Prikazujem sadržaj po oznakama: skosavanje

„Shore“ i „boat jigging“, ribolov odbacivanjem i skosavanjem varalice s obale ili usidrenog plovila zbog atraktivnosti su sve popularniji načini ribolova na moru osobito „plavog trija”, vrnuta, lokarde i širuna tijekom toplijeg dijela godine. Najčešće se obavljaju „jigg“, masivnim varalicama od metala jer se one mogu odbaciti dovoljno daleko bez dodatnog opterećenja na priboru, ali koje u fazi odbacivanja mogu uzrokovati mršenje pribora, a tijekom privlačenja imati lošu akciju. No, odabirom varalice s određenim položajem centra težine to se može izbjeći.

S obzirom na položaj centra težine postoje tri osnovne skupine „jigg“ varalica i isto toliko osnovnih načina njihove upotrebe.

Prvu skupinu čine varalice kojima je centar težine u prednjem dijelu (na fotografiji iznad primjerci micro jigga), blizu mjesta za spajanje s ostatkom pribora. One u pravilu imaju vrlo dobru sposobnost letenja, čak i po jakom vjetru, a lete prednjim dijelom, „glavom“ naprijed. Kad udare u površinu mora relativno brzo tonu, ali zbog otpora strune koja ih nosi izvrsno rade i bljeskaju dok se skosavaju. Kad se takva varalica ostavi da tone, to čini brzo, ali kad se počne privlačiti, najbolje dugim potezima, zbog teške glave kreće se prema ribolovcu pri svakom skosu. Pri tome ima primamljive pokrete, kojih, pak, nema tijekom pauze u privlačenju.

Ova vrsta varalica je dobra za lov u srednje dubokim vodama, sa srednje jakim ili brzim kurentom i obično su lake za upotrebu, posebno ako imaju tanak oblik. Također, dosta lako ih je zadržati na željenoj dubini lova. Što je kurenat jači, teže ih je zadržati dublje. Većina napada na njih se događa dok se skosavaju, privlače, a manje dok padaju ili miruju. Mogu se skosavati dugim, ali i kraćima, a bržim skosavanjem.

Najpopularnije varalice za „shore“ i „boat jiggigng“ su one čije je težište na ili blizu njihovog geometrijskog centra (fotografija iznad). Razlog tome je što u moru veći dio posla čine same jer su zbog nestabilnog položaja aktivne dok propadaju te, što je još važnije, između skosavanja. U to vrijeme one imaju tendenciju zastajkivanja na pola sekunde, a tijekom pada izvode snažno valjanje, mijenjaju smjer, poput listova koji padaju s drveta. No, te akcije postaju sve slabije što varalice više tonu i to zbog napinjanja strune, osobito višenitne PE jer ona ne tone okomito nego pod kutom.

Ove varalice imaju vrlo lošu stabilnost pri odbacivanju, posebice pri vjetrovitom vremenu. Vjetar im kvari putanju i prisiljava ih da se vrte i skrate let. Posljednje, ali ne i najmanje važno, varalice s težištem oko sredine nisu idealne za dublje vode. Osim što jako duboko tonu, vrlo su podložne utjecaju kurenta. No, izvrsno su rješenje za neiskusne varaličare i lov u srednje dubokom moru. Može ih se skosavati dugim i kraćim potezanjem.

Varalice s težištem u „repu“ (fotografija iznad) izvanredno dobro lete, dosežu daljine bacanja koje niti jedna od prethodnih skupina ne može, čak ni za vrijeme jakog povoljnog vjetra. One također brzo tonu i mogu nadjačati, ovisno o težini, čak i jake kurente. Te varalice nakon pada u more tonu okomito s vrlo malo pokreta. Zato ih mnogi ribolovci izbjegavaju. Zbog takve akcije većina napada na njih događa se tijekom skosavanja, privlačenja. Ove varalice više opterećuju štapove zbog čega ih mnogi također izbjegavaju. Najdjelotvornije su pri brzom i kratkom skosavanju.

Osim ove osnovne tri postoji i sve brojnija četvrta skupina varalica za „shore“ i „boat jigging“. Primjerice varalice kojima je centar težine u leđima, odnosno odmaknut u jednu stranu od uzdužne ose, a ne na njenoj sredini. Kod nekih je to zato što je jedan bok deblji od drugog, a kod nekih zato što im je jedan bok od jednog metala, a drugi od njegove slitine ili drugog metala, različite težine. Takve varalice imaju kombinaciju karakteristika opisanih tri osnovne vrste - s boljim letom, boljom akcijom…

Iako se njom godišnje diljem svijeta ulovi više riba nego bilo kojom drugom udičarskom, tehnika lova riba okomitim skosavanjem „jata“ sitnih varalica velikom dijelu naših udičara je nepoznata. Oni koji je prakticiraju na jugu ej znaju kao grmjelice, a „sabiki“ je zapravo komercijalni naziv prvih varalica posebno pravljenih za lov tom tehnikom koje se kod nas više koriste u penduli još poznatoj i kao „turska panula”.

Kad je riječ o skosavanju, neki naši ribolovci tu tehniku i opremu za nju nazivaju plešućim bulentinom ili kančanicom, ali je naš najprikladniji naziv te tehnike skosavanje, a sistema, završnjaka za nju skosac. Kako je riječ o vrlo zabavnoj, svima dostupnoj te tehnici kojom se mogu ostvariti značajni ulovi, osobito količinski, do ljeta kad je najplodonosnija, objavit ćemo seriju tekstova o njoj.

Ribolov ovom tehnikom prvenstveno je namijenjeno cjelogodišnjem i cjelodnevnom lovu na dubinama 10 do 50 metara širuna, vrnuta, lokarda, iglica, girovki, ali i bukva i ostalih jatnih proždrljivih riba koje obitavaju dalje od dna, koje se kulinarski i sportski smatraju drugorazrednim.

Međutim, tim priborom i tehnikom mogu se loviti i cjenjenije, te ribe s dna mora, čak i neke koje se kod nas rijetko love, ne samo varalicom. To je najčešće kanjac pa arbun, ali i kovač, ovčica, trlja, list, škrpina, škrpun, pauci… Štoviše, postoje i skosci za lov krupnih riba poput kijerni, feluna...

Konstrukcija skosca je klasična, tipa očenaš - s nekoliko kratkih priveza, prama raspoređenih poviše utega na kraju predveza, osnove završnjaka. Dobro je, osobito kad postoji mogućnost ulova i krupnijih riba, umjesto olovnice na kraj pribora postaviti kakvu težu varalicu, onu pravljenu za „spining“, „vertical“ ili „shore jigging“.

Skosac varalice su se nekad izrađivale samo vezanjem pera uz tijelo udice, zbog čega su ih naši stari nazivali i „perjaticama“. Danas se izrađuju i od ribljih kožica, raznih folija, niti te mekane plastike u obliku račića, crvića i ribica. U pravilu su providne, bijele i svjetlucave, kakve su najučinkovitije za ribolov u gornjim i srednjim slojevima mora, u bistrom moru i po dobroj vidljivosti. Obojene, tamnije, još uočljivije te fosforoscentne varalice prikladnije za ribolov na preko 30 metara, uz malo vanjskog svjetla i u slabo prozirnom moru.

Skoscem se može loviti i bez specijalne i skupe opreme, čak i bez štapa i role, ali je s njima neusporedivo lakše. Osim specijalnih, poslužiti mogu i štapovi za druge načine udičarenja. Primjerice „bolognese“ štap, ali lov s njim zahtjeva velike napore i uzrokuje dugotrajne bolove u ramenima. Bolje rješenje je „spining“ štap težine bacanja 40 do 60 grama, još bolji je „light boat“, štap specijalno pravljeni za lagani lov iz broda bulentinom i to nešto sporije akcije. Ipak, poslije „ultra light vertical jigging“, najbolji su „egging“, štapovi za lov lignji.

Osim štapa, važno je da i rola na njemu bude što lakša, jer se lovi stalnim držanjem pribora u rukama. Dovoljno je bilo kakva stacionarnu rolu veličine do 30, a odlično rješenje je i lagani multiplikator za „spinning“.

Skosac se poput bulentina u more spušta okomito, ali i učestalo diže tako da njegove udice na kojim su jednostavne varalice plešu i mame ribe. Takvu im akciju omogućavaju kratki i vrlo savitljivi privezi od dosta krutog najlona vezani „uz dlaku“. Tome teško mogu odoljeti čak i ribe što se vrlo rijetko love varalicama.

Ribolov je najbolje, barem dok se ne otkrije plov riba, započeti prepuštanjem struji mora. Kad se ostvari prvi ulov može se sidriti. Loviti se može s dva pribora čak i oba postavljena u držače štapova. Povremeno ih naizmjenično treba uzimati i skosavati, što je nepotrebno ako su štapovi spore akcije, a plovilo ljulja na valovima. Skosavati se ne treba ili vrlo rijetko i u lovu na dnu kad olovnica nošena kurentom poskakuje po njemu.

Skoscem se uglavnom love jatne ribe pa nije rijetkost da se istovremeno zakači više njih. No, čim se ulovi prva najbolje je izvuči pribor i što prije skinuti ulov te tako spriječiti vrlo moguće mršenje pribora, često s nepopravljivim posljedicama.

Skosavanjem, okomitim podizanjem i spuštanjem mamca iz plovila glavonošci se love od pamtivijeka, a za ribe u našem moru ta tehnika počela se upotrebljavati tek prije dvadesetak godina. Posljednjeg desetljeća tom se tehnikom ribe sve više lovi i s obale. Ova tehnika, u svijetu poznata pod engleskim imenom „shore jigging“, vrlo je zahtjevna, ali dinamična i uzbudljiva, bez obzira lovi li se krupna ili sitna, odnosno riba koja se kreće pri dnu ili u površinskom sloju mora.

Osnovni preduvjet za kvalitetan lov tehnikom skosavanja s obale adekvatna je oprema visoke kvalitete. Najprikladniji su štapovi duljine između 2,70 i 3 metra te težine izbačaja od 50 do 100 grama. Znači teški bacački štapovi kako bi u svakom trenutku odgovorili naprezanjima, jednako pri vođenju varalice, kao i tijekom borbe sa zakačenom ribom. Oni moraju, s jedne strane, omogućiti dalek izbačaj varalice, po toj su osobini nalik „surf casting“ štapovima, ali i izdržati dugotrajno zamaranje velike ribe.

I role su, dakako, izvanredno važan dio sustava. Najprimjerenije su one veličine 6.000 do 8.000, sposobne da namotaju do 300 m strune. Nekom će se učiniti da je to previše, ali na moru iznenađenjima nikad kraja. Rola obvezno mora biti predviđena za rad s „PE“ višenitkom, a poželjno je da joj kočnica bude prednja, prvenstveno zbog težine opterećenja koju mora svladavati. Jeftini modeli u ovakvom ribolovu ni „pod razno“ ne prolaze test izdržljivosti.
Kada je u pitanju osnovna struna dileme nema - „PE“ višenitka je neusporedivo najbolje rješenje. Za lov u gornjem sloju mora dovoljna je ona deklarirane jakosti od 15 lbs, a do 30 lbs za manevriranje teškom varalicom u dubini podmorskih hridi, olupina i jakih struja, koja su omiljena staništa mnogih ribljih vrsta.

Završnjak, sistem za lov ovom tehnikom je vrlo jednostavan jer ga čini samo komad strune, ne duži od metra i pol. Najbolje ga je izraditi od „FC“ strune, obvezno što kvalitetnije budući da je ta vrsta strune u pravilu manje nosiva i sklonija oštećenjima i abraziji od ostalih struna. Spoj predveza, sistema, s osnovom može se riješiti preko klasičnih čvorova za spoj „PE“ i „FC“ strune, no puno je praktičnije koristiti vrtilicu koji će eliminirati sukanje strune do kojeg u ovoj tehnici neizbježno dolazi.

U lovu ovom tehnikom odgovarajuću pažnju treba posvetiti i naoko sporednim dijelovima pribora čak onom najsitnijem, jer će uspjeh jednako ovisiti o svakom od njih. Ponekad i o tako banalnom detalju kao što je mogućnost brze zamjene varalice.
Posebnu pozornost treba posvetiti izboru varalica, o čemu ćemo uskoro pisati detaljno. Naime, u ovoj tehnici lova koristi se velik raspon njih, jednako kad je riječ o veličini, odnosno težini, kao i obliku, boji i „odori“. Važno je znati da boja i forma igraju veću ulogu u varaličarenju površinskim slojem mora, jer je tada važno, budući da riba savršeno vidi varalicu, da ona bude što više nalik uobičajenoj hrani velikih predatora, dakle sarđeli, inćunu i slično. U dubinskom ribolovu, pak, najvažnije je da varalica svojim kretanjem izaziva promjene u strujanju mora koje što više sliče onima kakve stvaraju ribice u bijegu. U pridnenim slojevima mora dobro se lovi i imitacijama glavonožaca, primjerice lignjića, opremljenim trokukama, a takva je varalica fatalna i za krupnije ribe iz obitelji tunida, ali samo u zoru i predvečerje.

Od ostalih dijelova opreme dobro je imati rukavice. Jednako će dobro doći za zaštitu prstiju pri baratanju varalicama, zabacivanju i vođenju varalice, kao i u trenucima izvlačenja ribe.

Kao i u ostalim načinima ribolova varalicama, važan dio opreme je praktičan prsluk, s dovoljno džepova i alkica za vješanje varalica, jer je uvijek najbolje sve ono što vam treba imati što bliže ruci.

Sama tehnika skosavanja s obale, nakon što se usvoji nekoliko osnovnih pokreta, uopće nije komplicirana. Ribolov počinje izbacivanjem varalice što je moguće dalje od obale, daleko od nazubljenog dna kakvo je u pravilu samo u uskom pojasu uz obalu. Nakon što varalica potone u neposrednu blizini ili dotakne dno, pokretom štapa se odiže i, uz postepeno cimanje i energično povlačenje vrhom štapa, uz konstantno namatanje privlači obali. Na ovaj se način u kratkom vremenu mogu pretražiti svi slojevi mora u svim pravcima. U zavisnosti od sloja mora koji pretražujemo i lovine koju očekujemo, vođenje varalice može biti različito, o čemu ćemo, također, detaljnije pisati uskoro.