Prikazujem sadržaj po oznakama: sarak

Počeo je period najuspješnijeg lova udicom sarka, među sladokuscima i ribolovcima vrlo cijenjene ribe. Posebno je uživanje udičariti ga s obale. Evo gdje, čime i kako to najbolje činiti.

Poznavanje mjesta gdje se zadržava jedan je od važnijih preduvjeta uspješnosti lova sarka. Najradije je na stjenovitom dna, osobito ispresječenom procijepima, koje se uz samu obalu spušta do dubine od tri i više metara, a čija je obala izložena udarima valova. Na žalost, takva su dna, zbog teško prohodne obale uz njih, najčešće izvan dohvata s kopna. Međutim, sarak se može loviti i s obale i na terenima koji se razlikuju od njegovog omiljenog staništa. Naime, sarak, doduše pretežito sitniji primjerci, zalazi i u luke, ali samo s vrlo čistim morem. Redovito dolazi i na plaže šljunkovitog i pjeskovitog dna, posebice rado dok su takva mjesta mirna, izvan sezone kupanja.

Omiljene terene obilaze u jatim od 15 do 20 primjeraka dok u vrlo plitke vode neposredno uz stjenovite plaže u pravilu zalaže brojni sitni i vrlo rijetki krupniji primjerci teži od kilograma. Na sve terene će zalaziti čak i u plićake od samo pola metra i to kad more pokrene vjetar. Osim juga, „godi“ im i sjeverozapadni zmorac, odnosno maestral, koji će, što se ljeto više bliži, sve češće puhati, uglavnom od oko 10 sati do pred mrak.

Upravo more u pokretu i valovi koji se pjene razbijanjem o obalu najpovoljniji su uvjeti i za lov sarka. U takvim je uvjetima iznimno aktivan i može ga se loviti i na za njega nespecifičnim mjestima, s položitih kamenitih obala, nedaleko od šljunkovitih i pjeskovitih plaža. No, ma s kakve obale lovio, želi li biti uspješan ribolovac mora biti nevidljiv za lukavog i nadasve opreznog sarka.

Štap u lovu sarka nije neophodan, ali je ribolov s njim lakši. Za lovi uz samu obalu spuštanjem mamca u pjenu dovoljana je kalamoća, „direktaš“, štap bez provodnika i role. Za lov bacanjem mamca poslužiti može štap namijenjen lovu ovrate, ali je puno bolje koristiti kratki ili srednje dugi „bolonjez“, težine bacanja 20 ili 30 g, a dužina 2,1 do 2,5 m, ako se lovi iz plovila, odnosno do 4,5 m, čak i više.

Pribor je najbolje kompletirati na što jednostavniji način. Osim s kliznom olovnicom kao za lov ovrate, izraditi se može i s „brkom“ - dva priveza nejednake dužine (20 i 30 cm) vezana za kraj osnovne strune. Sve te dijelove mogu se izraditi od najlona ili „FC“, florougljične strune, debljine 0,25 do 0,30 mm. Kad se lovi sa štapom, privezi mogu biti i nešto tanji, između 0,20 i 0,22 mm. Na mjestu spajanja brka i osnovne strune treba postaviti olovnicu, kako bi pribor tonuo do dna, gdje se sarko hrani. Kako se lovi na malim dubinama, dovoljna je olovna rascjepka težine 5 grama. Na posve plitkim terenima i pri lovu po posve mirnom moru, olovnica je suvišna.

Ako je teren težak, da bi se izbjeglo često zapinjanje, bolje je loviti samo jednim privezom, odnosno samo jednom udicom direktno vezanom na osnovnu strunu. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, koristiti treba udice broj 12 do 8, odnosno širine luka 10 do 15 mm, oblika „Crystal“ ili „Limerick“.

Sarak je tipičan „školjkaroš“, poput ovrate s kojom često dijeli stanište, ali se loviti može i drugim mamcima. Veoma rado će prihvatiti pastele, osobiti u zoru. Rado će posegnut i za filetom slane ili svježe srdele, svježim ili malo posoljeni krakovima lignji i sipa, raznim crvima. Lovi li se noću, prednost teba dati komadima velikog crva, jer oni svjetlucaju u tami i tako privlače ribe.

Mamac sarku treba ponuditi na dnu. Ako se ne lovi u pjeni, dok propada napadat će ga bukva, možda arbun, a kad padne na dno šparmić… Zato na prvi znak uzimanja ne treba odmah reagirati nego malo sačekati. Pogotovo što će, kad ugleda mamac, sarak prići, zastati, provjeriti s nekoliko ugriza i tek zatim u cijelosti uzeti u usta pa krenuti put kakvog zaklona da na miru objeduje. Tada, kad se poslije nekoliko trzaja struna ispravi pa naglo zategne od udarca, treba dati kontru. Iako će se snažno odupirati, vuči čas u jednu čas u drugu stranu, izvlačiti ga treba bez velikog taktiziranja, kako ostali sarci, ako ih ima u blizini, ne bi bili upozoreni na opasnost i razbježali se.

Najkritičniji trenutak je kad riba ugleda ribolovca. Tada obično poludi i silovito pojuri u stranu. Taktiziranje i popuštanje je tada neophodno, kao i mrežna prihvatnica za prihvat plijena, pa makar on bio i sitan. Takvi se uglavnom izvlače na početku lova. Kako vrijeme odmiče, dolazit će se krupniji.
Ako koji spadne i upozori ostale, razbježale je dosta lako ponovo okupiti primamljivanjem. Zapravo, primamljivati je najbolje i nekoliko dana prije lova kako bi se ribe privikle na redovitu „porciju“ na određenom mjestu. Primamu je najjeftinije pravit od stučenih ježeve, puževe i školjke. Lovi li se pastelom, barem pola sata prije najbolje je primamljivati raskvašenim krušnim mrvicama pomiješanim sa mrvicama tvrdog sira.

Kako se na netipičnim pozicijama uglavnom zadržavaju samci ili parovi, izdašniji lov sarka na takvim mjestima zahtjeva češću promjenu pozicije. Na svakoj trena provesti do pola sata i pritom odbacivanjem mamca na sve strane pretraživati teren.

Loviti se može danju i noći po mjesečini. Kad more nije mutno i zapjenjeno, danju se najbolje lovi u večernjim satima, dok se iz plovila najbolje lovi noću. Osim sarka, kad se ne lovi u pjeni, plijen su često fratar i pic. Ako je ulovljeni sarak kraći od 23, a pic i fratar od 15 cm, treba ih vratiti u more jer tako nalaže zakon.

U ovom dijelu godine, kada se izmjenjuju kratkotrajna zahlađenja s padalinama i sunčano i mirno vrijeme, dobro se love brojne riba. Od cjenjenijih i lukavi sarak ili šarag. Štoviše, on će se do zime moći udičariti i na terenima koji se razlikuju od njegova tipičnog staništa.

Sada, kada je u priobalju znatno mirnije, pojedinačni primjerci, ali i parovi, dosta krupni, ali rijetko teži od jednog kilograma, zalazit će i u vrlo plitko more neposrednoj blizini stjenovitih plaža. Zalazit će čak i u plićake od samo pola metra i to kad se more pokrene najavljujući jugo ili, češće, kad zapuše snažni maestral. Upravo more u pokretu i valovi koji se pjene razbijanjem o obalu najpovoljniji su uvjeti za jesenski lov te ribe. Tada je sarak izuzetno aktivan i može ga se loviti na za njega nespecifičnim mjestima, na kamenitoj obali, nedaleko od šljunkovitih i pješčanih plaža.

Lov štapom je neusporedivo učinkovitiji, ali kako se lovi blizu obale, nikakav problem nije ni loviti iz ruke. Šarag je riba snažnih čeljusti i gusto zbijenih zuba kojima lako kida tanke strune. Ulovljen se snažno bori i silovito vuče na jednu pa na drugu stranu, pokušavajući se osloboditi. Unatoč tome, ne treba pretjeravati s debljinom strune. Najbolje je rabiti najlonsku strunu promjera 0,20 do 0,25 mm koja završava s dva priveza različitih dužina, najbolje 20 i 30 cm. Ako je teren težak, da bi se izbjeglo često zapinjanje, bolje je koristiti samo jednu udicu direktno vezanu na osnovnu strunu. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, koriste se udice širine luka 10 do 15 mm, oblika „Crystal“, ali su bolje kovane i u stranu zakrivljenog vrha. Kako bi se koliko - toliko zaštitila struna od jakih zuba šarga, udica mora biti što duža.

Iako je sarak riba dna, nije potreban veliki uteg na priboru. Dovoljno je do pet grama olova na spoju brka s osnovnom strunom, odnosno tridesetak centimetara poviše udice. No, loviti se može i bez olovnice.
Lov šarga „preko prsta“ znatno je dinamičniji od onog sa štapom, jer je prijeko potrebno mijenjati mjesto s kojeg se pribor odbacuje. Na svakome mjestu treba provesti do pola sata i odbacivanjem na sve strane pretražiti teren. Kako se ne lovi riba od jata, treba joj mamac servirati što bliže. Zato je dobro došlo poznavanje mjesta ribolova i pamćenje prethodnog ulova. Uz sve to, dobro je i primamljivati prije ribolova, najbolje nekoliko dana zaredom, da se riba navikne na redovitu porciju. Primamu je najbolje praviti od stučenih školjki, puževa i ježinaca prikupljenih u zoni ribolova.

Čak i kad se lovi u najpovoljnije doba dana, noću s mjesečinom, prijeko je potrebno ostati izvan vidokruga riba, a u borbi ne treba previše uživati, nego je bolje plijen što prije izvući iz mora, ali to treba raditi s pravom mjerom i paziti da se zbog snažnog potezanja riba ne otkači s udice.

Iako će uzeti praktično sve poznate mamce, na našoj obali šarag se tradicionalno lovi raznim račićima, mušulom, filetom svježe ili slane sarđele, te crvima, od muljaša i pjeskulja do velikog, koji je najučinkovitiji u lovu noću.

Šarag, pogotovo krupniji, obično se noću kreću u srednjim slojevima vode, tako da je najbolje početi s prezentacijom mamca metar ili dva iznad dna, a ako napad izostane, valja ga još spustiti. To isto vrijedi i za položaj mamca u vodenom stupu. Da bi se to postiglo na pribor je neophodno postaviti plovak. Najviše se koristi fiksni oblika kapljice, u čije se šuplju antenu može umetnuti svjetleća ampula. Za dalje odbačaje bolji su klizni. Oblik plovka ovisi od uvjeta na vodi. Po mirnom moru mogu se koristiti vitkiji i osjetljiviji plovci, dok se po valovitom valja opredijeliti za one stabilnije, jajolike ili loptaste.

Poput većine svojih srodnika, šarag je iznimno borben. Često ga se mora na silu dizati s dna, kako se ne bi uvukao u neku pukotinu ili da struna ne bi zapela za stijene ili alge, pa je preporučljivo koristiti nešto jači pribor i deblju strunu nego u lovu drugih riba sličnih dimenzija. Idealan komplet čine snažniji i što duži „bolonjez“ štap s brzom rolom veličine 30, koja ima pouzdanu kočnicu i precizno slaže strunu.
Suprotno onom što nam instinkt govori, prvo potapanje plovka još nije trenutak za kontru, nego treba sačekati da on po drugi put zaroni, što je siguran znak da je šarag progutao mamac. Što su šarzi krupniji, potrebna je veća opreznost.

Najbolje mjesto za lov sarka na plovak s obale su stijene, lukobrani i rtovi, u prvom redu tereni gdje se obala strmo spušta u more, tako da je dubina odmah kraj nje pet do šest metara. Međutim, dobre mogu biti i plaže s dubinama od dva do tri metra, naročito one s mješovitim, kamenito-pjeskovitim dnom.

Ulovljenog šarga obvezno treba izmjeriti i ako je kraći od 23 cm vratiti u more.

S ovotjednim pogoršanjem vremena počeo je period u kome će se u priobalnoj zoni razbijanja valova dobro loviti ponajviše sarak i ukjata. Uz samu obalu ove lukave i oprezne ribe mogu se loviti samo u određenim vremenskim uvjetima. Na uspjeh se može računati samo po sunčanom danu i s morem koje se razbija o obalu.

Valovi ne smiju biti veliki i snažni. Najbolje je kad je stanje mora između 1 i 2, a na početku juga ili dan, dva poslije njega, po tzv. mrtvom moru. Ovisno o položaju obale, takve uvjete mogu stvoriti i drugi vjetrovi, ali ribe neće raditi po tramuntani, a hoće i po buri. Najbolji se ulovi postižu u svitanje i sumrak.

Smeđe, mutno more daje najmanje, a zeleno najbolje šanse za ulov. Sarak će rezultate ispiranja obale najradije skupljati u plićaku kamenitog dna s procjepima i livadama posidonije u blizini obale, osobito rado na zaklonjenim pozicijama. Najbolje mu je mamac ponuditi u pjeni razbijenog i dolazećeg vala. Ukjata će, pak, radije hranu tražiti nešto dublje, uz strmiju i obalu izloženu jugu.

Ribolov sarka i ukjate u opisanim uvjetima najbolje je obavljati štapom. To može biti tzv. direktaš, štap bez role, ili bolonjez, tanak štap s rolom. Ma koji se koristio, štap mora biti vrlo dugačak, jer ribolovac mora biti iza kakvog zaklona. Prvo, zato što od ribolova nema ništa ako riba vidi ribolovca, čak i zamah štapa, te drugo, kako ribolovca ne bi smočili valovi.

Bolonjez može biti dugačak 5 do 7 m i treba nositi što lakšu rolu, kako bi ribolovac što lakše podnosio njegovu težinu. Na kalem role je dovoljno namotati najlon promjera 0,18 mm, kojim će se, uz pomoć savitljivog bolonjeza moći svladati čak i velika riba, ako zagrize umjesto spomenutih. Naime, ponekad se umjesto sarka i ukjate znaju uloviti pic, kantor, čak i ovrata ili smudut.

Ovisno o bistrini mora, završnjak za ovakav ribolov se treba raditi od najlona promjera 0,12 do 0,16 mm. Čini ga predvez vrtilicom spojen s osnovnom strunom i vezan za udicu. Kako zbog oštrih zubi plijena predvez često puca poviše udice, izradit se može od otpornije „PE“ višenitke promjera 0,08 do 0,10 mm. Dužina mu, kad se lovi sarak, treba odgovarati dubini mora na mjestu ribolova. Na našoj obali najčešće iznosi oko 2,5 metra, s tim da je prva olovnica postavljena oko pola, a druga oko metar poviše udice.

Toliki privez je posve prikladne i kad se pretežito lovi uljata, koja obitava u nešto dubljem moru, ali se hrani poviše dna. Predvez treba opteretiti s jednom ili dvije rascijepane olovnice broj 8, odnosno težine 1,5 grama, kako bi po uzburkanom moru potonuo, ali i plesao s valovima. U tom plesanju često će za dno zapeti udica. Kad se to dogodi, najlakše će se osloboditi udica oblika „Crystal“. Njena veličina ovisi očekivanoj veličini i vrsti ulova. Najčešće se rabe udice broj 18 do 10, odnosno širine luka 5 do 10 mm.

Da bi lagani pribor mogao biti odbačen, potrebno je na osnovnu strunu staviti plovak s vlastitim utegom težine od 3 do 8 grama. Neka bude najnestabilniji - loptast ili ovalan. Boja mu nije važna, jer ne služi za signaliziranje ugriza, nego samo za držanje pribora.

Veoma važan čimbenik lova pod pjenu, kako neki zovu ovakav način udičarenja, jest primamljivanje. Iako sarak uzima hranu na dnu, a ukjata poviše njega, primama treba biti ista, odnosno vrlo žitka. Neusporedivo je najbolje izradit primamu od smjese starog kruha, usoljenih srdela i svježih gavuna, otprilike u odnosu 7:1:2. Sve te sastojke treba samljeti pa dobro umijesiti.

Za lov sarka najbolje je primamljivati tako da se abrum žlicom baca na stijenu koju ispiru valovi. Love li se pretežito ukjate, bacati treba malo dalje, u plićak. Primamljivati treba dosta često i dugo, čak i satima prije nego zagrize prva riba.

S primamljivanjem je dobro nastaviti i tijekom lova, zbog čega se u ribolov treba nositi dosta primame, za jedan dan i do 10 kg! Puno je manje potrebno nositi mamaca. A to mogu biti različiti crvići, račići, glavonošci i ribice. Najbolje je koristiti jeftinije mamce, koji će dati iste rezultate kao i skupi. Ako rezultati izostanu ili poslije serije ulova nastane duža stanka, dobro je mjesto lova zamijeniti drugim, ne daljim od 50 metara, a nastaviti loviti sve dok se more ne smiri.

Primamom razdražena ukjata odlučno guta mamac, pa je kontra suvišna. Važno je brzo izvući plijen i ponovno što brže odbaciti. Sarka još brže treba izvući, ne zbog učestalosti ulova, nego kako mu se ne bi dopustilo da potraži spas u kakvom procijepu.