Prikazujem sadržaj po oznakama: spinning

U srednje slojeve duž obale već su pristigli širunu, ponegdje su im se pridružili i vrnuti te lokarde, a ako nisu to će se vrlo brzo dogoditi. Tako će rekreativni ribolovci u dužem predstojećem periodu imati prigodu s obale loviti te tri brojne i vrlo agresivne male grabljivice.

Te se ribe stalno kreću duž obala, rijetko kada pliće od 5 do 10 metara. Zbog toga će ih s obale moći loviti samo udičari koji prakticiraju tehnike dalekog bacanja od kojih je najatraktivniji, najučinkovitiji, ali i naporniji „spininng“. Loviti se može svim vrstama varalica jer ih „plavi trio“ podjednako žestoko napada. Zato je najbolje koristiti jeftine, i to one koje se mogu odbaciti dovoljno daleko, ali i potonuti dovoljno duboko bez dodatnog otežavanja pribora. Među takvima su najprimjerenije „teškometalke“, metalne masivne varalice, tipa „pilker“ ili one namijenjene „vertical“ i „shore jigging“ ribolovu, najbolje vrlo izduženog oblika. Ovisno o vrsti i veličini plijena koji se lovi, mogu se koristiti varalice dužine između 30 i 70 mm. Najbolje su one težine između 10 i 40 grama, ali ima i onih od svega 6 - 7 grama, koje su zbog malih dimenzija i aerodinamičnog oblika, sposobne daleko letjeti.

Da bi se varalice mogle odbaciti 60 do 70 metara, što je više nego dovoljno, neophodan je prikladan „spinning“ štap“. Dovoljan onaj klase „medium light“, ali zbog mogućnosti ulova težih primjeraka te ostalih većih grabljivica najbolje je loviti štapom klase „medium“, a koristiti se može i „medium heavy“. Optimalni štap je onaj težine bacanja 10 - 40 grama, akcije „B“ i dužine 3, čak i 3,3 m. Na štap je najbolje postaviti rolu većeg prijenosa, barem 5,5:1.

Za navedene daljine izbačaja, dobar osjećaj varalice (griza) te izdržljivost na dugotrajno mahanje optimalna je debljina kvalitetnog podatnog najlona 0,25 do 0,30 mm. S tanjim najlonom (0,22 - 0,25 mm) varalice dalje leti, ali su ostale karakteristike lošije. Umjesto najlonske, može se koristiti „PE“ višenitka koja omogućava dalje odbačaje, ali i učinkovitije kontre na daljinama većim i od 50-tak metara. Dovoljna je ona oznake debljine PE 1.0.

Gdje loviti nije lako odlučiti. Ipak, iako se zadržavaju nad svim, najčešće su nad tvrđim dnima. U njihovom pronalaženju od velike pomoći su sitne ribe kojima se hrane. Naime, pred nasrtajima ovog trija jata ribica očajnički bježe na sve strane, čak i iskaču iz mora - „igraju“, što se vidi s velike daljine. Kada nema vidljivih znakova nazočnosti ovih grabljivica, spinati je najbolje s vanjskih strana lukobrana te prirodnih i umjetnih rtova, jer su s tih pozicija te ribe najlakše dohvatljive.

Najbolji ulovi se postižu po jugom namreškanom, a najlošije po posve mirnom moru. Loviti se može tijekom cijelog dana. Od rano jutra pa do 9 ili 10 sati najbolje se love vrnuti. Sve tri ribe podjednako dobro rade u sumrak i tijekom noći s mjesečinom. Širuni su najčešće najdublje, čak i na samo metar ili dva poviše dna. Bliže površini i obali prilaze u sumrak. vrnuti i lokarde su znatno bliže površini, često i pod njom samom.

Kad se otkrije ili pretpostavi gdje su, varalicu treba odbaci što dalje, ako može preko, a ne u plov riba. Dobro je netom prije pada varalice u more zatvoriti hvatač strune na roli i odmah po padu varalice početi s namotavanjem strune, odnosno privlačenjem varalice. Na taj način se postiže najduže vrijeme zadržavanje varalice u gornjim slojevima mora, gdje su ove, ali i ostale, manje brojne grabljivice, koje se također love ovom tehnikom.

Privlačiti se može na brojene načine, najbolje neujednačenom i dosta velikom brzinom uz povremeno polako ili brže, duže ili kraće podizanje i spuštanje vrha štapa. Tako će varalica prilaziti sve bliže kopnu i površini. Ako se pritom provuče kroz plov ili blizu njega, ulov je zagarantiran. Plijen treba izvlačiti bez taktiziranja, osim ako se umjesto širuna, vrnuta i lokarde ne zakači polanda, škaram, strijelka ili koja druga krupnija grabljivica.

Ulov je dobro izmjeriti jer ako je plijen vrnuta kraći od 18, odnosno širuna kraći od 15 cm, obvezno ih treba vratiti u more jer su to njihove minimalne lovne dužine. U tom slučaju je najčešće potrebno i promijeniti mjesto love jer su te ribe u jednom plovu iste ili približne veličine.

„Spining“ ribolov odbacivanjem i privlačenjem varalice s mjesta, kod nas poznat kao spinanje, stječe sve više pristalica među našim morskim sportsko - rekreativnim udičarima jer je atraktivniji od većine ostalih načina ribolova udicom, osobito s obale. No, da bi si priuštio vrhunski užitak, uz dobru tjelesnu spremu, prikladnu posebnu opremu i veliko strpljenje, „spinning“ ribolovac mora imati i mnoge vještine te znanja, između ostalog i kako privlačiti odbačenu varalicu.

Osnovni i najčešći način privlačenja varalice naziva se „cranking“. Sastoji se u stalnom okretanju ručice role, odnosno privlačenju varalice uz brže ili sporije namotavanje, ovisno o vrsti varalice te ribe koja se očekuje. Neki ovu tehniku nazivaju i linearnom, pravocrtnom, jer se varalica tako privlači, bez pomicanja vrha štapa lijevo - desno ili gore - dolje. Osim jednom, varalica se može privlačiti i kombiniranjem više brzina. „Cranking“ je dobra i u kombinaciji sa „stop and go“ te „jerking“ tehnikama.

Na moru uglavnom se koriste tehnike privlačenja trzanjem. Dva su osnovna načina takvog privlačenja - „jerking“ i „twiching“. Zajedničko im je da se sastoje od naizmjeničnih trzaja i pauza. Dužine trzaja i trajanja pauza ovise o vrsti ribe koja se želi loviti.

„Jerking“, koji neki kod nas zovu i trzanje, vjerojatno je najraširenija tehnika. Radi se o manje-više horizontalnim trzajima lijevo-desno ili s tih strana k nogama, s nejednakim dužinama i s pauzama između (crtež br. 1). Trzaji se izvode iz lakta, pokretanjem podlaktice zajedno sa štapom, snažni su i dugački tako da varalica ima dugačak hod, od 30 do 40 cm. Tijekom trzaja ručica se ne okreće nego se stvoreni višak strune namota tijekom pauze. Ova tehnika posebno dobre rezultate daje u kombinaciji sa „stop and go“. Za lov ovom tehnikom proizvode posebne varalice poznate kao „jerkbait“. Radi se o „wobbler“, teturavim varalicama, te njima nalik varalicama bez zaranjajuće pločice.

Veoma slična „jerkingu“ je „twiching“, tehnika koji neki zovu i grčenje. Razlika među njima je u tome što se „twiching“ izvodi pokretima iz zgloba ruke, kratkim trzajima varalice od 10 do 15 cm te uz okretanje ručice role tijekom trzanja, ali ne i pauza, koje su kraće nego u „jerkingu“ (crtež br 2). „Twiching“ se može izvoditi i s dva, tri trzaja u jednu pa nekoliko u drugu stranu. Ovo je glavna tehnika površinskog varaličarenja, atraktivno za mnoge grabljivice jer oponaša kretnje ranjene ribice. Obično se koristi za vođenje „minnow“ te mrdavaca, varalica od mekane plastike.

I „pumping“ (pumpanje) je veoma sličan „jerking“ vođenju, ali se štapom ne trza lijevo - desno nego gore - dolje (crtež br.3). To se čini tako da se varalica odbaci i dovede na radnu dubinu, a štap u horizontalu, položaja „9 sati“. Zatim se štap jednim potezom podigne okomito u položaj „12 sati“. Nakon pauze namota se višak strune, štap spusti u položaj „9 sati“ pa ponovi cijeli postupak dok se varalica posve ne privuče. Ova tehnika se koristi za pridneni i ribolovu na dubljim terenima. Može se kombinirati s „twiching“ i „ripping“ tehnikom, najbolje kad ribolovac zna da je pomoću jedne od tih tehnika varalicu doveo do uže zone zadržavanja grabljivice.

Jedna od najčešće prakticiranih tehnika kojom se mogu voditi skoro sve vrste varalica, od mrdavaca, preko žlica do tvrdih „minow“ varalica, naziva se „stop and go“, stani i idi (crtež br. 4). Sastoji se od naizmjeničnih privlačenja varalice podizanjem vrha štapa uz namotavanje strune i zaustavljanja, pauza. Nakon odbačaja i dovođenja varalice na radnu dubinu, štap se spusti k površini pa pokretom iz lakta podigne u horizontalu tako da se varalica privuče 20- 30 cm. Zatim slijedi pauza. Ova se tehnika može kombinirati sa svim ostalim tehnikama. Za nju je karakteristično da su napadi česti tijekom pauza.

Mnoge riblje vrste, ponajprije pučinske, cijelog života kreću se u manjim ili većim jatima. Tipičan primjer je plava riba, kako sitna poput srđele, širuna, vrnuta, lokarde, srednja poput polande, lampuge, luca, tako i krupna poput tuna, iglana i igluna. Ta izražena društvenost ima dvojaku ulogu: zaštitnu i napadačku, ovisno o tome o kojoj se vrsti i kom uzrastu radi. Poznavanje ribljih navika vezanih za život u jatu, kako lovaca tako i lovine, od velikog je praktičnog značaja za njihov lov povlačenjem mamca, kako iz plovila u pokretu, pendulom, tako i iz mirujućeg plovila, „spinning“ tehnikom.

Napadačka taktika pučinskih grabljivica u pravilu se sastoji u tome da plov svojih žrtava nagnaju u bijeg k površini, gdje će uslijediti posljednji i za nesretne ribice fatalni napad. Tako napada većina spomenutih i ostalih grabljivica. Završnicu toga moguće je vidjeti iz plovila i s velike udaljenosti. Morska površina „proključa“, kako od lovine, koja u panici pokušavaju naći spas iskakanjem iz vode, tako i od lovaca. Sve to prate jata morskih ptica, koje se uz prodorne kliktanje obrušavaju prema površini i uzimaju svoj dio plijena. Zahvaljujući pticama, ribolovcima je umnogome olakšan posao traženja ribe: gdje su one, tu će sigurno biti i sitnih, ali i krupnih riba.

Kad naiđe na opisanu situacije, za ribolovca je dobar dio posla je već završen. Kakav će ulov ostvariti, ovisit će od njegovog umijeća u izboru mamca i načina lova, o njegovoj uspješnosti vođenja plovila, a u dobroj mjeri i od staloženosti.

Najvažnije je čim prije utvrditi koja grabljivica napada, što će često biti moguće prema veličini progonjenih riba, koje iskaču iz mora. Od toga će ovisiti način lova, dužina otpuštene strune, njena debljina i uopće snaga pribora, vrsta i veličina varalice, itd. Mjestu zbivanja treba se što prije i direktnije, ali u završnoj fazi lagano približiti, bez buke i strke po plovilu. Zatim valja ploviti u koncentričnih krugova oko vanjskih rubova glavne aktivnosti, što pretpostavlja pravilno određenu udaljenost mamaca od plovila. Treba dobro paziti da se ne prijeđe kroz središte aktivnosti, jer će se u tom slučaju jato grabljivica u pravilu uplašiti, odustati od lova i nestati u dubinama. Ribolovac koji se umjesto za pendulu opredijeli za „spinning“, treba plovilo zaustaviti na distanci koja mu omogućava da varalica dobaci barem do zone „najburnijih događanja“.

Kako se grabljivce gozbe na površini ili tik ispod nje, bez obzira kojom ih se tehnikom želi loviti, najbolje je koristiti varalice koje ne tonu duboko. Toj skupini pripadaju plivajući plitko roneći teturavci i pljuskavci, no koristiti se mogu i metalne, čak i teške varalice, osobito za „spinning“, posebice kada je nužno varalicu daleko odbacivati.

Ribolovcu kome se posreći da naiđe na veće jato agresivnih grabljivica, pa ima napade na varalice jedan za drugim, najbolje je penduližat s dva ili tri pribora. Pritom mora paziti samo da ne čini oštre krivine, kako se strune pribora ne bi međusobno zapetljale. Sportsko zadovoljstvo i obilan ulov bit će zagarantiran.

Kad je riječ o spinanju, loviti je najbolje samo jednom varalicom na priboru kako bi se izbjeglo njegovo petljanje i kidanje. Da bi se mogao dovoljno daleko odbaciti, kad se lovi laganim varalicama od mekane ili tvrde plastike, pribor mora biti dodatno otežan olovnicom, vodenom kuglom ili specijalnim plovicma „sbiroline“ i „bombarda“.

Jadranskim grabljivicama je najbolje ponuditi varalice od 20 do 50, najviše 70 grama. Ovisno o vrsti, njihova se dužina kreće između 50 i 90, čak i 110 mm. Pribor za „spinning“ takvim varalicama vrlo je jednostavno sastaviti. Čini ga osnovna struna od najlona promjera 0,40 do 0,50 mm, odnosno 0,25 do 0,30 mm, ako se pretežito love manje grabljivce, poput vrnuta i lokarde.

Struna mora završavati kopčom, a poželjno je i vrtilicom. Na kalemu je dobro imati barem 150 m strune. Također, dobro je da rola ima brzi prijenos, barem 1:5, kako bi se s dva ili tri okreta ručice u sekundi postigla velika brzina privlačenja varalice. Rola mora biti kvalitetna bacačka, ako ne cijela, barem metalnog kalema. Postaviti je treba na štap za bacanje, brze, akcije A, eventualno B, te težine bacanja do 100 grama.

Kada se potencijalni plijen hrani na površini ili blizu nje pa se to vidi, plovilom mu treba prići pa varalicu odbaciti na drugu stranu jata, a zatim odmah početi s neravnomjernim privlačenjem varalice. Pritom je dobro vrhom štapa mrdati lijevo - desno, kako bi varalica teturala poput ribice u bijegu. Kada je riba nešto dublje, varalicu treba pustiti da potone. S privlačenjem treba početi najkasnije kad odbačena struna s površinom mora načini kut od najviše 45 stupnjeva, odnosno kad se osjeti da je varalica bliže dnu nego površini. Ako se „napipa“ plov i varalica prođe kroz ili blizu njega, ulov je zajamčen.

U takvom lovu „na slijepo“, tamo gdje se ostvari prvi ulov treba odbacivati sve dok se dva ili tri puta zaredom ne privuče prazna varalica. Nakon toga treba promijeniti poziciju. Zanimljivo je da ribolovci početnici u ovakvom ribolovu znaju postići bolje rezultate od iskusnih. To mogu zahvaliti nesigurnom i neujednačenom povlačenju varalice, što provocira grabljivice na napad. Lovinu treba izvlačiti s puno opreza, ali bez velikog popuštanja.

Ribolov pendulom je znatno lakši, brzinom do četiri čvora treba kružiti oko jata i potezati pribor kompletiran na opisani način tako da je varalica barem 20 metara iza plovila.

Iako se male i srednje krupne grabljivce hrane cijeli dan, najbolji ulovi se postižu od ranih jutarnjih do 11 sati, a zatim kad sunce prijeđe zenit pa do mraka. Vremenski uvjeti nisu osobito važni za uspješnost lova, ali su idealni sunčani dani s maestralom ili laganim zapadnjakom. U ribolov najčešće nije nužno ići daleko od obale, jer su joj se sitne plave ribe, a za njima i grabljivice već približile.