Prikazujem sadržaj po oznakama: sipolov

Tragajući za novim i učinkovitijim, ribolovci su zanemarili, čak i zaboravili, mnoge tradicionalne alate i načine lova, često djelotvornije od suvremenih. Tako se u lovu sipa, što je glavna djelatnost ribolovaca tijekom proljeća, industrijske varalice iz uporabe posve istisnule klasične alate i načine lova. Šteta, jer neki od njih su učinkoviti, ali i puno zanimljiviji od suvremenih. Primjerice „sipac“ - alat koji „radi na ljubav“.

U ne tako davnoj prošlosti, kada su se vremenske promjene događale „po redu vožnje“, naši su ribari početkom ožujka na pješčana i šljunkovita dna, pet do petnaest metara pod površinom, polagali snopove grana, šiblja i loze. Znali su da će sredinom ožujka jata sipa, vođena nagonom za razmnožavanje, doći u te podmorske vrtove „voditi ljubav” i ostaviti „morsko grožđe“ („uva di mare“) – grozdove jajašaca, te ih potom brižno čuvati. U tom ljubavnom i roditeljskom zanosu, sipe su bile laka meta špurtila i ostiju. Njima su ribari najčešće u kratkom razmaku izvlačili po dvije sipe nejednake veličine. Najprije veću, ali ne zbog njezinih dimenzija, nego zato što je ona obvezno ženka. Naime, ako bi prvo ulovili mužjaka, ženka bi „pustila crnilo“, dok bi mužjak slijep od pohote ostajao na mjestu i čekao povratak drage. Ako se to ne bi dogodilo, mužjak bi poslije kratkog vremena zaboravio staru i pohitao potražiti novu partnericu.

Tu iznimnu pohotnost mužjaka naši su stari koristili tako što su ih lovili prethodno ulovljenom ženkom. „Sigurecom“ ili pribadačom bi je zakačili za strunu, puštali na dno i lagano povlačili. Ne mogavši odoljeti, mužjak kome bi se našla u vidokrugu, odmah bi „zajahao” ženku i ne bi je ispuštao ni kad bi se našao na suhom. „Podvođenjem“ jedne ženke moglo se uloviti desetak i više mužjaka.

Kako su se mužjaci strastveno bacali i na uginule mamce, netko se dosjetio da im ponudi i umjetne. Tako je nastao „sipac“, drvena imitacija sipe. Najčešće je dugačak 15, širok sedam i debeo dva centimetra, s jedne strane ravan ili blago udubljen te obojeno u bijelo ili s bijelom veliku točkom kako bi se bolje vidio u noći. S druge strane je izbrazdan tako da oponaša sipu. Na njoj mogu biti i kapljice voska da oponašaju mrlje boje na koži, te „oči“. Radili su ih od sedefastih botuna i komada školjki, pločica olova, koje bi svako malo sastrugali da zrcale, te od komada ogledala. Ugledavši u „očima“ sebe, mužjak bi pomislio da vidi ženku. Kada su udice postale dostupnije, sipolovci su ih po nekoliko kačili na leđa varalica kako bi što više smanjili mogućnost gubljenja ulova.

Kao i sipa - mamac, „sipac“ se uzicom poteže 60-tak centimetara iza brodice koja se lagano pogoni veslanjem. Pritom sipolovac poviše površine i varalice drži mrežnu prihvatnicu. Mužjaci varalici prilaze sa svih strana. Ponekad je ne napadaju nego samo dodiruju, što se uočava po pomicanju „sipca“. Kad ga dodirne najčešće odmah shvati da se radi o prevari i brzo bježi. Tada siplovac ima samo 10-tak sekundi da zgrabi pravu i lažnu sipu. Ako mužjak ipak zajaši „sipac“ moguće ga je izvući ravnomjernim i sporim povlačenjem do barke.

Nakon pojave suvremenih varalica, „sipac“ je sve više padao u zaborav. Sada je rijedak čak i u muzejima. Jedan od rijetkih sačuvani, ovaj bodljikavi na slici, snimljen je u Pomorskom muzeju Orebić. Šteta što je tako, iz više razloga. Prvo, taj je alat iznimno selektivan, jer se njime love samo mužjaci, dok ženke ostaju produžiti vrstu. Drugo, „sipac“ nije ništa manje učinkovit od suvremenih varalica, u što se uvjerila skupina entuzijasta koja je istovremeno lovela „sipcem“ i lignjarićima. Treće, možda i najvažnije, šteta je što od zaborava nisu otrgnuta ta prava mala umjetnička djela pučke domišljatosti.

Na jučerašnji blagdan sv. Josipa duž naše obale narod govori „Sveti Josip - najviše sip“ jer otprilike u to vrijeme počinje oko dva mjeseca dugi period najboljeg lova sipa. U to vrijeme mrijesta osim mrežama, sipe se odlično love i mamcima, posebice varalicama, kod nas najčešće lignjarićima.

Iako se tijekom mrijesta sipe u pravilu zadržavaju na ravnim pješčanim i blatnjavim dnima, u lovu na njih lignjarićima, čak i prilagođenim za sipolov, nisu rijetka zapinjanja za dno jer na njemu ima algi, trave, usamljenih kamenja i ostalih prepreka. Zapinjanja se ne mogu spriječiti, ali se mogu svesti na najmanji mogući broj te najlakše riješiti upotrebom varalica posebno pravljene za sipolov.

Takve varalice mnogi nazivaju sipcima, imenom prastarih varalica za sipolov laganim potezanjem za plovilom. Suvremeni „sipac“ je ponajprije namijenjen za lov s plovila i obale potezanjem po dnu, ali i malo poviše njega. U takvom lovu sipac se može potezati pravilinijski, ali i uz zastoje, gore- dole plovidbom. Iz plovila se njime može loviti i sporim vertikalnim skosavanjem, čak i priborom postavljenim na plovilo koje se ljulja.

Da bi što manje zapinjao i što lakše se oslobađao olovnica „sipca“ je unutar tijela i težak toliko da pribor s njim skoro nikad ne treba dodatno opteretiti. Olovnica je smještena u glavi, prednjem dijelu varalice zahvaljujući čemu, ali i alci za spajanje s ostatkom pribora, koja je s gornje strane glave, varalica u tonjenju, mirovanju na dnu i povlačenju zauzima uranjajući, glavom naniže nagnut položaj, kod većine modela optimalni od 45 stupnjeva. Zbog takvog položaja udice na kraju varalice su maksimalno moguće visoko odignjte od dna. A da bi što manje zapinjale i što se lakše oslobađale, glave „sipaca“ su oblikovane tako da lako klize po dnu i odbijaju se od prepreka.

Varalica posebno pravljenih za lov sipa, koje su odlično rješenje i za lov hobotnica, na našem je tržištu svega dvije.

Jedna od njih je „Sipa Master“, proizvod domaće tvrtke „Monarch Dock“. Iznimno je učinkovita u svim načinima i na svim dubinama lova sipa, ali i hobotnica iako se proizvodi se u samo jednoj težini i dužini, ali u sedam dekora, za sve svjetlosne uvjete.

Druga suvremeni sipac koji se kod nas može kupiti je „Power Tail Squid“ francuske tvrtke „Fiiish“. Radi se o varalici na čijoj je zadnjoj repnoj alki, umjesto udice kao kod sličnih varalica, posredstvom rascijepanog prstena montirana prozirna elipsoidna pločica.

Zbog takvog oblika pločica u povlačenju, čak i tonjenju stvara jak otpor koji rezultira specifičnim drhtajima koji se zbog smještaja pločice prenose na cijelu varalicu pa ona izgleda poput ribice u paničnom bijegu, što je svim grabljivicama posebno jaka provokacija.

Na repnom dijelu varalice s leđne strane ispred pločice smještena je krunica. Ona je bez udice s donje strane, što dodatno onemogućava zapinjanje.

Kao i „Sipa Master“, „Power Tail Squid“ se proizvodi u samo jednoj dužini- 95 mm, ali u tri različite težine: 15, 25 i 50 grama. Najlakša verzija varalice je savršena za lov s obale u svim slojevima mora te iz plovila na pozicijama sa slabim kurentom te na dubinama od 3 do 8 metara. Osim toga, ova je verzija pogodna i za lov lignje svim tehnikama povlačenja.

Srednje teški, model od 25 grama može se koristiti za lov s obale na plitkim, ali i dnima koji su čak 18 do 20 m pod površinom, ovisno o kurentu. Pogodan je i za lov iz plovila. Model od 50 grama, pak, daje mogućnost lova potezanjem i u dubljim predjelima, kako iz plovila tako i s obale.

„Power Tail Squid“ varalice su dostupne u pet dekora, s tim da neki imaju „UV“ te „glaw“, svjetlucavi premaz što ih čini idealnim i za noćni lov.