Nakon što su kotarski izbori završili slijedi formiranje kotarskih vijeća što će zapravo označiti početak rada u svakom od gradskih kotara i mjesnih odbora. Još u kampanji, kandidati koji su se natjecali, mahom oni s liste Dajmo ruke, tj. Srđ je Grad isticali su kako kotarima treba osigurati sredstva za rad. Participativno budžetiranje jedan je od modela kroz koji bi kotari trebati dobiti sredstva.
No, taj model još neće zaživjeti. Naime, još je na prošloj sjednici Gradskog vijeća vijećnici Srđ je Grad (SJG) Petri Marčinko gradonačelnik Mato Franković odgovorio kako će se u proračunu za 2023. osigurati sredstva za participativno budžetiranje. Dodao je kako će 2023. biti godina analiza i priprema da bi u 2024. participativno budžetiranje moglo u primjenu.
DUBROVAČKI MODEL PARTICIPATIVNOG BUDŽETIRANJA JE DOBAR
- Moram reći da je dubrovački model participativnog budžetiranja jedan od najboljih u Hrvatskoj i zaista mi je žao da on svih ovih godina nije krenuo u praktičnu primjenu. Ono što je gradonačelnik rekao ima smisla. Primjerice, prvo će se održavati radionice sa samim građanima po gradskim kotarima, nakon čega će se iz prijedloga građana u proračun uvrstiti sredstva. Međutim, mi smo tražili, a što su i kandidati Dajmo ruke isticali kroz cijelu kampanju, da se uz participativno budžetiranje dodatno financijski osnaži gradske kotare i mjesne odbore kako je i propisano Statutom Grada Dubrovnika. - kaže Marčinko.
- Dakle, gradski kotari i mjesni odbori moraju imati minimalna sredstva za svoj rad kako bi mogli sami odlučivati što treba raditi i moraju imati povratne podatke od Komunalnog odjela gdje se i koliko troši u svakom od kotara i mjesnih odbora. Dakle, participativno budžetiranje je projekt, a financijsko osnaživanje kotara je nešto što dugoročno moramo riješiti, kotari i mjesni odbori moraju imati svoj račun i novce koje mogu trošiti u projekte. - kazala je Petra Marčinko.
KOTARI MORAJU IMATI SREDSTVA ZA RAD
Dok su kotarski izbori ranijih godina u Dubrovniku zapravo bili izbori na koje je izlazilo stranačko članstvo, a mahom pobjeđivao HDZ, netom završeni izbori bili su svojevrsna prekretnica. Naime, kandidati Dajmo ruke, odnosno SJG kao i nezavisne liste u Komolcu u svojim su medijskim istupima naglašavali kako žele raditi ne bi li unaprijedili kvalitetu života u svojim kvartovima.
Članovi kotarskih vijeća zapravo bi trebali biti spona između Gradske uprave i građana. Oni su ti koji bi kroz komunikaciju s građanima trebali gradskim upravnim odjelima i službama ukazivati koji su prioriteti u njihovim kotarima. S određenim sredstvima i sami bi mogli riješiti onaj dio manjih svakodnevnih problema. Rad u Gradskom kotaru Ploče iza Grada u kojem je do prije 20 - tak dana većinu imala platforma Dajmo ruke, ističe Marčinko, „primjer je koliko ljudi u kotarima, ukoliko žele, mogu napraviti”.
- Kotari moraju imati sredstva za rad i ne mogu čekati da se okonča postupak participativnog budžetiranja. Trebaju im sredstva da bi odmah mogli reagirati, a ne da se, primjerice, čeka godinu dana da se promjeni neko staklo. Dajmo ruke je, recimo u Gradskom kotaru Ploče iza Grada, zagovarala i dobili smo prostor, pomogli smo i otvaranje male butige u Zlatnom potoku. U Proračun su ušla sredstva za igralište iza Gimnazije. Znači, u ljudima u kotarima očekuje se da kroz razgovore s građanima bilježe probleme te preko gradske uprave „guraju” njihovo rješavanje. Ljudi u kotarima su jako važni jer ne možemo očekivati od gradskih upravnih odjela da znaju svaki problem, da znaju u kojem se momentu nešto događa. Gradski kotari su tu da im ukažu koje su realne potrebe na terenu. - smatra Marčinko.
PROBLEMI O KOJIMA SE U JAVNOSTI NE GOVORI ISPLIVALI SU NA POVRŠINU
Da u gradskoj upravi nemaju veliko oko kroz koje bi vidjeli i znali za sve probleme u svakom od gradskih kotara i mjesnih odbora najbolje se vidjelo u kampanji pred izbore kada su kandidati ukazali na probleme o kojim se zapravo u javnosti niti ne govori. Primjerice, još je kao kandidatkinja Dajmo ruke za Gradski kotar Lapad Anamarija Miletić ukazala na problem čišćenja Petke. Iz nezavisne liste koja se na izborima natjecala u Komolcu isticali su kako niti jedno naselje u Kotaru nema dječje igralište, dok Kotar nema svoj prostor već je podstanar u ACI Marini. Igrališta nema ni u Luci Šipanskoj pa djeca iz škole nemaju gdje igrati tjelesni. U tom se mjestu već godinama obećava izgradnja kanalizacijske mreže. Ljudi u kotarima ne mogu bez gradske uprave izgraditi kanalizacijski sustav, ali učestalim ukazivanjem na problem gradsku upravu mogu potaknuti na njegovo brže rješavanje.
Netom završeni izbori, smatra vijećnica Marčinko, pokazali su da se među građanima ipak postupno mijenja svijest o važnosti gradskih kotara.
- Volim se sjetiti 2018. kad smo imali prvi sastanak u Gradskom kotaru Ploče iza Grada, kad su nam prezentirani prioriteti iz tadašnjeg prošlog saziva kotarskog vijeća, među kojima je bila stavka Izgradnja groblja na Dupcu. Takav projekt ne može biti stavka u prioritetima GK Ploče jer on niti ima financije, niti mogućnosti, a niti može utjecati na izgradnju groblja. Dakle, tada smo shvatili koliko su kotari važni i kroz ovu kampanju se kroz izlaznost građana vidjelo koliko je važno da kotari postoje, da se u njima radi i rješavaju problemi. U nekim u kojima se u prošlom razdoblju ništa nije radilo, građani su se izlaskom na birališta suprotstavili toj monopolizaciji moći dok mi srđevci cijelo vrijeme radimo na disperziji te moći kroz participativno budžetiranje, da više ljudi odlučuje o više stvari kako bi se bolje i efikasnije upravljalo gradom, a ne da o tome odlučuje jedna stranka, jedna struktura i jedno tijelo. - rekla je Marčinko.
AKO NISU ZADOVOLJNI DOMAĆINI, KAKO ĆE BITI ZADOVOLJNI TURISTI?
- Ovi izbori su pokazali kako će se i oni u gradskoj upravi morati mijenjati, na njihovu sreću ili nesreću, ovisno koliko brzo će se moći prilagoditi toj jednoj novoj struji ljudi u pojedinim kotarima. Većina kandidata koji su izašli na kotarske izbore imali su programe, ne samo Dajmo ruke i jako su zainteresirani za rad. Primjerice, iz inicijative za Komolac smo mogli čuti dobre ideje i mislim da će ta nova snaga novih ljudi postupno mijenjati i gradske strukture koje će morati puno brže odgovarati na puno više upita i organizirati puno više sastanaka s predstavnicima kotara. Vidjeli smo da su u svim kotarima isti problemi, da svi imaju prigovore na raspored čišćenja javnih površina od strane Čistoće. Primjerice, u Svetom Jakovu je trebalo puno mailova i poziva da bi se očistio taj dio grada. Prigovori su i na Libertas i raspored vožnji. Svi kotari imaju gotovo iste probleme koje mogu riješiti ili barem ublažiti samo zajedničkim radom. Dakle, to je ta snaga proistekla na ovim izborima, bar što se tiče platforme Dajmo ruke. - kazala je Marčinko.
- Dubrovnik se prije pandemije i krize često znao hvaliti da je bio najbogatiji grad u Hrvatskoj, ali kad pogledate komunalnu infrastrukturu, nedostatak igrališta, naše zelene površine, vidi se da to baš i nije tako, da nismo toliko bogati. Sve su to neki klasteri problema koji su se pokazali svima isti, od Lapada do Mokošice, što je znak da se u tim segmentima nije ulagalo dovoljno. Mi i sad imamo projekte poput „Respect the City” za koje ne znamo ni što su, a kamoli na što se tu troši novac i koji su rezultati tih projekata. S druge strane, nemamo dovoljno igrališta, ni površina za kućne ljubimce, nedostaje nam puno toga što je potrebno za kvalitetu života naših sugrađana, a što u konačnici koriste i turisti koji se odmaraju u Dubrovniku. Ako nisu zadovoljni domaćini, kako će biti zadovoljni turisti? - kaže Petra Marčinko koja naglašava kako upravo kroz kotare, a što zagovaraju i srđevci, mora zaživjeti disperzirani pristup koji kreće od samog terena prema gore, odnosno gradskoj upravi dok se u nas godinama djeluje suprotno, odnosno od gradske uprave koja najčešće diktira što je potrebno u gradskim kotarima i mjesnim odborima.