Pretraži rezultate: ribari

Europski parlament u utorak je potvrdio nova pravila za nadzor ribarstva u Europskoj uniji koja predviđaju digitaliziranu prijavu ulova za sva plovila i strože mjere nadzora za veća plovila, uključujući i kontrolu putem kamera.

Europska komisija predložila je 2018. reviziju sustava kontrole ribarstva kako bi se modernizirala i pojednostavnila pravila za praćenje ribolovnih aktivnosti i osigurala usklađenost sa zajedničkom ribarstvenom politikom.

Eurozastupnici su tako nakon pet godina pregovora institucija EU-a o uredbi na ovotjednoj plenarnoj sjednici u Strasbourgu podržali nove propise koji bi trebali pridonijeti boljem upravljanju morskim resursima. Po novim pravilima sva plovila EU-a, bez iznimke, morat će se registrirati i prijaviti svoje ulove na digitaliziran način.

Zapovjednici plovila kraćih od 12 metara moći će ispuniti i podnijeti pojednostavnjenu deklaraciju na kraju ribolovnog dana nakon što sigurno uplove u luku i prije iskrcaja.

Plovila za rekreaciju po prvi će put morati prijaviti ulov putem elektroničkih sustava koje su odredila nacionalna tijela.

Gospodarski subjekti morat će čuvati informacije iz cijelog lanca opskrbe, „od mora do stola“, uključujući od prve prodaje do maloprodaje proizvoda iz ribarstva i akvakulture, navodi Europski parlament u svom priopćenju.

Hrvatski eurozastupnik Predrag Fred Matić (SDP/S&D), potpredsjednik odbora EP-a za ribarstvo, istaknuo je za Hinu kako „ova uredba nije običan regulatorni dokument, nego temelj održivog gospodarenja resursima koji će oblikovati budućnost ribarskog sektora u sljedećim desetljećima”.

- Treba reći da će ovo biti moderna i učinkovita kontrola ribarstva kojom ćemo zaštititi morski okoliš od nekakvih destruktivnih praksi uključujući prekomjerni ribolov, a samim tim, neregulirani i neprijavljeni, ilegalni ribolov. - drži Matić.

- Uredba se odlično naslanja na Uredbu o obnovi prirode koja će se nadam se, biti izglasana u doglednoj budućnosti. - dodaje Matić te očekuje da će „donijeti ravnotežu u kojoj će ribarski sektor i ribari opstati, ali i bioraznolikost i riba za našu budućnost“.

Uredba stupa na snagu 1. siječnja iduće godine no, kako napominje SDP-ov europarlamentarac, u primjeni novih pravila „bit će dosta fleksibilnosti”.

Određena mala plovila mogu biti izuzeta od te obveze do 2030., a sve ribarske flote imat će do četiri godine za prilagodbu tim novim zahtjevima.

Granica tolerancije, razlika između procjene ulovljene ribe i njezine težine u iskrcajnoj luci, bit će 10 posto po vrsti, uz neke iznimke za male količine ulova i za određene vrste.

Nova uredba o kontroli ribarstva dobila je podršku najvećih političkih grupacija centra i Zelenih te je na plenarnoj sjednici u utorak prihvaćena sa 438 glasova za, 146 protiv i 40 suzdržanih.
Zastupnici desnice, ali i krajnje ljevice, u svojim su istupima ustvrdili kako su nova pravila dodatna birokratizacija i ne pojednostavljenje, a posebno su kritizirali odredbu o postavljanju CCTV nadzornih kamera na plovilima.

Pravila predviđaju da će plovila EU-a duljine 18 i više metara, prije svega ona za koja se može pretpostaviti da postoji rizik da ne poštuju nove propise, morati najkasnije četiri godine nakon stupanja na snagu zakonodavstva imati ugrađene sustave daljinskog elektroničkog praćenja, uključujući video nadzor.

Zastupnici desnog kluba Identitet i demokracija ponajviše su kritizirali tu mjeru tvrdeći kako se time narušava i privatnost ribara.

Matić, međutim, te primjedbe odbacuje i napominje kako će takvu obvezu imati samo plovila koja su ranije kršila propise te da će kamere pratiti samo unos ribe na plovilo.

- Uobičajeno je da oni plaše ribare i ribarski sektor. Kamere će biti samo na plovilima većim od osamnaest metara i neće biti Big brother kamere koje će sve što se događa na brodu, nego ono najbitnije: ulazak ribe u plovila i kako je pohranjuju. Dakle, da se vidi što je ulovljeno, a što je na kraju prijavljeno u luci nakon iskcaja i što ostaje na plovilu. Treba istaknuti da će ti podaci biti dostupni samo onim institucijama za nadzor ribolova, a neće se prikupljati nikakvi osobni podaci. - tumači Matić.

SDP-ov eurozastupnik te primjedbe smješta u kontekst skorih europskih izbora te smatra da desnica manipulacijama želi iskoristiti utjecajan ribarski sektor. Ističe kako kritizirane odredbe u Hrvatskoj mogu dotaknuti tek vrlo mali postotak ribarske flote.

Istina je da je teško voditi potpunu evidenciju, posebice malim ribarima, priznaje Matić no dodaje da se „sve to radi za dobrobit ribarstva, cijelog ribarskog sektora a samim tim i ribara, ali i održanja bioraznolikosti“.

- Svaka novost koja se uvodi u startu izaziva odbojnosti i nekakvu rezervu, medutim, kada to zaživi, shvatit će ljudi da tu nema nikakve zle namjere. - zaključuje.

(Hina)

Objavljeno u Aktualno

Osim plastike, naftnog zagađenja i masovnog turizma, prijetnja očuvanju mora je i zaostali ribolovni alat koji ugrožava morske organizme, upozorila je u WWF Adria povodom nedavnog Svjetskog dana oceana.

- Konačno se posljedicama nezbrinute plastike počinje pridavati pozornost koju zaslužuje. U WWF-u, svjetskoj organizaciji za zaštitu prirode, fokusirali smo se na dio ovog otpada čiji se utjecaj manje vidi i razumije. Radi se o zaostalom ili izgubljenom ribolovnom alatu koji je najsmrtonosniji oblik morske plastike jer nastavlja neselektivno hvatati ribe, zapletati morske sisavce, ptice, kornjače i morske pse. Tako ih izlaže sporoj i bolnoj smrti iscrpljivanjem i gušenjem. - rekao je Fabijan Peronja iz WWF Adrije.

WWF Adria kroz projekt „Ghost Gear“ (zaostali ribolovni alat) nastoji odgovoriti na ovaj izazov.

Provedeno mapiranje Jadrana ukazuje kako ovo nije samo globalni, već i nacionalni izazov jer je morsko dno uvelike prekriveno izgubljenim alatima što znatno doprinosi degradaciji morskog staništa i gubitku bioraznolikosti, upozoravaju u priopćenju.

Zaostali ribolovni alat smrtonosan je za čak 66 posto morskih sisavaca i 50 posto morskih ptica, a 90 posto riba koje se u njega zapletu i uginu ima i komercijalnu vrijednost.

Stručnjaci WWF-a i profesionalni ronioci provode redovite ronilačke akcije za uklanjanje ribolovnih alata iz odabranih područja u suradnji s lokalnim ribarima, vlastima i organizacijama, dodaje se.

- Podižemo svijest o važnosti pravilnog odlaganja ribarske opreme i potičemo naše ribare da primjenjuju održive prakse. Edukacija i osvještavanje ribara, ali i šire javnosti, ključni su za prevenciju odlaganja novog ribljeg alata na dnu mora. Želimo osigurati da se ribarski alati pravilno koriste, održavaju i zbrinjavaju kako bi se smanjio gubitak opreme. - naglasio je Peronja.

Južni

Objavljeno u Aktualno

Iako spadaju u skupinu najboljih mamaca za morski ribolov, rakovi se nedovoljno koriste od strane naših udičara. Iznimka je kozica koju na jugu još nazivaju i gamborom. Ne samo najbrojniji i vjerojatno i najučinkovitiji mamac među rakovima, kozica je jeftin i jedan od najboljih i najtraženijih mamaca za morski ribolov uopće.

Dug je popis riba koje će se polakomiti na kozicu: ovrata, sarak, fratar, ovčica, arbun, kantor, ukjata kao i sve druge, manje cijenjene ribe iz obitelji ljuskavki. Ti račići su omiljena hrana i mnogim drugim ribama, u svim dubinama i svim vrstama dna. Među njima molu, škrpini, ali i „kralju plićaka“ - smudutu. Prednost kozice je što ima prilično tanak i nježan oklop i dosta mesa pa se lako stavlja na udicu i sjecka na komadiće i bez ljuštenja oklopa. Za razliku od nje, ostali rakovi su u znatno tvrđim oklopima, vlastitim ili „pozajmljenim“ od kojeg puža, poput kućara i više vrsta samaca.

Ono što mi nazivamo kozicom zapravo su čak 72 vrste manje ili više sličnih račića iz 18 obitelji koji žive u Jadranu. No, ribarima i ribolovcima su zanimljive samo najbrojnije i najdostupnije – velika, kamena, mala i kozica pjeskulja. Razlikuju ih samo dobri poznavatelji. Sve imaju više ili manje transparentno, prozirno tijelo išarano mrljama. Velika naraste do 250 mm, ali joj je prosječna lovna dužina upola manja. Živi na dubinama od nekoliko do više stotina meta. Zato je samo rijetki udičari love, a ostali je nabavljaju kod profesionalnih ribara.

Ostale tri spomenute vrste kozica udičari mogu sami i relativno lako pribavljati. Najčešće to rade skupljanjem pomoću mrežice sitnog oka na kamenu na zidovima luka te tvrdim i obraslim dnima na dubinama do šest metara. Ona naraste do 50 mm, dok kozica mala dosegne do 70 mm dužine. I ovaj račić živi u plićaku ne samo kamenitom. Za razliku od njih pjeskulja se zadržava u pjeskovitom plićaku. Naraste do 90, ali su rijetke one duže od 40 do 60 mm. Također, za razliku od prethodne dvije, ova je kozica aktivnija noći, dok se danju zakopava u pijesak.

Kozice se relativno lako mogu pribaviti vlastitim radom. Najkrupnije, dubinske tako da se na muljevito ili muljevito -pjeskovito dno, barem dvadesetak metara pod površinom, uvečer spusti oko metar dugi i upola tanji gusti snop od grančica s lišćem. Snopić se optereti utegom i zaveže na konop sa signalnom plutačom. S izvlačenje mamaca treba sačekati do svitanja, kad kozice u snopiću traže zaklon.

Sitnije kozice je najlakše pribaviti u priobalju pomoću vrlo jednostavne vrše. Pravi se od veće boce kojoj se vršni dio odreže, preokrene i gurne u izbušeno, opterećeno i mamcima napunjeno tijelo. Tim jednostavnim alatom loviti se može cijeli dan dok ih je noću moguće uz pomoć naglavne lampe skupljati mrežnom prihvatnicom uz obalu.

Kozice se na životu mogu očuvati dosta dugo i lako čuvanjem u posudi s morskom vodom. Ako se u vodu upumpava zrak, kozice će poživjeti do dva tjedna, a kad se i hrane komadima riba, praktično neograničeno dugo. No, ti se račići nekoliko dana mogu održati živim i izvan mora. Za takav način čuvanja kozica potrebni su komadi leda. Njima treba do pola popuniti prenosivi hladnjak. Zatim se kakve dnevne novine potope u more, ocijede, pa polože na led. Važno je da u potpunosti prekriju led. Nakon što se polože na tako pripremljenu „postelju“, kozice će vrlo brzo pasti u „zimski san“, posve primiriti. Kad se, pak, nadjenu i potope u more, brzo će im se povratiti vitalnost i dugo će živjeti na udici.

Uginule kozice nekoliko dana se mogu svježim održati u hladnjaku, ali ih nije dobro zamrznuti jer nakon toga se dosta loše drže na udici. Zato je bolje uginule konzervirati soljenjem, najbolje u 10-15 postotnoj salamuri. Već za dva, tri dana postaju upotrebljive, a takve ostaju i duže od mjesec dana. Konzervirati se mogu i bez oklopa.

Ako ih treba duže čuvati, najbolje ih je konzervirati. Uginule, ali samo dok su još svježi, moguće ih je konzervirati u soli ili salamuri. Salamura se priprema tako da se voda s 10 do 15 posto soli prokuha, ohladi i prelije preko kozica.

Objavljeno u esPRESSo

Tragajući za novim i učinkovitijim, ribolovci su zanemarili, čak i zaboravili, mnoge tradicionalne alate i načine lova, često djelotvornije od suvremenih. Tako se u lovu sipa, što je glavna djelatnost ribolovaca tijekom proljeća, industrijske varalice iz uporabe posve istisnule klasične alate i načine lova. Šteta, jer neki od njih su učinkoviti, ali i puno zanimljiviji od suvremenih. Primjerice „sipac“ - alat koji „radi na ljubav“.

U ne tako davnoj prošlosti, kada su se vremenske promjene događale „po redu vožnje“, naši su ribari početkom ožujka na pješčana i šljunkovita dna, pet do petnaest metara pod površinom, polagali snopove grana, šiblja i loze. Znali su da će sredinom ožujka jata sipa, vođena nagonom za razmnožavanje, doći u te podmorske vrtove „voditi ljubav” i ostaviti „morsko grožđe“ („uva di mare“) – grozdove jajašaca, te ih potom brižno čuvati. U tom ljubavnom i roditeljskom zanosu, sipe su bile laka meta špurtila i ostiju. Njima su ribari najčešće u kratkom razmaku izvlačili po dvije sipe nejednake veličine. Najprije veću, ali ne zbog njezinih dimenzija, nego zato što je ona obvezno ženka. Naime, ako bi prvo ulovili mužjaka, ženka bi „pustila crnilo“, dok bi mužjak slijep od pohote ostajao na mjestu i čekao povratak drage. Ako se to ne bi dogodilo, mužjak bi poslije kratkog vremena zaboravio staru i pohitao potražiti novu partnericu.

Tu iznimnu pohotnost mužjaka naši su stari koristili tako što su ih lovili prethodno ulovljenom ženkom. „Sigurecom“ ili pribadačom bi je zakačili za strunu, puštali na dno i lagano povlačili. Ne mogavši odoljeti, mužjak kome bi se našla u vidokrugu, odmah bi „zajahao” ženku i ne bi je ispuštao ni kad bi se našao na suhom. „Podvođenjem“ jedne ženke moglo se uloviti desetak i više mužjaka.

Kako su se mužjaci strastveno bacali i na uginule mamce, netko se dosjetio da im ponudi i umjetne. Tako je nastao „sipac“, drvena imitacija sipe. Najčešće je dugačak 15, širok sedam i debeo dva centimetra, s jedne strane ravan ili blago udubljen te obojeno u bijelo ili s bijelom veliku točkom kako bi se bolje vidio u noći. S druge strane je izbrazdan tako da oponaša sipu. Na njoj mogu biti i kapljice voska da oponašaju mrlje boje na koži, te „oči“. Radili su ih od sedefastih botuna i komada školjki, pločica olova, koje bi svako malo sastrugali da zrcale, te od komada ogledala. Ugledavši u „očima“ sebe, mužjak bi pomislio da vidi ženku. Kada su udice postale dostupnije, sipolovci su ih po nekoliko kačili na leđa varalica kako bi što više smanjili mogućnost gubljenja ulova.

sipac 240323 1

Kao i sipa - mamac, „sipac“ se uzicom poteže 60-tak centimetara iza brodice koja se lagano pogoni veslanjem. Pritom sipolovac poviše površine i varalice drži mrežnu prihvatnicu. Mužjaci varalici prilaze sa svih strana. Ponekad je ne napadaju nego samo dodiruju, što se uočava po pomicanju „sipca“. Kad ga dodirne najčešće odmah shvati da se radi o prevari i brzo bježi. Tada siplovac ima samo 10-tak sekundi da zgrabi pravu i lažnu sipu. Ako mužjak ipak zajaši „sipac“ moguće ga je izvući ravnomjernim i sporim povlačenjem do barke.

sipac 240323 2

Nakon pojave suvremenih varalica, „sipac“ je sve više padao u zaborav. Sada je rijedak čak i u muzejima. Jedan od rijetkih sačuvani, ovaj bodljikavi na slici, snimljen je u Pomorskom muzeju Orebić. Šteta što je tako, iz više razloga. Prvo, taj je alat iznimno selektivan, jer se njime love samo mužjaci, dok ženke ostaju produžiti vrstu. Drugo, „sipac“ nije ništa manje učinkovit od suvremenih varalica, u što se uvjerila skupina entuzijasta koja je istovremeno lovela „sipcem“ i lignjarićima. Treće, možda i najvažnije, šteta je što od zaborava nisu otrgnuta ta prava mala umjetnička djela pučke domišljatosti.

Objavljeno u esPRESSo

Talijanska ribarica „Oronzo C“ nezakonito je bila u ribolovu u hrvatskim teritorijalnim vodama jučer poslijepodne južno od otoka Mljeta, a zapovjednik se oglušio na naredbu policije da zaustavi plovilo nakon čega je pomorska policija krenula u potjeru te je ribarica na koncu presetnuta i prepraćena u dubrovačku luku, izvijestila je danas Policijska iprva dubrovačko – neretvanska.

„Dana 9. veljače 2023. godine u 16:25 sati putem tehničkih sredstava za nadzor državne granice na moru, južno od otoka Mljeta policijski službenici Nacionalnog pomorskog centra uočili su ulazak talijanske ribarice imena „Oronzo C“ u teritorijalno more Republike Hrvatske.

Naime, navedena ribarica plovila je brzinom od 2,2 čvora, a što je ukazivalo na nezakonito ribarenje u morskim vodama Republike Hrvatske. Odmah po utvrđenom upućeno je policijsko plovilo, koje je putem pomorskog kanala 16 zapovjedniku ribarice izdalo naredbu o zaustavljanju, međutim kako se zapovjednik navedene ribarice oglušio na zapovijed i nastavio plovidbu u smjeru međunarodnih voda započet je njezin progon, koji je završio uzapćenjem u 17:35 sati.

U 21:15 sati predmetna ribarica je sprovedena u luku Dubrovnik, gdje su policijski službenici uz prisustvo ribarskog inspektora Uprave za ribarstvo izvršili inspekcijski pregled plovila, radi podnošenja adekvatnih prijava.” - navodi PU DN.

„Provedenim nadzorom utvrđeno je da se na ribarici kao članovi posade nalaze tri državljanina Italije, od kojih je jedan zapovjednik i još četiri državljana Indonezije. Tijekom današnjeg dana, zbog osnovane sumnje u počinjeni prekršaj iz Zakona o morskom ribarstvu, proveden je prekršajni postupak protiv zapovjednika talijanske ribarice pred Općinskim sudom u Dubrovniku nakon kojeg je ribarica, u 13:35 sati isplovila iz luke Dubrovnik u pravcu međunarodnih voda.” - piše u priopćenju policije.

Objavljeno u Aktualno

U najhladnijem dijelu godine najuspješnije se ribari pri i na samom dnu, i to barem 15 do 25 metara pod površinom, ovisno o području. Iako su u tom periodu ribe manje aktivne i više izbirljivije nego u toplijem dijelu godine, većina ih se može veoma uspješno loviti i varalicama u pokretu. Osobito dobro okomitim skosavanjem, „vertical jigging“ tehnikom.

Ribe koje se love tom tehnikom osim ribama hrane se i glavonošcima. Zato je posve razumljivo zašto među varalicama za ribolov skosavanjem ima i onih koje više ili manje izgledom oponašaju lignju, sipu i ostale glavonošce. Što više, čak je dvije vrste takvih varalica, od kojih su poznatije one tipa „kabura“.

„Kabura“ je varalicu koja izgleda poput šarenog i svjetlucavog tijela glavonošca s podjednako šarenim krakovima. Tijelo ove varalice se izrađuje od metala. Na njemu je lagani snop tankih niti te dvije od njih duže trake, što sve skupa oponaša krakove i hvataljke glavonožaca. Unutar te mase izrađene od mekane plastike smještene su dvije udice, uzicama pričvršćene za tijelo varalice. Udice su najčešće iste veličine, ali na strunama različite dužine. Ribe se najčešće zakače na udicu koja je na dužoj struni, i to pretežito dok varalica propada.

kabura060123 2

Svi dijelovi varalice su šareno i drečavo obojeni. Tijelo je u pravilu metalnog sjaja te s velikim nacrtanim ili trodimenzionalnim očima.

Tijelo ove varalice se najčešće pravi od olova, kod skupljih modela od teže njegove slitine s volframom, a kod najskupljih od još težeg tungstena, koji je uz to i najtvrđi. Olovo je najmekše pa se kabura od njega najbrže ošteti, što se toj vrsti varalice događa vrlo brzo jer se u pravilu poteže po dnu. Zbog toga „kabura“ dosta lako i zapinje. Najlakše modeli koja oblikom vjerno oponašaju sipu i hobotnicu. Varalice takvog oblika imaju posebno ime - „tai kabura“. Od njih manje zapinju varalice izduženog oblika, a još manje povijenog, tijela nalik slovu L, odnosno tako oblikovanog prednjeg dijela tijela.

kabura060123 3

„Kabura“ varalica je osim po dnu namijenjena i ribolovu do nekoliko metara poviše njega. Na dnu je najučinkovitija kad se lagano povlače tako da poskakuju poput glavonošca, odnosno kozica i ostalih rakova. To je najlakše postići tako da se plovilo prepusti jakoj struji mora, što je posebno dobro činiti dok se lovina traži. U takvom, „drifting“, ribolovu varalicu treba spustiti ili odbacivati niz, a privlačiti protiv kurenta. Kad je struja mora slaba ili kad se otkrije plov riba, loviti je bolje iz usidrenog plovila. Tada se varalica odbaci što dalje i zatim privlači. Privlačiti se može kratkim („shore stoke jigging“), dugim („long stoke jigging“) i kombiniranim podizanjem od dna, ovisno, najviše o vrsti ribe koja se lovi.

Bez obzira kratko ili dugo, ovim se varalicama treba skosavati manje intenzivno i sporije („slow jigging“) nego varalicama tipa sječivo, „knife“. Razlog je jednostavan - na ostatak pribora su spojene tako da stoje labilno, lako pokretne. Što je spoj dalje od prednjeg kraja varalice to je ona labilnija pa je potreban manji poticaj, trzaj da bi se zaljuljala.

Dosadašnja praksa naših ribolovaca potvrdila je tvrdnje inozemnih da je „kabura“ najučinkovitija u priobalnom lovu, na dubini do 40, najviše 50 metara, na kojima treba loviti s varalicama težine do 50 - 70 grama. Inače, ove se varalice proizvode u težinama od 20 do 450 grama, znači za ribolov između plićaka i 200-tinjak metara dubine.

Objavljeno u esPRESSo

Za vrijeme Austro - Ugarske monarhije, da bi zaštitili svoja prava i pravo ribolova u zaštićenom području Mljećani su parnicu vodili s Upravom Bečkog Dvora 18 godina, a koju je stanovništvo dobilo i donesen je zakon - Pravo Življenja - Status Meredanus, a 19. prosinca 1889. godine potpisana je nagodba između stanovnika zapadnog dijela Mljeta i Kraljevskog šumarskog upraviteljstva. S tim zakonom dobili su pravo na tradicionalni način života i tradicionalni način ribanja, navodi Južni dio pisma koje je uputila Ane Mljećka nakon što se mljetsko izaslanstvo sastalo se ministricom poljoprivrede Marijom Vučković, a kako bi se riješio problem ribolova na području Nacionalnog parka Mljet.

Naime, birokrati u Bruxellesu Mljećanima s područja Nacionalnog parka izbrisali su pravo korištenja tradicionalnih ribolovnih alata dok to pravo imaju ostali ribari na Jadranu, kao uostalom i drugi Mljećani koji ne žive i ne ribare na području NP Mljet, piše Južni.

Mljećani će stoga, zaključeno je na sastanku, tražiti izuzeće iz zakonodavstva EU, navodi Južni, a cijeli tekst možete pročitati OVDJE.

dpp

Objavljeno u Aktualno

Unatoč lošijem u drugoj polovini studenoga, neuobičajeno dugi period toplog vremena produžio je sezonu dobrog lova na brojne ribe pa i najcjenjenije poput ovrate. Ako se vrijeme dramatično ne pogorša, ovrate će se dobro loviti i u prosincu, a kako stvari sada stoje, i početkom sljedeće godine. Prilika je to za uspješan lov i to uglavnom krupnijih ovrata, koje se baš sada najbolje love.

Naime, pripremajući se za mrijest, ovrata se sve intenzivnije hrani. Unatoč tome, „kraljica“ je i sada vrlo sumnjičava i oprezna pa onaj tko je želi prevariti mora znati kako i čime je loviti. To ovisi o tome gdje i lovi li je danju ili noću.

Ovrata naseljava sve priobalne terene pa je se može tražiti i na strmim kamenitim dnima, iako je najradije na blago nagnutim te ravnim pjeskovitim, šljunkovitim i pločastim dnima, čak i u lukama i lučicama. Svakom od spomenutih terena treba prilagoditi mamac, odnosno treba upotrijebiti onaj kojim se ovrate hrane na određenom terenu. Vrsti dna treba prilagoditi i boju te debljinu strune, veličinu udice i težinu olovnice.

ovrate021222 2

U ovo doba godine ovrata je uglavnom na dubinama od 5 do 10 metara. Dublje će se spustiti kad se more dobro ohladi. Također, najčešće je na pjeskovitim, šljunkovitim i pločastim dnima. Tu se uglavnom hrani trpovima i školjkama, ali joj je kao mamac dobro ponuditi i uvijek učinkovite tvrde dijelove velikog crva. Kako na takvim terenima teže zapinje, pribor se može praviti od najlonske strune promjera 0,25 do 0,35 mm i najjače, kovane udice. Širina luka može biti 11 do 16 mm, a boja najlona svjetlija, od svjetlo žute do svjetlo zelene, ovisno o boji dna. Kako se opisani tereni nalaze uglavnom u plićim uvalama, gdje su i kurenti slabiji, obvezna klizna olovnica može biti lagana, od 5 do 10 grama. Najbolje ju je postaviti na osnovnu strunu koja preko vrtilice nosi završnjak dužine 60 do 120 cm. Kako bi se poboljšalo kvačenje plijena, umjesto jedne, za lov na najčistijim terenima može se postaviti i tri, ali nešto manje udice.

Uz strmije obale stjenovitog podnožja te u prolazima treba rabiti pribor od nešto debljeg najlona, najbolje između 0,35 i 0,40 mm. On mora biti nešto tamniji, zeleni ili svjetlo smeđi, primjerice. Bolje je rabiti pribor bez predveza, s udicom na osnovnoj struni. Zbog češćeg zapinjanja, udica može biti i malo mekša, polu kovana, a dobro je ako je i veća, odnosno do širine luka 18 mm. I klizna olovnica treba biti veća, između 10 i 40 grama, kako bi se mamac mogao odbaciti 20 do 30 metara daleko. U ovo doba godine najbolje je mamčiti tvrđe dijelove velikog crva i glave netom ulovljenih lignji i sipa.

Ovrate vole obitavati u lukama i lučicama, osobito sada u posezoni, kad su na tim pozicijama najmanje oprezne, ali još uvijek opreznije od onih s mirnih pošta. Kako su dna luka i lučica uglavnom mekša, u njima se lovi priborom istovjetnim onom za lov na pjeskovitom i šljunkovitom dnu. Mamčiti je najbolje stanovnike luka i lučica ili ono što u more bacaju profesionalni ribari čisteći mreže. To znači da se uz kozice, razne školjke, kosmeče i druge rakove mamčiti mogu komadi srdele te gavuna.

ovrate021222 1

Lov je najizdašniji kad se dobro razdani pa do podne, osobito uz plimu. Po bunaci se najlošija, a dobro se lovi poslije jakog juga, kad valovi „preoru“ dno i ovrati učine dostupnim razne organizme poput školjki i račića, koji su joj omiljena hrana. Slab vjetar tijekom lova držat će jato ovrata u pokretu, što višestruko povećava šanse za ulov. Jak vjetar, dugotrajna kiša i grmljavina, nisu uvjeti po kojima je ovrata raspoložena za ishranu. Ukoliko je, pak, vrijeme stabilno i sunčano, najintenzivnije će se hraniti prvih dva, tri sata dana, dok se za tmurnog i oblačnog vremena hrani tijekom cijelog dana. Po toplom i sunčanom vremenu je dublje i obali prilazi popodne ili tek u sumrak.

Uspješnost lova može se poboljšati primamljivanjem, najbolje usitnjenim ježincima i školjkama te srdelama. Na čistim i ravnim terenima, ne dubljim od 6 - 7 metara, dobro je primamljivanjem napraviti poštu gdje će ovrate iz okoline redovito dolaziti. Tu će naviku steći već poslije tjedan dana hranjenja.

Ovrate se sada uspješno mogu loviti i noću, koje još nisu pretjerano hladne. Posebno u vrijeme prve četvrtine i s položite obale bacanjem pribora 25 do 35 metara daleko. Tu se loviti može i iz plovila usidrenog na dva do tri metra dubine bacanjem mamca 10 do 15 m k dubljem. U takvom lovu vrlo često se događa da ovrata zagrize i prije nego što pribor potone. Zato se iz plovila može loviti i vez olovnice na priboru. Loviti je najbolje komadima velikog crva jer on svjetluca u mraku. Preporučljivo ga je mamčiti na dvije udice u nizu.

Objavljeno u esPRESSo
Ponedjeljak, 12 Rujan 2022 16:09

U mrežu „Orke” zaplela se avionska bomba

Posada ribarice „Orka” sinoć je oko 20 sati u mreži imala nimalo bezazlen „ulov”. Naime, u dubrovačkom akvatoriju, na otvorenom moru, u mreži ove koćarice našla se avionska bomba.

Kako su potvrdili iz PU dubrovačko – neretvanske riječ je o bombi zaostaloj iz Drugog svjetskog rata, a na sebi nije imala upaljač te je već pohranjena.

dm

Objavljeno u Aktualno
Utorak, 26 Srpanj 2022 23:51

FOTO / Otvoren je Pelješki most

Otvoren je Pelješki most. Jug Hrvatske i cestovno je povezan s ostatkom zemlje.

Svečanost otvorenja mosta u utorak navečer počela je na odmorištu Komarna „Fanfarama 304” skladatelja Mateja Meštrovića, skladbom posebno napisanom za ovu prigodu nakon koje je uslijedila i Meštrovićeva skladba „Neka prođu”. Nakon „Ode radosti” te himne „Lijepa naša domovino” iznad mosta preletjelo je pet zrakoplova akrobatske skupine „Krila oluje”, a uslijedio je kratki video o izgradnji mosta. Tijekom programa prikazano je još nekoliko kratkih video isječaka u kojima su govorili radnici na mostu, lokalni ribari, ugostitelji, stanovnici toga kraja.

U sklopu programa nastupili su Hrvatsko glazbeno društvo „Sveta Cecilija” s Korčule, klape „Sveti Nikola” i Kaše, Lado Electro, Luka Šulić i Dubrovački simfonijski orkestar, ansambl „Sveti Blaž” i Roko Radovan.

Na svečanosti su prugodne govore održali župan Dubrovačko - neretvanske županije Nikola Dobroslavić, predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić, potpredsjednik Vlade i ministar mora prometa i infrastrukture Oleg Butković, potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica, kineski premijer Li Keqiang video poruko, a na kraju i predsjednik Vlade Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandrokovića i predsjednik Republike Zoran Milanović.

Uz „HimnU slobodi” počeo je i vatromet, barke i brodice ispod mosta trubile su te su zapaljene bengalke, a uz pucnjavu Dubrovačkih trombunjera po mostu su se provezli automobili Nevera s jedne i Niko Pulić u svom bolidu s druge strane. Most je blagoslovio biskup dubrovački msgr. Roko Glasnović.

U Komarni su potom dočekani bajkeri braniteljskih postrojbi te prvi automobili s Brijeste.

dm

Objavljeno u Aktualno
Stranica 1 od 6