Prikazujem sadržaj po oznakama: spinanje

Ranije nego što je uobičajeno temperature priobalnog i površinskog mora su dosegle, ponegdje i prešle vrijednost od 15 - 16 stupnjeva pa su u ta područja pristigle i lutajuće grabljivica, koje su hladnije mjesece provele daleko od obale i površine. Nakon širuna i vrnuta, pristižu i krupnije grabljivice, od kojih su udičarima, osobito onima koji love „spinning“, tehnikom varaličarenja s obale, najinteresantnije lice i škarmi. Do početka ljeta lovit će se uglavnom manji i srednji primjerci, škarmi do 1 - 1,5 kg, a lice do 5 kg težine. Dolazak većih očekuje se tijekom srpnja. Prilika je to za izdašno, ali iznad svega uzbudljivo varaličarenje.

Do ljeta će se najbolje loviti s otvorenih pozicija, kao što su rtovi, stijene koje strše u more, vrhovi lukobrana i slično. Najbolja su ona manje posječena i dostupna mjesta na kojima se obala relativno strmo spušta u more i gdje dubine odmah dosežu barem nekoliko metara. Tu već sada postoji šansa da se ulovi kapitalna lica ili škaram, koje traže mjesto okupljanja cipola i drugih sitnih riba.

Zbog vrste terena i mogućnosti ulova kapitalca, oprema za lov na takvim pozicijama treba biti nešto robusnija: štap težine bacanja 50 do 100 grama, dužine 330 do 390 cm i bacačka rola veličine 50, odnosno kapaciteta 100 m najlona promjera 0,50 mm. Rola mora biti jaka, kvalitetna i lagana, s pouzdanom i preciznom kočnicom. Tako snažna oprema je potrebna i zato što se sa stjenovite obale može uloviti i orhan, koji također krajem proljeća prilazi obali u velikim jatima.

Za lov s pitomije obale, osobito ako se ne očekuju krupniji plijen, prikladniji je štap dužine 240 do 300 cm i težine bacanja 10 do 50 grama koji radi vršnjakom- prvom trećinom. Uporaba kraćeg ili dužeg štapa se ne preporučuje jer je s kraćim teško dosegnuti potrebnu daljinu odbačaja, a s dužim pravilno voditi varalice, posebno tipa „popera“ i „walker“. Ma koliko dugačak, štap mora biti dovoljno tvrd i oštar kako bi omogućio probijane tvrde kože ribe udicom. Naime, samo velike, lice teže od 5 kg gutaju varalice i kače se za ždrijelo, dok se ostalima udice skoro isključivo zabadaju u kraj usta, uz škržni poklopac. Međutim, zbog mogućnosti pucanja štap ne smije biti krajnje oštar, pogotovo ne ako je umjesto od najlona osnovna struna od „PE“ višenitke debljine PE1.0 (0,165 mm).

U ovom periodu najbolje je loviti teturavcima, „wobler“ varalicama, do srednje velikim, plivajućim ili tonućim, ovisno o dubini na mjestu lova. Za lov u plitkom moru i na samoj površini sve više koriste „pljuskavce“ - „poper“ dužine 8 do 10 cm ili „wolker“ varalice. Dobri rezultati postižu se metalnim varalicama, žlicama i pilkerima. Iako su iznimno učinkovite, imitacije cipola, gavuna, inćuna i drugih ribica od mekane plastike se manje koriste jer ih grabljivice brzo uništavaju.

Način kompletiranja pribora ovisi od dubine vode, potrebne dužine odbačaja, težine varalice, dimenzija ribe koja se želi i može loviti itd. Tamo gdje je to moguće, treba koristiti najjednostavniji sistem, koji čine osnovna struna, vrtilica i završnjak, zapravo samo predvez s kopčom za brzu izmjenu varalice. Dovoljan je samo metar dugi predvez, najbolje od „FC“, fluorougljične strune. Ovakva montaža je dobra kad je sama varalica dovoljno teška ili kad nije daleko potrebno daleko odbaciti. U protivnom, sistem je nužno opteretiti vodenom kuglom ili, još bolje, „sbirolinom“ odgovarajuće veličine u plivajućoj, sporotonućoj ili tonućoj verziji, ovisno od dubine na kojoj se želi voditi lagana varalica.

Lica se lovi isključivo danju, najbolje rano ujutro i, osobito, pred zalazak sunca. Međutim, u povoljnim uvjetima- po sunčanom i vedrom vremenu uz lagano namreškano more te u vrijeme plimnog vala- ona radi i u drugim dijelovima dana. Tako gdje se ulovi jedna, može se očekivati bogat ulov lica tijekom nekoliko dana. Škaram je, pak, aktivan i noću. Često se baš po mraku love najkrupniji primjerci, prije svega većim teturavcima, po mogućnosti sa zvučnom ampulom i naglašenom (širom) vibracijom.

Svako komešanje, iskakanje iz vode ili bježanje prema obali jata cipola, gavuna i ostalih sitnih riba znak je nazočnosti grabljivica. Ako one napadaju u jatu, sigurno se radi o licama. One, ali i škarmi, plijen udaraju iznimno žestoko. U prvim trenutcima im treba popuštati, a zamarati oprezno, ali sa stalno zategnutim priborom.

Opisanim priborom osim lice i škarma, varaličarenjem s obale u ovom periodu mogu se uloviti i neke druge grabljivce, od širuna, vrnuta, palamide do brancina, strijeljke i lampuge.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

U srednje slojeve duž obale već su pristigli širunu, ponegdje su im se pridružili i vrnuti te lokarde, a ako nisu to će se vrlo brzo dogoditi. Tako će rekreativni ribolovci u dužem predstojećem periodu imati prigodu s obale loviti te tri brojne i vrlo agresivne male grabljivice.

Te se ribe stalno kreću duž obala, rijetko kada pliće od 5 do 10 metara. Zbog toga će ih s obale moći loviti samo udičari koji prakticiraju tehnike dalekog bacanja od kojih je najatraktivniji, najučinkovitiji, ali i naporniji „spininng“. Loviti se može svim vrstama varalica jer ih „plavi trio“ podjednako žestoko napada. Zato je najbolje koristiti jeftine, i to one koje se mogu odbaciti dovoljno daleko, ali i potonuti dovoljno duboko bez dodatnog otežavanja pribora. Među takvima su najprimjerenije „teškometalke“, metalne masivne varalice, tipa „pilker“ ili one namijenjene „vertical“ i „shore jigging“ ribolovu, najbolje vrlo izduženog oblika. Ovisno o vrsti i veličini plijena koji se lovi, mogu se koristiti varalice dužine između 30 i 70 mm. Najbolje su one težine između 10 i 40 grama, ali ima i onih od svega 6 - 7 grama, koje su zbog malih dimenzija i aerodinamičnog oblika, sposobne daleko letjeti.

Da bi se varalice mogle odbaciti 60 do 70 metara, što je više nego dovoljno, neophodan je prikladan „spinning“ štap“. Dovoljan onaj klase „medium light“, ali zbog mogućnosti ulova težih primjeraka te ostalih većih grabljivica najbolje je loviti štapom klase „medium“, a koristiti se može i „medium heavy“. Optimalni štap je onaj težine bacanja 10 - 40 grama, akcije „B“ i dužine 3, čak i 3,3 m. Na štap je najbolje postaviti rolu većeg prijenosa, barem 5,5:1.

Za navedene daljine izbačaja, dobar osjećaj varalice (griza) te izdržljivost na dugotrajno mahanje optimalna je debljina kvalitetnog podatnog najlona 0,25 do 0,30 mm. S tanjim najlonom (0,22 - 0,25 mm) varalice dalje leti, ali su ostale karakteristike lošije. Umjesto najlonske, može se koristiti „PE“ višenitka koja omogućava dalje odbačaje, ali i učinkovitije kontre na daljinama većim i od 50-tak metara. Dovoljna je ona oznake debljine PE 1.0.

Gdje loviti nije lako odlučiti. Ipak, iako se zadržavaju nad svim, najčešće su nad tvrđim dnima. U njihovom pronalaženju od velike pomoći su sitne ribe kojima se hrane. Naime, pred nasrtajima ovog trija jata ribica očajnički bježe na sve strane, čak i iskaču iz mora - „igraju“, što se vidi s velike daljine. Kada nema vidljivih znakova nazočnosti ovih grabljivica, spinati je najbolje s vanjskih strana lukobrana te prirodnih i umjetnih rtova, jer su s tih pozicija te ribe najlakše dohvatljive.

Najbolji ulovi se postižu po jugom namreškanom, a najlošije po posve mirnom moru. Loviti se može tijekom cijelog dana. Od rano jutra pa do 9 ili 10 sati najbolje se love vrnuti. Sve tri ribe podjednako dobro rade u sumrak i tijekom noći s mjesečinom. Širuni su najčešće najdublje, čak i na samo metar ili dva poviše dna. Bliže površini i obali prilaze u sumrak. vrnuti i lokarde su znatno bliže površini, često i pod njom samom.

Kad se otkrije ili pretpostavi gdje su, varalicu treba odbaci što dalje, ako može preko, a ne u plov riba. Dobro je netom prije pada varalice u more zatvoriti hvatač strune na roli i odmah po padu varalice početi s namotavanjem strune, odnosno privlačenjem varalice. Na taj način se postiže najduže vrijeme zadržavanje varalice u gornjim slojevima mora, gdje su ove, ali i ostale, manje brojne grabljivice, koje se također love ovom tehnikom.

Privlačiti se može na brojene načine, najbolje neujednačenom i dosta velikom brzinom uz povremeno polako ili brže, duže ili kraće podizanje i spuštanje vrha štapa. Tako će varalica prilaziti sve bliže kopnu i površini. Ako se pritom provuče kroz plov ili blizu njega, ulov je zagarantiran. Plijen treba izvlačiti bez taktiziranja, osim ako se umjesto širuna, vrnuta i lokarde ne zakači polanda, škaram, strijelka ili koja druga krupnija grabljivica.

Ulov je dobro izmjeriti jer ako je plijen vrnuta kraći od 18, odnosno širuna kraći od 15 cm, obvezno ih treba vratiti u more jer su to njihove minimalne lovne dužine. U tom slučaju je najčešće potrebno i promijeniti mjesto love jer su te ribe u jednom plovu iste ili približne veličine.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 11 Prosinac 2020 21:06

Spinanjem na smudute, sad je vrijeme za to

S nevremenom koje traje već desetak dana počeo je i period najboljeg lova brancina (lubina, smuduta) posebno spinanjem - povlačenjem varalice s obale. Kao i za ostale tehnika varaličarenja brancina, jedan od osnovnih preduvjeta za uspjeh u tome jest pravilan izbor veličine varalice.

Obzirom da „kralj priobalja“ ima izrazito velika usta, prvi i često i pogrešan zaključak bio bi da ga treba loviti varalicama većih dimenzija. Uz to, smatra se da krupna riba lovi krupni plijen, jer nastoji ekonomično raspolagati energijom. Međutim, u praksi je drukčije! Pokazalo se da će kapitalac od pet i više kilograma vrlo često napasti plijen dužine tek tri do pet centimetara. To se najčešće događa u onim dijelovima godine kada „kralj“ ima slabiji izbor krupnije hrane poput iglice, cipola ili srđele, odnosno kad je manje raspoložen za proganjanje krupnijih žrtava, a to se događa kad mu je metabolizam usporen zbog hladnoće.

Pod takvim uvjetima uzet će sve što mu bude na dohvatu usta. Zato, kada brancin progoni vladike, gavune i druge sitnije ribe, što osobito često čini u zimskim mjesecima, pravo je vrijeme za njegov lov malim varalicama.

Koju od brojnih koristiti ovisi o brojnim čimbenicima, ponajprije o dostupnosti prirodne hrane, temperaturi mora, itd. Kako su to ribolovcima uglavnom nedostupni podaci, u kutiji za lov brancina treba biti mjesta za svakojake varalice, svih dekora. Kad brancin ne grize, eksperimentirati najprije treba s veličinom varalice, a tek potom s vrstom i dekorom, koji je, pokazalo se, najmanje važan, tim prije što se brancin najbolje lovi pri slaboj vidljivosti, u mutnom moru i tijekom noći.

spin smuduti 111220 3

Od „mrdavaca“ varalica izrađenih od mekane plastike, posebno dobrim su se pokazale imitacije jeguljice, izdužene forme i sitne vibracije, jer su u pravilu takve i ribice koje brancin napada. Najučinkovitijim su se pokazale „jeguljice“ dužine 5 do 7 cm. Istih dimenzija, ali i malo kraći trebaju biti i „wobleri“, teturavci. Iako se malo koriste, žlice su također veoma učinkovite u spinanju brancina, posebno one broj 1 do 2.

Upotreba malih varalica u lovu krupnijih riba uzrokuje jedan značajan problem. To su male udice, koje se često ispravljaju. Zbog toga je dobro originalne udice zamijeniti većim. Kako se pritom ne bi previše otežali, što dovodi do gubitka njihove akcije, na teturavce treba staviti samo za broj veće udice od originalne. Osim toga, zato što brancin plijen uzima za glavu, zadnja se udica može skinuti s varalice, a prednja zamijeniti i dva broja većom. Novopostavljene udice moraju imati kratki vrat i biti vrlo elastične. Kod mekanih varalica, treba paziti da veća udica ne izlazi kroz radni dio repa, jer u tom slučaju varalica ne bi vibrirala kako treba. kad je god moguće, koristiti treba udice oblika „O'Shaugnessy“, jer su jače i duže od onih tipa „Aberdeen“ iste veličine, kojima se najčešće tvornički „naoružavaju“ mekane varalice.

Za spinaje minijaturnim pa zato i laganim varalicama treba koristit posebno osjetljiv pribor. Umjesto vrlo tankog najlona, bolje je koristiti 0,15 mm debelu „PE“ višenitku jer je dovoljno tanka i jaka. Još bolje je kad samo zadnjih desetak metara osnovne strune čini višenitka, dok ostatak može biti od debljeg, ali i elastičnijeg najlona koji će ublažiti udarce plijena i trzaje od mogućih zapinjanja. Spinati je najbolje varaličarskom rolom srednjeg ili malog kapaciteta te varaličarskim štapom male težine bacanja (10 - 25 ili, još bolje, 20 - 40 grama). Štap može biti brz, ali i spor, koji se preporučuje kad se koristi višenitka. Dužina mu treba biti 3,0 do 3,5 metara. Unatoč tako osjetljivom priboru, kad se brancin zakači, treba biti brz i iskoristiti šok od uboda udice i što prije podignuti ribu od dna.

spin smuduti 111220 2

Spinati se može u bilo koje doba dana i bilo kakvim vremenskim uvjetima, ali najbolje po i neposredno poslije kiše po valovima i plimi, u mutnom moru. Osim oko ušća i otvorenim pozicijama položenih plaža te uz kamenite obale o koju se lome valovi, uspješno se može „spinati“ i u naseljenim mjestima, lukama i lučicama, u kojima je do 1. svibnja dozvoljen rekreacijsko - sportski ribolov.

Tijekom spinanja česti su napadi manjih brancina, pa sve vas koji ih namjeravate loviti malim varalicama podsjećamo da u more morate vratiti svakog kraćeg od 25 cm.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 01 Svibanj 2020 13:53

Kako loviti kada more „uzavri”...

Mnoge riblje vrste, ponajprije pučinske, cijelog života kreću se u manjim ili većim jatima. Tipičan primjer je plava riba, kako sitna poput srđele, širuna, vrnuta, lokarde, srednja poput polande, lampuge, luca, tako i krupna poput tuna, iglana i igluna. Ta izražena društvenost ima dvojaku ulogu: zaštitnu i napadačku, ovisno o tome o kojoj se vrsti i kom uzrastu radi. Poznavanje ribljih navika vezanih za život u jatu, kako lovaca tako i lovine, od velikog je praktičnog značaja za njihov lov povlačenjem mamca, kako iz plovila u pokretu, pendulom, tako i iz mirujućeg plovila, „spinning“ tehnikom.

Napadačka taktika pučinskih grabljivica u pravilu se sastoji u tome da plov svojih žrtava nagnaju u bijeg k površini, gdje će uslijediti posljednji i za nesretne ribice fatalni napad. Tako napada većina spomenutih i ostalih grabljivica. Završnicu toga moguće je vidjeti iz plovila i s velike udaljenosti. Morska površina „proključa“, kako od lovine, koja u panici pokušavaju naći spas iskakanjem iz vode, tako i od lovaca. Sve to prate jata morskih ptica, koje se uz prodorne kliktanje obrušavaju prema površini i uzimaju svoj dio plijena. Zahvaljujući pticama, ribolovcima je umnogome olakšan posao traženja ribe: gdje su one, tu će sigurno biti i sitnih, ali i krupnih riba.

Kad naiđe na opisanu situacije, za ribolovca je dobar dio posla je već završen. Kakav će ulov ostvariti, ovisit će od njegovog umijeća u izboru mamca i načina lova, o njegovoj uspješnosti vođenja plovila, a u dobroj mjeri i od staloženosti.

Najvažnije je čim prije utvrditi koja grabljivica napada, što će često biti moguće prema veličini progonjenih riba, koje iskaču iz mora. Od toga će ovisiti način lova, dužina otpuštene strune, njena debljina i uopće snaga pribora, vrsta i veličina varalice, itd. Mjestu zbivanja treba se što prije i direktnije, ali u završnoj fazi lagano približiti, bez buke i strke po plovilu. Zatim valja ploviti u koncentričnih krugova oko vanjskih rubova glavne aktivnosti, što pretpostavlja pravilno određenu udaljenost mamaca od plovila. Treba dobro paziti da se ne prijeđe kroz središte aktivnosti, jer će se u tom slučaju jato grabljivica u pravilu uplašiti, odustati od lova i nestati u dubinama. Ribolovac koji se umjesto za pendulu opredijeli za „spinning“, treba plovilo zaustaviti na distanci koja mu omogućava da varalica dobaci barem do zone „najburnijih događanja“.

Kako se grabljivce gozbe na površini ili tik ispod nje, bez obzira kojom ih se tehnikom želi loviti, najbolje je koristiti varalice koje ne tonu duboko. Toj skupini pripadaju plivajući plitko roneći teturavci i pljuskavci, no koristiti se mogu i metalne, čak i teške varalice, osobito za „spinning“, posebice kada je nužno varalicu daleko odbacivati.

Ribolovcu kome se posreći da naiđe na veće jato agresivnih grabljivica, pa ima napade na varalice jedan za drugim, najbolje je penduližat s dva ili tri pribora. Pritom mora paziti samo da ne čini oštre krivine, kako se strune pribora ne bi međusobno zapetljale. Sportsko zadovoljstvo i obilan ulov bit će zagarantiran.

Kad je riječ o spinanju, loviti je najbolje samo jednom varalicom na priboru kako bi se izbjeglo njegovo petljanje i kidanje. Da bi se mogao dovoljno daleko odbaciti, kad se lovi laganim varalicama od mekane ili tvrde plastike, pribor mora biti dodatno otežan olovnicom, vodenom kuglom ili specijalnim plovicma „sbiroline“ i „bombarda“.

Jadranskim grabljivicama je najbolje ponuditi varalice od 20 do 50, najviše 70 grama. Ovisno o vrsti, njihova se dužina kreće između 50 i 90, čak i 110 mm. Pribor za „spinning“ takvim varalicama vrlo je jednostavno sastaviti. Čini ga osnovna struna od najlona promjera 0,40 do 0,50 mm, odnosno 0,25 do 0,30 mm, ako se pretežito love manje grabljivce, poput vrnuta i lokarde.

Struna mora završavati kopčom, a poželjno je i vrtilicom. Na kalemu je dobro imati barem 150 m strune. Također, dobro je da rola ima brzi prijenos, barem 1:5, kako bi se s dva ili tri okreta ručice u sekundi postigla velika brzina privlačenja varalice. Rola mora biti kvalitetna bacačka, ako ne cijela, barem metalnog kalema. Postaviti je treba na štap za bacanje, brze, akcije A, eventualno B, te težine bacanja do 100 grama.

Kada se potencijalni plijen hrani na površini ili blizu nje pa se to vidi, plovilom mu treba prići pa varalicu odbaciti na drugu stranu jata, a zatim odmah početi s neravnomjernim privlačenjem varalice. Pritom je dobro vrhom štapa mrdati lijevo - desno, kako bi varalica teturala poput ribice u bijegu. Kada je riba nešto dublje, varalicu treba pustiti da potone. S privlačenjem treba početi najkasnije kad odbačena struna s površinom mora načini kut od najviše 45 stupnjeva, odnosno kad se osjeti da je varalica bliže dnu nego površini. Ako se „napipa“ plov i varalica prođe kroz ili blizu njega, ulov je zajamčen.

U takvom lovu „na slijepo“, tamo gdje se ostvari prvi ulov treba odbacivati sve dok se dva ili tri puta zaredom ne privuče prazna varalica. Nakon toga treba promijeniti poziciju. Zanimljivo je da ribolovci početnici u ovakvom ribolovu znaju postići bolje rezultate od iskusnih. To mogu zahvaliti nesigurnom i neujednačenom povlačenju varalice, što provocira grabljivice na napad. Lovinu treba izvlačiti s puno opreza, ali bez velikog popuštanja.

Ribolov pendulom je znatno lakši, brzinom do četiri čvora treba kružiti oko jata i potezati pribor kompletiran na opisani način tako da je varalica barem 20 metara iza plovila.

Iako se male i srednje krupne grabljivce hrane cijeli dan, najbolji ulovi se postižu od ranih jutarnjih do 11 sati, a zatim kad sunce prijeđe zenit pa do mraka. Vremenski uvjeti nisu osobito važni za uspješnost lova, ali su idealni sunčani dani s maestralom ili laganim zapadnjakom. U ribolov najčešće nije nužno ići daleko od obale, jer su joj se sitne plave ribe, a za njima i grabljivice već približile.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 29 Studeni 2019 13:35

Na iglice u zimske dane

Naši sportsko - rekreativni udičari iglicu love uglavnom da bi je nadjenuli na teške pendulu namijenjenu lovu orhana, zubaca i ostalih krupnih grabljivica. No, sve je više i onih koji je love zbog velikih sportskih užitaka koji pruža ta nevelika riba. Naime, kada shvati da je prevarena, iglica se očajnički pokušava osloboditi udice. Žestoko bježi u stranu, trza glavom lijevo - desno, uvija se, „hoda“ repom po površini mora ili visoko iskače, poput igluna i iglana, zbog čega je i dobila epitet mini sabljarke.

U borbi s tom ribom najviše mogu uživati oni koji je love „spinning“ tehnikom povlačenja s mjesta, kako s obale, tako i iz plovila usidrenog u blizini nje. Što više, uživati mogu i apsolutni početnici, jer za lov iglice spinanjem ne treba osobito znanje i vještina zato što uvijek gladna i agresivna iglica, u pravilu u jatu, napada sve što pluta u moru. Osim toga, za njen lov ne treba ni vrhunska oprema.

Zbog svega toga, jasno je da je za uspješan lov iglica najvažnije naći ih. U ovo doba godine ima ih skoro posvuda u priobalju, neovisno o dubini te vrsti njegovog dna jer se one zadržavaju u gornjim slojevima mora, čak i tek kojih 20-tak centimetara pod površinom. Uvijek su tamo gdje su jata njihove hrane - papalina, inćuna, gavuna i sarđela. Posvuda po Jadranu za njima zalaze i u zatvorene zaljeve i vale, mladi primjerci bliže, a krupniji malo dalje od obale.

Iglice se najbolje love oko lukobrana i izbočenih rtova te duž velikih plaža, početkom zima na dubinama do 3 ili 4 metra. Rado su i oko usidrenih brodova i čamaca. Najaktivnije su u zoru i sumraka te uoči južnih vjetrova i nevremena. Po mirnom i sunčanom vremenu izgledi za lov su najmanji, a tada ih treba tražiti podalje od obale. Bolje rade po jugom, maestralom i levantom blago uzburkanu moru. Loviti se mogu i noću, najbolje po tihu vremenu i mjesečini. Radi i po mraku, a kada se njihova prisutnost lako otkriva jer im tijela „arduraju“, svjetlucaju. Najbolje se love oko lukobrana i izbočenih rtova te duž velikih plaža, početkom zima na dubinama do 3 ili 4 metra. Rado su i oko usidrenih brodova i barki.

Kako iglice nisu osobito velike ribe, jer naraste do 1,15 kg, a prosječna lovna težina im je tek 60-tak grama, savladati se mogu i najlakšim priborom, kakav je onaj za lako spinanje, „ultra light spinning“. Odlično rješenje je i pribor za lov lignje i sipe s obale, a osobito kad se lovi kratkim odbacivanjem, dobar je bilo koji štap težine bacanja do 30, najviše 60 grama i srednje, akcije B ili C.

Loviti se može prirodnim i umjetnim mamcima. Od prirodnih je najbolje koristiti komadić slanine, jer je neodoljiv iglicama, a i najbolje se drži na udici. Koristiti se mogu i tri do pet centimetara duge te 3 do 5 mm široke trakice kože s malo mesa od sarđele, vrnuta, lokarde ili koje druge plave ribe, čak i iglice. U obzir dolaze i kraci te trake lignje, korejski, američki i ostali uski a dugački crvi te cijele sitne plave ribe.

Barem podjednako učinkovitim u spinanju iglica su se pokazali umjetni mamci. Osobito oni uske, ribolike forme i sjajnih, srebrnastih dekora, koji najvjernije oponašaju mlađ srdele, gavuna i druge ribice kojima se iglica hrani. Među takvim varalicama najučinkovitiji su „wobleri“, teturavci iz skupine takozvanih „pinsa“. Dobrim su se pokazale i minijaturne žlice dužine 45 - 60 mm te mani leptiri.

I sve varalice od mekane plastike veoma su upotrebljive, ali ih iglice brzo uništavaju, kao i varalice od perja. Međutim, kod njih je veći problem njihova nedovoljna težina. Da bi se ovi izuzetno lagani mamci dovoljno daleko odbacili neophodno ih je dodatno opteretiti. To je moguće na više načina, od kojih je najjednostavniji njihovo postavljanje na „jigg“, udicu s olovnom glavom.

No, ma kakva se varalica koristila, treba je montirati na osnovnu strunu debljine 0,20 do 0,30 mm i odbaciti u jato sitnih riba koje progone iglice. Ako se na površini mora ne vidi ništa, zabaciti treba što dalje pa privlačiti srednje brzo. Lovi li se s prirodnim mamcima, privlačiti ih treba vrlo sporo. Iglica napada žestoko pa je kontra gotovo i nepotrebna, osobito kad se lovi varalicom. S izvlačenjem plijena ne treba pretjerano žuriti, ali ni sporo jer bi joj se tako dalo vremena da zamrsi ili prekine strunu svojim pilastim zubićima.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u