Prikazujem sadržaj po oznakama: robolov

Mnoge riblje vrste, ponajprije pučinske, cijelog života kreću se u manjim ili većim jatima. Tipičan primjer je plava riba, kako sitna poput srđele, širuna, vrnuta, lokarde, srednja poput polande, lampuge, luca, tako i krupna poput tuna, iglana i igluna. Ta izražena društvenost ima dvojaku ulogu: zaštitnu i napadačku, ovisno o tome o kojoj se vrsti i kom uzrastu radi. Poznavanje ribljih navika vezanih za život u jatu, kako lovaca tako i lovine, od velikog je praktičnog značaja za njihov lov povlačenjem mamca, kako iz plovila u pokretu, pendulom, tako i iz mirujućeg plovila, „spinning“ tehnikom.

Napadačka taktika pučinskih grabljivica u pravilu se sastoji u tome da plov svojih žrtava nagnaju u bijeg k površini, gdje će uslijediti posljednji i za nesretne ribice fatalni napad. Tako napada većina spomenutih i ostalih grabljivica. Završnicu toga moguće je vidjeti iz plovila i s velike udaljenosti. Morska površina „proključa“, kako od lovine, koja u panici pokušavaju naći spas iskakanjem iz vode, tako i od lovaca. Sve to prate jata morskih ptica, koje se uz prodorne kliktanje obrušavaju prema površini i uzimaju svoj dio plijena. Zahvaljujući pticama, ribolovcima je umnogome olakšan posao traženja ribe: gdje su one, tu će sigurno biti i sitnih, ali i krupnih riba.

Kad naiđe na opisanu situacije, za ribolovca je dobar dio posla je već završen. Kakav će ulov ostvariti, ovisit će od njegovog umijeća u izboru mamca i načina lova, o njegovoj uspješnosti vođenja plovila, a u dobroj mjeri i od staloženosti.

Najvažnije je čim prije utvrditi koja grabljivica napada, što će često biti moguće prema veličini progonjenih riba, koje iskaču iz mora. Od toga će ovisiti način lova, dužina otpuštene strune, njena debljina i uopće snaga pribora, vrsta i veličina varalice, itd. Mjestu zbivanja treba se što prije i direktnije, ali u završnoj fazi lagano približiti, bez buke i strke po plovilu. Zatim valja ploviti u koncentričnih krugova oko vanjskih rubova glavne aktivnosti, što pretpostavlja pravilno određenu udaljenost mamaca od plovila. Treba dobro paziti da se ne prijeđe kroz središte aktivnosti, jer će se u tom slučaju jato grabljivica u pravilu uplašiti, odustati od lova i nestati u dubinama. Ribolovac koji se umjesto za pendulu opredijeli za „spinning“, treba plovilo zaustaviti na distanci koja mu omogućava da varalica dobaci barem do zone „najburnijih događanja“.

Kako se grabljivce gozbe na površini ili tik ispod nje, bez obzira kojom ih se tehnikom želi loviti, najbolje je koristiti varalice koje ne tonu duboko. Toj skupini pripadaju plivajući plitko roneći teturavci i pljuskavci, no koristiti se mogu i metalne, čak i teške varalice, osobito za „spinning“, posebice kada je nužno varalicu daleko odbacivati.

Ribolovcu kome se posreći da naiđe na veće jato agresivnih grabljivica, pa ima napade na varalice jedan za drugim, najbolje je penduližat s dva ili tri pribora. Pritom mora paziti samo da ne čini oštre krivine, kako se strune pribora ne bi međusobno zapetljale. Sportsko zadovoljstvo i obilan ulov bit će zagarantiran.

Kad je riječ o spinanju, loviti je najbolje samo jednom varalicom na priboru kako bi se izbjeglo njegovo petljanje i kidanje. Da bi se mogao dovoljno daleko odbaciti, kad se lovi laganim varalicama od mekane ili tvrde plastike, pribor mora biti dodatno otežan olovnicom, vodenom kuglom ili specijalnim plovicma „sbiroline“ i „bombarda“.

Jadranskim grabljivicama je najbolje ponuditi varalice od 20 do 50, najviše 70 grama. Ovisno o vrsti, njihova se dužina kreće između 50 i 90, čak i 110 mm. Pribor za „spinning“ takvim varalicama vrlo je jednostavno sastaviti. Čini ga osnovna struna od najlona promjera 0,40 do 0,50 mm, odnosno 0,25 do 0,30 mm, ako se pretežito love manje grabljivce, poput vrnuta i lokarde.

Struna mora završavati kopčom, a poželjno je i vrtilicom. Na kalemu je dobro imati barem 150 m strune. Također, dobro je da rola ima brzi prijenos, barem 1:5, kako bi se s dva ili tri okreta ručice u sekundi postigla velika brzina privlačenja varalice. Rola mora biti kvalitetna bacačka, ako ne cijela, barem metalnog kalema. Postaviti je treba na štap za bacanje, brze, akcije A, eventualno B, te težine bacanja do 100 grama.

Kada se potencijalni plijen hrani na površini ili blizu nje pa se to vidi, plovilom mu treba prići pa varalicu odbaciti na drugu stranu jata, a zatim odmah početi s neravnomjernim privlačenjem varalice. Pritom je dobro vrhom štapa mrdati lijevo - desno, kako bi varalica teturala poput ribice u bijegu. Kada je riba nešto dublje, varalicu treba pustiti da potone. S privlačenjem treba početi najkasnije kad odbačena struna s površinom mora načini kut od najviše 45 stupnjeva, odnosno kad se osjeti da je varalica bliže dnu nego površini. Ako se „napipa“ plov i varalica prođe kroz ili blizu njega, ulov je zajamčen.

U takvom lovu „na slijepo“, tamo gdje se ostvari prvi ulov treba odbacivati sve dok se dva ili tri puta zaredom ne privuče prazna varalica. Nakon toga treba promijeniti poziciju. Zanimljivo je da ribolovci početnici u ovakvom ribolovu znaju postići bolje rezultate od iskusnih. To mogu zahvaliti nesigurnom i neujednačenom povlačenju varalice, što provocira grabljivice na napad. Lovinu treba izvlačiti s puno opreza, ali bez velikog popuštanja.

Ribolov pendulom je znatno lakši, brzinom do četiri čvora treba kružiti oko jata i potezati pribor kompletiran na opisani način tako da je varalica barem 20 metara iza plovila.

Iako se male i srednje krupne grabljivce hrane cijeli dan, najbolji ulovi se postižu od ranih jutarnjih do 11 sati, a zatim kad sunce prijeđe zenit pa do mraka. Vremenski uvjeti nisu osobito važni za uspješnost lova, ali su idealni sunčani dani s maestralom ili laganim zapadnjakom. U ribolov najčešće nije nužno ići daleko od obale, jer su joj se sitne plave ribe, a za njima i grabljivice već približile.