Prikazujem sadržaj po oznakama: samostan

„Baština za sve” tema je ovogodišnje manifestacije Dana europske baštine koja je prigoda za predstavljanje i slavljenje zajedničke kulturne baštine svih europskih zemalja, regija, gradova i manjih sredina. Zavod za obnovu Dubrovnika u suradnji s Javnom ustanovom Rezervat Lokrum priključuje se manifestaciji predstavljanjem rezultata istraživanja kompleksa nekadašnjega benediktinskog samostana i rezidencije nadvojvode Maksimilijana Habsburškog na Lokrumu, u utorak, s početkom u 18 sati u klaustru samostana na Lokrumu (prijevoz je osiguran).

Kompleks spada među najvažnije i najslojevitije spomenike toga tipa na dubrovačkome području, a nužna arheološka, restauratorska i arhivska istraživanja provodila su se više godina. Predstavljanjem se želi javnost upoznati s rezultatima posljednje faze istraživanja provedenima 2018. i 2019. godine tijekom kojih se došlo do značajnih novih spoznaja o nastanku, razvoju i fazama benediktinskoga samostana koje potvrđuju važnost tog spomenika ne samo u našem nacionalnom, nego i u širem kontekstu. Posebno se ističe dosad zanemarena faza pripadanja samostana Kongregaciji Sv. Justine u Padovi, čije je istraživanje pozicioniralo renesansni  lokrumski klaustar uz bok najistaknutijim benediktinskim arhitektonskim rješenjima oko 1500. godine.

Jednako je tako i s vremenom kada je Lokrum bio u vlasništvu dinastije Habsburga u 19. stoljeću: ta je razvojna faza koju karakterizira samo manjim dijelom izvedeno proširenje samostana za rezidenciju nadvojvode Maksimilijana (1859. - 1867.), ali koja Lokrum i Dubrovnik jasno pozicioniraju u kontekstu arhitekture i kulture historicizma. Sva su provedena istraživanja i nove spoznaje ključni ne samo radi visokoga vrednovanja kompleksa, nego i radi projektiranja njegove buduće obnove i prezentacije.

Rezultate arheoloških i restauratorskih istraživanja na Lokrumu i arhivskih istraživanja obavljenih po ustanovama diljem domovine i inozemstva predstavit će voditeljica istraživanja arhitektica Zvjezdana Tolja te članovi istraživačkoga tima arheologinja Nela Kovačević Bokarica, povjesničari umjetnosti Ana Marinković, Franko Ćorić i Ivan Viđen, a govorit će i akademik Igor Fisković.

dpp

Objavljeno u Aktualno
Označeno u
Nedjelja, 05 Srpanj 2020 10:19

I Dubrovnik svoju sfingu ima

Na jednom kapitelu klaustra samostana Male braće je Mojsije, važna osoba Starog Zavjeta, koja ima veliko značenje i za kršćane. Na nekim drugim kapitelima u reljefu su figure koje se povezuju s kršćanskim simbolima, točnije s onima koje je preuzelo kršćanstvo, pa se mogu u nekom smislu povezivati s franjevcima. Začuđuje međutim činjenica da je na kapitelima više mitoloških figura.

Piše: fra Stipe Nosić

Očito je da su klesari koji su radili u klaustru bili pod jakim utjecajem predaja koje se vežu za vremena prije kršćanstva. U svoja kamena umjetnička ostvarenja utkali su nešto od onoga što je predajom došlo do njih, pa su u njihovim radovima prepoznatljiva i neka stara slavenska božanstva. Tu ima i mitoloških figura iz egipatske mitologije.

Na kapitelu IV je skulptura sfinge, a ta neman poznata je iz priče o Edipu. Prolaznicima je postavljala zagonetke i kada ih nisu uspjeli riješiti, ona ih je ubijala. Nakon što joj je Edip riješio zagonetku ona se sama ubila strmoglavivši se s hridi. Ipak, ona i dalje simbolizira zagonetno biće.

U klaustru je prikazana u dvostrukoj predodžbi. Na jednoj strani kapitela, onoj prema zapadu, izgleda kao biće s licem djevojke, tijelom lava i krilima ptice.

Na drugoj strani istog kapitela prikazana je kao muškarac s bradom i s tijelom krilatog lava. Stari mit zanimao je jednog od klesara klaustra, pa mu je dodijelio statičku ulogu.

Zahvaljujući toj činjenici može se tvrditi da i Dubrovnik ima svoju žensku i mušku sfingu. Uočljivo je da je ona tu u blizini zmajeva na kapitelu II, u prvoj heksafori, pa očigledno ovaj prvi izrađeni segment klaustra ciljano ima mitološki ton.

Zbog velikog oštećenja i opasnosti da kapitel sa sfingom propadne, napravljena je 2011. njezina vjerna replika u kamenu.

replika sfinge dubrovnikReplika sfinge iz klaustra Male braće

Objavljeno u esPRESSo

Samostanske kapitularne dvorane obično su imale više funkcija, ali prvenstvena svrha bila im je služiti redovnicima kao prostor u kojima su održavali sjednice. U samostanu Male braće povijesna kapitularna dvorana smještena je na istočnoj strani klaustra, a služila je za održavanje sastanaka samostanske i provincijske zajednice.

Piše: fra Stipe Nosić

Osim za zasjedanja, korištena je ona već od same izgradnje i kao mjesto za ukapanje mrtvih, kao i veći dio prizemnih prostora ovog samostana. Upravo iz tog razloga obogaćivana je ona pojedinim kapelicama radi dodatnog smještaja grobova, odnosno sarkofaga.

Kroz povijest je dvorana upotrebljavana i u druge svrhe. Dugo vremena bila je krojačnica (lanificij ili šnajderaj), važno mjesto za izradu fratarske odjeće, kao što je habit s kapuljačom i plašt. Određeno vrijeme upotrebljavana je ona i za izradu voštanih svijeća, i to prije 1925. kada je izgrađena voštarnica u gornjem vrtu samostana. Nakon toga dvorana je korištena kao mjesto za različite susrete omladinskih udruga, kulturnih događanja, i slično.

Od 1955. ona je izložbeni prostor u kojem je uz ostalo smješten i sačuvani namještaj stare ljekarne. Tada su ostakljeni otvori iz klaustra osigurani zaštitnom željeznom rešetkom za koju je nacrt izradio dubrovački slikar Ivo Grbić. Rešetka svojim ukrasnim simbolima odaje današnju namjenu dvorane.

proceljedvorane10052020

Dvoranu krasi vrlo lijepo pročelje s vratima, i po jedna bifora s njihove lijeve i desne strane. Visina vrata i naknadni zahvati na njima otkrivaju neke promjene nastale u prošlosti.

Posebno je uočljiva činjenica da je u gornji dio izrazito visokih vrata ugrađen luk kako bi se u njega smjestila konzola koja nosi okolne lukove svodova klaustra.

Zbog tog važnog statičkog detalja zazidan je i otvor oko tu ugrađene konzole. Sa strane iz dvorane ostali su vidljivi tragovi tipičnog gotičkog portala, a njegov vrh bio je vidljiv iznad svoda za vrijeme rekonstrukcije tog krila samostana 2004.

To je i dokaz da je i kapitul, prije nego su u njega ugrađeni svodovi, imao ravan strop, kao što je bio slučaj i sa sakristijom i blagovaonicom.

Iz dvorane se vide i manje prilagodbe kamenih okvira koje su nastale kod ugradnje zatvora na vratima i prozorima. Vrata s obje strane imaju jake pilone s ukrašenim kapitelima. Oni ih dijele od dvojnih prozora, a prozori su međusobno odijeljeni dvostrukim okruglim stupovima također s ukrašenim kapitelima. Dvostruki stupovi iznad stopa povezani su iznimno preciznim kamenim prstenovima, a kapiteli na njima obiluju biljnom ornamentikom.

Riječ je ovdje o uspješnoj umjetničkoj tvorevini, čiji je autor očito imao namjeru naglasiti važnost ove prostorije. Gotički portal u kojeg je ubačen luk s konzolom, a kojemu su zbog toga sakriveni originalni gabariti, očiti je dokaz da je taj dio samostana izgrađen prije klaustra.

Podatak koji govori da je izgradnja sakristije započeta 1319. dovodi do zaključka da je posao na produžetku toga krila samostana odmah nastavljen i da je nakon sakristije izgrađen prostor u kojem je djelovala stara ljekarna, a iza njega prema sjeveru i kapitularna dvorana.

Visina portala bez sumnje pokazuje da je on izgrađen prije nego su u klaustru izvedeni svodovi. Treba imati na umu da je čitav projekt izgradnje klaustra i samostana građen u vrijeme kad se nisu koristili nacrti na papiru. Planovi su tada bili više u glavama graditelja i dokumentirani drukčijim načinom, možda maketama.

Prije početka izgradnje klaustra, zgrade oko njega zasigurno su bile formirane ili u izgradnji. Kapitularna dvorana, a posebno njezino pročelje bili su očito određena umjetnička matrica koja je primijenjena i na samom klaustru kod izrade kamene ornamentike.

biforalijeva105052020

Iako su franjevci grobnom taksom od grobova, koji su odmah ugrađivani u njihove prostore, ubirali veća novčana sredstva, ovaj raskošni i skupi projekt zasigurno sami nisu mogli financirati.

Uz njih je s većom potporom stajala Dubrovačka Republika. To u određenom smislu potvrđuje i sarkofag više puta biranog kneza Marina Gučetića, koji je vrlo brzo nakon izgradnje sakristije ugrađen u njezin zid. Zapisi govore da su svodovi u klaustar ugrađeni tek 1376. Graditelj pročelja dvorane očito nije znao da će u klaustar doći svodovi, jer da je to znao, ne bi radio portal koji će se kasnije morati preuređivati.

Možda je kod te činjenice neko objašnjenje nakošeni krov koji je zasigurno određeno vrijeme prekrivao donju šetnicu? Ipak, čini se da je takav krov po svim sada vidljivim znakovima bio i trebao biti prijelazno rješenje. Ukazuju na to ostaci pjovera na okolnim zgradama, premalen pad krova i visina prozora na okolnim zgradama, ukrasni vijenac oko terase, odvodni kanal udubljen u zid i predviđeno mjesto za ogradu na rubu zida.
Prostore iznad i oko portala od početka 18. stoljeća ukrašavale su freske, koje su u jednom trenutku bile prekrivene žbukom, pa se za njih nije ni znalo. Na početku 2018. one su otkrivene i obnovljene.

portala10052020

Vrata kapitularne dvorane s dvije bifore spadaju u vrhunsko umjetničko djelo, čiju izradu se može povezati s poznatim graditeljem franjevcem Vidom iz Kotora. A pročelje sa sličnim karakteristikama u Hrvatskoj nalazi se još samo na kapitulu franjevačkog samostana svetog Franje u Puli, s čijim se uređenjem u franjevačkim izvorima također povezuje ovaj glasoviti graditelj iz Kotora.

Objavljeno u esPRESSo
Subota, 13 Travanj 2019 12:50

Popravit će se riva ispred samostana u Rožatu

Grad Dubrovnik pokrenuo je postupak javne nabave za izvođenje radova rekonstrukcije rive u Rožatu. Procijenjena vrijednost nabave je 1,7 milijuna kuna s PDV-om. Krajnji rok za dostavu ponude je 30. travnja.

Rekonstrukcijom se želi spriječiti daljnje propadanje rive koja je oštećena djelovanjem rijeke na njezine temelje i tlo na kojem je sagrađena. Naime, pristanišni betonski obalni zid je raspucan i utonuo, a kamena riva u zapadnom dijelu je gotovo potpuno urušena.

Sanacija obale će se provesti na način da će se najprije izvršiti iskop uzduž oštećenog rubnog dijela obale te će se izgraditi novi obalni zid. Predviđeno je uređenje cjelokupne obalne crte s vertikalnim obalnim zidovima. Na prednjoj strani novog zida, na zapadnom dijelu, postojeća kamena obala se obnavlja u postojećem obliku s kamenim klesancima, koji će se prethodno demontirati, nakon izvedbe vertikalnih obalnih zidova od kalupnog betona ponovno će se ugraditi, uz dobavu i ugradnju nedostajućih kamenih elemenata koji odgovaraju postojećoj vrsti kamenog popločenja.

Rok izvođenja sanacije rive je 150 kalendarskih dana, nakon uvođenja izvođača u posao, a rekonstrukcijom će se dobiti sigurniji i prikladniji prostor ispred Franjevačkog samostana u Rožatu.

Javna nabava za izvođenje ovih radova oglašena je u Elektroničkom oglasniku javne nabave te na web stranici Grada Dubrovnika.

DPP

Objavljeno u Aktualno
Označeno u

Građevinska groznica na koju su u Dubrovniku izgleda imuni tek oni koji nemaju sredstava upuštati se u građevinske pothvate, zahvatila je izgleda i sestre Družbe Kćeri Milosrđa. One se naime, prema informacijama portala Dubrovnikpress.hr, uskoro namjeravaju upustiti u itekako zahtjevan projekt rekonstrukcije bivšeg franjevačkog Samostana svetoga Josipa u Lapadu, što ne bi bilo niti malo sporno da časne sestre na mjestu ovog još uvijek skladnog vjerskog zdanja nisu namjerile izgraditi zgradu trokatnicu sa 16 apartmana. Vijest je to koja je ogorčila stanovnike glavice Babina kuka i šireg lapadskog područja.

Gotovo da i nema stanovnika glavice Babina kuka i ovog lapadskog područja koji svoje vjerske obrede nisu obavljali u crkvici svetoga Josipa. Crkvica je to u kojoj su se pričestile i pohađale vjeronauk brojne generacije Lapađana, a kojima nikako nije jasno čemu građevinski pothvat u koji se namjeravaju upustiti sestre Družbe Kćeri Milosrđa.
skmtekst2 1802Koji je cilj nadogradnje crkve svetog Josipa i samostana te koliko je taj projekt vrijedan, kojim će se sredstvima financirati pokušao je portal Dubrovnikpress.hr doznati od samih sestara, no od časnih sestara Družbe Kćeri Milosrđa kojima je upućen novinarski upit, odgovor nema danima.

Prema informacijama kojima raspolaže portal Dubrovnikpress.hr sestre Družbe Kćeri Milosrđa na mjestu crkvice svetoga Josipa i samostana namjerile su graditi zgradu s prizemljem i tri kata. U tom kockastom zdanju, kako ga nazivaju stanari koji su imali prilike vidjeti projekt, bit će 16 apartmana. Iz projektne dokumentacije proizlazi kako će časne sestre graditi ni manje ni više nego neku vrstu hotela.
skmtekt2 1802
Sestre Kćeri Milosrđa na novinarski upit koji im je upućen na dvije adrese ne odgovaraju, no iz projekta je vidljivo kako namjeravaju zadržati kapelicu od 40 metara kvadratnih od ukupnih 700 metara kvadratnih neto površine. No, u kapelici se više izgleda neće služiti misa. Naime, ukoliko bi se u kapelici služila misa, sestre ne bi mogle dobiti prenamjenu objekta, a s kapelicom unutra novo će se zdanje i dalje tretirati kao vjerski objekt pa će sestre Kćeri milosrđa biti oslobođene plaćanja poreza na nekretnine.

Što namjeravaju raditi sestre Kćeri Milosrđa ne znaju ni u Dubrovačkoj biskupiji iz koje su nam u telefonskom razgovoru rekli da red sestara Kćeri Milosrđa nije pod njihovom ingerencijom. No, istaknuli su kako je lapadska crkvica svetoga Josipa u lošem stanju.

Samostan Svetoga Josipa otvorila je franjevačka provincija svetoga Jeronima koja je 1974. kupila zdanje od obitelji Vukmirović, a u kojem je do kraja 2006. obitavao barem jedan redovnik. Krajem 2006. samostan je prodan sestrama Kćeri Milosrđa koje su do kraja 2007. stanovale u stanu u Gradu, pokraj Katedrale. Redovničku zajednicu Kćeri Milosrđa utemeljila je blaženica Marija Propetog Isusa Petković.

U samostanu svetoga Josipa navodno su četiri sestre, iako se od stanovnika tog područja može čuti da su u njemu smještene samo dvije sestre. Za tako mali broj sestara zaista nije potrebna takva megalomanska rekonstrukcija objekta, osim ako se sestre nemaju namjeru baviti iznajmljivanjem apartmana ili razvijanjem vjerskog turizma, a za što su im potrebni smještajni objekti. No, Dubrovnik nema svetišta koja bi pohodio veći broj hodočasnika.

U Rimu je primjerice prazno ni manje ni više nego 300 vjerskih objekata pa je zato nedavno u organizaciji Papinskog vijeća za kulturu u suradnji s Papinskim sveučilištem Gregoriana i talijanskom biskupskom konferencijom održan dvodnevni skup pod nazivom „Zar Bog više ne boravi ovdje?”. Upravo se na tom skupu raspravljalo o napuštanju bogoslužnih mjesta i integriranim upravljanjem crkvenim i kulturnim dobrima.

Papa Franjo sudionicima tog skupa obratio se putem pisma u kojem je napisao kako „činjenicu da neke crkve nisu potrebne zbog nedostatka vjernika i klera ili zbog drukčijeg razmještanja ljudi u gradovima i seoskim područjima treba prihvatiti kao znak vremena koji nas poziva na razmišljanje i kojemu se trebamo prilagoditi“.

„No što činiti s praznim crkvenim zgradama? Odreći se upravljanja nad crkvom ne treba biti prvo i jedino rješenje o kojemu treba razmišljati, niti to činiti na zgražanje vjernika, već podsjećanjem na crkveno učenje kako dobra nemaju apsolutnu vrijednost, već u slučaju potrebe moraju služiti većem dobru, ljudima i posebno biti u službi siromašnih.” – napisao je Papa Franjo.

Ako je suditi prema izgledu, odnosno projektu novog zdanja kojeg na mjestu sadašnje crkve svetog Josipa u Lapadu namjeravaju graditi Kćeri Milosrđa, ne bi se baš reklo da će ono služiti siromašnima. Teško je za vjerovati da će njemu biti organizirano prihvatilište za siromašne i potrebite.

Objavljeno u Aktualno

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020