Prikazujem sadržaj po oznakama: udice

Najviše moguće oštra i pouzdana udica od vitalnog je značaja za uspjeh u udičarenju, a jedan od najčešćih razloga smanjenja oštrine, elastičnosti i snage udice jest – korozija, ruzina, hrđa. Zato, kako bi se izbjegli nepotrebni financijski troškovi, jer su udice zapravo najskuplji ribolovni pribor s obzirom na broj koji ih se koristi, ali i gubitke ulova s lošim udicama, u pravilu krupnijih riba, treba ih štititi od korozije. Štititi treba i udice koje proizvođači deklariraju kao nehrđajuće jer i takve korodiraju, ali sporije i manje od onih koje ne nose takvu oznaku.

Hrđa može oštetiti i neupotrebljenu udicu. Zato je o njenoj zaštiti treba brinuti već od trenutka nabavke. Kratkoročno je dovoljno držati udicu što dalje od vlage i soli, ali za čuvanje treba poduzeti i druge mjere zaštite. Najmanje što se može učiniti jest nove, još nekorištene udice do upotrebe ostaviti u originalnom pakiranju i iz njega vaditi samo onu koju će se odmah koristiti. Nikako ne treba vaditi udicu iz paketa mokrim prstima, jer je i to dovoljno da se pokrene proces hrđanja.

Originalne plastične vrećice i kutije su pogodne za kratkotrajno dok je za dugotrajnije držanje neupotrebljene udice bolje koristiti staklenke s hermetičkim poklopcem. Najbolje tek nekoliko udica istog oblika i veličine držati u što manjoj staklenki. S udicama je dobro, a za duže čuvanje neophodno staviti kakav hidroskopni, odnosno materijal koji iz zraka upija vlagu.

Najbolji odvlaživač je amorfni silicijev dioksid, poznatiji kao „silica gel“, koji se u obliku kuglica spakiranih u porozne vrećice dodaje u pakiranja obuće, elektronskih i ostalih proizvoda kojima smeta vlaga.

Nešto lošije, ali dostupnije rješenje jest - riža. Dovoljno je u staklenku staviti isti obujam riže i udica. Čuvaju li se udice duži period, dobro je u rižu nakapati nekoliko kapi ulja pa sve izmiješati. Najbolje je fino strojno, ali može poslužiti čak i jestivo ulje.

Osim riže, odlično i lako dostupno rješenje je talk za bebe. Još bolje je pomiješati talk i rižu.

Više njege i pomnijeg čuvanja nego nove zahtijevaju upotrebljene udice. Njih nikad ne treba držati pomiješane s novima, čak i ako se čuvaju na isti način. Početak njihovog hrđanja se najduže odlaže ako se nakon svake upotrebe operu u slatkoj vodi i osuše prije odlaganja.

Ako se radi o udici na varalici koja se čuva u originalnom pakiranju, ukoliko se ono hermetički zatvara, na njegovim suprotnim stranama je potrebno načiniti dvije male rupice koje će omogućiti cirkulaciju zraka i izlazak eventualno preostale vlage koju je upila varalica.

Nove i rabljene udice dobro je premazati crnim vodootpornim markerom jer neki njen sastojak sprječava hrđanje. Tko zna zašto, ali najboljim se pokazao crni. Udicu, ako nije posve nova, treba oprati u slatkoj vodi, dobro osušiti pa je obojiti markerom. Kada se boja djelomično izbriše, postupak treba ponoviti. Na taj način je osobito dobro zaštititi vrh udice nakon njegovog naknadnog oštrenja. Naime, oštrenjem se uklanjaju razni premazi koje proizvođač stavlja na udicu kako bi je zaštitio od hrđanja. Tako zaštićenu udicu lako je razlikovati od onih koja nisu naoštrena, a kad se boja izbriše lako prepoznati udicu koju treba ponovo naoštriti.

Prije ili kasnije, unatoč i najboljoj zaštiti te njezi, sve udice ipak počnu hrđati. Ako je nema toliko da bi značajno oslabila njenu snagu i elastičnost, udicu ne treba baciti nego očistiti. Krupnije pomoći minijaturne brusilice, a sve najlakše metalnom vunom za čišćenje posuđa. Tako očišćenu udicu najbolje je premazati lakom. U tu svrhu odlično će poslužiti lak za nokte. Osim očišćene, lakom je dobro premazati i dijelove novih udica na koje se postavljaju „mrdavci“, mekane varalice te spojeve krakova trokrakih udica, gdje one najviše hrđaju.

Većina morskih riba živi na ili neposredno uz dno pa se tu i najbolje love, posebno dobro bulentinom, priborom koji se okomito spušta iz plovila.

Prema dubini na kojoj će se loviti, bulentin i lov njime se dijele po težini. Najčešće na lagani ( za dubine do 20), srednji (20 do 50 ) i teški, do 200 metara, odnosno kontinentalne granice, ali se bulentinom može ribati i na više stotina metara dubine. Svaka od tih zona ima svojih specifičnosti i zahtjeva, kako u pogledu osnovnog, ali i pomoćnog pribora te plovila. Te posebnosti ovise o dubini lova, vrsti dna i udaljenosti od obale, o dimenzijama riba koje se love, ali i snazi kurenta, vidljivosti, itd.

Dobrim odabirom strune, osobito za lov na srednjim i velikim dubinama, ribanje bulentinom se može učini učinkovitijim i lakšim. Za lagani bulentin najčešće se koristi standardni najlon, za osnovnu strunu debljine 0,30 do 0,50 mm te 0,20 do 0,40 mm za završnjak.

U tablici broj jedan navedene su okvirne debljine pribora prema vrsti ribe, s tim da se deblji koristi za veće dubine.
Za lov na manjim dubinama najbolje je koristiti nešto tanje, ali kvalitetnije najlone, osobito za završnjake, jer su manje vidljivi. Još bolje je barem priveze, primule, praviti od fluorougljične strune. Za ribanje na većim dubinama bolje je koristiti manje istezljive najlone za osnovnu strune, koji omogućavaju lakše prenošenje signala uzimanja mamca te kontre. Tanje osnovne strune prave manji otpor kurentima, koji su česti i na malim dubinama. Zato se, osobito za lov na srednjim i velikim dubinama, preporučuje izrada osnovne strune od višenitki, čija je debljina u odnosu na najlonske iste snage i nekoliko puta manja. Osim što zbog manjeg otpora stvaraju manji „trbuh“, te strune bolje prenose signale i zato što su nerastegljive.

U tablici broj 2 date su najbolje vrste struna i njihove debljine za izradu osnove bulentina za lov na određenoj dubini.
Izbor najprikladnije udica za bulentin ovisi o brojnim čimbenicima.

U tablici broj 3 navedene su okvirne veličine udica za velčinu riba koje se love bulentinom. Kao i u slučaju debljine struna, vrijedi pravilo da se šire koriste za lov na većim dubinama.
U tabeli su navedeni i najprikladniji oblici udica za pojedine ribe ili skupine. Sve se one, a i ostale ribe bulentinom dobro love udicama oblika „Aberdeen“, a one u plićem moru oblika „Crystal“ . Krupnije te ribe većih dubina bolje se love udicama vrha zakrivljenog unutra. Na srednjim dubinama učinkovitije su udice oblika „Limerick“ i „Beak“. Za lov na največim dubinama najprikladnije su, pak, udice oblika „Circle“. Za lov živim ili barem cijelim ribicama-mamcima, najbolje su udice oblika „Live bait“.

Težina utega na bulentinu mora biti taman tolika da pribor drži u okomitom položaju. Najčešće se postavljaju na kraj završnjaka. Uglavnom su piramidalnog oblika jer takvi osnovom nalegnu na dno i lakše se odupiru kurentu. Takvo i ostala stožasta olova pogodna su i zbog toga što se ne kotrljaju pa ga prilikom stavljanja ili mijenjanja mamca te skidanja plijena ribar može negdje položiti. S druge strane, okruglo ili ovalno olovo kotrljanjem po plovilu može zapetljati strunu ili učiniti da se ribolovac nabode na udicu. U lovu mola, pasa i druge divljači na mekanom dnu bolje je koristiti pljosnate olovnice koje zbog nalijeganja velikom površinom ne tonu u dno. (nastavlja se)

Udice se proizvode u nekoliko desetina tisuća oblika i veličina, a skoro svaki proizvođač za te njihove osobine koristi vlastite oznake. Zato je i dobro upućenim ribolovcima vrlo teško snaći se pri odabiru najprikladnije udice. Problem je tim veći što većina udica osim osnovne ima i do nekoliko dodatnih oznaka za materijal od koga je izrađena, način oštrenja, površinske zaštite i štošta još. Jedna od rijetkih koje koriste praktično svi proizvođači jest dodatna oznaka koju čini jednoznamenkasti broj i slovo X. Što ona znači?

Navedena oznaka se koristi za označavanje tri osobine - jačine, dužine ili širine otvora udice.

Najprije se počela koristiti za označavanje jačine udice. Najčešće s „2X strong“ (hrv. jačina, snaga) ili samo „2X“. Udica koja nosi tu oznaku je jača od iste takve bez oznake. Međutim, nije dva puta jača nego je izrađena od žice od koje je izrađena takva udica prve veće veličine! Znači, primjerice, udica veličine 3 oznake „2X“ je izrađena od žice od koje se izrađuje ista takva udica veličine 4, a ako nosi oznaku „3X“ od žice kojom se pravi udica veličine 5, jasno ako je sistem označavanja takav da veći broj ima veća udica.

Udice povećane jačine se koriste gdje je potrebna što jača, a što manja kuka, primjerice u lovu jakih riba koje gutaju mamac kao murina i gruj (ugor). Koriste se i u lovu smjesom kruha, pastelom te ostalim mekanim mamcima, jer ih bolje drže od iste, ali tanje udice. Također se često koriste za nadijevanje živih ribica kako bi se smanjilo kidanje njihovog mesa tankom žicom i zbog toga spadanje mamaca. Osim toga, takve udice zbog manjih dimenzija manje sputavaju pokrete riba - mamaca, ali i varalica, zbog čega se koriste i na njima. Mana im je što se teže odapinju ako zapnu.

I pri označavanju dužine koriste se dvije varijante označavanja - s ili bez dodatka „long“ (hrv. dužina). Također, „2X long“ ne znači da je udica koja nosi tu oznaka dva puta duža od iste takve bez oznake nego da je da je njen vrat (osnova, tijelo) dugačko koliko i ono prve sljedeće veće udice iste veličine, oblika i ostalih karakteristika istog proizvođača.

Udice povećane dužine se koriste za izradu „sabiki“ varalica te za lov ukjata, iglica i ostalih riba opasnih zuba kako bi se od njih zaštitio čvor i struna uz njega.

Treća upotreba X oznake kod udice odnosi se njenu širinu (engl. gape) - najmanji razmak između vrha i vrata (tijela, osnove) udice. Veći dio proizvođača i za obilježavanje ove karakteristike koristi isto pravilo kao za jačinu i dužinu - da, primjerice, oznaka „2X wide“ (engl. velika širina) ili samo „2X“ znači da je širina udice te oznake jednaka širini prve veće istovjetne udice. Međutim, nemali broj proizvođača se ne pridržavaju tog pravila pa, primjerice, oznakom „2X wide“ označavaju udicu čija je širina otvor dva puta veća nego kod takve udice bez te oznake. Jedini način da se prevlada ova zbrka oko označavanja povećane širine otvora udice jest da se koristi grafikon usporedbe veličina udica svakog pojedinog proizvođača.

„Wide gape“ udice se najviše koriste za nadijevanje velikih mamaca te u lovu plovkom, čak i srednjih te krupnih „mirnih“ riba poput orade.