Davor Mladošić

Davor Mladošić

Dok su jučer sve oči bile uprte u veslačke ekipe na Neretvi se tijekom Maratona lađa odvijala prva drama koja je samo zahvaljujući prisebnosti pripadnika Hrvatske gorske službe spašavanja završila tek s materijalnom štetom.

Naime, kako je objavio HGSS za vrijeme Maratona lađa došlo je do sudara dvije brodice u kojem je jedna potonula. Nakon sudara u kabini tonoće brodice ostala je zarobljena jedna osoba.

„Spašavatelji HGSS-a koji su osiguravali maraton odmah su s dva broda pristupili izvlačenju ljudi iz vode”, navode iz HGSS-a.

„Jedna osoba je ostala zarobljena u kabini broda koji je tonuo. Spašavatelj HGSS-a skočio je u vodu i osobu izvukao iz kabine.” - objava je HGSS-a.

„Još jednim spašenim životom dokazano je koliko su dežurstva HGSS-a na ovakvim događajima ponekada zaista od životne važnosti. U akciji su sudjelovali i pripadnici pomorske policije i HRM-a.” - istaknuli su HGSS-ovci.

hgss neretva140822 3

hgss neretva140822 1

hgss neretva140822 4

hgss neretva140822 2Foto: HGSS

Utorak, 09 Kolovoz 2022 19:43

Sigurno bi tako mogao i doma u Njemačkoj

Parkiranje kampera na dubrovačkim parkiralištima i nije neka novost, OK, moraju ljudi negdje parkirati na proputovanju, odmoriti, ne i uistinu kampirati, jer kampiranje je u Hrvatskoj, osim na za to predviđenim površinama, tj. kampovima, zakonom zabranjeno. Prema tome, ako ne noće, kamperi nam, ako prometnim znakom nije drukčije određeno, ne bi trebali smetati na parkinzima. No, kad vozač kampera zauzme dva parking mjesta, onda je to već druga stvar. Uostalom, u takvim slučajevima, kao u ovom s priloženih fotografija, je zapravo i nebitno je li riječ o kamperu ili sasvim običnom kombi vozilu.

Novo naselje Mokošica dobilo je nekoliko novih parkirališta. Otad Mokošani koji žive u blizini novoizgrađenih parkirališta, iako mjesta uvijek treba još više i još uvijek ih u cijelom naselju nema dovoljno, osim ako ne žele parkirati baš ispred kuće i nemaju baš pretjerano velikih problema s pronalaskom parking mjesta – zimi. Ljeti se priča malo mijenja. Naime, Novo naselje Mokošica raj je za parking komercijalnih vozila, ponajviše kombija i vozila raznih uberovaca i drugih taksista koji se ljeti sjate na jug u potrazi za zaradom. Razlog – u Mokošici se parking ne naplaćuje.

Zašto se parking u Mokošici ne naplaćuje teško je zdravorazumski objasniti, kao nekakav razlog može se čuti upravo to da nema dovoljno parking mjesta pa eto, gradska vlast kao na taj način „kompenzira” stanovnicima Mokošice taj nedostatak. Po toj logici parking se onda u Dubrovniku ne bi trebao naplaćivati nigdje jer fali ga i u Lapadu i u Gružu i npr. na „Kineskom zidu” i oko Grada, ali svejedno se – naplaćuje. Dapače, naplaćuje se upravo zato što ga fali i upravo zato oko Grada je zabranjeno parkiranje svima osim Dubrovčanima, barem „na papiru”.

Inače, onih 60 kuna mjesečno koliko Dubrovčani moraju izdvojiti za parking uistinu je minimalno, a tko ne može izdvojiti tih 60 kuna u Dubrovniku ne treba ni posjedovati automobil, jer to znači da ga niti ne vozi jer nema ni za gorivo. Nešto je skuplji parking za komercijalna vozila, PPK je 200 kuna po zoni, ali zapravo i to je, kad je riječ o komercijalnim vozilima, kojima se zarađuje, smiješna cijena. Dakle, ne postoji niti jedan ozbiljan i normalan razlog da se i u Novom naselju Mokošica parking, barem na uređenim parkiralištima, odnosno barem ona označena parking mjesta, ne naplaćuje. I stanovnicima bi bilo bolje, plaćali bi sitniš, a oslobodila bi se mjesta koja zauzima gomila komercijalnih vozila u sezoni.

kampermokosica090822 2

No, vratimo se na kombi s fotografije. Dakle „car” je bez pardona zauzeo dva parking mjesta, slika je od danas poslijepodne, a tamo je parkiran najmanje od ponedjeljka navečer kada je uz njega bio i jedan komercijalni kombi koji je bio parkiran tako da se uz njega, na drugo parking mjesto, mogao parkirati još eventualno „fićo”, a „fića” na našim prometnicama odavno nema, „kotrlja” se cestama tek pokoji kolekcionarski primjerak. Hajde, konta čovjek do jutra će se „car” maknuti, nema potrebe ni slkat, dogodi se, ali šipak, eno ga još stoji. Tamo nije došao slučajno, netko mu je javio gdje će besplatno i nekažnjeno parkirati preko dva parking mjesta. Sigurno bi tako mogao i doma u Njemačkoj.

U nedjelju poslijepodne ponovo je izbio požar u Novom naselju Mokošica, treći dan zaredom, što već nameće i pitanje šeta li tim dubrovačkim naseljem piroman, psihički poremećena osoba koja požare i potpaljuje.

Podsjetimo jučer je gorjelo ispod naselja, odnosno uz magistralu, pedesetak metara od pozicije na kojoj je danas izbio požar, a prekjučer je gorjelo iznad naselja, odnosno iznad parkinga u Ulici između dolaca.

Današnji požar gorio je ispod autobusnog okretišta na liniji 1A. Vatrogasci su dobili dojavu u 17:04 sati, a na intervenciju je izašlo devet vatrogasaca s tri vozila. Požar je ugašen u 17:43 sati, a izgorjela je površina od oko 400 kvadrata.

dm

Iz Grada Dubrovnika prošlu setemanu pohvalili su se kako su komunalni redari s policajcima u obilasku Straduna kaznili ni manje ni više nego dvoje nepoćudno odjevenih. Ima bit da nisu stigli dalje od Vrata od Grada ili je to tek bila neuspjela demonstracija (ne)provođenja Odluke o komunalnom redu koju su usvojili mudri gradski vijećnici, sve odreda ćudoredna čeljad. Recimo nikad nikome od njih nije palo na pamet u kratkim gaćama i japankama doći na sjednicu Gradskog vijeća ili čerečit kokoš u vijećničkoj klupi, a kamoli negdje skinut majicu kad im je vruće.

I tako, dok su komunalni redari ispisivali kazne na Stradunu, zajedno s policajcima, kao „backupom”, u isto vrijeme u ostatku grada Dubrovnika vladao je prometni kaos, kao što vlada svaki dan. Ali eto, policija ima pametnijeg posla. Uostalom, policija navodno nije zadužena za takve tričarije kao što je rješavanje prometnih gužvi, nego komunalni odjel.

Nema veze to što su možda u Gružu u to vrijeme parkiranim automobilima bile zagušene već svima dobro poznate lokacije... Neka su komunalci i policajci mišiće pokazali na neko dvoje ubogih stranaca koji su se, zamislimo samo, usudili prošetati Stradunom bez majice ili, strašno je to, iskrcavši se sa „Skale” do apartmana prošetali u kupaćim gaćicama. Neka su oni spriječili „kaos” na Stradunu, za onaj prometni ćemo lako, glavno da smo svi odjeveni.

Prošli tjedan na cijelom hrvatskom dijelu Jadrana provedena je akcija „Sigurna plovidba 2022.” čiji je cilj bio, kako su istaknuli u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture edukacija sudionika u pomorskom prometu. Sankcioniranje je tako bilo u drugom planu, a kao glavni razlog te akcije naveden je pojačani pomorski promet.

Uglavnom, izvršeno je 438 inspekcijskih nadzora pri čemu je izrečeno kazni u vrijednosti 406 tisuća kuna, a oko šezdeset posto prekršaja odnosi se na nedozvoljenu brzinu plovidbe u područjima gdje je ona ograničena te naravno glisiranje suviše blizu obale.

I... Zašto to ne bi kapetanije i policija radili svaki dan? Jer, kud ćeš bolje edukacije od kažnjavanja. Nažalost, kod nas ništa drugo ne pali kao udarac po špagu. OK, ne treba pretjerivati pa kažnjavati one koji npr. u Rijeci dubrovačkoj gdje je ograničenje šest čvorova plove osam ili deset, ali kad prolete gliserom riječ je o klasičnim idiotima koje svakodnevno susrećemo i na cestama i kojima nikakva edukacija nije niti će pomoći.

Pa zašto onda pomorska policija i kapetanija ne kažnjavaju više i češće... Hrvatskim dijelom Jadrana plovi trenutno, procjena je, oko 160 tisuća raznih plovila, a cijelo to područje nadzorom pokriva tek 40-tak službenih plovila kapetanija i plovila pomorske policije. Žalosno malo u zemlji koja je navodno pomorska. Odgovorit će vam dakle na to pitanje da nedostaje posada i plovila.

No, za sankcioniranje ponekad nije niti potrebno imati plovilo. Pomorskoj policiji ili djelatnicima kapetanije u Dubrovniku npr. dovoljno je „nacrtati” se pješke ispod sv. Ivana pa zabilježiti svako plovilo koje iz Porta izlazi prevelikom brzinom, nije to ni Rijeka dubrovačka ni akvatorij oko Dakse, već i minimalna prekoračenja brzine tu su opasna. U jednom danu zasigurno bi mogli ispisati barem polovicu kazni od one koje su akciji „Sigurna plovidba 2022.” izrekli na cijelom Jadranu. Da ne govorimo o maltretiranju skuterima u akvatoriju između grada i Lokruma, glisiranjima, ulijetanju u Portoč itd. OK, za to im već treba plovilo, ali plovila pomorske policije i dubrovačke kapetanije uglavnom stoje vezana uz kraj. No, eto, neka su se iz Ministarstva mora pohvalili akcijom, nekako se odmah osjećamo sigurnijima u plovidbi od sjećanja na akciju.

Zacrtani cilj ovogodišnje turističke sezone, bolje reći turističke godine, jer ta brojka ne odnosi se isključivo na sezonu, jest 80 posto turističkog prometa iz rekordne 2019. godine. U Dubrovniku je u prvih šest mjeseci broj turista dosegao 69 posto rezultata iz istog razdoblja 2019. godine. Neki smatraju da je to već sasvim dovoljno i da više turista zapravo – i nije potrebno. Što o tome misli novi direktor Turističke zajednice grada Dubrovnika Miro Drašković.

- Ako govorimo o ljudima koji borave dulje vremena u nekom smještaju različitih vrsta onda mislim da moramo ići na 2019. jer nisu obavezno ljudi koji duže borave, i koji tako imaju i šansu više potrošiti, nužno ti koji stvaraju gužvu u gradu i ja sam za to da se ide na rezultate iz 2019. godine. - kazao je Drašković.

Što očekuje od ove godine, Drašković kaže:
- Dobra će biti godina, a ide se prema tih 80 posto što je bilo zacrtano kao moguće i bit će između 75 i 80 posto iz 2019. Imali smo raznorazne objektivne razloge koji su nam poremetili početak sezone, a to je rat u Ukrajini tre uz to ne smijemo zaboraviti da ni pandemija zapravo još nije gotova. - govori direktor TZ grada Dubrovnika.

O planu razvoja turizma u Dubrovniku kaže kako je najvažnije izvući turiste iz povijesne jezgre.

- Trebamo disperzirati turiste i van same povijesne jezgre, to je najbitnije i to se mora provoditi. Imamo prostora koji se moraju oplemeniti i gdje se mora nešto događati. Osim toga Turistička zajednica treba imati jaču inicijativu, od tima koji imamo očekujem da osmišljavaju nove proizvode koji će biti interesantni turistima kao i izazvati interakciju sa stanovništvom. Ta interakcija mora biti jača. - kazao je Drašković.

Drašković je dugo u turizmu, a direktor TZ-a je odnedavno. Kako je biti direktor turističke zajednice u gradu u kojem svi žive od turizma i u isto vrijeme masa njih njorga protiv turizma, on kaže:
- To je problem. I dok nisam bio u Turističkoj zajednici bilo mi je smiješno kad bi netko rekao u Dubrovniku da ne živi od turizam i da ga je baš briga za nešto vezano uz turizam. Bitno je komunicirati i da ljudi shvate da svi živimo od turizma jer drugo ništa, nažalost nemamo. - kazao je direktor TZ grada Dubrovnika Miro Drašković.

U Libertasu su uspjeli izmisliti što nitko na svijetu prije nije – pomoćnu autobusnu stanicu! U priopćenju Libertasa Dubrovnik to se danas naziva, pazi sad – projektom! Bog te mazo, pituravanje nekoliko linija na asfaltu je – projekt.

Uglavnom, izgleda da je cijeli trust mozgova osmišljavao taj velebni projekt pa se tako u priopćenju navodi: „I ovaj projekt rezultat je dobre suradnje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu i Libertasa, koji su, već ranije realizirali niz krupnijih zahvata, poput povećanja operativnosti i pristupa autobusnoj stanici na Pločama (pretovarna zona), postavljanjem niza postolja na kojima su postavljeni vozni redovi.” Eto doslovno tako.

I tako tom, kako piše, „suradnjom Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu i Libertas Dubrovnik d.o.o.- a, a u cilju povećanja protočnosti prometa na platou Pila kao i rasterećenja južne strane prostora ovog dijela kontaktne zone, od danas je u Ulici branitelja Dubrovnika u funkciji pomoćna autobusna stanica”.

Piše još kako su „postavljene i informativne oznake autobusnih linija, napravljena je i sanacija rubnjaka kojima se poboljšao pristup samim autobusnim stanicama te je ocrtan niz autobusnih stanica”.

Sve piše, samo eto ne piše kako ta „pomoćna stanica” funkcionira, čeka li se tamo autobus, kad će se tamo putnici iskrcavati i tako to, sitnice neke koje bi projekt upotpunile.

I na koncu: ili je stanica ili nije stanica, između ne postoji.

Teško je palo dijelu Dubrovčana što su ukrajinske glumice Oleksandra Barstok i Maria Shtofa na otvaranju 73. Dubrovačkih ljetnih igara deklamirale Himnu slobodi. Kad bi se sudilo po poplavi negativnih komentara na društvenim mrežama, a ono – moglo bi se reći da je riječ o većini. OK, društvene mreže i nisu neko mjerilo u ničem, a ponajmanje kada je riječ o kulturnim događajima, a to je i osnovni problem s otvaranjem Dubrovačkih ljetnih igara, veliki dio ljudi ne shvaća da je to kulturni događaj, predstava, a ne domoljubno lokalpatriotski skup.

Uloga kulture, predstave je i da propitkuje, provocira i komentira aktualno, a redateljica ovogodišnje ceremonije otvaranja Aida Bukvić stavivši dvije ukrajinske glumice s onim kuferčićima u rukama da izgovore te stihove, kojima se svi mi silno ponosimo, učinila je upravo sve to. Aktualno je komentirala samim činom da je Oleksandri Barstok i Mariji Shtofa povjerena uloga interpretatora Gundulićevih stihova, Dubrovčane je dobrano isprovocirala, ako joj je to uopće bio cilj, a u konačnici je ispitala i njihovu širokogrudnost. Možda to sve redateljici uistinu nije bio cilj, možda je ona samo simboličnim činom željela kroz ovaj kulturni događaja dati podršku Ukrajincima u borbi za njihovu slobodu.

Ah, sloboda, tako smo u Dubrovniku osjetljivi na tu riječ, ne bi da smo je izmislili, ne bi da je naši preci nisu kupovali dukatima, lažima i manipulacijama, koje se danas predstavljaju kao silna mudrost dok se u isto vrijeme svi zgražaju nad sličnim takvim postupcima u modernim političkim sustavima. Ipak je prošlo vrijeme kad su se za slobodu, koja se ne prodaje ni za sve zlato svijeta, ali se njime kupuje, dukati nosili na konjima, danas se sloboda kupuje bankovnim transakcijama iz državnog proračuna prema Bruxellesu. Ali neka mi mislimo da smo slobodni dok nam tuđinci zakonima još malo ne odrede smijemo li mukte prdnut i uvjere nas da im moramo još biti i zahvalni što su nam omogućili da platimo porez na prdac - da manje zagađujemo zrak i dva puta promislimo prije nego prdnemo.

A od silnog prdeža komentara na interpretaciju Himne slobodi jedva se diše, najviše smrdi onaj kako naši, a misli se na Dubrovčane, trebaju izgovarati slavne stihove. Koji jbte naši?! Pa ni u Gradskom vijeću deboto nema vijećnika s grebom na Boninovu i Dančama, inače se ne bi čudili nekim komunalnim odlukama, „jer tako nije u njihovom selu”, a u 73 godine Igara možda se na prste jedne ruke mogu izbrojiti Dubrovčani koji su te stihove deklamirali na otvaranju. Možda u tom podatku i griješim, ali zapravo je sasvim nebitno tko je i kad recitirao te stihove, čak je i nebitna umjetnička vrijednost interpretacije, bitno je tek i samo s kojim emocijama su oni zavijorili eterom i koje su emocije izazvali.

Iako su drhtavi stihovi na 73. otvaranju bili nabijeni čitavim spektrom osjećaja, kod Dubrovčana su, nažalost, izazvali negativne emocije popraćene pogrdnim komentarima i potpunim nerazumijevanjem tog čina koji se protumačio kao dodvoravanje Ukrajincima. Eto Dubrovčani se jadni nisu navikli dodvoravati, kroz povijest od sultana do pape, a u ova moderna vremena turistima zbog kojih sele u izbe da mogu afitavat kuće pa propovijedaju o slobodi koju su prodali za 100 eura za noć.

Da se s dodvoravanjem Ukrajincima općenito pretjeralo, bogami jest, kao što se pretjeralo i s pretvaranjem Rusa u nekakve zvijeri, pri čemu ne mogu ne spomenuti se vlastita teksta, još tamo iz ožujka, „Oprosti Zelenskij, ali tako je”, u vrijeme dok je masa svoje profile tako širokogrudno ukrašavala ukrajinskim bojama. Danas su te grudi nekako ušle u se pa, jer tobože ugrožava nekakav „raguzejizam”, a zapravo je samo pitanje toga što je skočila cijena benzine, ulja i brašna, smeta eto i ukrajinska interpretacija Himne slobodi. Čudo je ta sloboda, nekako uvijek završi na zlatu, eurima i dolarima, da ne rečem kunama, jer njih ubrzo neće više biti. Ali ne prodaje se ona ni za sve zlato svijeta. Je li tako? A tako je koliko je i otvaranje Igara tek jedna predstava, a ne lokalpatriotski skup. Sve ostalo tek je zabluda u kojoj i sam godinama živjeh.

U prevrtanju izletničke brodice „Kača”, koja je zatim i potonula danas poslijepodne oko 15 sati u mljetskom akvatoriju, utopio se skiper brodice, a osam putnika, među kojima je bilo i jedno dijete, spašeno je.

Službenih informacijama o ovoj nesreći iz Ministarstva mora, kao ni iz PU dubrovačko – neretvanske još nema, a u pomoć unesrećenima, rekao je za Južni i Dubrovnikpress načelnik Općine Mljet Đivo Market pozvan je Mario Orlandini iz ronilačkog centra u Pomeni koji je spasio osam života.

- Nažalost izgubljen je jedan život, a istraga će utvrditi kako se to dogodilo. - kazao je za Južni i Dubrovnikpress načelnik Market dodavši kako je danas poslijepodne puhao jaki maestral te da se nevelika brodica prevrnula ispred otočića Glavat u blizini Pomene u akvatoriju Nacionalnog parka Mljet.

- Za nesreću sam saznao tek oko 5:40 sati kada su vatrogasci zvali da će preminulog prevesti vozilom na kopno. Nitko nas nije prije obavijestio. Ostali unesrećeni s brodice dovezeni su na Mljet, riječ je o izletnicima, a neki od njih će ostati tu i prenoćiti. - rekao je načelnik Općine Mljet Đivo Market.

Eto nam stižu još jedne Dubrovačke ljetne igre. Da li napisati baš tako, „Dubrovačke” ili samo Igre, ali ne u znak poštovanja prema instituciji Igara, jer Igre, unatoč svemu i onom što dalje ovdje piše, još uvijek, ali ne i zadugo, jesu jedna vrsta institucije, nego više da izbjegnem ono „Dubrovačke”. Moglo je stajati i Festival, opet bi svi znali o čemu se radi, a na koncu eto neka danas budu Dubrovačke ljetne igre. Uostalom, sve drukčije napisano bila bi ona naša dubrovačka preserancija, a seratori u Gradu inače jesmo, veliki.

Godinama već Dubrovčani njorgaju kako su Igre sve, samo ne dubrovačke, što zbog te preserancije, što s razlogom. Nije da i sam nisam njorgo, ali danas ne bi bilo fer ne napisati ovdje „Dubrovačke”. Ne zato što sam uvjeren da su one ponovo postale dubrovačke, već zato što o ovogodišnjim Igrama nemam pojma pa tako ne znam ni jesu li opet dubrovačke ili samo „Dubrovačke”. Niti znam tko nastupa, niti me zanima, niti bih vjerojatno bio razočaran nakon što potrošim koju minutu vremena da doznam, jer kad su Igre u pitanju ništa me više ne može razočarati, a još vjerojatnije niti oduševiti.

No, baš to, ta moja ravnodušnost najveći je problem s Dubrovačkim ljetnim igrama, naravno kad kažem moja, onda ne umišljam da sam neka važna persona zbog koje bi se netko u Igrama trebao zabrinuti, ali sasvim sigurno moje raspoloženje prema Igrama oslikava i raspoloženje mnogih naših sugrađana prema Igrama. Čeljadi moja u Igrama, nije naravno doslovno, ali – nikoga ne zanimate.

OK, napunit će se večeras Stradun, arivat će čeljad na ćevape i vatromet, pričat će se kakva je bila Himna slobodi, ako je i ove godine planirano da se tamo okupe kerefeci, sprdat će se kasnije i s likovima u „fotogalerijama s Galerije”, sve će to ipak izgledati nekako praznično i poetično, ali od Igara što se većine Dubrovčana tiče – to će biti to. Dubrovčanima su se Igre svele na istoznačnicu s Gruškom noći i janjentinom s asfalta, deboto s nastupom Matka i Brane na Gromači. To je to što od njih očekuju: masni somun, točenu pivu i miris oznojenih tijela.

Za pošteno rijet, govori to naravno i o potonuću Grada, građana i građanstva, ali nije da ni u Igrama nisu pridonijeli takvom odnosu Dubrovčana prema festivalu koji je bio dugogodišnja perjanica nekadašnje jugoslavenske, samim tim i hrvatske kulture.

Bilo je i uspješnica, ali u globalu: od perjanice do očerupane kokoši nakon osamostaljenja Hrvatske nije trebalo dugo čekati. Mijenjalo se i ime Igara, lutalo i još se vrluda bez jasnog koncepta što to moderne Igre jesu i što će biti. Pri tome čak više nije važno ni jesu li Dubrovačke ljetne igre dubrovačke, već je važno da se nitko više ne bi začudio da u njihovom sadržaju ne osvane i radionica slaganja Lego kockica za djecu od prvog do četvrtog razreda osnovne škole. Kad se vrati dostojanstvo Igrama, vratit će se i one Dubrovčanima, makar i u gradu koji je svoje dostojanstvo odavno izgubio, a Igre su samo pratile „trend”.

Stranica 1 od 67

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019