankoviću sam donio pola milijarde kuna, a bile su to teške utakmice zbog kojih prolazim i suđenja jer se smatra da sam trebao tražiti više u proračun. Ne mogu shvatiti da je za tri godine obilja uzeo 350 milijuna kuna kredita. Barem je tako Franković neki dan rekao Plenkoviću.

Koliko je Vaših kredita dočekalo Frankovića 2017.?
- Uzeo sam jedan jedini kredit od 88 milijuna kuna za osam godina od čega je bilo isplaćeno nekih 30 milijuna kuna. To je kredit za groblje Dubac, Ilijnu glavicu i Lazarete. Dakle, u osam godina sam prosječno godišnje uzimao 11 milijuna kuna kredita. Mato je za tri godine obilja uzeo 280 milijuna kuna kredita ili 10 puta više, a u kriznoj je godini uzeo kredit od 80 milijuna kuna za likvidnost na dvije godine pa je rata ove godine 70 milijuna kuna, dogodine 70, godinu iza 50. Prošla godina je završila sa 258 milijuna kuna proračuna, ove godine ćemo bit sretni ako dođemo 230 milijuna kuna. Bit će samo za plaće, a plaće su 200 milijuna kuna. Samo su plaće u gradskoj upravi 50 milijuna kuna.

Jesu li ta izdvajanja za plaće previsoka?
-Apsolutno! Ja sam ih ostavio na 35 milijuna kuna, a sad se izdvaja 45 milijuna kuna. Zaposleno je 100 novih ljudi, ljudi koji nemaju što raditi.

Koliko ste ljudi Vi ostavili u gradskoj upravi?
- Onoliko koliko sam dobio od Šuice, 210, s tim da je 10-tak zaposleno na legalizaciji. U osam godina zaposlio sam jednog ili dva čovjeka. Sad ih je 80-tak novih i 15-tak milijuna kuna godišnje su veća izdvajanja za plaće. Prvu stvar koju ću već u osam sati ujutro kad budem izabran za gradonačelnika napravit je formiranje lokalnog stožera, turističkog stožera koji će vodit Romana Vlašić. U 11 sati će bit kolegij pročelnika na kojem će mi predočiti stanje u proračunu. Tko ne dođe s prijedlogom rebalansa prestaje bit pročelnik trenutno.

Što ćete s pročelnicima, hoćete li reorganizirati gradsku upravu?
- Da je problem grada 15 milijuna kuna za HDZ-ove uhljebe, a tu riječ ne volim, rekao bi da ne moram bit gradonačelnik jer to može riješiti bilo tko, Capor, Raguž, Franković. Problem su radna mjesta u Gradu Dubrovniku. Ne znamo hoće li Vlada podržavati Dubrovnik. Mato Franković i Nikola Dobroslavić premijeru nisu rekli niti jednu stvar koju morali reći. Nisu mu rekli da treba poseban zakon ili program samo za Dubrovnik, odnosno područje od Konavala do Stona jer naš pad u turizmu jednak šteti od potresa na Baniji. Lud čovjek ne bi rekao da će vratit kredit za šest mjeseci, Tko u to vjeruje? Moramo sačuvati svako radno mjesta.

Pa i ova uhljebnička?
- Pa i ta jer su to ljudi koji hrane svoje obitelji. Inače, gradskoj uprave, treba od 160 do 170 zaposlenih na punom radnom vremenu.

Ali Vi im najavljujete fleksibilno radno vrijeme.
- Odradit će oni svoju smjenu. Sad je tamo na snazi model Mato upravitelj zatvora. Ako dođu pet minuta prije ili kasnije, snima ih kamera. Moraju pisati ispričnice. Danas je sve na internetu, a oni rade putem računala i mobitela. Njih 150 sad radi na digitalnoj platformi a 30 do 50 posto ne dobije mjesečno nikakav zadatak. Ne da ne bi radili nego im nadređeni na daju zadatke. To je pokazala Frankovića analiza. Tamo je sustav da se ništa ne smije ako gradonačelnik ne odobri. Većina pročelnika niti ne smije istupati u medijima.

Koje ćete pročelnike mijenjati ako pobijedite?
- Mato je rekao "svi oni koje sam ja doveo, poći će zajedno sa mnom".

Hoće li on to učiniti, odvesti ih ako izgubi?
- Naravno da neće. Od ljudi to ne očekujem, ali od njega očekujem da ode. Doveo je u gradsku upravu 120 novih ljudi i naravno da će oni ostati unutra. Pročelnici će svi dati ostavke kao što su ih dali Frankoviću u lipnju 2017. Optimalan broj upravnih odjela je devet. Spojit ću UO za prostorno planiranje i odjel za davanje dozvola. Pročelnika tog odjela s potrebnim iskustvom ja trenutno u Dubrovniku ne vidim. Dubrovčanin kojega bi volio vidit na tom mjestu je Dubravko Bačić, docent arhitekture. Na čelu UO za stanovanje i gradnju bit će netko iz povijesne jezgre. Rad gradske uprave ću potpuno otvoriti, bit će otvoreni kolegiji. Svaki drugi kolegij bit će sastanak pročelnika s predstavnicima klubova vijećnika.

Zapravo pozivate na politički konsenzus kao da ne znate da je takvo nešto u Dubrovniku trenutno nemoguće.
- Nije točno! Imali smo dva puta taj model, imali smo kohabitaciju. Jedan put je predsjednik Gradskog vijeća bio Niko Bulić, a drugi put Mato Franković, a ja sam bio gradonačelnik izabran od građana.

Ajmo reći da je prvi put bio konsenzus, a drugi put pokušaj kohabitacije. S Bulićem Vam je bilo lako, s Frankovićem baš i ne.
- Niko Bulić i Dubravka Šuica, koja je tada vodila HDZ, kad je njezin kandidat Teo Andrić izgubio izbore, vidjela je da se sa mnom ne može takmičiti u pobjeđivanju pa je odlučila surađivati. Dubravka Šuica, Niko Bulić, Dubravka Marunčić i Mario Obuljen, bili su ljudi koji su s nama dogovarali sve stvari. U Vijeću je bilo 25 vijećnika, a 20 ih je glasalo za svaku točku. Mato je došao po modelu ptice kukavice gdje mali ptić kukavica čim se izlegne iz gnijezda izbaci jaja ptice domaćina kako bi majka hranila samo njega. Prvo je bio dobar prema Šuici, a kad je malo stasao, izbacio ju je, a kad je od mene izgubio izbore, izbacio me s lex Vlahušićem. Postao je gradonačelnik i uštukao sve ljude oko sebe. Mato ne može živjeti u sustavu u kojem on nije najvažniji, a njegova sposobnost vođenja Dubrovnika je najlošija od '45. na ovamo. Mene zanima i zašto je Franković odlučio ne nositi listu HDZ-a za Gradsko vijeće.

Kako Vi to tumačite?
- Kad pobijedim s kim imam razgovarati, sa Zrinkom Raguž? 'Ko je Zrinka Raguž? Ona je bila šefica protokola Miri Buconić kad sam ja bio član Županijskog poglavarstva i ravnatelj bolnice. Bila je mlada djevojka koja je učila posao. Mato kažnjava Zrinku Raguž prvim mjestom, a jedno mjesto im je i skinuo. Meni je sad lakše ući u drugi krug i pobijediti jer je HDZ odlučio da je Mato Franković bivši. Listom na kojoj ga nema, šalje poruku da se umorio i dao svoj maksimum, povlači se.

Gdje mislite da će otići Franković, ako ste u pravu?
- U Sabor, ima mandat još tri godine. I za vrijeme krize on provodi dio vremena u Saboru.

Biste li ostavili Zrinku Raguž na mjestu pročečnice za EU fodnove ukoliko postanete gradonačelnik?
- Nemam problem da Zrinka Raguž ili bilo tko drugi ostane. Kad je Niko Kapetanić,s kojim sam bio u ratu za zidne, ostao direktor Sanitata onda nemam problem da Zrinka Raguž ostane pročelnica. Između sadržaja i forme biram sadržaj i pokazujem da je moje srce veliko.

Kako komentirate da je Olga Muratti 6. na HDZ-ovoj listi?
- To je loše za nju i HDZ, ali je dobro za mene.

Čime je ona to mjesto zaslužila?
- Pa ulizništvom s Matom. Što mislite zašto sam se ja sukobio s Dujmovićem, izašao iz HNS-a? Zašto sam 2005. Luki Bebiću kad mi je došao doma i nudio mi sve moguće pozicije, Sanaderu koji mi je nudio mjesto potpredsjednika Vlade ako pretrčim u HDZ, rekao ne? Majka mi je tada rekla, "Andro ova familija ima neke vrijednosti".

Poslušali ste mater?
- Da sam prihvatio prestao bi se zvat Andro Vlahušić. Moja mati bila bi me se odrekla. To je prevara! Ljudi varaju jedni druge u braku, u poslu, na tržnici, ali kad izdaš svoja uvjerenja, ti si ništa, prestaješ postojati kao čovjek, potrošna si roba. Ljudi znaju Olgu Muratti iz SDP-a, pamte tko je onaj pravi komunista, drugarica. Kad napraviš zaokret koji je ona napravila,prestaješ postojati kao politička osoba.

Ali ulazi u Gradsko vijeće.
- Vrijedi li 40 000 kuna za ostatak života?

O kojih 40 000 kuna govorite?
- O vijećničkoj naknadi.

Kaže Vićan da joj je od naknade u Upravnom vijeću u Hotelu Gruž pripalo 100 000 kuna.
- Je li 40 000 i 100 000 kuna, kad prodaš dušu vragu treba to znati i upakirati.

Jeste li pogriješili u odabiru najbližih suradnika dok ste bili gradonačelnik?
- Ne, nisam pogriješio ni kod Željka Raguža,ni kod Olge Muratti, ni kod Tatjane Šimac Bonačić, ni kod Valentina Dujmovića ili drugih ljudi koji su otišli su na drugu stranu. Mora postojati slobodna politička misao. Dubrovnik ne smije funkcionirati na podjeli 13:12 ili 11:10 ako želimo da ovo malo selo sa 40 000 ljudi igra prvu ligu. Ako ćemo funkcionirati na toj podjeli, uvijek ćemo igrati treću ligu. Raguž i Dujmović su se sa mnom razvili u samostalne ljude. S Matom su postali kao i on. Nikoga nisam izdao niti se ikoga odrekao. Za Dujmovića nisam nikad rekao lošu riječ, niti protiv Tatjane. Kad sam preostao bit gradonačelnik, govorila je protiv mene u kampanji, a ja sam dao posao njezinoj kćeri jer je u dizajnu izvanredna. Da treba i Olgi bi pomogao.

Nije li to Vaša greška?
-Nije, ne mogu se primijeniti. Kako da se ponašam? Toliko bogat iskustvom i drugim životnim darovima da mogu dijeliti do kraja života. Evo, Vićan je nedavno rekao da je afera Šipan napakirana. Molio bi ga da dok je živ, barem jednom javno kaže što je bilo posrijedi, da kaže istinu. Olgu sam vodio po cijelom svijetu, u New Yorku smo se prepirali oko toga znali engleski ili ne. Željko je puno puta zasukao rukave, sjedio sa mnom na stupićima, a Željko koji danas šuti, nije Željko kojeg poznajem.

Je li Vam presuda za Šipan i suđenje za Revelin teret u kampanji?
-Ne, jer ljudi znaju da je to suđenje politički progon. Kad si uspješan nešto ti moraju naći, moraju te ganjati. Ja svaki dan Bogu zahvaljujem što mi je omogućio da živim i pomažem ljudima. Preživjeli smo rat, preživjet ćemo i ovu kugu, ali moram učiniti sve da ne bude gladi i to će bit moj osnovni zadatak kad budem opet gradonačelnik.

Biste li ako Vas izaberu išli u restriktivnije izmjene GUP-a?
- Da! Prostor se mjeri širinom, a ne visinom. Mi moramo proširiti ulice i prometnice, ozeleniti grad. Moramo omogućiti da mogu nadograditi svoju kuću za svoju djecu. To je ključno. Dubrovnik treba pretvori u pješačku zonu i da nema nove izgradnje osim nadogradnje obiteljskih kuća.

Ali Slezacima nudite za parcelu Zaklade Mihanović nudite zamjensku parcelu.
- Da, na prostoru gdje je Vrtlar u neposrednoj blizini ima dovoljno kvadrata. Cilj je sačuvati taj zeleni pojas, a Slezacima ćemo za 18 milijuna, temeljem procjene vještaka ponuditi drugu parcelu. Ako budem gradonačelnik, prva odluka bit će odbijanje gradnje tom prostoru jer je to zeleni pojas pa neka nas tuže.

Spremni ste potrošiti 18 milijuna kuna za spor?
- Naravno!

U čijem je mandatu parcela Zaklade prenamijenjena?
-Neki govore da je to bilo u mandatu Dubravke Šuice, ali mislim da je bilo čak i ranije. Žao mi je što nisam tu parcelu onda pretvorio u negrađevinsko područje i odmah ušao u spor. Bilo me strah da ću tako ukinuti Zakladu siromašnih primoraca. Inače, kad budem izabran, bit će otvoreni sastanak u gradskoj upravi pa neka predstavnici Zaklade i Slezaci, Vićan i Fanković kažu je li Dubrovnik ljepši s tom građevinom ii ne. Ako se složimo da nije, ostaje nam pitanje cijene. Idemo sjesti s investitorima uz direktan prijenos, sučeliti argumente. Isto ću učiniti s Belvedereom, da znamo zašto se ne obnavlja.

Temeljni je problem GUP iz 2005., no budući da Vas se proziva, što ste to mijenjali u GUP-u iz 2014. godine?
- Pa sve je Šuica pretvorila u građevinske zone. Nema više jedne zelene zone, osim Petke na kojoj žele graditi, Cijeli grad je građevinska zona. Treba pronaći moje izlaganje iz tog vremena gdje govorim da grad čine javne površine, zelenilo, parkovi, prometnice. Ja sam cijelo vrijeme protiv ovakve izgradnje i zato sam se zalagao za gradnju izvan užeg područja grada, širio ceste, dodavao javne površine- Nema jednog jedinog primjera da smo nešto širili već smo smanjivali volumene.

Da, ali mi smo kod Grawea dobili gradnju koja nije bila moguća ni 60-tih godina.
- Još gore, nismo vodili računa da su od Puta Nikole Tesle četiri traka. Nema pločnika, ničega nema jer nitko to nije promišljao.

Niste li Vi uredili tu prometnicu? Kako niste predvidjeli pločnike?
- Mi smo taj dio 2013., 2014. prenamijenili, a promet je trebalo sagledati kroz rješenje Lapadske obale. Slezaci se nisu baš dobro pokazali. Mato sakriva okolnosti oko Grawea k'o zmija noge. Ukinuli su povjerenstvo za lijepo, izgubili kontrolni mehanizam i dobili su Slezake.

Što je Franković napravio dobro u svom mandatu?
-Završio je postojeće projekte, no potrošio je previše novca. Gradac je dobar projekt. Respect City je dobra ideja, ali je provedba loša jer kad imaš gužve to ne pričaš nego ih rješavaš. Sve što je napravljeno dobro, meni je drago jer to su projekti koji su nastavljeni, koji su imali kontinuitet. Dobro je da se Lapadska obala radi EU sredstvima. Neki projekti su mogli bolje.

Hoćete li ukoliko ne budete gradonačelnik konzumirati svoj mandat u Gradskom vijeću?
- Hoću! Dubrovnik, naš grad će iz platforme prerasti u udrugu.

Zašto na izbore niste izašli samostalno s Platformom?
- Zato što smo u teškom vremenu kad je ljude jako teško dovesti u politiku jer se boje. Ideja je bila da na izbore idem samostalno, bez stranaka.

Mislite li da ste pogriješili što na izbore niste izašli samo s ljudima okupljenim oko platforme?
-Možda, ali da su smo u normalnim okolnostima, da se odvija normalni politički život grada, sigurno bismo išli samostalno. Dok gledaju hoće li kupiti samo kruh, dok smo u teškim vremenima, jako je teško dovesti ljude na platformu, ali nakon izbora ćemo je nastaviti graditi.

Isticali ste kako platforma Dubrovnik, naš grad neće prerasti u političku stranku.
-I dalje tako mislim, ali vidim i kroz ove izbore koliko je važna stranačka infrastruktura, simpatizeri, članovi.

Franković ni Vama ni protukandidatima ne odgovara. Zašto šuti?
- To nitko živ ne zna, to se još nije dogodilo u kampanji. Ne govori niti o rezultatima rada. Nije se ni svom šefu Plenkoviću pohvalio. Rekao je samo da je dug 350 milijuna kuna, a da će on donijeti 3 milijarde kuna. Ta je glupost nezabilježena u povijesti svemira.

Zašto Mario Tevšić na kraju nije ostao treći na listi?
- Mario je moja desna ruka. On je nakon mene najjača osoba na političkoj sceni jer razumije politiku u Gradu. Mario je defacto glavni tajnik Dubrovnik, naš grad.

Očekujete pet mandata u novom sazivu Vijeća?
- Za četiri se tučemo, a peti ako se dogodi neko ludo čudo.

S kime biste, ako budete u poziciji, formirali većinu?
- Nakon što Mato ne bude u Vijeću welcome su i Zrinka i Pero i Željko, svi su dobrodošli. Mi smo glavni remetilački faktor toj kukavici koja je izbacila sve ptiće iz gnijezda. Kad ga ne bude u Vijeću ponovo ćemo imati kohabitacijsko konsenzulano Vijeće. Nemam ništa protiv da Zrinka Raguž predsjednica Gradskog vijeća, Miho Obradović ili Mario Tevšić, pa čak ni Pero Vićan. Bilo bi zanimljivo da sam ja gradonačelnik, a Pero predsjednik Gradskog vijeća.

Niste više hodajuća laž, Vićan je promijenio retoriku.
- On je kao političar jedno bogatstvo grada, ali način na koji radi je katastrofa. Sam po sebi je kao medalja simpatična ljudima, ali je njegovo pozicioniranje destruktivno. Inače mislim da svi trebamo bit u koalociji u vremenu ove krize.

Obećali ste referendum o zidinama. Hoće li se on dogodit bez obzira osvojili Vi vlast ili ne?
- Hoće 100 posto ukoliko se DPDS ne urazumi. Imati na računu milijune dok su ljudi gladni i obnavljati austrijske spomenike u Konavlima, nije dobro jer se revolucije ne vode samo riječima.

Marin Krstulović predsjednik je Gradskog kotara Grad. Krstulović je s grupacijom Dajmo ruke, usko vezanom uz „srđevce”, odnio uvjerljivu pobjedu na posljednjim izborima za gradske kotare i mjesne odbore, a posebno je zapažen bio posljednji skup građana koji je taj GK Grad organizirao nedavno.

O tome i što očekuje od gradske uprave Marin Krstulović govori u intervjuu za Dubrovnikpress.hr

Iznenadili ste me kad sam pitao gdje ćemo se naći, hoćemo li u prostoru Kotara, a kada ste rekli da Gradski kotar Grad nema svoje prostore. Gdje se nalazite, sastajte, kao ilegalci '43. godine, pokret otpora?
- Kao partizani. Ja pošaljem poruku i mi se nađemo na nekom mjestu. Službeno ono što imamo jesu prostori tajništva koji se nalaze na Pilama, tamo stoji tajnik koji je zajednički za Pile, Grad i Ploče, to je Ivuša Brajević. Tako prostora Gradskog kotara Grad nema jer je Grad, koji je bio suvlasnik prostora na Širokoj ulici dao taj prostor da se otvore apartmani.

Jeste li tražili od Grada da vam daju novi prostor?
- Svake godine u prijedlozima za proračun mi tražimo prostore Kotara Grad. Ujedno ti prostori za kotar nisu bitni kao takvi već smatramo da bi se ti prostori kotara mogli iskoristiti kao prostori zajednice u kojima bi djeca mogla igrati neke društvene igre ili starci doći pročitati novine ili pogledati televiziju. U Gradu, osim Kluba pomoraca, ne postoji javni prostor za zajednicu.

Blaga djela? Jeste li se njima obraćali. Oni barem imaju prostora, a i Grad bi ih trebao kontrolirati, pokušati s njima naći rješenje.
- To bi Grad trebao pokušati, a to što je Grad zasad u Kotaru pokušao, nije uspio ništa. Grad nam je ponudio da koristimo prostore DURA – e, ali pošto smo mi jedinica mjesne samouprave s područja Kotara Grad, ono što smatramo minimumom je da i prostor bude u tom kotaru, namijenjen toj zajednici.

Smatrate li se političarom?
- Ne smatram se političarom. Smatram se čovjekom koji čita gradske odluke i pokušava ukazati na ono što je loše i dati nekakav prijedlog da se one poboljšaju. Političarom se ne smatram jer se ne nalzim na poziciji da mogu donijet tu odluku. Ali, da li djelujem u nekakvim političkim procesima, sigurno djelujem, ali djelujem isto tako kao što bi svaki građanin ovoga grada trebao djelovati.

BUKA JE KOMUNALNI PROBLEM, ALI NEKOME SMETA BILO KAKAV DOGAĐAJ, NEKOME SMETAJU DJECA...

Građani su djelovali nedavno kada je održan skup građana GK Grad. Govorilo se o realnim problemima, ali čini mi se da se u pojedinim stvarima i pretjeralo s kuknjavom, npr. kad nekome smeta što turisti vuku kufere na rotama.
- Sigurno da nije isto turist koji vuče kufer i puštanje muzike u dva ujutro. Nekome smeta bilo kakav događaj, nekome smetaju djeca, ali je činjenica da se mi protiv buke još nismo krenuli boriti. Buka je prije svega komunalni problem kojeg treba rješavati komunalno redarstvo i treba iznaći način kako je rješavati. Građani su rekli jasno da je to problem broj jedan.

Da, kao najveću smetnju normalnom životu u Gradu stanari su upravo naveli buku. Koji je vaš prijedlog?
- Ono za što se mi borimo jest čisto poštivanje nekakvih zakonskih odluka. Svi mi živimo od turizma i živimo pored kafića i nitko nikad nije zazvao policiju a da nije pričekao barem pola ure nakon dozvoljenog vremena puštanja glazbe. Gradu je poslana karta buke, vidi se gdje su te pozicije. Naš prijedlog je bio sljedeći: postaviti tri mjerača buke na pozicijama gdje znamo da se najčešće krši red i mir i komunalna odluka Grada Dubrovnika i te mjerače direktno povezati s komunalnim redarstvom koje onda može reagirati.

Cijene u butigama... Smatrate li da Grad Dubrovnik uistinu može na njih utjecati?
- Može se u onim situacijama kada grad daje u najam prostor. Mi znamo da su određene butige, kao što je bio Konzum, imale subvencionirane cijene najma. U tom slučaju najmanje što se očekuje jest da te butige uzvrate uslugu. Za tridesetak tisuća kuna, koliko Konzum tamo plaća najam, ja mislim da je najmanje što je mogao dati nekakvu karticu s popustom u ljetnim mjesecima. To bi bio izraz neke dobre volje i mogućnost pregovaranja, a ono što mene smeta jest da mi nikad u to pregovaranje nismo ušli.
Naravno Konzum može odlučiti da se to njima ne isplati i ništa ne dati, ali onda Grad treba dignuti cijenu najma i kroz tu zaradu od cijene najma na neki drugi način uložiti novac u stanare Grada. Ono što smatram greškom jest to da u gradskoj upravi gledaju na sve stvari potpuno isto. Mi ne možemo očekivati da će cijene u butigama biti manje ako smo donijeli novu odluku po kojoj se naplaćuje tisuću i pol kuna ulazak kamiona u staru gradsku jezgru, ali u isto vrijeme nekakav pametan menadžment će reć': „OK, ti koji donosiš za butigu nećeš imat cijenu tisuću i pol kuna, ali cijena u butizi ne smije biti tolika kolika jest.”

GRAD NE SMIJE SLUŽITI KAO MJESTO GDJE ĆEMO STAVLJATI LJUDE KOJI SU SE NAŠLI U PROBLEMU

Spominjala se i depopulacija, predlaže se da Grad otkupljuje stanove i naseljava mlade obitelji.
- Po Ustavu Republika Hrvatska je socijalna država i svi mi koji plaćamo porez i prirez očekujemo da se Grad ne ponaša kao netko kome je na prvom mjestu novac nego dobrobit stanovnika. Ono što smo mi predlagali i što je izglasano za vrijeme Andra Vlahušića, rebalans je proračuna u koji je ušla odluka koja propisuje osnivanje fonda za otkup stanova. Od '91. otkako ima pravo prvokupa Grad Dubrovnik nije otkupio niti jedan stan koji bi mogao dati u najam mladim obiteljima. To je početak borbe s problemom. Prvi korak je priznavanje problema i da ga želimo riješiti. Nakon toga moramo naći način za to, a prijedlog Kotara Grad bio je osnivanje fonda u kojem bi sudjelovali Blaga djela, grad i DPDS, znači od novca koji se prima od DPDS – a.
Mislim da je jedna vrlo dobra primjer onaj Biskupije koja je obnovila zgradu i dala je mladim obiteljima. U isto vrijeme problemom zaštićenih najmoprimaca se ne bavimo iako je država to prebacila na gradove te će nerješavanje dovesti do nove značajne depopulacije te napraviti beskućnike od nekih naših sugrađana.

Mladim obiteljima slabijeg imovnog stanja? Naime, upravo na zboru građana od pojedinaca se mogla se čak čuti zamjerka kako je Grad dao stan na korištenje socijalno ugroženim ljudima, a da to ne bi trebalo biti tako.
- U ovom slučaju Biskupije ne radi se o obiteljima slabijeg imovnog stanja, ali problem Grada Dubrovnika je što je zakonski vezan, postoji lista i Grad daje stanove socijalnim slučajevima. Listu treba promijeniti, rangiranje kako se dobivaju bodovi. Znači socijalni slučajevi kao takvi moraju imati rješenje, ali Grad, povijesna jezgra, ne smije služiti kao mjesto gdje ćemo stavljat ljude koji su se našli u problemu. Nekakav plan i program za ciljane skupine se mora napraviti. Ako govorimo da imamo problem doktora pa smo u Mokošici bili u stanju dati stan pedijatru, najmanje što mogu očekivati je jedan stan pedijatru u Gradu. Grad ima masu deficitarnih zanimanja, za takve ljude koji će koristiti ovome Gradu i donijet mu dodatnu vrijednost, ja mislim da smo dužni iznaći način, pogotovo što postoje stanovi u vlasništvu Grada koji nisu obnovljeni pa čak ni osigurani iako sva druga imovina Grada Dubrovnika jest.

Ambulanta u Gradu... Postoji ambulanta na Pločama. Mora li sve biti „ispod nosa”?
- Pa ne mora. Ono što je bio naš prijedlog preko Kotara nije bila ambulanta u klasičnom smislu riječi, jer i nema zakonske osnove za napraviti je, ali ono za što zakonske osnove ima jest da se u prostorima gdje je napravljena ambulanta za turiste stavi stacionar hitne pomoći. Time rješavamo dvije muhe jednim udarcem, svaki turist koji ima neki hitni problem može ga tu riješiti, svaki građanin koji se našao u situaciji koja zahtjeva hitnu pomoć može je dobiti. Treća stvar koju rješavamo time jest da za vrijeme ljetnih mjeseci kada imamo određen događaje koji zakonski zahtijevaju da tu bude tim hitne pomoći, automatski rješavamo i to. Svi oni kojima treba hitna pomoć imali bi dakle mjesto gdje će doć', a zdravi mogu u ambulantu na Ploče.

NIJE PROBLEM ŠTO JE KREVET 1500 KUNA, NEGO JE PROBLEM ŠTO JE TO TAKO SAMO NEKIMA

Meni se čini da je od ambulante puno veći problem neprohodnost Grada, još uvijek je zatrpan stolovima. Žalosno je da Grad utvrđuje „pješačke koridore”, umjesto da je obratno. Jeste li zadovoljni nedavnim smanjenjem broja stolova?
- Nije isto je li na Placi ima 20 posto više stolova koji možda mogu predstavljat nebitan detalj ili ima 20 posto više stolova u ulici širine dva i pol metra. Naš prijedlog je bio da se traži suglasnost vlasnika čestice za postavljanje stolova, jer mi imamo sad situaciju da netko dobije stolove ispred nečijeg ulaza iako mu se ugostiteljski objekt nalazi deset ili dvadeset metara dalje. Smiješno je uopće da smo došli u takvu poziciju da se utvrđuju pješački koridori”. To je sve posljedica nebrige prostora. Odluka gradske uprave zamrzava stanje na pet godina. Gradonačelnik će kazati da to nije tako i da ako Plan upravljanja utvrdi drukčije, da će tako i biti kako Plan nalaže, ali trenutni pravilnik kao ni stanje u prostoru nije dobro.

Na skupu građana gradonačelnik je prilično nerealno kazao kako je za zabranu afitavanja u Gradu svima onima koji u Gradu i ne žive. Je li to provedivo?
- Tu postoji više rukavaca priče. Mi smo upozoravali da vršenje usluga u domaćinstvu ne odgovara stvarnoj situaciji. Ne može netko držati hostel pod izlikom da ima tu domaćinstvo. Imamo jednu zanimljivu priču gdje se pojavljuje više lažno prijavljenih ljudi u Gradu nego u Imotskom lažnih glasača, to je naravno direktno vezano uz iznajmljivanje u domaćinstvu. Da bi dobili dozvolu za iznajmljivanje u domaćinstvu morate biti prijavljeni i živjeti na toj adresi što ovdje nije slučaj.

Ali to nije problem koji može rješavati Grad Dubrovnik, to je nešto čime se mora pozabaviti država, zakoni. Što konkretno može učiniti gradska uprava?
- Do 2007. postojao je provedbeni plan upravlja gradske jezgre, sve jedinice lokalne samouprave imaju mogućnost donošenja nižih planova koji mogu definirati uvjete u kojima će se definirati određene djelatnosti, npr. u Gradu ne možete otvoriti tvornicu, ali možete hostel. Tako treba definirati i djelatnost iznajmljivanja. Naravno, ne smijemo ubiti kokoš radi jajeta. Krajnje je nepošteno nekoga s odlukom „ubit” jer je netko rekao ovako treba, ovako ne treba. Ali ako smo ukazali da problem postoji, treba se sastat trust mozgova i početi razgovarati o nekim rješenjima. Za sada se u biti nismo uopće bavili time.

Je li smiješan porez od tisuću i pol kuna po krevetu godišnje?
- To je primjer u kojem treba izjednačiti građane. Mi smo po tome posebni zato što je netko „odlučio” da u Gradu žive samo bogati ljudi koji afitavaju, a to je potpuno daleko od istine i njima je porez tisuću i pol kuna. Nije problem što je krevet tisuću i pol kuna, nego je problem što je to tako samo nekima u Dubrovniku. To je krajnje nepošteno.

Godinu i pol dana ostalo je do sljedećih lokalnih izbora. Predsjednik dubrovačkog SDP – a Jadran Barač već je najavio gradonačelničku kandidaturu. O tome, ali i stanju u SDP – u, kako vidi stanje u oporbi općenito te naravno kako gleda na rad aktualnog gradonačelnika Mata Frankovića i gradsku upravu, Barač govori za Dubrovnikpress.hr.

Je li SDP „stranka s gerijatrije”, koji je problem s gradonačelničkim kandidatima SDP – a, boji li se da mu Andro Vlahušić ne bude protukandidat u vlastitom taboru, zašto SDP plaća danak pojedinim greškama, a HDZ ne, zašto Tatjana Šimac Bonačić ne kritizira HDZ, neka su od pitanja na koje je odgovorio predsjednik dubrovačkog SDP – a Jadran Barač.

Je li se osjećate usamljeno?
- U SDP – u? Ne!

Inače... U politici?
- Osjećam se nekad neshvaćeno u Gradskom vijeću, ali razlog tome nije zato što sam možda u krivu ili zato što nisam dobro argumentirao nešto, nego zato što je jednostavno takva klima kod većine vijećnika i čovjek se onda osjeća usamljenim u tom segmentu. Ali... generalno, ne. Najbitnije stvari u životu čovjek treba odraditi samostalno, iako treba imati tim, jer politika je timska igra. Ako sam najavio svoju kandidaturu za gradonačelnika podrazumijeva se da imam određene ljude koje ću imenovati na pozicije i tako provoditi politiku koju želim.

Imate li uistinu te ljude? Dojam je da SDP nije baš s kadrovima „na ti”.
- Kadrovi se stvaraju tijekom mandata tj. više godina. Na meni je da izgradim jednu grupu ljudi, suštinski dio koji bi činio okosnicu potencijalne ekipe za osvajanje vlasti. To su ljudi koji me podržavaju i nisu samo unutar SDP – a, nego i iz šireg spektra, iz društvenog i javnog života i ostalih stranaka. Redovno komuniciramo i situacija je potpuno drukčija nego kad sam preuzeo organizaciju. Ja računam na njih, a s imenima naravno ne bih još izlazio u javnost. Ne bilo bilo korektno prije nego sve dogovorimo i posložimo.

Blisko surađujete s Vidom Bogdanovićem, odnosno HSS – om, pa i Glasom. Je li već dogovorena koalicija?
- Ništa još nije službeno dogovoreno zato što su izbori za godinu i pol dana. Kad se sve dogovorimo i stavimo sve na papir, jasno ćemo i objaviti, kao i program, jasan program i kadar na koji računamo i tko će za što biti zadužen, a ne da kasnije bude nekih pomutnja. Računam naravno na HSS i Glas, za ostale ne mogu potvrdit, ali otvaram svima vrata koji su spremni prihvatiti naša načela i čija načela mi možemo prihvatiti.

Koliko surađujete s tim „ostalima” u Gradskom vijeću kao oporba.
- Na razini Gradskog vijeća suradnja je nezadovoljavajuća. To se vidi i na sjednicama. Po meni, za pravu oporbu, mislim na sve vijećnike koji formalno ne sudjeluju u poziciji vlasti, potrebno je imati zajedničku „pressicu” ili prije ili nakon vijeća, s nekakvim ključnim točkama s kojima ćemo izlaziti ili koje su nam odbili ili koje su možda sumnjive u smislu korupcije. Da radimo pritisak na HDZ. Kad radimo pojedinačno, oni vrlo lako stvaraju dojam da nas suzbijaju, nadglasavaju.

Zato sam i pitao je li se osjećate usamljeno...
- U određenom momentu čovjek se osjeti pod nekakvom paljbom, ali to treba izdržati.

HDZ JE MOĆAN, VIJEĆNICI SE BOJE, A IMAM I PRIJATELJE KOJI SE BOJE LAJKATI MI STATUS NA FACEBOOKU

Zašto je većina vijećnika oporbe tako šutljiva?
- Određeni vijećnici... Neću sad pojedinačno imenovati, niti je na meni da seciram njihov poslovni i privatni život ili situacije kroz koje su prolazili, ali svatko od njih ima neku svoju poziciju s koje nastupa. Neki ne vole atmosferu konfrontacije, a za biti istinski oporbeni vijećnik itekako je potrebno ponekad ulaziti u konflikte i dobivat zauzvrat i uvrede i etikete i podvale, a nažalost neki nisu na to spremni. Ljudi u Dubrovniku se mahom ne vole javno eksponirati, čast izuzecima, primjerice stručna javnost je posve nevidljiva, jer je HDZ poprilično moćan, a ne mislim samo u smislu broja vijećnika, koji ionako većinom i ne sudjeluju u raspravama, već drže sve poluge vlasti, drže sve poluge gospodarstva u Dubrovniku, imaju utjecaj na pravosuđe. Mi živimo u gradu gdje su sve okolne općine pod HDZ - om, Županija je pod HDZ -om, država je pod HDZ – om. Primjerice, moji podnesci prema državnim tijelima iz pozicije gradskog vijećnika se ignoriraju, a zakonski se moraju očitovati ili, još gore, odgovaraju mi potpuno neutemeljeno, a sve u cilju političke zaštite svojih kolega u HDZ-u. Ljudi su shvatili da je država u jednom smislu oteta.

I zato se boje istupati u Gradskom vijeću?
- Boje se istupati, da. Pa evo ja imam određene prijatelje koji se boje meni lajkat status na Facebooku, da to netko ne bi vidio, da to netko ne bi notirao i da ih možda tamo gdje rade, u gradskoj upravi ili tvrtki, ne bi prozivao za nešto.

Ali Vi imate uz sebe u Gradskom vijeću i stranačku kolegicu, Tatjanu Šimac Bonačić, koja je jednako tako šutljiva. Ne sjećam se da je u ovom mandatu baš nešto kritizirala HDZ ili stajala uz Vašu stranu na sjednicama kada se nađete pod „paljbom”. Je li se Vi možete sjetiti neke situacije u kojoj Vam je pomogla u Gradskom vijeću?
- Na zadnjoj sjednici je istupila kada sam ja naglasio kako je dosta projekata, koji su završeni, rezultat i prethodne vlasti. Tada je također to naglasila, ali u nekakvom širem spektru ja se slažem, Tatjana nema isti stil kao ja, oporbeni stil da se razumijemo, ali svaki vijećnik odabire svoj put. Mora se nešto pojasniti, svaka argumentirana kritika koju iznosim na govornici nije iznesena da bih ja tamo ispadao dežurni kritičar i svađalica, već doprinosi raspravi u cilju da se određene odluke poboljšaju, a jesam li uspješan ili ne, sve ćemo vidjeti na izborima u kontekstu rezultata. Ja kad sam preuzeo dubrovački SDP, stranka je ostvarila rezultat od osam posto potpore za Gradsko vijeće, a za gradonačelnika sedam posto. Hoće li ovakav moj rad dati rezultat... Smatram da hoće.

U SDP – U JE BILO SVEGA, OD ZAPOŠLJAVANJA DO UHLJEBLJAVANJA, PLATILI SMO DANAK TOME

Spomenuli ste kako je istupila podržavši vas u mišljenju da su rezultati ove gradske uprave i zasluga prošle vlasti. Zar to nije čudno s obzirom da je upravo Tatjana Šimac Bonačić svoju kampanju za gradonačelnicu temeljila na napadima na Andra Vlahušića. Odrekla se u biti i svojih vlastitih rezultata.
- Kampanja se temeljila na održivom razvoju, ne mogu reći da se odrekla, ali postojao je odmak od HNS – a. Činjenica je da, dok je SDP bio uz HNS u vlasti, SDP je izgubio identitet. No, za to ne treba kriviti HNS, HNS je radio što je njima u interesu, a na SDP – u je bilo da uzme svoj politički prostor i svoj kadar da ga raspoređuje. E tu je bilo puno unutarstranačkih problema koji su sad iza nas. SDP je imao problema, nije tajna, bio je i raspušten. Postojao je jedan duboki nered u odnosu na kandidature, punu podršku i izgradnju vlastitog kandidata. Pa sjetimo se Nika Šalje i njegove kandidature za gradonačelnika. Tada su se radile greške i zato smo i kasnije imali povijesno najlošiji rezultat, osvojili samo dva mandata u Gradskom vijeću.

Teško je i ići niže od toga kad je SDP u pitanju. Kako mislite popraviti situaciju? Poštujem starije, ali najčešća šala o dubrovačkom SDP – u jest da je to stranka s gerijatrije.
- Nismo stranka gerijatrije, imamo novih, mladih i fantastičnih ljudi koji su unatoč svim okolnostima koje sam spomenuo došli i spremni su na politički aktivizam. Jedan takav čovjek vrijedi sto HDZ – ovih koji su stranci pristupili da bi dobili kućicu na Stradunu ili u Mokošici ili posao negdje.

Ali... je li se SDP tu baš puno razlikuje od HDZ – a. Dubrovnikpress je svojevremeno objavio i ono famozno pismo SDP – ovke „zaposlite moju mamu”.
- Bilo je svega, bilo je zapošljavanja, uhljebljivanja, ali pokušavam današnji SDP u Dubrovniku usmjeriti na drugi način. Politika je nažalost za neke interesna djelatnost.

Može li se to mijenjati? Da politika bude interesna djelatnost, ali ne za članove stranaka, nego za građane.
- Može i treba. Politika u Hrvatskoj bazirana je na klijentelizmu. Znači, namiri se jedna grupacija, a onda oni tebe poslije namiruju. SDP je na izborima platio veliki danak takvoj politici, a ti ljudi koji su dobili određene beneficije, nema ih nigdje u SDP -u.

Kako HDZ ne plati takav danak?
- Trebalo bi napravit nekakvu studiju našeg društva o tome. Kolinda Grabar Kitarović je na posljednjim izborima govorila takve nebuloze da nemam riječi, pa je osvojila gotovo polovicu glasova. To je tako jer je HDZ oteo državu, ti ljudi su prisiljeni glasati za HDZ zbog svoje egzistencije.

FRANKOVIĆ SE PREVIŠE BAZIRA NA ZABRANAMA I ULAZI I NADLEŽNOSTI KOJE NEMA

Kako gledate na rad aktualne gradske uprave, prvenstveno gradonačelnika Frankovića kojem kanite biti protukandidat?
- Mislim da se previše bazira na zabranama. Ova gradska uprava ima odlične uvjete da grad unaprijedi. Cijela zemlja i regija je u jednom ciklusu ekonomskog procvata i ostvarujemo sve bolje prihode. Smatram da se novac u proračunu ne raspoređuju dobro. Imamo rekordno visok proračun i usprkos određenim projektima koji se realiziraju, škole, vrtići, ključni problemi u ovom gradu nisu još uvijek riješeni, a oni se baziraju na prometu, odvodnji i gospodarenju otpadom. Ti problemi nisu se riješili niti vidim da će se riješiti u bliskoj budućnosti.
Eto, npr. iz 2012. postoji prometna studija koja govori o jasnim zahvatima u prostoru u odnosu na povećanje broja vozila na prometnicama koji iznosi cca 7.5 posto godišnje, ne zbog taksista, nego zbog svih nas građana i Dubrovnik treba nova prometna rješenja, podzemna. Franković je odavno trebao početi raditi ključni infrastrukturni projekt u tom smislu, ali ne, on se bavi nezakonitim zabranama. Umjesto projekata imamo samo najave i najave najava, PR o jednom te istom projektu sto puta, od raspisivanja javne nabave do potpisivanja ugovora s izvođačem itd.

Ali i Mato Franković je slično govorio kao i Vi, a onda je došao na mjesto gradonačelnika i vidio da ne ide baš sve preko noći i lako.
- Ne ide, ali treba početi kopati, a ne reklamirati se. I ne treba raditi ove razne zabrane korištenja javnih dobara koje su „vatrogasne mjere“ i neće ništa dugoročno riješiti, a zapravo se pogoduje jednoj grupi na štetu drugih sudionika na tržišta.

Kad to spominjete zamjeraju Vam da branite privatne interese, i to kao socijaldemokrata.
- Nisu to privatni interesi, to su javni interesi. Dakle, ako Vi i ja ne možemo dobiti poslovni prostor u Gradu i ispred njega javnu površinu po jednakim uvjetima, onda je riječ o diskriminaciji. Ako se nekome produžavaju neki ugovori u nedogled i drugi ih ne mogu dobiti, to znači da nemaju svi ista prava na korištenje javnog dobra, gradskih resursa, ako netko nema pravo dolaska na Pile, a drugi ima, riječ je o diskriminaciji. Diskriminacija je i nakana zabrana prolaska preko Ilijine glavice na osnovu mjesečne karte za parking. Zakon ne predviđa nešto takvo, da onaj tko nema mjesečnu kartu za parking ne može proći, pa parking nema veze s pravom prolaska. Ali, ako Franković želi tako smanjivati promet oko Grada, postoji rješenje, neka voze samo javni gradski prijevoznik i vozila stanara tog područja. To zakon predviđa.
Frankovićev problem je da ulazi stalno u nadležnosti koje nema. Grad Dubrovnik se treba baviti komunalijama, vrtićima, školama, prostornim planiranjem. Nema prava najavljivati izmjene zakona kao što je to radio sa Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu kada je optuživao taksiste za gužve, pa je ta inicijativa propala. To znači ujedno da ga ne podržava ni vlastita Vlada u takvim nakanama ili da ne zna što govori. U isto vrijeme je u Dubrovnik uveo novu rent-a-car tvrtku, tzv. „car sharing” i doslovce im je mukte dodijelio povlaštena parking mjesta u centru grada, a sve zamaskirao pod pričom kako će se time smanjiti gužve u prometu.

VLAHUŠIĆ IMA ODREĐENE PRAVOSUDNE PROCESE, POLITIKA NE SMIJE PROMOVIRATI TAKVE LJUDE KAO KANDIDATE

Spomenuli smo Andra Vlahušića. Je li on bivši?
- Jest! Andro Vlahušić je čovjek koji je imao bogatu političku karijeru, zna se da je bio i ministar i gradonačelnik u više mandata, ali mislim da on nema više što ponuditi Gradu osim savjetodavno. Treba uvijek od ljudi koji imaju iskustva u politici u nekim segmentima primiti savjet i saslušati ih. U tom dijelu zašto ne, ali on svojim likom i djelom mislim da nema više što ponuditi. Nažalost, ima i određene pravosudne procese u tijeku i dok je god to tako, politika ne smije promovirati takve ljude kao kandidate.

Znači, ne bojite se da bi Vam Andro Vlahušić mogao biti protukandidat u vlastitom taboru, mislim na lijevo orijentiranu oporbu u cjelini.
- Ne. Ja se tu uopće ne bojim. Svatko se može kandidirati, imati svoju viziju, u tom dijelu smo stvarno demokratska država. No, on sa svojim primjerom i načinom vladanja, neke stvari je dobro napravio, neke loše, uz deset godina vladanja, mislim da u cjelini nema što novo ponuditi. Nikad se ne treba vraćati na stara rješenja, to je tako u životu, pa i u politici. Ako nemate novu generaciju, novi pristup u vođenju grada, onda nemate napredak.

Poseban animozitet vlada između predsjednika Gradskog vijeća Marka Potrebice i Vas.
- Ja nemam animozitet prema nikom, a što se njega tiče, s njegove strane taj animozitet se javlja iz činjenice da su Gradskom vijeću pojavio čovjek koji iznosi svoj stav. Ja glasam za 90 posto odluka, ali njemu smeta kad netko ima drukčije mišljenje. On najviše uživa kad ima oporbu koja ne djeluje kao oporba, koja ga hvali, koja mu plješće, i tad je on zadovoljan. To je možda neka karakterna ili politička crta, on ne shvaća da je dobro da u oporbi postoje ljudi koji će kritizirati i iznositi svoje mišljenje i braniti svoje stavove. Njemu to smeta i zato onda idu razne pogrdne izjave, diskreditacije pa i prijetnje.

Tužio Vas je za klevetu.
- Jest, zato što sam medijima dao kopiju kaznene prijave koju sam podnio protiv njega, gradonačelnika i zamjenice Tokić zbog toga što su umiješani u aferu oko zemljišta na Mihajlu.

I... Što je s kaznenom prijavom.
- Pretpostavljam da je u tijeku obrada.

A što je s tužbom protiv DPDS – a koju ste podnijeli s Vlahušićem i Bogdanovićem?
- To naše pravosuđe drži u ladici. Morat ćemo pisati požurnicu. Skoro godinu dana nije zakazano ročište i to daje poruku o stanju u kojem se nalazimo.

NE BUDEM LI KANDIDAT ZA GRADONAČELNIKA, NEĆU BITI NI PREDSJEDNIK DUBROVAČKOG SDP - A

Najavili ste gradonačelničku kandidaturu. Pojedincima to baš i nije najbolje leglo. Zar nije prirodno da predsjednik gradske organizacije bude i gradonačelnički kandidat, jer ako nije, znači da mu članstvo ne vjeruje.
- To je najprirodnija stvar u politici i to je najveći problem koji je bio u SDP – u, da SDP nije gradio svog kandidata i nije imao kandidata koji je već komunicirao s građanima, predstavljao svoju politiku, pa da se i predstavi kao kandidat i da na kraju preuzme uspjeh ili neuspjeh. To je minimum logike u politici. No, svatko se može kandidirati, svaki član SDP – a može biti predložen. Gradski odbor može i potvrditi drugog kandidata, ali to znači i da otkazuje povjerenje predsjedniku organizacije.

Drugim riječima, ukoliko ne budete kandidat za gradonačelnika dat ćete ostavku na mjesto predsjednika dubrovačkog SDP – a.
- Da, ja tada neću više biti predsjednik, jer bi to značilo da ja nemam podršku vlastitog članstva.