Prikazujem sadržaj po oznakama: zubatac

Zubatac je jedna od najpoželjnijih udičarskih lovina, a za njegov, ali i lov njegovih srodnika poput pagra, može poslužiti nekoliko vrsta varalica. Najuniverzalnija je „shad“ jer se njom može loviti tehnikom „vertical jigginga“, „driftinga“ te „trollinga“, odnosno okomitog skosavanja, puštanja u struju mora te pendulom. Radi se o varalici od mekane plastike u obliku ribe, ali s poprijeko postavljenom repnom plohom kojim u plovidbi mlati repom lijevo - desno, zbog čega je kod nas nazivaju mlatirepkom.

Za lov zubaca, krunaša i pagra koriste se „shad“ varalice duže od 10 do 20 cm, obvezno raznih akcija, odnosno mekoće. Za lov u struji mora i skosavanjem trebaju biti duže i mekše nego one za lov pendulom. Osim u više dužina i elastičnosti, u kolekciji je dobro imati i mlatirepe u više boja. Naime, u uvjetima bistrog i prozirnog mora, pogotovo ako se ne lovi na velikim dubinama, preporučljivo je koristiti varalice plave, bijele zelene i tamno narančaste boje. Za lov u neprozirnom i dubokom moru dobro je imati žute, fluoroscentno ružičaste, svjetlo narančaste i varalice ostalih svjetlijih te uočljivijih dekora.

Za vjerojatno naujučinkovitiji, lov okomitim skosavanjem, ove se varalice mogu montirati na „jigg head“, originalnu olovnu glavu, ali i na „Tenya“, „Kabura“, „Inchiku“ i „Madai“, glave klasičnih „vertical jigging“ varalica. Montirane mogu biti same, ali je puno bolje kad su uz njih na glavama i trake, niti te ostali ukrasi koji inače čine varalice za okomito skosavanje. Bez obzira koja se koristila, glava treba biti teška 100 do 300 grama, ovisno o dubini lova, jačini kurenta i željenoj brzini spuštanja varalice. Kako se zubaci i krunaši u pravilu love na dnu, glave varalice moraju biti vrlo robusne, odnosno sa što otpornijim dekorativno - zaštitnim slojem.

Zbog istog razloga, ali i velike snage čeljusti i zubi zubaca, i udice moraju biti iznimno jake, ali i elastične. Udice u varalicu mogu biti postavljene na dva načina. Prvi je da, kao što je to uobičajeno kad se montira na „jigg head“, varalica se može i na „vertical jigging“ glave montirati tako da joj vrh udice s gornje strane izlazi na otprilike pola dužine tijela.

Zubatac i njegovi srodnici, međutim, mnogo puta plijen napadaju snažnim ugrizima u korijen repa, što rezultira uništenjem mlatirepa te, što je još gore, gubitkom plijena. Kako bi se to spriječilo potrebno je udicu postaviti u visini repne plohe varalice, najbolje i najlakše pomoću „assist“ udica. To rješenje je osobito prikladno za lov na nečistom, dnu s puno prepreka.

„Jigg head“ je najbolje za osnovnu strunu spojiti pomoću kopče ili „split ringa“, rascijepanog prstena. Na taj se način mlatirepu daje najveća sloboda pokreta.

Bez obzira kako naoružan i na koju glavu montiran, shad je u „vertical jigging“ ciljanom ribolovu zubaca i njegovih srodnika najbolje sporim podizanjem s povremenim naglim trzajima i zastajkivanjima. Većina napada će se dogoditi do desetak metara poviše dna, ali nisu isključeni ni oni u gornjim dijelovima vodenog stupa.
Idealni štapovi za ribolov skosavanjem mrdavca je onaj za „vertical jigging“, „Kabura“ varalicom. Na njegovu rolu najbolje je namotati višenitnu strunu upletenu od barem 8 niti, snage 20 do 30 libri. Dobro je koristiti strunu čijih je svakih 10 metara drugačije obojeno kako bi se najlakše kontrolirala dubina lova i visina skosavanja. Na osnovnu strunu posredstvom vrtilice s kopčom treba biti montiran završnjak, od najlona ili „FC“ strune. Debljina završnjaka može biti od 0,70 do 0,80, čak i svih 0,90 mm, kad se lovi na izrazito nečistom dnu. Duljina završnjaka u pravilu iznosi između 5 i 8 m, ali ponekad, u uvjetima vrlo jake struje, treba koristiti kraće, od 3 do 4 m kako bi se lakše lovilo.

Zubatac, jedan od najcjenjenijih ulova jadranskih ribolovaca, zimi znatno smanjuje aktivnost i radijus kretanja, a povećava dubinu boravka pa ga je u ovo doba godine skoro nemoguće uloviti - dominantno je to mišljenje među sportsko - rekreativnim ribolovcima. Međutim, istinski poznavatelji „cara od riba“, tvrde da to nije u potpunosti točno. Zbog klimatskih promjena - blagih zima i toplih jeseni, tvrde oni, zubatac se posljednjih godina znatno duže zadržava u jesenskim lovištima. Kad ih i napusti, ne zaranja duboko kao nekad. Neznatno smanjuje i aktivnost. Osjetnije će se manje hraniti tek potkraj zime, kad krene u veće dubine na mrijest.

Iako je poput svake druge ribe osjetljiv na hladnoću, posebno ispod 15 stupnjeva, zubatac nije pretjerano osjetljiv na nagliju promjenu temperature mora, ali jest na mjesečeve mijene i promjene atmosferskog tlaka. On te promjene vrlo lako osjeti. Bilo da se radi o porastu ili padu tlaka, zubatac prestaje s hranjenjem i spušta se u malo dublje predjele. Međutim, ukoliko promjena potraje, relativno brzo se vraća na prethodnu dubinu. No, prije promjena tlaka pojačava aktivnost pa se dobro lovi. Što se, pak, mjesečevih mijena tiče, zubatac se najbolje lovi u vrijeme mladog, a najlošije tijekom trajanja punog i mjeseca u opadanju. No, bez obzira na fazu mjeseca, najveći primjerci se love tijekom zalaska sunca.

Dobri poznavatelji zubaca tvrde da je njegova brojnost u porastu te da se sve više približava naseljima, odnosno lukama. Također tvrde da ne živi stalno na istom mjestu, među podvodnim grebenima i odronjenim stijenama, nego da obilazi stjenovita područja i livade posidonije te njihove rubove. Rado se zadržava oko tzv. zadjeva, prirodnih ili umjetnih malih izbočina na ravnom dnu gdje zapinju ribarske mreže. Redovito je i na većim podmorskim izbočinama, brakovima, te u kanalima i zaljevima, ali samo uz blago položene padine, posebno rado oko plitkih rtova koji se protežu daleko od obale. Na svim tim mjestima, u ovo doba godine nije pretjerano daleko od površine, najčešće na 30 do 40 metara pod njom.

Više od vanjskih znakova te instinkta, udičarima otkrivanje prisutnosti zubaca na određenom području znatno olakšava ehosonder. Međutim, prepoznavanje njegove prisutnosti pomoću tog pomagala nije uvijek lako. Naime, za razliku od orhana i drugih grabežljivica, koji se lako otkrivaju u srednjem sloju, zubatac se pretežiti zadržava uz samo dno pa se njegov odraz na ekranu ehosondera vrlo lako može krivo protumačiti kao eho dna. No, izoštrenim vidom i dobrim poznavanjem instrumenta, ribolovac u kompaktnoj mrlji prilijepljenoj uz liniju dna ili tek malo poviše nje, može prepoznati zubaca. Osobito ako se uz mrlju nalazi točkice, odrazi sitnih riba, što je znak da zubatac upravo lovi.

Zbog navike da s dna vreba plijen, iako se u potrazi za njim ponekad primakne i površini, zubaca je najbolje loviti pridnenim alatom. Bulentin je dobar kad se točno zna gdje je, ali i ima vremena za čekanje njegovog dolaska. U suprotnom, najbolje je loviti pendulom. Osim viške, koristiti se može i pendula s olovom čuvarom, koja se može potezati i štapom. Najbolje onim snage od 8 do 12, a samo kad se očekuju kapitalce loviti treba štap od 30 libri. Prednost treba dati štapu izrađenom od ugljičnih vlakana, jer on brže od stakloplastičnog prenosi kontru, a dobro signalizira i lagani napad.
Lakšem uočavanju ugriza i brzini kontre znatno će pridonijeti osnovna višenitna „PE“ struna. No, suprotno elastičnom najlonu, neistezljiva višenitka ne dozvoljava greške pri kontriranju i doziranju jačine kočenja. Zato pri penduli višenitkom kočnica role mora biti znatno manje pritegnuta nego kad se lovi najlonskim priborom.

Zbog velike uočljivosti višenitke, ona nije pogodna za izradu završnjaka. Njega je bolje izraditi od najlona i posve nevidljive „FC“, fluorougljične strune. Najbolje je prvih 15 metara izraditi od jeftinijeg najlona, a zadnjih 5 metara od skupog fluorougljika. Jasno, završnjak mora biti jak koliko i štap te multiplikator.

Osnovni preduvjet pendule na zubaca, ne samo zimi, jest barem kakvo - takvo poznavanje izgleda dna iznad koga će se „šetati“ mamac. Njega u more treba puštati tijekom plovidbe brzine oko jednog čvora. Kad dospije u more nakratko ga treba zadržati blizu plovila kako bi se provjerilo plovi li prirodno, bez „šijavanja“ i rotiranja. Čim se osjeti dodir olovnice s dnom, treba prekinuti s ispuštanje osnovne strune, ali štap ne treba ispustiti iz ruku. Kažiprstom i palcem jedne od njih dobro je držati strunu. Tako se najlakše i najbrže osjete dodiri čuvara s dnom, ali i mamca sa zubacem. Time se znatno povećava šansa za uspjeh u lovu jer zubatac često daje samo jednu šansu za kontru.

Poput orhana, s kojim često dijeli stanište, zubatac napada vrlo agresivno. Plijen hvata zubima od repa i silovito ga trese. To se na priboru osjeća kao brzi i jednolični udarci. No, čim postane svjestan prevare, prekida s napadom. Kada mu kontrirati najviše ovisi o vrsti mamca kojim se lovi. Lovi li se lignjom ili sipom, treba sačekati nekoliko sekundi, dok se ne osjeti odlučno povlačenje. Odmah se kontrira i kad zubatac potegne namamčenu iglicu. Ako je uzima bez jasnog zatezanja pribora, iako uz znatan rizik od gubitka plijena, bolje je sačekati najpovoljniji trenutak. U lovu cipolima i drugim vretenastim ribicama, kontrirati treba na prvi znak napada.

Nakon što je vijećnik HDZ-a Blaž Pezo, koji redovito prati postove koje na društvenim mrežama objavljuje HDZ-ova oporba u Dubrovniku, tražio da gradonačelnik Mato Franković prokomentira objavu čelnika gradskog SDP-a Jadrana Barača u kojoj je lokalne HDZ - ovce nazvao „lokal nacionalsocijalistima”, sam Barač tu svoju objavu nije uspio naći na svom Facebook zidu na kojem je potom napisao: „Nagradna igra: tko nađe ovu moju izjavu vezano za HDZ, ja mu plaćam zubaca u restoranu Nautika.”

Post koji Barač nije uspio naći, vrlo je brzo pronašao gradonačelnikov savjetnik za medije Goran Cvjetinović. Njega bi Barač sad trebao počastiti zubacem u prestižnom dubrovačkom restoranu.

Barač pak za portal Dubrovnikpress.hr kaže da od plaćanja zubaca ne bježi.
- Gorana Cvjetinovića vodim na zubaca u Nautiku na proljeće 2021. godine kad postanem gradonačelnik. - odgovorio je Barač na pitanje hoće li platiti zubaca Cvjetinoviću.

Pojasnio je i zašto je u postu lokalne HDZ-ovce nazvao „lokal nacionalsocijalistima”.

- Lokalna politika HDZ-a u Dubrovniku se zasniva na antiliberalnim i antidemokratskim načelima, a to znači potpuna negacija tuđeg mišljenja, javne prijetnje i zabrane raznim gospodarskim subjektima i samim građanima, pojednostavljeno rečeno, zasniva se na političkom nasilju. Jedne gospodarske subjekte i građane se isključuje i difamira, dok se drugima pogoduje. Stvara se atmosfera zatvorene, ksenofobne zajednice. Apsolutna suprotnost kozmopolitizmu koji je oduvijek krasio Dubrovnik. - rekao je Barač, uputivši kritiku i dijelu medija s dubrovačkog područja.

- S druge strane, državna i gradska upravna tijela, dio medija te ostale javne institucije, koji bi trebali biti korektiv takvim djelovanjima, su u potpunosti podređeni gradonačelniku i ponašaju se kao apologete HDZ - a, odnosno uopće ne reagiraju niti analiziraju razne krajnje populističke i nezakonite najave i odluke. To sve zajedno sam obilježio pod političkom formulacijom: „novokomponirani lokal – nacionalsocijalizam”. - kazao je predsjednik GO SDP-a i gradski vijećnik Jadran Barač.

Kraj ljeta i početak jeseni pravo je vrijeme za lov zubaca, jedne od najpoželjnijih lovina udičara. Loviti se može i sa same obale.

S obale, ali i iz plovila usidrenog uz nju može se loviti polaganjem mamca na dno i malo poviše njega. Klasičnim ometcem, odnosno polaganjem mamca na dno najbolje je loviti s priborom koji završava utegom iznad koga je na dva, tri pedlja vezan do pola metra dugi privez (primula, pjok) s jednom do tri udice u nizu, ovisno o njihovoj i veličini mamca koji će se koristiti. Za lov na škrapastom dnu umjesto direktno ili posredstvom kopče olovnicu je s ostatkom pribora bolje spojiti gumicom za staklenke. Tako će u slučaju zapinjanja olovnice pucanjem gumice biti spašen ostatak pribora.

Debljina osnovne strune može biti od 0,50 do 0,70 mm, a priveza 0,30 do 0,50 mm. Privez, ali i završni dio osnovne strune najbolje je izraditi od nevidljive, „FC“, fluorougljične strune.

Puno bolji ulovi se postižu kada je mamac malo poviše dna pa se bolje i dalje vidi. Dva su načina za takvu prezentaciju mamca. Jedan je pomoću „balerine“ - velikog plovka, a drugi pomoću „žičare“ - kliznog priveza.

Pribor za lov „balerinom“, osim plovka velike nosivosti na kraju još ima jednu do tri udice.
„Žičara“ je nešto kompliciranija. Na kraju njene osnovne strune posredstvom kopče s vrtilicom postavlja se olovnica težine ovisne o dubini na kojoj se lovim najčešće od oko 100-tinjak grama. Na 2 do 4 m poviše olovnice postavlja se graničnik hoda priveza, čvor od debele strune ili gumeni valjčić. Poviše graničnoga, posredstvom kopče na osnovnu se strunu postavlja do metar dugi privez s jednom ili dvije udice, ovisno o veličini plijena, na kraju i malom olovnicom na sredini. Uloga olovnice, rijetko teže od 10 grama, je da mamcem na privezu poteže naniže te da mu sputava kretnje i tako ga čini zanimljiviji grabljivicama. Bolje rješenje je privez postaviti na specijalni nosač - klizač čiji je sastavni dio i uteg.

Višestruka je prednost ovakvo kompletiranih pribora, osobito „žičare“, nad klasičnim ometcem. Zato što se prvo odbaci osnovna struna, pa niz nju spusti privez, pjok s mamce, nema trzaja koji skraćuje život mamcu. Drugo, dok lagano tone, mamac pretražuje gornje slojeve mora, a kad graničnik zaustavi privez, mamac ima veliku pokretljivost i ne može se tako lako zapetljati za osnovnu strunu ili sakriti u kakav procjep.

Svi opisani pribori moraju biti opremljeni udicama širina 15 do 21 mm, ovisno o očekivanoj veličini plijena. Najbolje je koristiti tzv. kovane s vrhom zakrivljenim unutra, tipa „Cyrcle“ ili „Live bait“, za nadijevanje živih ribica.

Klasičnim ometcem na dnu lovi se tako da se mamac odbaci što dalje. Kada potone pribor treba lagano zategnuti, ali i ostaviti slobodnim pet, šest metara strune da riba ne osjeti otpor kad potegne. Obično prvo mamcu priđu sitnije ribe. Kad počnu jesti privući će pozornost zubaca. Poslije sitnih trzaja sve će se smiriti pa će struna poletjeti u more velikom brzinom. Treba je pustiti, jer nema toga tko će uspješno odmah zaustaviti zubaca. Tek poslije nekoliko metara treba snažno kontrirati. Tad nastaje žestoka borba u kojoj ribolovac mora nametnuti tempo, jer ako zubatac to učini skoro je sigurno da će se spasiti. Srećom, „car” se veoma brzo preda. Unatoč tome, mrežna se prihvatnica mora rabiti.
Kao i u lovu na dnu, za lov poviše njega mamac je najbolje postaviti na prijelaz kamenitog u pjeskovito dno, osobito u blizini kakve stijene ili drugog zaklona, gdje „car“ voli čekati u zasjedi.

Ometcem se loviti može „preko prsta“, ali tada valja računati na posjekotine po dlanovima, ako se zakači krupniji zubatac. Zato je bolje loviti štapom i rolom. Za ribolov s obale treba odabrati duži, od 3,0 do 3,6 m i težine izbačaja oko 150 grama. Spretni udičari mogu koristiti i štapove dužine do 4,2 m namijenjene „surf casting“ i lovu ovrate. Na sve njih treba montirati samo veliku i kvalitetne rolu, čak i srednji pendulaški multiplikator.

Najčešće mamcu prvo priđe koja manja grabljivica. Ribica - mamac se tada panično trese, što se može osjetiti na priboru. Zatim prilazi zubatac i napada vrlo agresivno. Plijen hvata zubima od repa i silovito ga trese. To se na priboru osjeća kao brzi i jednolični udarci. No, čim postane svjestan prevare, prekida s napadom. Zato je veoma važno kada kontrirati, što najviše ovisi o vrsti mamca kojim se lovi. Kad su to lignja ili sipa, treba sačekati nekoliko sekundi, dok se ne osjeti odlučno povlačenje. Odmah se kontrira i kad zubatac potegne namamčenu iglicu. Ako je uzima bez jasnog zatezanja pribora, iako uz znatan rizik od gubitka plijena, bolje je sačekati najpovoljniji trenutak. U lovu cipolom i drugim ribicama kontrirati treba na prvi znak napada. Gdje se ulovi jedan, treba potražiti i drugog, jer su zubaci često u paru.

Na popisu željenih ulova jadranskih sportsko- rekreativnih udičara jedno od prvih mjesta zauzima zubatac, koji se udicom najbolje lovi u naredna dva mjeseca. Zbog klimatskih promjena već se nekoliko godina „car od riba“ tijekom ljeta i, osobito, jeseni sve bolje lovi i s obale što se ne tako davnih godina vrlo rijetko događalo. Osim toga, zubatac je sve brojniji te su mu staništa sve bliža naseljima, ali nikad nije u njihovoj neposrednoj blizini. Zbog svega toga, kraj ljeta i njegov prijelaz u jesen pravo je vrijeme za pokušaj lova zubaca.

Unatoč svemu navedenom, susret sa zubacem i u tom periodu bit će dosta rijedak, a njegov lov iziskuje puno znanja i još više strpljenja. Posebno strpljenja treba imati u lovu ometcem, kako s obale tako i iz plovila usidrenog neposredno uz nju. U takvom lovu uspjehu se može nadati samo ribolovac koji zaboravi na sve druge ribe i „caru“ posve prilagodi vrijeme, mjesto i način lova, izbor strune, udice, utega i, što je osobito važno, mamca.

Osnovni preduvjet uspješnosti lova zubaca je naći i koliko- toliko upoznati mjesto gdje se zadržava. A najradije se zadržava oko usamljenih rtova koji blago poniru u dubinu, ali i ispod strmijih stjenovitih obala, posebice u kanalima između otočića. Ne živi stalno na istom mjestu, među podvodnim grebenima i odronjenim stijenama, nego obilazi stjenovita područja i livade posidonije te njihove rubove. U ovo doba godine na takvim pozicijama je najčešće između 5 i 10, ali zalazi i do 30 metara dubine. Iako se ponekad podigne i poviše njega, najčešće je na samom dnu, osobito na mjestima gdje ima nautičkog prometa.

Kao malo koja ostala riba, poput arbuna, zubatac je osjetljiv na mjesečeve mijene. Najbolje se lovi u vrijeme mladog, a najlošije tijekom trajanja punog i mjeseca u opadanju. Osjetljiv je također i na promjene atmosferskog tlaka. Bilo da se radi o porastu ili padu tlaka, zubatac prestaje s hranjenjem i spušta se u malo dublje predjele. Međutim, ukoliko promjena potraje, relativno brzo se vraća na prethodnu dubinu, a prije promjena tlaka pojačava aktivnost pa se dobro lovi. No, bez obzira na fazu mjeseca i promjenu tlaka, najveći primjerci zubaca se love tijekom zalaska sunca.

Veoma važan čimbenik uspješnosti lova zubaca udicom jest mamac. Naime, „zubati car“ bira što jede. Najradije glavonošce, velikog crva i razne ribice. Što mu je najbolje od toga ponuditi umnogome ovisi o načinu prezentacije mamca. Kada se lovi polaganjem mamca na dno klasičnim ometcem, odlično je rješenje sarđela, svježa ili usoljena.
Stari lovci na zubace veoma rado koriste cijele manje ili krakove velikih hobotnica jer kažu: „Gdje ima hobotnica, ima i zubatca.“ Dobra zamjena je muzgavac, posebice oguljen, te glava sipe i lignje. Drugi, pak preferiraju lov komadom velikog crva jer je on poslastica svim „okrunjenim glavama“, pa i zubacu. Oni komade crva dužine 20 - 30 cm nadijevaju na dvije ili tri udice u nizu. Mekšim dijelovima, od polovice nadolje, za noćni lov, kad male ribe nisu aktivne, dok najtvrđim dijelom, od glave, love od zore do podneva, kad su sve ribe aktivne. Međutim, za cjelodnevni lov s dva pribora potrebno je desetak crva. Toliko ih osobno pribaviti nije lako, a nije jeftino kupiti.

Lignja i sipa su odličan mamac, ali samo živi, i za lov „žičarom“ i „balerinom“. No, za takav način lova ipak je bolje koristiti ribe, također žive. Mogu poslužiti mnoge ribice, ali se najčešće rabe šparmići, ukjatice, cipolići, pijerke, škrpuni, fratrići…

Nad i oko livada posidonije dobri se rezultati postižu bukvom, gerama i šiarunom. Bukva je sklona uvrtanju i kratko živi na udici. Širun je puno otporniji i bolje se drži jer se s drugom udicom mamči za tvrdu bočnu liniju.

Zubatac veoma rado napada trlju, ali je nju teško pribaviti i ima mekano tijelo, posebice ona s mekanog tla. Ukjata se lakše nadijeva i održava na životu, a i vrlo je živahna na udici pa „šijavanjem“ lijevo - desno privlači pozornost. Živahna je i iglica, ali manje učinkovita nego u lovu pendulom.

Ipak, većina iskusnih ribolovaca u lovu čekanjem preferira mamčenje kneza. Osim što je zbog svoje višebojnosti najuočljiviji na svim terenima i u svim uvjetima vidljivosti, najlakše se lovi i ima ga svuda i sve više. No, njegovo mamčenje je otežano jer je sluzav, a još veća mu je mana što ga pretežito napadaju manji zubaci.

Što se drugih riba tiče, svjetlije i bljeskave je najbolje mamčiti noću i za lov nad tamnim dnima, dok će tamne ribe biti uočljivije u lovu nad pjeskovitom i drugim svijetlim podlogama.

Ribice - mamce najbolje je nadijevati čim se ulove. Učini li se to pod morem to bolje jer će mamac dulje živjeti. Mamčiti se može na jednu do tri udice, ovisno o veličini mamca i udice. Udice, jasno, treba što pliće zabosti, tik ispod kože.

(nastavlja se)