Prikazujem sadržaj po oznakama: ukjate

Rijetko koja manja riba uživa toliku popularnost među udičarima kao ukjata. Razlog tome je njena borbenost kao i brojni načina lova, a jedan od najučinkovitijih jest primamljivanjem, posebno učinkovit sada pred mrijest u srpnju, kad se ukjata najintenzivnije hrani.

Ukjata jede sve probavljivo što je u moru ili u njega dospije. Plov ukjata, ma koliko duboko bio, zahvaljujući njihovom izvanrednom vidu, reagira brzo na sve što padne na površinu. Što je to bliže površini u trenutku uzimanja, ukjata ga manje oprezno grabi. Zbog toga je za njen lov najbolje koristiti primame koje se raspadaju čim padnu u more. Tako se stvara „oblačić“, zona raspadnutih čestica u kojoj isprovocirana ukjata neće imati što zagristi osim ponuđenog joj mamca.

Ako se oblačić rasprši ili mamac potone ispod njega, ukjata puno opreznije uzima ponuđeno. Zato mamac mora tonuti istom brzinom kao i čestice primame. Ako, pak, mamac miruje na određenoj dubini, a oko njega nema čestica primame, prosječno će samo jedna od deset ukjata koje mu priđu uzeti mamac. U pravilu, mamac najprije napadaju i bezglavo gutaju najbrže, ukjate koje prve stignu u zonu primamljivanja. Tako se ulovi preko polovine ukjata u plovu, ali u pravilu onih najmanjih.

Ispod najsitnijih zadržavaju se krupnije, ali i opreznije ukjate. One uzimaju krupnije, mamce koje manje ribe ne mogu progutati. No, te oprezne ribe uzimaju mamac tek kada se uvjere da im ne prijeti nikakva opasnost od njega. Ugriz na većoj dubini u pravilu se događa kada ukjata opazi mamac s velike daljine, zaleti se prema njemu i šćepa ga, a da ga prije toga ne stigne dobro promotriti.

Brojni načini udičarenja ukjate danju zapravo su samo varijacije najsigurnijeg - istodobnog ispuštanja primame i mamca u more. I za jedno i za drugo najčešće se rabe komadi kruha koje ukjate udaraju zalijetajući se u njih i otkidajući razmočene komadiće. Još je bolje za primamu rabiti posve razmočeni kruh te izmrvljene slane ili svježe srđele. Tako se naime stvaraju veliki oblaci sitnih čestica koje ukjate primamljuju i razdražuju budući da ih ne mogu jesti jer su previše sitne.

Kako bi mamac tonuo jednakom brzinom kao i primama, treba koristiti vrlo mali dodatni uteg za odbacivanje pribora, ali ga je bolje izbjegavati kad se god može. Postigne li se da mamac i primama tonu podjednako brzo, debljina strune nije presudna za uspjeh. Dakako, nije svejedno koristi li se najlon od 0,35 i 0,10 mm debljine, ali jest kad su u pitanju promjeri od 0,16 do 0,20 mm, koji su posve dovoljni za izradu pribora namijenjenog lovu i najkrupnijih ukjata. U tom slučaju bolje je rabiti najlon debljine 0,20 mm, jer brojnim zubima ukjata brzo ošteti najlon uz udicu. Ipak, za izradu završnjaka je bolje koristiti puno tanji najlon, čak onaj od samo 0,08 mm promjera, ali on mora biti vrhunske kvalitete. Još bolje je koristiti nevidljivu strunu od fluorougljika. Tada je, kao zaštitu od opasnih zubi, dobro koristiti udice s dugim tijelom.

Ukjate imaju relativno mala usta pa se loviti treba udicama širine luka 5 do 8, najviše 10 mm. Iako ima i specijalno pravljenih, posve su prikladne one oblika „Crystal“ i „Aberdeen“, koje se najčešće koriste u priobalnom udičarenju. Veličinu udice treba birati prema veličini mamca, a on prema prosječnoj lovnoj veličini ukjata. No, ma koja i kolika bila, udica uvijek mora biti posve sakrivena u mamcu.

Za dnevni lov ukjate pribor se može kompletirati na više načina, s jednom ili najviše dvije udice. Dvije udice se postavljaju na priveze iste ili slične dužine (jedan 20 do 40, a drugi 30 do 50 cm), s osnovom završnjaka spojenim u istoj točki. Takav se završnjak, poznat kao „brk“, ako je potrebno, opterećuje s jednom ili dvije rascijepane olovnice ukupne težine oko jednog grama. Najbolje ih je postaviti neposredno poviše spoja priveza. Kad se lovi s jednom udicom, olovnicu treba staviti barem pola metra dalje od nje.

Loviti se može i preko prsta, ali je izvan vidokruga ukjate, što je neophodno za uspjeh njenog lova, puno lakše ostati pomoću štapa, osobito onog s rolom. Treba voditi računa da je ponekad i sjenka štapa dovoljna kako bi ukjate shvatile da su u opasnosti. Dovoljan je bilo kakav lagani štap brze akcije i vrlo osjetljivog vrha.

Iako uzima sve, za lov ukjate je najbolje koristiti komade srđele i druge plave ribe te mušule, kozice, kruh i pastelu od njega. Riblji mamci su neusporedivo najučinkovitiji za lov tamo gdje pristaju ribarski brodovi s kojih se u more bacaju ostaci iz mreža. No, u lukama je sada zabranjeno loviti pa je ukjate najbolje tražiti neposredno izvan njih, ali samo u čistom moru. Najradije su na kamenitim i šljunkovitim te dnima obraslim podmorskim cvjetnicama.

U ribolovu ukjata veoma se često dogodi da one, bez ikakvog vidljivog razloga i unatoč primamljivanju, iznenadno napuste lovnu zonu. Tada je dobro znatno proširiti zonu primamljivanja, koju potom, kad se ribe vrate, treba sužavati. Također, mjesto na kojemu se često lovi dobro je povremeno na neko vrijeme napustiti, da se plov ukjata „odmori“ i zaboravi nestanak jedinki.

Kako ukjata mamac uzima odlučno, s kontrom ne treba žuriti. Štoviše, dobro je malo popustiti strunu jer bi se moglo dogoditi da krupnija riba pokida pribor. Ne treba žuriti ni s izvlačenjem plijena, a prihvatiti ga je najbolje vršiti mrežnom prihvatnicom kako bi se izbjegli neugodni ubodi brojnih bodlji leđnih peraja ukjate.

Kao što smo prije dva tjedna pisali, od sredine svibnja do kraja lipnja, ponegdje čak i do sredine srpnja, najbolje je vrijeme za ribolov s obale „a volo“ tehnikom. Posebno atraktivan, često i obilat je ciljani lov ukjata.

Idealno mjesto za lov je dobro osvijetljen mul ili lukobran oko kojeg su jaki kurenti. Pribor je potrebno kompletirati najlonskom strunom promjera 0,20 mm koja završava „brkom“ s dvije primule, priveza duga 20-25 cm. Na njima su dugovrate „Crystal“ udice širine luka 6 ili 7 mm. Tako lagani pribor postavlja se na laganu rolu i štap. Dovoljan je onaj od 2,5, a idealan od 3,0 m, obavezno akcije „A“ i manjih gramaža.

Najbolji mamac je kombinacija tijesta, pastele od kruha i komada olignja, kojim se izbjegava ulov malih riba. Da bi se „preskočila“ priobalna zonu, gdje su sitne ukjate, pribor mora biti teži, ali ne smije brzo tonuti jer je velika ukjata ljenija od sitne pa sporo napada mamac.

Zato se mamac pravi od tijesta uvaljanog u obliku kuglice u koju se stavi komad olignja, najbolje trakica, ali ne onolika kao da se sama mamči. Trakica se udicom probije dva ili tri puta. Koliki će biti valjak od tijesta, ovisi koliko daleko želite zabaciti. I manji valjčići promjera jednog centimetra dovoljni su za zabacivanje i preko 20 metara. Najbolje je koristiti kuglicu promjera malo manjeg od ping-pong loptice. To je za ukjate preveliki mamci, no takva se teže raspada. Uz sve to, tako se izbjegava da glavni mamac, oliganj prve napadnu i pojedu sitne sope i bukve koje su često u jatu s ukjatama.
Postoje brojni recepti za miješanje kruha s mnogim dodacima, ali je to nepotrebno kad su u pitanju ukjate. Mamac je moguće napraviti samo od kruha koji je star jedan dan, dovoljno prosušen da nije gnjecav. Kora mu se s malo sredine zguli rukom, pa se u posudi nakratko nakvasi i što prije iscijedi, a onda dobro umijesi u jednoliku masu koja se raširi po dnu suhe i široke posude. Na to se namrvi sredina kruha i sve poslije 5-6 minuta zajedno dobro umiješa. Zatim se škropljenjem vodom odredi tvrdoća mamca. Ako je u zoni ribolova puno sitnih riba, rabi se tvrda, a ako su samo krupne ukjate, mekana masa. Kora - što pečenija to bolje, ali ne prepečena - služi kao vezivo, ali i miriše. Međutim, pri raspadanju osim mirisa, od nje nema ništa, ali su zato tu mrvice sredine dovoljno velike da nadraže, ali ne i da nahrane ribe.

Kuglicom pastele u kojoj je komad lignje najbolje se lovi u večernjim satima. Znaju se uloviti i 300 grama teške ukjate. U vrijeme najboljeg lova, tijekom srpnja, između 20 i 23:30 sati na dobroj poziciji moguće je uloviti i cijeli plov krupnih ukjata. Lovi se tako da se prvim odbačajem utvrdi na koju stranu nosi kurenat. Nakon odbačaja se namota višak najlona dok se na vrhu štapa ne osjeti da je najlon zategnut. Zatim se lovi odbacivanjem niz kurenat. Kad stigne u zonu gdje su ribe mamac će se polako raspadaju, a ukjate ga, ploveći za njim, grickati, postupno smanjujući opreznost. To će se manifestirati kao lagano titranje vrha štapa i kratko zatezanje strune. Kad na kraju ugleda komad lignje, koji mora snažnije zagristi, ukjata će se uhvatiti, često i bez kontre, sama. Ipak, najbolje je svako takvo kačenje potvrditi laganom kontrom.

Kada se ribe naviknu da svaki udarac tijesta o površinu mora znači novu hranu, ovakav lov može biti iznimno uspješan i dugotrajan, višesatan, sve do izvlačenja i posljednje ukjate iz plova. Može se dogodi da određeno vrijeme i svaki odbačaj završi uspješnim kačenjem. No, može se dogoditi i posve suprotno, unatoč nazočnosti riba. Tada treba biti uporan i ne odustajati. Osim ukjate, uloviti se mogu i cipoli, bukve, pa i širuni i, rjeđe, sarak.

Loviti se može svim tehnikama, lako je dostupna, vrlo brojna i nevjerojatno pohlepna riba od plova… Međutim, ukjata, o njoj je riječ, unatoč svemu tome rijetko je ciljani plijen sportsko - rekreativnih ribolovaca. Love je samo najbolji jer se ona sjajno služi svojim krupnim očima, vrlo razvijenim bočnim linijama i bistrom glavom. Veoma je i borbena te jaka pa nije čudo što je posebno cijenjeni plijen udičara, za koje je ulov ukjate potvrda vještina i znanja, osobito u lovu s obale ometcem prirodnim mamcem.

Priliku za dokazivanje odmetaši na južnom dijelu Jadrana imaju od sredine travnja do sredine ili kraja listopada jer se u tom periodu ukjate zadržavaju najbliže kopnu, osobito blizu u tamnijem dijelu dana uz osvjetljene lukobrane i šetnice. Ako su ta mjesta izložena iole jačem kurentu - idealne su pozicije za kod nas malo poznat, ali iznimno učinkovit lov krupnijih primjeraka uz pomoć jedne vrste polpete, okruglice od kruha i lignje.

Pribor za takav ribolov je jednostavan, čini ga osnovna najlonska struna promjera 0,20 mm koja se nastavlja „brkom“, dvama privezima dužine 20 - 25 cm. Privezi mogu biti malo tanji od osnove, a najbolje ih je izraditi od nevidljive „FC“, fluorougljične strune.

Na privezima trebaju biti što tanje i duže udice širine luka 6 do 7 mm te oblika „Aberdeen“ ili, bolje, „Crystal“.

I ostatak pribora mora biti lagan. Najbolje štap tipa „bologneze“ dužine barem 270, najbolje 310 cm, obvezno brze akcije i težine bacanja do 20- tak grama. Na njega je dovoljno postaviti rolu veličine 20, ne veće od 30.

Opisani pribor je standardni za lov girovki, bukve i mnogih drugih riba uz obalu, u pravilu sitnih i manje cijenjenih od ukjate. Da bi se izbjegao njihov te lov sitnih ukjata, a lovile krupnije koje su u dubljem moru i dalje od obale, koristi se posebno pripremljeni mamac.

Da bi se „preskočila“ priobalnu zonu gdje su sitne ukjate i ostale ribice, pribor mora biti teži, ali ne smije brzo tonuti jer su velike ukjate ljenije od sitnih pa sporo napadaju mamac. Zato se ne smije rabiti olovnica nego teški mamac koji će daleko letjeti i sporo tonuti. Pravi se od kruha uvaljanog u obliku kuglice promjera malo manjeg od ping - pong loprtice. To je i za najkrupnije ukjate preveliki mamac. No, namjena kruha je i onako samo da oteža pribor i primami ukjatu. Mamac, koga ukjata treba zagristi je unutar kuglice. Najboljim se pokazao komad lignje, ali ne onoliko velik kao kad se sama nadijeva. Dvojaka joj je zadaća: da kruh teže spada, a kad se to dogodi, da ukjata ima što zagristi na udici. Uz sve to, tako se izbjegava da mamac napadnu sitne sope koje su često u jatu s ukjatama.

Tim se mamcima najbolje lovi u večernjim satima. Nerijetko su plijen i 300 grama teške ukjate. U vrijeme najboljeg lova, tijekom srpnja, između 20 i 23:30 sati na dobrim pozicijama se može ulovi 15 do 20 krupnih ukjata. Lovi se tako da se okruglica u kojoj su dvije udice s dva komada lignje odbacuje što dalje u kurenat, gdje se tijekom tonjenja polako raspadaju, a ukjate ih, ploveći za njom, grickaju, postupno smanjujući opreznost. Kad na kraju ugledaju komade lignje, koje moraju snažnije zagristi, bivaju uhvaćene, nerijetko i po dvije odjednom!

Posve je svejedno je li lignja svježa ili ne te kako je i s kojim dodatcima izrađena kuglica od kruha. Zato je dovoljno kuglicu pravi samo od kruha, najbolje starog jedan dan, odnosno dovoljno prosušenog da nije gnjecav. Najprije mu se s malo sredine zguli kora, pa se u posudi nakratko nakvasi i što prije iscijedi, a onda dobro umijesi u jednoliku masu koja se raširi po dnu suhe i široke posude. Na to se namrvi sredina kruha i sve poslije 5-6 minuta zajedno dobro umiješa. Zatim se škropljenje vodom odredi tvrdoća mamca. Ako je u zoni ribolova puno sitnih riba, korisit se tvrda, a ako su samo krupne ukjate, mekana masa. Kora - što pečenija to bolje, ali ne prepečena - služi kao vezivo, ali i miriše. Međutim, pri raspadanju osim mirisa, od nje nema ništa, ali su zato tu mrvice sredine dovoljno velike da nadraže, ali ne i da nahrane ribe.