Prikazujem sadržaj po oznakama: varalice

Mrdavci, varalice od mekane plastike danas su najviše rabljena skupina varalica. Nude se u bezbroj oblika, mekoća, veličina i dekora, što znatno otežava optimalan izbor, ne samo manje iskusnim varaličarima. No, osim o tim, za njihovu lovnost presudnim čimbenicima, pri nabavci mrdavaca dobro je misliti i o još nekim stvarima, manje važnima ili naizgled nebitnim. Primjerice, kupovati odvojeno varalice i udice ili varalice već montirane na udice?

Obje mogućnosti imaju svojih prednosti i mana pa je prije konačnog odgovora dobro spoznati koje su.

Većina proizvođača, čak i najpoznatijih, varalice montira na manje kvalitetne pa zato i jeftinije udice, a sve kako bi konačna cijena bila manja. No, i unatoč tome, zbog utrošenog rada za montažu, takve su varalice u pravilu skuplji od istih nemontiranih varalica i udica.
Varalice koje nisu unaprijed opremljene udicama omogućuju raznovrsne načine montaže na raznovrsno oblikovane te udice raznih veličina, a samim tim i optimalnu prilagodbu načinu prezentacije varalice. Za razliku od njih, kupljene montirane varalice se mogu prezentirati samo na način i teren koji je montažom unaprijed određen. Primjerice, ako nije „weedless“, montirana na način da joj udica ne zapinje za dno i ostale prepreke, o čemu smo pisali 27. listopada 2023. godine, varalica će biti neupotrebljiva u lovu na obraslom i nečistom dnu.
Pokušaji zamjene udice, ovisno o spretnosti ribolovca te obliku i načinu njene montaže veoma često završi kidanjem varalice, nerijetko i nepopravljivim. Zato se u pravilu ne isplati mijenjati udicu koja je kupljena s varalicom.

Varalice koje nisu tvornički opremljene udicom nude mogućnost prezentiranja iste varalice u raznim situacijama, na raznim dubinama, s udicama različitih veličina, oblika i načina montaže.

Iz svega navedenog, može se zaključiti da će i tvornički montirane varalice loviti ribe, ali da ne nude iste mogućnosti prilagodbe kao varalice koje montiraju sami ribolovci, jasno, ako znaju što im treba i kako to napraviti. To znači da su montirane varalice najbolje rješenje samo za početnike- koji ih ne znaju pravilno i dobro nadjenuti. Tvornički „naoružane“ varalice iskusni varaličari koriste samo u specifičnim situacijama, ali u pravilu imaju i kolekciju, kako neopremljenih varalica, tako i udica različitih veličina, oblika i opterećenja kako bi se optimalno prilagodili svim uvjetima ribolova.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 29 Rujan 2023 20:17

„ZVUČNE” VARALICE

„Spinning“ ili spinanje zbog atraktivnosti stječe sve više pristalica među našim morskim rekreativnim udičarima. Taj ribolov odbacivanjem i privlačenjem varalice s mjesta može se obavljati brojnim varalicama pa i „površincima“, različitim tvorevinama od drveta i tvrde plastike kojima je zajedničko da ne plove pod nego po površini. Do prije nekoliko godina kod nas su ih koristili rijetki, uglavnom udičari i sa slatkovodnim iskustvom, i to za lov strijeljke, škarma i lica, u našim vodama sve brojnijih riba koje plijen često traže u gornjim vodenim slojevima. No, pokazalo se da površince rado napadaju i brojne druge grabljivice.

Podvrsta ovih varalica su pljuskavci, varalice poznate pod engleskim imenom „popper“, koje su osobito učinkovite u lovi po uzburkanom moru, kakvo je najčešće u hladnijem dijelu godine.

Kao što im ime kazuje, te varalica pri plovidbi pljuskaju po površini. Tako proizvode zvukove slične onima koji nastaju iskakanjem sitnih riba iz vode dok panično bježe pred progoniteljima. Ti zvukovi grabljivice upozorava i dovodi do hrane. Osim zvukom, u završnoj fazi napada pljuskavci grabljivice provociraju i teturanjem, skakanjem i drugim teško opisivim pokretima. Intenzitet zvukova i pokreta ovisi o načinu vođenja i, osobito, konstrukciji varalice. A po konstrukciji pljuskavci su najčešće teturavci, „wobler“- i koji umjesto zaranjajuče pločice imaju „usta“, udubljenje na prednjem kraju u kome je alkica za spajanje s ostatkom pribora.

„Otvorenim ustima“ pljuskava varalica pri povlačenju stvara veliki otpor, iskače iz vode potiskujući je ispred sebe, a zatim ponovo plitko zaranja, sve uz karakteristične zvukove. Intenzitet zvukova ovisi o načinu njenog vođenja, a on može biti s pauzama ili kontinuiran. Pri vođenju bez zastajkivanja dobro je svako malo mijenjati smjer kretanja varalice, a to je najbolje raditi kratkim trzajima vrha štapa lijevo-desno.

Iako je zvuk glavno oružje ovih varalica, zbog čega su najučinkovitije varalice za noćni ribolov, ni dekor „popper“- a nije nebitan. Bira se kao i kod ostalih varalica, ali se kod ovih, kao i kod drugih površinskih varalica izuzetno dobrim pokazalo i neobojeno, prozirno tijelo jer prozirna plastika lomi svjetlost stvarajući spektar boja.

Pljuskavci se mogu voditi brojnim načinima, ali je najprimjereniji onaj poznatom kao „popping“ ili „splashing“, iskakanje i prskanje. Sastoji se u naizmjeničnom davanju malih trzaja i pauza. Pri svakom povlačenju varalica se podigne prednjim krajem i potisne malo vode njime te učini karakteristični zvuk- „pop“. Taj zvuk najčešće isprovocira grabljivice da napadnu ili je dovedu u iskušenje. Nakon odbačaja štap se dovede u horizontalu pa pokretom iz lakta usmjeri ka površini, tako da se varalica privuče 20- 30 cm. Zatim slijedi pauza, namotavanje opuštene strune pa ponavljanje postupka.

Vrlo učinkovita tehnika vođenja pljuskavaca je i ona poznata kao „walking the dog“, šetanje psa. Izvidi se kratko lijevo- desno (10– 15 cm) potezanje varalice iz zgloba šake uz namotavanje strunem. Pauze su vrlo kratke i tijekom njih se struna drži zategnuta.

Osim u lovu spinanjem, kako s obale tako i s plovila, ove se varalice mogu koristiti i u ribolovu panulavanje brojnih riba od iglice, smuduta, širuna, polande, lampuge, luca, škarma, lice i strijeljke do „BGF“ lovina - tune, iglana i igluna.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 01 Rujan 2023 20:20

LEPTIR VARALICE, ZAPOSTAVLJENE, A DOBRE

Leptir varalice na moru su vjerojatno najmanje rabljena skupina umjetnih mamaca, ali posljednjih godina sve više se montiraju na ostale vrste varalica te sisteme za lov riba i glavonožaca potezanjem kako bi poboljšali njihovu uočljivost i privlačnost. No, osim kao dodaci - provokatori, te varalice mogu se koristiti i samostalno za lov brojnih riba u moru. Tom varalicom, osim sitnijih, poput iglice, širuna, ukjate, mogu se loviti i krupnije ribe, lice modrulje, vrnuti, plavice te ostale srednje velike, ali i krupnije morske grabljivice, čak i lukavi te oprezni smudut, brancin. Štoviše, kao malo koju drugu, leptir varalicu napasti će i neke tzv. mirne ribe, ponajprije cipol. Činjenice da su leptiri vrlo dugovječni te da se mogu koristiti u svim slojevima vodenog stupa, dodatni su argumenti da ih je dobro imati u kolekciji varalica.

Leptir varalica ime je dobile po tome što u plovidbi izgleda poput leptira u letu. Pri kretanju stvara vibracije, bljeskanja te zvukove, što privlači pozornost riba. Sve to proizvodi „krilo“ – metalna pločica koja leluja lijevo - desno ili se vrti oko tijela od žice na koje je postavljeno, direktno ili posredstvom vrtilice. Osim krila, na tijelu varalice još je dodatni uteg. Na jednom kraju tijela je prsten za spajanje s ostatkom pribora, a na drugom s udicom.

Vrsta, brzina te kut kretnje krila, a kao posljedica svega toga jačina, vrsta vibracije i zvuka koje proizvodi, te brzina tonjenja leptir varalice najviše ovisi o izgledu krila, u manjoj mjeri i o njegovoj veličini. Većina krila je ovalnog, elipsastog oblika, manje ili više izduženog.

Šira, a kraća krila pružaju veći otpor i kreću se pod većim kutom u odnosu na tijelo varalice, što stvara dojam veće širine varalice. Primjerice, krilo dužine dvije širine okreće se pod kutom od 60 stupnjeva. Osim toga, zbog povećanog otpora takvo krilo vibrira i pri sporom povlačenje pa je najbolje rješenje za sporo i varaličarenje u mirnoj vodi te na samoj površini.

Krilo vrlo izduženog oblika pruža najmanji otpor pa rotira pod kutom od oko 30 stupnjeva. To varalici, osobito ako krilo samo leluja, daje duguljasti izgled sitnih ribica koje su glavna hrana grabljivica. Uz to, izduženo krilo pruža manji otpor pa je varalicu s njim nužno brže povlačiti, zbog čega je najpogodnija za brzo i varaličarenje u struji mora, ali i tamo gdje ima raslinja, jer se zbog svoje manje površine lakše provlači kroz prepreke.

Otpor pa zato i brzina pri kojoj se krilce počinju okretati ovisi i o tome je li ono ravno ili udubljeno, odnosno ispupčeno, koja pruža veći otpor. Također, otpor ovisi i o veličini krila, što mu je površina veća, veći mu je i otpor te vibracija, odnosno vrtnja. Uz to, leptir s većom površinom je i teži od manjeg pa brže tone i plovi dublje. Također, veće počinje rotirati pri manjoj brzini nego manje krilce istog oblika. No, bez obzira na oblik, veličinu i težinu, optimalna brzina potezanja svih krilaca je između jednog i dva čvora.

Leptir varalice imaju dugi životni vijek jer se izrađuju od trajnih materijala. Tankog „inox“ mesinganog ili bakrenog lima, neka i od plastike. Obvezno su visokog sjaja, posve ili djelomično obojena, dekorirana. Postoji najmanje devet dekora i bezbroj uzorak boja krilaca.

Većina krilaca, ali i cijelih varalice su boje srebra, rjeđe zlata, još rjeđe bakra. U pravilu, kad se grabljivice hrane srdelama i sličnim ribicama s krljuštima srebrnog sjaja, najbolje je loviti leptirima srebrnog i zlatnog sjaja. Uobičajeno je ribolov početi sa srebrnim, posebice kad je vidljivost slabija ili kada voda nije bistra. Obrnuto, kada je svjetlost jača, najbolje je ribolov početi sa zlatnim leptirom, čiji list manje blješti od srebrnog.

Ako je leptir u jednoj od ovih boja neuspješan, treba probati s drugom, najbolje kontrastnom bojom, jer uz vidljivost postoje i drugi čimbenici koji utječu na ponašanje grabljivica, među kojima je i boja ribica kojima se hrane u trenutku ribolova. U izuzetno bistroj vodi po izuzetno vedrom danu odbljesak srebrnog i zlatnog leptira može biti prejak, što plaši grabljivice. Tada je poslije neuspješnih srebrnih i zlatnih dobro probati bakreni pa crni leptir, koji imaju slabiji odbljesak.

Na žičanom tijelu leptira, osim pločice postavljen je i dodatni uteg. Kod lakših modela je to je plastična, staklena ili metalna perlica ili više njih. Kod težih modela uteg je metalni i ovalnog, kapljastog, valjkastog ili kojeg drugog oblika. Veoma često je poprijeko izbrazdan kako bi proizvodio zvukove, u čemu je najuspješniji uteg oblika zvona. Uteg je uvijek iza pločice kako bi pri odbacivanju sprječavao dodirivanje i zapinjanja udice za strunu koja nosi varalicu.

Većina leptir varalica ima trokraku udicu. No, one s jednokrakim su bolje rješenje u nekim situacijama, ponajprije za lov cipli. Prednost jednokrakih varalica je to što se mnogo rjeđe mrse oko najlona pri odbačaju, a ukoliko pak dođe do mršenja, mnogo se lakše osloboditi od trokrakih. Uz to, efikasnost zabadanja pri kontri veća je kod jednokrake nego trokrake udice.

Proizvođači leptir varalice i krilca obilježavaju na razne načine. Većina daje podatak o njihovoj težini, a neke ih obilježava brojevima, s tim da najmanji broj označava i najmanju odnosno najlakšu varalicu u paleti. Mnogi varalice i krilca obilježavaju brojevima od 000 ili 00 i 0 do 5 ili 6, ovisno o modelu. Najmanja je dugačka 10 do 13, a najveća 45 do 70 mm, ovisno o proizvođaču, ali i izduženosti krilca. Izdužena su naravno duža od širokih krilaca istog broja. Prema toj podjeli, za lov iglica treba koristiti leptire veličine 00, 0 i 1, ukjate 00 i 0, širuna, vrnuta, plavicu broj 1 i 2, za brancina barem broj 1…

Kad je ciljana lovina iglica, škaram ili strijeljka, koje lako oštećuju i kidaju strunu ispred varalice, predvez je dobro izraditi od žice ili sajlice. U tom slučaju u sistemu mora biti i vrtilica. Može se postaviti direktno na veliku, ali ispred male mora biti barem 30-tak centimetara kako ne bi utjecala na njen balans i rad.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 14 Listopad 2022 17:14

Kojom varalicom s obale loviti olignje?

Što se more više hladi, to olignji više prilaze obali pa se s nje sve bolje te lakše love. Koliko lako i uspješno veoma ovisi o tome kojom se vrstom varalice lovi.

Od svih lignjarića za lov s obale odbacivanjem pa privlačenjem najneprikladnija je olovna varalica, tzv. peškafondo. On prebrzo tone, prečesto zapinje, teško se oslobađa te nema akciju.

Za razliku od tonuće olovne, plivajuća ili plutajuća varalice engleskog naziva „BAVC“, kod nas poznata kao bukva, ribica te mrkva, jer je vretenasta, može se koristiti za lov s obale. Ta varalica namijenjena lovu iz plovila okomitim skosavanjem, tone sporo i horizontalno. Poput „peškafonda“, nema akciju pa se mora animirati trzanjem štapa i promjenom brzine povlačenja. Manje od olovnog, ali dosta često ova vrsta lignjarića zapinje za dno u lovu s obale.

Zbog male težine „BAVC“ varalicom se može loviti i štapom najmanje snage. Međutim, čak i s njim se može odbaciti samo na male daljine. Zato je pribor s tom varalicom potrebno dodatno opteretiti s malo, 5 do 10 grama olova postavljenog na strunu 30 do 40 cm ispred varalice.

Bolje rješenje od olovnice ispred varalice, pogotovo kad lignje nisu osobito raspoložene za ishranu te za lov na nečistim terenima, jest „Drop Shot“- montaža olovnice na kraj pribora, a varalice 30 do 50 cm poviše. Tako komplegtirani pribor treba privlačiti dosta sporo, sporije nego kad se lovi ostalim vrstama lignjarića. Umjesto običnog olovnog, montirati se može uteg poznat kao „Tirolsko drvce“, s kojim pribor još manje zapinje, ali koji je teži za upravljanje, animiranje varalice.

Od svih varalica koje nisu konstruirane prvenstveno za lov povlačenjem s obale najprimjerenija je ona tipa „wobbler“, kod nas poznata kao teturavac, ali i „Rapala“. Zahvaljujući uranjajućoj pločici, „jeziku“, ona bez dodatnog otežanja zaranja jedan do skoro 10 metara. Optimalno rješenje je odabir varalice koja roni do oko 3,5 metra jer će nju napasti i lignja koja je i desetak metara pod površinom, a varalica će manje zapinjati za dno od one koja zaranja dublje.

Otpor koji stvara „jezik“ pri povlačenju uzrokuje vibracije varalice identične onima koje proizvode ranjene i uspaničene ribice u bijegu, što provocira grabljivice. Uz sve to, teturavac se može dalje odbaciti od „BAVC“ varalice iste dužine.

Kad je u pitanju lignjolov s obale, jedina loša osobina teturavog lignjarića jest to što često zapinje u plitkom priobalju i nerijetko pritom gubi „jezik“, bez koga je neučinkovit. Rješenje tog problema je sve sporije potezanje teturavca kako se on bliži obali da bi ronio na sve manjoj dubini i tako izbjeglo zapinjanje.

Pri izboru teturavog lignjarića prednost treba dati modelima s ugrađenim zvučnim ampulama. Budući da se „wobler“ i u lovu s obale konstantno poteže, što uzrokuje stalnu igru boja, varalica može biti jednostavnog dekora poput klasičnog „red head“- bijelog ili sedefastog tijela s crvenom „glavom“.

Normalno, za lov lignji „spinning“ tehnikom s obale najprikladnija je varalica posve prilagođena tome. Te varalica više ili manje vjerno oponaša oblik kozice, a i najučinkovitija je kad se kreću poput nje. Osmišljena je u japanu pa je nazivaju „egi“, tamošnjim imenom za kozicu, a taj je naziv prerastao u „eging“ i širom svijeta postao sinonim za lignjolov s obale.

Objavljeno u esPRESSo

Ribolovci varaličari su oduvijek nastojali imati što vjernije imitacije mamaca, kako oblikom i kretnjama, tako i savitljivošću te mekoćom. Varalice koje bi udovoljavale tim uvjetima mogle su biti napravljene tek kad je počela proizvodnja gume. No, takve varalice nisu bile osobito učinkovitije od tvrdih sve dok se netko sredinom prošlog stoljeća nije dosjetio napravi varalicu od medicinskog crijeva, vrlo mekanog i savitljivog gumenog crijeva namijenjenog podvezivanji pri medicinskim zahvatima. Tako je nastala varalica koja je i dan danas veoma učinkovita i u svijetu poznata kao „soft tube lure“.

Da bi im još više povećali elastičnost, prve su varalice pravili od relativno dugačkih, a tankih crijeva, cjevčica. Zbog toga su one oblikom oponašale jeguljice i iglice, omiljenu hranu svih srednjih i krupnih morskih grabljivica. Sada se proizvode i od još podatnijeg materijala, kao što su mekani „PVC“, „silikon“ i „latex“. Tako nove i znatno deblje cjevaste varalice još vjernije oponašaju sinusoidno lelujavo plivanje ranjene ribice - što je razlog njihove učinkovitosti.

varalice160922 2

Konstrukcija cjevastih varalica vrlo je jednostavna. Najjednostavnije, u pravilu najmanje, prave se samo od udice i crijeva, a nešto duže te kompliciranije i s vrtilicom. Na zatvorenu, bačvastu ili valjkastu vrtilicu postavljena je udica, posredstvom prstena, žice ili strune, ovisno o dužini varalice. Na sve to navučeno je crijevo koje prednjim dijelom mora stiskati vezište udice, odnosno prednji prsten vrtilice, ako je ima. Iz zadnjeg kraja crijeva mora viriti vrh i barem dio krivine udice. Zadnji kraj može biti ravan, ukoso ili odrezan u obliku lastinog repa, što ga čini pokretnim i izazovnijim.

Poboljšana verzija ove varalice jest ona s jig udicom na koju je navučena cjevčica približno istog promjera kao i crijevo od koga je napravljena varalica. Na vrat udice nataknuta je alkica vrtilice. Ovakva varalica ima privlačan rad i može se dalje zabaciti, zahvaljujući težini olovne glave „jig“ udice. Osim toga, zbog udice u prednjem dijelu, varalica osigurava sigurno kačenje, pogotovo kad je lubin, smudut u pitanju, jer on plijen hvata za glavu. Za njega je najbolje rabiti varalice dužine 100 do 150 mm, s udicama broj 1/0 do 6/0, ovisno o očekivanoj veličini plijena.

Varalica namijenjena dalekom bacanju i dubokom vođenju umjesto „jigom” može biti opterećena i običnom, okruglom ili ovalnom šupljom olovnicom, koja se također stavlja na prednji kraj varalice. Umjesto klasičnim neki proizvođači svoje varalice namijenjene dubinskom panulavanju opremaju olovnicama u obliku glave sa „spojlerom“, poput onih na teturavcima.

Lovu strijelke, škarma, orhana, zubaca, tune i ostalih krupnih grabljivica namijenjene su vrlo dugačke varalice sa po dvije jednokrake ili čak trokrake udice, na sredini i kraju tijela. Žicom, sajlicom, čak i lancem povezuju se udice broj 2/0 do čak 12/0, kad su u pitanju jednokrake, odnosno trokrake broj 2/0 do 4/0. Dužina takvih varalica iznosi 160 , 180, 200, 240 čak i 300 mm.

Manji modeli mekanih cjevastih varalica, osim za lov manjih grabljivica, koriste se i za poboljšavanje akcije metalnih varalica tipa „kasmaster“, „pilker“ i „žlica“. Ti su hibridi podjednako učinkoviti za „spinning“, pendulu te vertikalno skosavanje.

varalice160922 1

I varalice od crijeva se proizvode u više boja. Najčešće su bijele, crvene, narančaste i prozirne, ali i žute, plave i zelene. Ima ih višebojnih. Najčešće se koriste kombinacije crvenog ili plavog prednjeg i bijelog zadnjeg dijela. Međutim, ribolovci koji dugo love ovim varalicama tvrde da njihov dekor nije presudan za uspjeh u ribolovu. Ipak, slažu se da su najučinkovitije prozirne varalice koje u tijelu i iza njega imaju svjetlucave konce.

varalice160922 3

Objavljeno u esPRESSo

Veći dio najmlađe, ovogodišnje generacije oliganja narastao je do dužine tijela od desetak centimetara, što je minimalna isplativa dužina za lov sportskim, udičarskim alatima. Zato je tek sad nastupilo pravo vrijeme za prvi ovosezonski lignjolov, naravno ne i za one najupornije i najvještije ribolovce koji i tijekom ljeta love malobrojne, ali vrlo krupne prošlogodišnje olignje. Iako će napadati i mamce duže od sebe, tako male lignje je najbolje loviti vrlo kratkim varalicama i to „tataki“ , tehnikom okomitog skosavanja priborom s više varalica koje oponašaju malo jato ribica. Prošle godine u rujnu pisali smo o toj tehnici dnevnog lignjolova, a sada ćemo detaljnije o posebnim malim varalicama, najboljim za lov malih oliganja na taj način.

Osnova „tataki“ tehnike lova lignji je lignjarić, skosavica posebne konstrukcije, labilnog balansa kako bi u moru plutala u vodoravnom položaju da bi se zanjihala i na najmanji pokret pribora koji je nosi te tako isprovocirali lignju da je napadne. Zbog toga takva varalica mora imati geometrijski i centarteže u istoj točci te mora biti lakša od varalica za ostale načine lova lignji. Ove varalice su kraće od ostalih lignjarića, proizvode se u dužinama od 35 do 90, rijetko do 100 mm.

tataki lignje190822 3

Iako postoje mnoge varijacije, „tataki“ varalice imaju dva osnovna oblika - ribe i kozice. U pravilu se proizvode od prozirne, tvrde ili mekane plastike, bez ili s presvlakom od tanke, mrežaste i svjetlucave tkanine. Neke tvrde varalice u tijelu imaju zračne mjehuriće koji ih čine lakšim, bolje izbalansiranim, ali i atraktivnijim zbog svjetlucanja koje je posljedica prelamanja svjetlosti. Kraći modeli imaju jednu, a duži dvije krunice, što je moguće lakše, zbog čega ih prave od najtanjih iglica u cjelinu spojenih omotavanjem najlonom.

Tijelo mekanih modela je navučeno na štapić od tvrde providne plastike koji nosi krunicu i na prednjem dijelu element za spajanje s ostatkom pribora. Najveći broj varalica za spajanje ima poprijeku rupicu. Ona omogućava direktno, postavljanje varalice na osnovu završnjaka ili vezivanje za predvez. Također, varalice s rupicom se pomoću konca mogu zavezati. Takvi lignjarići se pomoću kopče mogu spojiti u lako rastavljivu vezu s osnovom ili privezom završnjaka. Ima modela bez te rupice koji se koncem vezuju za osnovu završnjaka, ali i onih, u pravilu dužih, s ugrađenom vrtilicom.

tataki lignje190822 2

„Tataki“ varalice se proizvode u brojnim kombinacijama navedenih osobina, ali su četiri osnovne. Japanci ih nazivaju „Chibiika“, „Chibiebi“, „Oppai“ i „Oppai sute“.

„Chibiika“ su varalice vretenastog i oblika ribe izrađene od tvrde i nesavitljive plastike. U pravilu su duge do 50 mm, naoružane su jednom krunicom te u tijelu imaju mjehuriće zraka. Neke su obložene prozirnom mrežastom tkaninom, od svile ili sintetike.

„Chibiebi“ su male tvrde skosavice koje oblikom podsjećaju na kozicu i škampa, s posebno istaknutim očima. Naoružane su jednom krunicom i rijetko su duže do 50 mm.

Skosavice „Oppai“ su vretenastog oblika, izrađeni su od mekane plastike i imaju jednu ili dvije krunice. Modeli s jednom krunicom se proizvode u veličinama do 50 , rijetko 70 mm, dok su modeli s dvije krunice dugi od 70 do 100 mm.

„Oppai Sutte“ varalice su vretenastog oblika, izrađene su od mekane plastike i obložene platnom obojanim realističnim ribljim uzorcima. Naoružane su s dvije krunice i jedine od svih „tataki“ varalica na vrhu imaju montiranu vrtilicu. Duge su od 50 do 100 mm.

tataki lignje190822 4

Svaka od ovih varalica namijenjena je za ciljani lov pojedinih ili nekoliko vrsta malih lignji u vodama oko Japana, u kojima je preko 40 različitih vrsta tih glavonožaca. No, u Jadranu je tri puta manje vrsta lignji i njihovih srodnika lignjuna, a varalicama se lovi skoro isključivo neusporedivo najbrojnija obična lignja. Ona nije osobito izbirljiva kad je u pitanju vrsta „tataki“ varalice, ali je ipak najbolje imati svih vrsta i veličina. Naime, na jedan pribor najbolje je postaviti varalice različitih dužina, i to tako da je najduža najdonja, a najkraća najgornja. Također, najbolje je izmjenjivati varalice različitih oblika i dekora, barem dok se ne utvrdi koja je trenutačno najprimaljivija lignjama. No, dobro je da najdonja varalica bude oblika kozice jer ona obitava na ili neposredno poviše dna. Tijekom ljeta, dok je većina lignji još sitna, bolje je koristiti kraće, varalice dužine do 50 mm, a kasnije duže. No, s upotrebom dužih ne treba žuriti jer za olignje ne vrijedi moto "veliki mamac - veliki plijen". Naprotiv, mnogo puta manje varalice će više uloviti, jer su male lignje vrlo oprezne, pogotovo prema krupnom plijenu.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 04 Ožujak 2022 13:42

O mekanim varalicama treba skrbiti

Mrdavci su zbog niza dobrih, samo njima svojstvenih osobina postali najčešće rabljena skupina varalica. Uz to, dobrom skrbi mogu se ukloniti ili barem ublažiti neke njihove loše osobine. Evo kako.

Uzrok većini loših osobina mrdavaca je to što se neki od njih proizvode od raznih vrsta mekane plastike čiji kemijski proces nije dovršen izradom varalice. Takve plastike u dodiru s nekim drugim od njih preuzimaju komponente koje im nedostaju za završetak kemijskog procesa što za posljedicu ima razgradnju tih drugih plastika. U praksi to znači da će neke mekane varalice ukoliko su pohranjene u običnim plastičnim kutijama te kutije istopiti i razgraditi. Pritom će varalice veoma često preuzeti boju kutija i promijeniti tvrdoću. Stoga se mekane varalice van upotrebe trebaju držati u kutijama specijalno namijenjenim njihovom skladištenju. Te se kutije mogu kupiti u svakoj normalno opremljenoj prodavaonici ribomaterijala.

mrdavci040322 2

No, i u takvim kutijama postoji mogućnost oštećenja varalica. Ukoliko se međusobno dodiruju neke mogu poprimiti boju drugih varalica ili međusobno pomiješati u neku neodređenu boju. To je najlakše spriječiti tako da se varalice različitih proizvođača, odnosno tvoriva te boja ne drže skupa. Štoviše, ima varalica, poput serije „Ma-worm“ tvrtke „Yamashita“ te varalice tvrtke „Z-man“ koje ako se i međusobno dodiruju, izuzetno brzo neraskidivo spoje i deformiraju u neupotrebljivu masu.

mrdavci040322 3

Zbog svega navedenog, jasno je da je najbolje sve varalice od mekane plastike držati pohranjene u originalnim pakiranjima i to dobro zatvorenim da ne bi iz njih isparavanjem izlazila otapala koja štete drugim vrstama plastike.

Veoma lako i pojedinačno pohranjene mekane varalice mogu promijeniti oblik ako su duže savijene ili u kojem drugom neprirodnom položaju, osobito brzo ako su pritom izložene toplini. Takve varalice će plivati neprirodno i neće mamiti nego moguće čak i plašiti ribe. Zato varalice treba pohraniti na ravnu plohu u prirodnom položaju.

U slučaju da se varalica ipak deformira dosta je lako vratiti je u pravi oblik. Postoji nekoliko načina kako to uraditi. Najjednostavniji, ali i najsporiji je postaviti varalicu u ispravni položaj na kakvu ravnu plohu i izložiti je suncu sve dok ne poprimi prvobitni oblik. Druga metoda je u posudu s kipućom vodom ubaciti deformiranu varalicu kako bi se zagrijala. Nakon kratkog vremena varalicu treba izvaditi i u ispravnom položaju na ravnoj plohi ostaviti da se ohladi. Pri tome ne treba koristiti posudu u kojoj se kuha hrana jer su otapala plastike koji se oslobađaju iz plastike i čvrsto lijepe na posudu, osobito intenzivno na visokim temperaturama, vrlo kancerogeni.

mrdavci040322 1

Varalice se najbrže popravljaju pomoću sušilice za kosu, fenom. Osim fena neophodna je kakva ravna ploha za odlaganje varalica. Nakon što se uoči, na mjesto deformacije treba usmjeriti toplinu iz sušilice. Za otprilike dva minuta ili manje, a ako se deformirao u debljem dijelu možda malo duže, varalica će se dovoljno zagrijati i početi ponovno zauzimati originalni oblik. Nakon toga varalicu treba pustiti da se ohladi kako bi poprimio pravi oblik. Tijekom hlađenja je dobro pribadačama ili nečim drugim u pravom položaju pričvrstiti varalicu na podlogu.

Pri popravku, osobito kuhanjem, varalice gube otapala pa time i dio elastičnosti. To se može nadoknaditi premazivanjem varalica za to specijalno namijenjenim uljima. No, kod nekih mekanih plastika ta ulja uzrokuju otvrdnjavanje umjesto omekšavanje.

mrdavci040322 4

Prije pohranjivanja korištene varalice dobro je skinuti s udica, osim s onih s otežanjem na sredini, s koje se varalice ne mogu skinuti bez kidanja. Naime, ma kako izvana udice i varalice bile suhe i čiste, između njih ostat će malo soli i vlage, što će ubrzati hrđanje udice, a one nisu jeftine. Pri skidanju će se najvjerojatnije varalica oštetiti, ali se oštećenje može lako popraviti.

Pri radu s mekanim varalicama, osobito nepoznatih prozvođača, dobro je korititi rukavice ili poslije rada dobro oprati ruke. Naime, pri izradi mekanih varalica se koriste mutageni i kancerogeni materijali, iako sve manje i manje.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 21 Siječanj 2022 10:24

Koje varalice zimi ponuditi smudutu...

Kasnije nego što je uobičajeno, počela je sezona najboljeg lova brancina, smuduta, u pravilu oko ušća, na plažama, u lukama i marinama i to kad je more valovito, zamućeno i tijekom plime. Udarni termini su svitanje, sumrak i noć, iako dobro radi i usred sunčanog dana, osobito kada je more mutno i za plime. Na ovo podsjećamo jer izbor varalice, o čemu će danas biti riječi, u dobroj mjeri ovisi o navedenim uvjetima. Naravno, odgovarajući izbor varalica i njihova pravilna primjena ipak su samo jedan od čimbenika uspješnosti lova brancina.

Iako se mogu loviti svim vrstama varalica, odavno se zimi skoro isključivo love mrdavcima i teturavcima, varalicama izrazito snažnih vibracija koje očito najviše provociraju brancine.

Kad su u pitanju mrdavci, varalice od mekane plastike, sada se najčešće rabe imitacije ribica, tipa „shad“, kod nas poznati kao mlataravci zbog intenzivnog mlataranja repa koje uzrokuje poprijeka ploha na njemu. Koriste se takve varalice izduženog oblika i dužine 5 do 10 cm.

Osim njih, učinkoviti su i klasični mrdavci namijenjeni morskom ribolovu. Ponajprije su to imitacije jeguljica duge 10 do 12 cm, iako se rabe i duže. Pri njihovoj nabavi treba voditi računa o tome da pravilno rade i pri sporijem povlačenju, a to mogu samo one kojim rep nije krut, te da vibriraju i tijelom i repom.

smuduti210122 1

Da bi se izbjeglo zapinjanje za dno u plićaku, silikonce treba otežati tek toliko koliko je potrebno za ravnotežu, odnosno dovoljan odbačaj i pravilan rad. Zato se koriste posve male olovne glave ili se one veće postupno stružu dok ne dosegnu željenu težinu, uz obvezne pokuse plovnosti. Najpraktičnije je na golu „jigg“ udicu kliještima stisnuti kuglicu rascijepane sačme potrebne težine.

Kako ne bi zapinjale za dno plićaka, originalne udice kod takvih varalica treba okrenuti prema gore. Inače, na mrdavcima se rabe udice oblika „Aberdeen“ ( tzv. parangalke) i „O'Shaughnessy“. Prve su tanje i elastičnije, pa se lakše oslobađaju kad zapnu, ali ih krupni brancini mogu ispraviti, osim ako ribolovac nije iznimno vješt. „O'Shaughnessy“ udice dužeg su tijela, deblje, jače i manje elastične. Teško se ispravljaju, a još teže prodiru, pa njima treba i snažnije kontrirati. Obično se upotrebljavaju za duže modele varalica, veće od 10 cm.

U lovu brancina spinanjem, potezanjem s mjesta, teturavci možda nisu učinkovitiji od mrdavaca, ali sigurno jesu puno trajniji. Apsolutnu primat u takvom lovu imaju oni izduženog oblika, u svijetu poznati pod engleskim imenom „pins“. Jasno, za ribolov s obale na manjim dubinama, pogotovo u plićaku, treba loviti teturavcima namijenjenim površinskom ribolovu, plivajućim i to plitkoronećima.

Čast iznimkama, ali originalne udice na mnogim teturavcima, uključujući i one najcjenjenijih tvrtki, nužno je zamijeniti većim i jačima kako bi se izbjegle kontre „u ništa“ te gubitci već prevarenih brancina. Pritom treba voditi računa o tome da se to ne odrazi na akciju varalice. U pogledu tipa trokrake, prednost treba dati onima sa širokim lukom i ekstremno kratkim vratom.

smuduti210122 3

Kad je veličina varalice u pitanju, izbor će ovisiti o tome daje li ribolovac prednost kvantitetu ili kvalitetu ulova. Pravi sportašima preporučujemo lov s većim varalicama. Tome su najmanje dva dobra razloga. Da bi imali pravilne akcije, kraće varalice, osobito teturavci, moraju imati relativno male udice. Samim time mogućnost da se izgubi ulov, osobito krupniji, dosta je velika. Obrnuto, veći modeli dopuštaju uporabu ne samo većih udica, nego i njihova većeg broja, čak i tri na dužim teturavcima. Osim toga, minijaturnim varalicama pretežito se love nedorasli brancini, oni kraći od 25 cm, zakonom dozvoljene minimalne lovne dužine.

Pri izboru veličine varalice za spinanje na plitkim terenima, kao što su morske plaže, treba voditi računa i o tome da duži teturavci određenog modela dublje rone. Suprotno tome, veće silikonske varalice s istom težinom olovne glave pliće rone od manjih istovjetnih modela. I na kraju, treba znati da je u uvjetima smanjene vidljivosti, primjerice po izrazito zamućenom moru i noću, poželjnije rabiti veće varalice.

Budući da su ribice kojima se brancini hrane uglavnom duge između 10 i 15 cm, preporučuje se upotreba varalica dugih između 7 i 13 cm. Jasno, optimalna dužina varalice ovisi o vrsti i modelu. Tako će se koristiti 11 do 15 centimetara duge silikonske jeguljice ili teturavci od 9 do 11 cm.

Što se tiče oblika varalice, obično se misli da brancin najradije napada modele izduženog oblika, što se tumači time da takve ribice čine njegovu glavnu hranu. Međutim, to mišljenje, iako je logično, treba prihvatiti s rezervom. Naime, brancin se dobro lovi i netipičnim, debeljuškastim varalicama, ali njih treba koristiti samo kad brancini ignoriraju one standardne.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 22 Listopad 2021 19:29

Kako odabrati varalicu za spinanje na olignje

Što se more više hladi to su lignje sve bliže obali pa se i sve bolje love s nje, najuspješnije spinanjem, odbacivanjem i privlačenjem varalice. Najbolje varalicama koje su konstrukcijom i oblikom posve prilagođenim takvom lovu. Te varalice više ili manje vjerno oponašaju oblik kozice, a i najučinkovitije su kad se kreću poput nje. Osmišljene su u Japanu pa ih svi nazivaju „egi“, tamošnjim imenom za kozicu, a taj je naziv prerastao u „eging“ i širom svijeta postao sinonim za lov oliganja spinajnjem, kako s obale tako i s plovila.

Da bi „egi“ varalica dospjela na lovnu dubinu te lignji dala dovoljno, ali ne i previše vremena za vizualnu procjenu njenog položaja, dekora i akcije, važna je brzina tonjenja varalice. Ona u „egingu“, više nego u ostalim načinima lova oliganja čini razliku između uspjeha i neuspjeha.

Brzina tonjenja „egi“, kao i svake varalice, izražava se u sekundama po metru (s/m) i predstavlja vrijeme potrebno da varalica potone 1 m. Znati brzinu tonjenja varalice važno je i kako bi se na vrijeme reagiralo i spriječilo zapinjanje varalice za dno.

„Egi“ varalice po brzini tonjenja mogu se svrstati u nekoliko skupina. Najveću skupinu, srednje brzotonućih, čine varalice koje, ovisno o veličini i obujmu, jedan metar potonu za 3 do 5 sekundi. Teško je točno kazati na kojoj dubini s njima treba loviti jer to ovisi o marki, jačini kurenta, vjetra, itd., ali može se reći da su za lov na 5 do 10 m dubine u normalnim uvjetima. To su najsvestranije „egi“, varalice koja se koriste u većini situacija.

One koji su bliže broj 5 sekundi za metar prilično su spore za lov u normalnim uvjetima. Čim malo zapuše bolje je koristiti one kojima treba dvije do četiri sekunde da potonu metar. Tijekom lova s njima, pri odbačaju treba ostaviti otvoreni preklopnik role, a kad „egi“ udari o dno, treba zatvoriti preklopnik i animirati varalicu.

varaliceolignji221021

Sporotonuće, varalice brzine tonjenja 5,5 do 10, čak do 16,5 sekundi za jedan metar dubine, najprikladnije su za lov nad dnom do 5 m ispod površine te kad su lignje u gornjem sloju i na površini. To se obično događa u trenucima kad je vrlo malo svjetla, na terenima na kojima se ribe i olignji okupljaju kako bi se odmorili, primjerice u lukama i uz šetnice s mjestimičnom obalnom rasvjetom. Takve varalice imaju vrlo prirodne pokrete, koji ih čine vrlo učinkovitima. Nedostatak im je što na njih jako utječu kurenat i vjetar, zbog čega se ne mogu koristiti u nepovoljnim uvjetima jer zbog opuštenosti strune neće biti u mogućnosti otkriti sitne dodire. Preporučljivo ih je animirati manje snažno, ali horizontalno, a ne okomito jer ih ne treba dizati.

Brzotonuće, varalice koje tonu brzinom dvije do tri sekunde po metru, najprikladije su za lov s obale u dubokom moru ili po jakom vjetru i kurentu. One bolje održavaju napetost strune pa je s njima lakše osjetiti dodir s dnom, kao i napad lignje. Ove varalice treba potezati slično kao i srednje brze, samo malo brže i trzati što okomitije, a treba koristiti i za broj veće kako bi im se povećala plovnost.

Za lov s obale u vrlo dubokom području ili po vjetrovitom vremenu, kad manje i lakše nije moguće odbaciti, koriste se vrlo brzo tonuće varalice. Osim toga, takve su posebno dobre za lov iz plovila, do dubina od 25 do 30 metara. Taj se lov obavlja brzim „driftingom“, plutanjem plovila tako da „egi“ zapravo ima vrlo pravocrtnu vodoravnu putanju u tonjenju, pretražujući veliko područje. Taj je „eging“ vrlo sličan onom s obale. Varalice ove skupine su vrlo teške, primjerice, one veličine 3,5 imaju 3 0-ak grama pa mogu dobro poslužiti i umjesto „peškafonda“ u klasičnom lignjolovu skosavanjem iz plovila.

Umjesto brzine tonjenja, neki proizvođači varalice označavaju slovima. Slovom D varalice koje tonu brzinom 2 do 2,8 sskunxe za metar. Slovom B obilježavaju varalice koje tonu brzinom 2,5 do 5 s/m, a slovom S one koje imaju brzinu 8,5 do 16,5 s/m. Da bi ih se lakše prepoznavalo, oznaka im je na vanjskoj olovnici. Kada varalica nema ta slova, niti brojčanu oznaku na pakiranju, najbolje je ne kupovati jer je najčešće upitne kvalitete.

Objavljeno u esPRESSo

S jačim zahlađenjima i jesenskim kišama počeo je period najboljeg lova smuduta, brancina. No, i sada je „kralj priobalja“ na udici prilično rijetko, posebice na varaličarskoj. Međutim, taj način udičarenja, ako ne najučinkovitiji, sigurno je najsportskiji. Osim toga, ta je tehnika udičarenja najplodonosnija baš sada, kada je brancin zbog mira na moru najmanje oprezan, pa se može varaličariti na brojnim pozicijama, praktično svuda uz obalu. Bez obzira gdje se varaličarilo, jedan od osnovnih preduvjeta za uspjeh u tome jest pravilan izbor dekora varalice.

Osim što je iznimno oprezan, brancin je i vrlo radoznao. Igrajući na tu kartu, mnogi su ga varaličari pokušavali prevariti raznim neobično i šareno obojenim varalicama. Ali, uglavnom bez većeg uspjeha. No, u najčešćim uvjetima vremena i mora koji pogoduju lovu brancina, a to je zamućeno more, oblačan dan, sumrak, svitanje i noć, pokazalo se da su najučinkovitije varalice izrazito upadljivih boja. Uspjesi su se postizali i s onima narančasto-crvenih leđa i zlatnog trbuha, odnosno dekora oznake FGR u „Rapala“ sistemu označavanja dekora. U opisanim uvjetima podjednako su učinkovite i varalice srebrnastog trbuha i zeleno-žutih leđa (SFC), drečavo zelenih leđa s crnim šarama, drečavo zelenih leđa s crnim šarama i narančastim trbuhom (FT).

Tako dekoriranim varalicama posljednjih su se godina ulovili i trofejni primjerci brancina. Time se udovoljava klasičnom pravilu o odnosu dekora varalice i uvjeta vidljivosti u ribolovu, što je osnova varaličarenja. Međutim, u istim uvjetima uspjeh, čak i bolji, postizao se i varalicama namijenjenim posve suprotnim uvjetima, bistrom moru i vedrom danu. Najučinkovitije su bili „wobleri“, teturavci dekora gavuna, pa oni sa srebrnim tijelima i crni (S), plavim (B) ili zelenim (MN) leđima. Njima uz bok mogu stati i imitacije potočne (TR) te kalifornijske pastrve (RT).

smuduti151021 1

Što se, pak, varalica od mekane plastike tiče, u opisanim uvjetima osim dekora koji oponašaju prirodne uzore, izvrsnim su se pokazale mutno bjeličaste varalice, vrlo dobre transparentne te bijele ili sedefasto-bijele. O upadljivo obojenim mrdavcima nema previše saznanja, jer se rijetko koriste, barem kod nas, a oni koji su to ipak činili nemaju osobito dobrih iskustava.

Nameće se zaključak da u uvjetima slabe vidljivosti boja igra drugorazrednu, a noću vjerojatno nikakvu ulogu u usporedni s akcijom i prezentacijom varalice za lov na brancina. Ipak, preporučuje se loviti varalicama oznake dekora GRF, SFC i B. U uvjetima manje zamućenosti, odnosno veće osvijetljenosti, bolje je rabiti manje upadljive dekore varalica. Takvi su dekori RT, TR, MN i S. Negdje su u sredini između tih skupina umjereno upadljivi dekori poput zlatnog s crnim ili crvenim leđima (G), koji se na moru posebno dobro pokazao u jutarnjim satima. Njemu uz bok je i dekor CW (bakarno-narančasti) te SSD, varalice srebrnih bokova, narančastog trbuha i crnih leđa.

smuduti151021 3

Bez obzira na vrstu, varalice crvene glave i bijelog ili sedefasto-bijelog tijela, poznate „testarose“ odnosno dekora RH, najčešće jamče uspjeh u svim uvjetima vidljivosti.

Iako mnogi tvrde da oči, šare i ostali detalji na varalicama više služe za to da se „ulovi“ ribolovac, a ne brancin, činjenica je da sitni ali uočljivi detalji poboljšava lovnost varalice. Zato je dobro koristiti varalice s velikim očima ili na bokovima nacrtanim isprekidanih crtama ili točkica, odnosno mekane varalice sa „šljokicama“, svjetlucavim listićima u tijelu.

Objavljeno u esPRESSo
Stranica 1 od 2