Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Rijetko koja manja riba uživa toliku popularnost među udičarima kao ukjata. Razlog tome je njena borbenost kao i brojni načina lova, a jedan od najučinkovitijih jest primamljivanjem, posebno učinkovit sada pred mrijest u srpnju, kad se ukjata najintenzivnije hrani.

Ukjata jede sve probavljivo što je u moru ili u njega dospije. Plov ukjata, ma koliko duboko bio, zahvaljujući njihovom izvanrednom vidu, reagira brzo na sve što padne na površinu. Što je to bliže površini u trenutku uzimanja, ukjata ga manje oprezno grabi. Zbog toga je za njen lov najbolje koristiti primame koje se raspadaju čim padnu u more. Tako se stvara „oblačić“, zona raspadnutih čestica u kojoj isprovocirana ukjata neće imati što zagristi osim ponuđenog joj mamca.

Ako se oblačić rasprši ili mamac potone ispod njega, ukjata puno opreznije uzima ponuđeno. Zato mamac mora tonuti istom brzinom kao i čestice primame. Ako, pak, mamac miruje na određenoj dubini, a oko njega nema čestica primame, prosječno će samo jedna od deset ukjata koje mu priđu uzeti mamac. U pravilu, mamac najprije napadaju i bezglavo gutaju najbrže, ukjate koje prve stignu u zonu primamljivanja. Tako se ulovi preko polovine ukjata u plovu, ali u pravilu onih najmanjih.

ukjate010722 1

Ispod najsitnijih zadržavaju se krupnije, ali i opreznije ukjate. One uzimaju krupnije, mamce koje manje ribe ne mogu progutati. No, te oprezne ribe uzimaju mamac tek kada se uvjere da im ne prijeti nikakva opasnost od njega. Ugriz na većoj dubini u pravilu se događa kada ukjata opazi mamac s velike daljine, zaleti se prema njemu i šćepa ga, a da ga prije toga ne stigne dobro promotriti.

Brojni načini udičarenja ukjate danju zapravo su samo varijacije najsigurnijeg - istodobnog ispuštanja primame i mamca u more. I za jedno i za drugo najčešće se rabe komadi kruha koje ukjate udaraju zalijetajući se u njih i otkidajući razmočene komadiće. Još je bolje za primamu rabiti posve razmočeni kruh te izmrvljene slane ili svježe srđele. Tako se naime stvaraju veliki oblaci sitnih čestica koje ukjate primamljuju i razdražuju budući da ih ne mogu jesti jer su previše sitne.

Kako bi mamac tonuo jednakom brzinom kao i primama, treba koristiti vrlo mali dodatni uteg za odbacivanje pribora, ali ga je bolje izbjegavati kad se god može. Postigne li se da mamac i primama tonu podjednako brzo, debljina strune nije presudna za uspjeh. Dakako, nije svejedno koristi li se najlon od 0,35 i 0,10 mm debljine, ali jest kad su u pitanju promjeri od 0,16 do 0,20 mm, koji su posve dovoljni za izradu pribora namijenjenog lovu i najkrupnijih ukjata. U tom slučaju bolje je rabiti najlon debljine 0,20 mm, jer brojnim zubima ukjata brzo ošteti najlon uz udicu. Ipak, za izradu završnjaka je bolje koristiti puno tanji najlon, čak onaj od samo 0,08 mm promjera, ali on mora biti vrhunske kvalitete. Još bolje je koristiti nevidljivu strunu od fluorougljika. Tada je, kao zaštitu od opasnih zubi, dobro koristiti udice s dugim tijelom.

Ukjate imaju relativno mala usta pa se loviti treba udicama širine luka 5 do 8, najviše 10 mm. Iako ima i specijalno pravljenih, posve su prikladne one oblika „Crystal“ i „Aberdeen“, koje se najčešće koriste u priobalnom udičarenju. Veličinu udice treba birati prema veličini mamca, a on prema prosječnoj lovnoj veličini ukjata. No, ma koja i kolika bila, udica uvijek mora biti posve sakrivena u mamcu.

ukjate010722 3

Za dnevni lov ukjate pribor se može kompletirati na više načina, s jednom ili najviše dvije udice. Dvije udice se postavljaju na priveze iste ili slične dužine (jedan 20 do 40, a drugi 30 do 50 cm), s osnovom završnjaka spojenim u istoj točki. Takav se završnjak, poznat kao „brk“, ako je potrebno, opterećuje s jednom ili dvije rascijepane olovnice ukupne težine oko jednog grama. Najbolje ih je postaviti neposredno poviše spoja priveza. Kad se lovi s jednom udicom, olovnicu treba staviti barem pola metra dalje od nje.

Loviti se može i preko prsta, ali je izvan vidokruga ukjate, što je neophodno za uspjeh njenog lova, puno lakše ostati pomoću štapa, osobito onog s rolom. Treba voditi računa da je ponekad i sjenka štapa dovoljna kako bi ukjate shvatile da su u opasnosti. Dovoljan je bilo kakav lagani štap brze akcije i vrlo osjetljivog vrha.

Iako uzima sve, za lov ukjate je najbolje koristiti komade srđele i druge plave ribe te mušule, kozice, kruh i pastelu od njega. Riblji mamci su neusporedivo najučinkovitiji za lov tamo gdje pristaju ribarski brodovi s kojih se u more bacaju ostaci iz mreža. No, u lukama je sada zabranjeno loviti pa je ukjate najbolje tražiti neposredno izvan njih, ali samo u čistom moru. Najradije su na kamenitim i šljunkovitim te dnima obraslim podmorskim cvjetnicama.

U ribolovu ukjata veoma se često dogodi da one, bez ikakvog vidljivog razloga i unatoč primamljivanju, iznenadno napuste lovnu zonu. Tada je dobro znatno proširiti zonu primamljivanja, koju potom, kad se ribe vrate, treba sužavati. Također, mjesto na kojemu se često lovi dobro je povremeno na neko vrijeme napustiti, da se plov ukjata „odmori“ i zaboravi nestanak jedinki.

Kako ukjata mamac uzima odlučno, s kontrom ne treba žuriti. Štoviše, dobro je malo popustiti strunu jer bi se moglo dogoditi da krupnija riba pokida pribor. Ne treba žuriti ni s izvlačenjem plijena, a prihvatiti ga je najbolje vršiti mrežnom prihvatnicom kako bi se izbjegli neugodni ubodi brojnih bodlji leđnih peraja ukjate.

Objavljeno u Naslovna_d
Označeno u

Većina jadranskih riba su mesojedi, ali veliki broj njih će posegnuti i za hranom biljnog porijekla. Zapravo, ribe našeg mora jedu skoro sve proizvode od žitarica, pa se oni koriste kao mamci, dok ih ostale biljke privlače samo kao začinski dodatci u tim prerađevinama.

Od svih mamaca biljnog porijekla kod nas se najviše koristi kruh, ali je najkvalitetnija pastela. To je smjesa brašna ili kruha s vodom, najbolje morskom. Umjesto s vodom, pastelu je bolje izraditi s mlijekom ili sirutkom te, osobito, tekućinom odlivenom pri soljenju srdele, koji joj poboljšavaju privlačnost, miris i okus, koji se poboljšavaju i raznim dodacima biljnog i životinjskog porijekla.

Tijesto je odličan mamac za lov cipola, sopa, šparmića, batoglavaca, bukva, girovki, vladika i ostalih usnača, iglice, arbuna, širuna, ali i dobra je i za lov cjenjenijih riba poput fratra, kantora, pica, sarka, ukjate, čak i smuduta i ovrate.

Izrada pastele nije komplicirana. Ako se pravi od kruha, neusporedivo je najbolje koristiti bijeli i to samo njegovu sredinu. Kruh se prvo dobro nakvasi, dobro iscijedi pa gnječi rukama sve dok se ne stvori kompaktna ljepljiva masa. Nakon eventualnog dodavanja začina, s gnječenjem se nastavlja sve dok se ne stvori masa koja se ne lijepi za prste, a vlaknasto se razvlači.

Za izradu pastele od brašna najbolje je koristiti bijelo glatko. Brašnu se postupno dodaje voda, mijesi se dok ne nastane mekano i kompaktno tijesto. Tijesto se zatim rastanji i ravnomjerno pospe začinima pa nastavi mijesiti, uz dodavanje brašna ili vode po potrebi, sve dok se ne dobije pastela željene žilavosti.

Da bi joj se poboljšao miris i okus, u pastele se dodaju razni sastojci i začini. Od biljnih najčešće samljeveno sjeme konoplje te komorača. Kad se pravi mamac za ciljani lov cipola u pastelu, koju će iznimno rado prihvatiti i ostale nabrojane ribe, najbolje je dodati sjeme korijandera. Na svaki kilogram pastele dodaje se barem 50 grama isprženog i samljevenog sjemena tih biljaka, najbolje u kombinaciji s istom količinom brašna od tvrdog mirisnog sira ili dobro usitnjene slane srdele.

Od biljnih dodataka privlačnost pastele znatno poboljšava i češnjak, posebno za ciljani lov cipola i jegulja. S dodavanjem češnjaka ne treba pretjerati kako se ne bi postigao suprotni učinak. U kilogram pastele je dovoljno umijesiti dva dobro zgnječena češnja češnjaka.

Pastela poput kruha lako spada s udice, što joj je najveća mana, koja joj se može otkloniti ili barem umanjiti na više načina. Jedan od njih je dodavanje češnjaka čije ulje znatno poboljšava žilavost, a time i držanje pastele na udici.

Od ostalih tvari biljnog porijekla koje poboljšavaju žilavost pastele najbolja su ulja, posebno maslinovo, koje znatno poboljšava i okus te miris pastele. Može se koristiti i ulje od prženja, ulje iz riblje konzerve te ono u kome se držao sir.

Iznimka je pastela za lov sopa. Naime, intenzivni miris ulja, kao i sira, može odagnati umjesto privući tu ribu. Za nju je idealno rješenje pastela u koju su dodana na nekoliko milimetara izrezane vlati morske trave ive, njena omiljene hrana. Na isti način, pastela se može armirati i nevelikom količinom sitno isjeckanog pamuka, vate. Mamac napravljen na taj način dobro se drži na udici i pri daljem odbacivanju.

pastela240622

Kako će se pastela držati ovisi i o načinu njenog postavljanja na udicu. Najbolje tako da se komad pastele valjanjem između dlanova oblikujte u duljeg ili kraćeg „crva“, ovisno o veličini udice na koju će te postavljati. Tako napravljenu je treba spiralno obmotati oko udice, počevši od vezišta pa sve dok preko vrha. Zatim je prstima treba oblikovati da izgleda kao cijela mušula.

Pastela se može pripremiti neposredno prije upotrebe, ali i znatno ranije jer se do upotrebe lako mogu u dobrom stanju sačuvati dosta dugo. Zamotana u plastičnu foliju u hladnjaku ostaje dobra barem tjedan dana, a još više kada je umotana u čisti i lagano nakvašeni platneni ubrus. Tako smještena na prozračnom i sjenovitom mjestu pastela ostaje dobra za upotrebu i do tjedan dana, čak i ljeti, a da ništa ne gubi od primamljivosti kao ona čuvana u hladnjaku.

Najbolji rezultati u lovu svim vrstama prerađevina od žitarica postižu se blizu naselja, stalnih i privremenih, gdje tjestenina često dospijeva u more i predstavlja uobičajenu hranu mnogih riba.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Malo po malo plavi rak se udomaćio u našem dijelu Jadrana, osobito južnom. Osim što se zapliće u mreže te zalazi u vrše, sve češće napada i krupnije mamce, čak i varalice odbačene s obale na priobalno dno. Kako je riječ o vrlo ukusnom raku i odličnom mamcu za najcjenjenije ribe, dobro je znati kako ga izvuči iz mora udičarskim alatom. Naime, za razliku od ostiju, mreže i vrše, udičarskim priborom ga nije lako podignuti u zrak.

Ako se plavog raka udičarskim alatom želi izvući na suho važno je znati kako se on ponaša, najvažnije pri izvlačenju iz mora. Naime, za razliku od svih ostalih rakova s kojima u Jadranu dijeli priobalno stanište, plavi rak čim iziđe na zrak pušta mamac jer je, iako iznimno agresivan i pohlepan, još više sumnjičav. Toliko brzo ispusti mamac da ga strunom iz mora nije moguće izvuči ni najvećom mogućom brzinom. Zato je za uspješan lov plavog raka parangalom, ometcem i potezanjem varalice s obale neophodno imati mrežnu prihvatnicu. Što veću to bolju. Za uspješan prihvat bolje je prihvatnicu potopiti pa u nju dovući raka, a ne obrnuto postupiti.

Za uspješni slučajni ili ciljani lov plavog raka dobro je znati i kako se on ponaša prije izlaska na suho. Kad napadne mamac, kao i kod svih rakova s kojima dijeli stanište, to se obično osjeti na priboru kao lagano potezanje, pogotovo ako je mamac umjetni, ali prirodni ponekad pojede na mjestu, bez ikakvih potezanja. Kad se osjeti da je zagrizao treba ga polako privlačiti bez zastajkivanja i trzanja. Pri odvajanju od dna najčešće se osjeti malo povećani otpor jer se najčešće nastoji zakopati u mekano dno. Uspje li, pri daljnjem privlačenju će se osjetiti povećani otpor uz nekoliko jačih potezanja. Da se odvojio od dna i zaplivao osjetit će se po laganom lepršanju koje uzrokuje zadnjim nogama oblika vesla.

plavirak170622 2

Plavi rak se na nekim područjima toliko razmnožio da ga je moguće i ciljano loviti parangalom, ali i sportskim alatima - ostima i ometcem, ali i samom mrežnom prihvatnicom.

Najlakši i najjeftiniji, sigurno i najzabavniji način lova plavog raka je skupljanje mrežnom prihvatnicom. Sve što treba za to osim prihvatnice s dugom ručkom je kanta za čuvanje ulova i, eventualno, čizme te lampa. Nakon što se locira plitko područje gdje se rakovi nalaze, treba zagaziti u more do dubine od oko jednog metra i početi se polako kretati paralelno s obalom te promatrati dno. Kad ga se primijeti, polako valja uronite prihvatnicu, što više se primaknuti raku i onda ga zagrabiti. Pri planiranju napada treba imati na umu da se rak pomiče bočno, lijevo ili desno, te postaviti mrežu tako da se najkraćim putem i što hitrije zagrabi rak, koji je nevjerojatno brz. Ovaj način lova, kao i ostima, najbolje funkcionira noću uz pomoć lampe, a lov u paru daje najbolje rezultate.

Osim pretraživanjem terena plavi rak se uspješno može loviti i čekanjem, pomoću mamca. Dovoljno je mamac zavezati na bilo kakvu uzicu, baciti ga u vidu i čekati da rak zagrize. Kada se uzica zategne treba je polako privlačiti sve dok mamac i rak ne budu na dohvat prihvatnice, a onda pokupiti plijen na već opisani način.

Umjesto stalno držati, uzicu, još bolje više njih, je najbolje vezati za kakav čvrsti oslonac u plićaku ili na obali te povremeno kontrolirati da li se što ulovilo.

Loviti se može raznim mamcima, ali su piletina i ribe najučinkovitiji. Riba privlači više rakova, pogotovo ako je masna, ali piletina traje dulje. Mogu se koristiti svi dijelovi pileta, ali su vratovi i krila najjjeftini, a i lako se pričvršćuju.

Najbolja pozicije za lov su plitki zaljevi, luke, lučice i slične tvorevine. Najbolji uvjet je plima u pokretu, bez obzira da li raste ili pada. Lov na opisani način može se obavljati samo u toplijem dijelu godine jer plavi rak obitava samo u moru koje je toplije od 19 - 20 stupnjeva. Ovisno o dijelu Jadrana, to se događa od kraja svibnja i traje do kraja rujna, s tim da se najbolji ulovi postižu u drugom dijelu tog perioda. Iako je noćni lov produktivniji, plavi rakovi se mogu pronaći i uloviti u bilo koje doba dana.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

„Shore“ i „boat jigging“, ribolov odbacivanjem i skosavanjem varalice s obale ili usidrenog plovila zbog atraktivnosti su sve popularniji načini ribolova na moru osobito „plavog trija”, vrnuta, lokarde i širuna tijekom toplijeg dijela godine. Najčešće se obavljaju „jigg“, masivnim varalicama od metala jer se one mogu odbaciti dovoljno daleko bez dodatnog opterećenja na priboru, ali koje u fazi odbacivanja mogu uzrokovati mršenje pribora, a tijekom privlačenja imati lošu akciju. No, odabirom varalice s određenim položajem centra težine to se može izbjeći.

S obzirom na položaj centra težine postoje tri osnovne skupine „jigg“ varalica i isto toliko osnovnih načina njihove upotrebe.

jigg 1 100622

Prvu skupinu čine varalice kojima je centar težine u prednjem dijelu (na fotografiji iznad primjerci micro jigga), blizu mjesta za spajanje s ostatkom pribora. One u pravilu imaju vrlo dobru sposobnost letenja, čak i po jakom vjetru, a lete prednjim dijelom, „glavom“ naprijed. Kad udare u površinu mora relativno brzo tonu, ali zbog otpora strune koja ih nosi izvrsno rade i bljeskaju dok se skosavaju. Kad se takva varalica ostavi da tone, to čini brzo, ali kad se počne privlačiti, najbolje dugim potezima, zbog teške glave kreće se prema ribolovcu pri svakom skosu. Pri tome ima primamljive pokrete, kojih, pak, nema tijekom pauze u privlačenju.

Ova vrsta varalica je dobra za lov u srednje dubokim vodama, sa srednje jakim ili brzim kurentom i obično su lake za upotrebu, posebno ako imaju tanak oblik. Također, dosta lako ih je zadržati na željenoj dubini lova. Što je kurenat jači, teže ih je zadržati dublje. Većina napada na njih se događa dok se skosavaju, privlače, a manje dok padaju ili miruju. Mogu se skosavati dugim, ali i kraćima, a bržim skosavanjem.

jigg 2 100622

Najpopularnije varalice za „shore“ i „boat jiggigng“ su one čije je težište na ili blizu njihovog geometrijskog centra (fotografija iznad). Razlog tome je što u moru veći dio posla čine same jer su zbog nestabilnog položaja aktivne dok propadaju te, što je još važnije, između skosavanja. U to vrijeme one imaju tendenciju zastajkivanja na pola sekunde, a tijekom pada izvode snažno valjanje, mijenjaju smjer, poput listova koji padaju s drveta. No, te akcije postaju sve slabije što varalice više tonu i to zbog napinjanja strune, osobito višenitne PE jer ona ne tone okomito nego pod kutom.

Ove varalice imaju vrlo lošu stabilnost pri odbacivanju, posebice pri vjetrovitom vremenu. Vjetar im kvari putanju i prisiljava ih da se vrte i skrate let. Posljednje, ali ne i najmanje važno, varalice s težištem oko sredine nisu idealne za dublje vode. Osim što jako duboko tonu, vrlo su podložne utjecaju kurenta. No, izvrsno su rješenje za neiskusne varaličare i lov u srednje dubokom moru. Može ih se skosavati dugim i kraćim potezanjem.

jigg 3 100622

Varalice s težištem u „repu“ (fotografija iznad) izvanredno dobro lete, dosežu daljine bacanja koje niti jedna od prethodnih skupina ne može, čak ni za vrijeme jakog povoljnog vjetra. One također brzo tonu i mogu nadjačati, ovisno o težini, čak i jake kurente. Te varalice nakon pada u more tonu okomito s vrlo malo pokreta. Zato ih mnogi ribolovci izbjegavaju. Zbog takve akcije većina napada na njih događa se tijekom skosavanja, privlačenja. Ove varalice više opterećuju štapove zbog čega ih mnogi također izbjegavaju. Najdjelotvornije su pri brzom i kratkom skosavanju.

Osim ove osnovne tri postoji i sve brojnija četvrta skupina varalica za „shore“ i „boat jigging“. Primjerice varalice kojima je centar težine u leđima, odnosno odmaknut u jednu stranu od uzdužne ose, a ne na njenoj sredini. Kod nekih je to zato što je jedan bok deblji od drugog, a kod nekih zato što im je jedan bok od jednog metala, a drugi od njegove slitine ili drugog metala, različite težine. Takve varalice imaju kombinaciju karakteristika opisanih tri osnovne vrste - s boljim letom, boljom akcijom…

Objavljeno u esPRESSo

Temperature priobalnog mora su prešle 17 stupnjeva pa je počela ubrzana migracija riba iz većih k manjim dubinama, a time i period najboljeg ribolova udicom u priobalju. Taj period će potrajati do kraja lipnja ili srpnja, ovisno o čudima vremena. Zbog svega toga, predstojećih otprilike dva mjeseca idealno je vrijeme za udičarenje s obale, osobito odmetom. Više ili manje uspješno moći će se loviti sa svih vrsta obale.

Međutim, od početka svibnja do kraja rujna zabranjen je ribolov unutar luka i lučica te na uređenim plažama i kupalištima. Zato je najbolje loviti s prirodne i umjetne školjere, kamenite obale, te neposredno uz luke, lučice, plaže i kupališta.

Iako će se nešto bolje lovi po oblačnom vremenu te tijekom plime, osobito na njenom početku i kraju, u ovo doba godine s obale će se uspješno loviti moći cijeli dan, čak i u vrijeme oseke te po jakom suncu.

Neusporedivo bolji ulovi postizat će se upotrebnom štapa s rolom. Najprikladniji štap za neselektivni lov odmetom je onaj dugačak tri do pet metara. To može biti univerzalni odmetaški štap te, još bolje, brzi „bolonjez“. Bez obzira koji bio, štap treba imati težinu bacanja do 30 grama jer se lovi na maloj dubini i u relativno mirnom moru. Također, štap mora imati izrazito osjetljiv vršnjak, jer jedino on može upozoriti da i sitnija riba, kakva se najčešće lovi, uzima mamac. Vršnjak može biti izrađen od ugljičnih ili staklenih vlakana. Onaj od ugljičnih je osjetljiviji pa bolje signalizira, ali je skuplji i osjetljiviji na lom. Najbolje je imati oba pa ovisno o uvjetima na mjestu lova odabrati koji koristiti. To ovisi o jačini vjetra i morske struje te dubini mora na mjestu lova, ali i težini olovnice, vrsti ribe koja se očekuje… Vršnjaku od staklenih vlakana prednost treba dati kad su plijen manje oprezne ribe.

Što se tiče role, važno je jedino to da bude veličine 20 ili 30. Kalem joj treba napuniti najlonom promjera 0,15 do 0,25 mm, koji završava omčom za spoj završnjaka.

more130522 3

Svaštarski ribolov, osobito početnicima, najbolje je obavljati univerzalnim, završnjakom tipa „očenaš“, s olovnicom na kraju i dva, tri priveza s udicama poviše nje. Za lov na kamenitom dnu gdje može zapinjati, najbolje je koristiti onaj s dva priveza. Predvez, osnovu mu je najbolje izraditi od najlona promjera 0,20 do 0,25 mm, a priveze, pjoke, promjera 0,16 do 0,20 mm. Dužina priveza treba biti 25 do 30 cm, a njihov međusobni i razmak od olovnice na donjem kraju 40 cm. Težina olovnice trena biti što manja, tek tolik oda omogući dostatnu dužinu odbačaja, za što je u pravilu dovoljna olovnica težine 5 do 20 grama, rijetko preko 40. Spoj predveza i priveza moguće je izvesti na nekoliko načina, od kojih je najbolji onaj pomoću „snodi“, perlice s dvije rupe, koje najviše smanjuje mogućnost uvrtanja i zapinjanja dijelova završnjaka.

Ako su u lovnoj zoni opreznije ribe poput ovrate, fratra ili pica, najbolje ih je pokušati prevariti s jednom udicom na kraju pribora i kliznom olovnicom na osnovnoj struni. Ukoliko su, pak, u lovnoj zoni najbrojnije girovke i druge ribe koje se zadržavaju između površine i dna, najbolje je loviti pomoću plovka i završnjaka oblika „brk“. No, bez obzira na njegovu konstrukciju, završnjak mora nositi iznimno male i tanke udice oblika „Crystal“ ili „Aberdeen“. Broj 16 do 13, odnosno širine luka 4 do 7 mm su najčešće dovoljno velike, ali je bolje koristiti one širine luka 10 mm kako bi se izbjegao lov najmanjih riba.

more130522 2

Osim konstrukcijom, završnjaci za lov štapom i rolom se razlikuju i po načinu upotreba. „Očenašem“ se lovi tako da se spusti na dno pa osnovna struna lagano zategne sve dok se vršnjak malo ne savije. Zatim se štap položi na obalu ili u kakav držač i čeka ugriz ribe, lagani cipola ili odlučni sope, sarka…

Završnjak može biti i sa samo jednom udicom te kliznom olovnicom, kao za lov ovrate. Takav je prikladan za lov na terenima gdje su zapinjanja za dno česta. Najaktivniji, ribolov pretraživanjem lovne zone, ne samo po pravcu nego i dubini, omogućuje završnjak oblika „brka“ i plovak.

Što se tiče mamca, to može biti i običan kruh, posebice kad se pretežito love sope, cipoli i špari. Kada se, pak, pretežito love ukjate, fratri, puno bolje je mamčiti komade kozice, školjki i crviće. Ako se uglavnom love knezi i ostale usnače te škarpine, najbolje je nadijevati tvrđe, odnosno mamce koji se bolje drže na udici, primjerice komade lignje.

Od vrste mamaca ovisi koliko će se brzo kontrirati. Kruh, ali i plijen će se gubiti ako se ne kontrira odmah, dok je u lovu s tvrdim mamcem dozvoljeno malo kasnije kontrirati. S izvlačenjem plijena ne treba oklijevati, posebice ne na mjestima s puno procijepa i rupa te ostalih podvodnih prepreka.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Odabir vrste strune može biti presudan za kvalitetu udičarske opreme, njenu pouzdanost te količinu, kvalitetu i veličinu budućeg ulova. Tako je fluorougljična struna najbolje rješenje za lov plašljivih i opreznih riba jer je u vodi praktično nevidljiva.

No, ta struna se izrađuje od „poliviniliden fluorida“ (PVDF), spoja fluora i ugljika, koji je znatno skuplji od „poliamida“ (PA), najlona, od koga se izrađuje klasična udičarska struna. Zbog toga je fluorougljična često duplo skuplja od najlonske strune iste debljine. To je razlog zašto se radi uštede fluorugljična struna koristi samo za izradu završnjaka (sistema) ili tek priveza (pjoka, prame, primule), ali i zašto se proizvode strune od kombinacije skupog fluorougljika i jeftinijeg najlona. U početku su ih pravili od mješavine tih plastičnih masa i posve prikladno prema kupcima pošteno nazivali mješancima.

Međutim, danas je malo struna koje nose oznaku „hybrid“, ali je puno s oznakom „Flurina“, „Fluorina“, „Fluoro“, „Fluoro-X“, „Fluron“, „Fluorocor“… Puno je i struna s „fluorocoated“, „fluoro coated“, „fluoro coating“ i sličnim oznakama, koje su zapravo najlonske strune obučene u plašt od flourougljika, što ih kao ni mješance ne čini nevidljivim.

razlikovanjestruna060522 1

Nažalost, na osnovu takvih imena i oznaka mnogi nedovoljno informirani udičari smatraju da se radi o skoro nevidljivim fluorougljičnim strunama pa umjesto takvih kupuju manje ili dobro vidljive i tek nešto jeftinije mješance. No, dobro je znati da iako nisu nevidljive, „obučene“ i osobito strune od mješavine fluorougljika i najlona nisu loše. Dapače, različitim omjerima te dvije plastike dobijaju se strune različitih osobina, kakve često nemaju strune od samo jednog tvoriva.

Da bi se izbjegla kupovina „mačka u vreći“ potrebno je znati kako prepoznati fluorougljičnu, odnosno razlikovati je od najlonske i hibridne strune, što je najteže. Najlakše i najbolje je kupujte samo strunu na čijem pakiranju piše da je 100% fluorougljična jer niti jedan distributer i proizvođač zbog visokih kazni nije spreman riskirati i tako označiti strunu koja to nije.

No, upravo omjeri tvoriva uzrokuju najveće probleme u razlikovanju hibridne od fluorougljične i najlonske. Tako hibridna struna čak i s malo više od 50% udjela fluorougljika nakon istezanja puca kao čista najlonska- nakon što se maksimalno stanji puca, a pukniti joj krajevi izgledaju kao vrh igle.

razlikovanjestruna060522 3

Fluorougljične i hibridne strune s vrlo velikim postotkom fluorougljika pucaju drukčije. One se znatno manje istežu i jedva primjetno stanjuju. Zatim se na mjestu budućeg mjesta pucanja pojavljuju uzdužne pukotina, a puknuti krajevi izgledaju kao razgranati.

razlikovanjestruna060522 2

Drugi način na koji udičari samostalno mogu dosta pouzdano otkriti od koje je plastike struna jest test paljenjem. Izvodi se tako da se kraj strune barem 20-tak sekundi drži plamenu upaljača. Najlonska struna se lako zapali, lako izgara, topi se i kaplje, a nakon što se ukloni iz plamena i ohladi na vrhu se stvori skoro prozirna kapljica. Florougljična struna, pak, teško gori, i to samo onaj dio koji se nalazi unutar plamena. Kada gorenje prestane i struna se ohladi vrh je neravan i pougljen. Kad se protrlja između prstiju oni pocrne od sitne čađi, a na struni ostane hrapavo zadebljanje nepravilnog oblika.

Hibridne strune se na testu ponašaju ovisno o tome koja plastika čini njen veći dio. Struna s manjim udjelom fluorougljika, a takve su skoro sve, ponašaju se skoro kao najlonske, s tim da im je ohlađeni kraj manje ili više crn, ovisno o udjelu fluorougljika.

Objavljeno u esPRESSo

Prvim danom svibnja stupa na snagu polugodišnja zabrana ribolova u lukama i lučicama, najdostupnijim dobrim udičarskim poštama. Zato udičarima koji ne mogu pohoditi daleke poste, a žele kvalitetan ulov preostaje da lovinu traže po najbližim ozelenjenim plićacima, a tamo su sope (salpe) čije najbolje vrijeme za ribolov upravo počinje.

Uspjeh, ali i brzina lova sope ovisi i o tome koliko joj je mamac vidljiv. Da bi bio što vidljiviji, mamac treba stajati ili, još bolje, lelujati iznad livade gdje se salpe hrane. To se može postići „a'volo“, lovom u propadanju s priborom bez utega te držanjem mamca na željenom mjestu pomoću kalamoča, „direktaša“, štapa bez provodnika i role. Ipak, najbolje je loviti pomoću plovka i „bolognese“ štapa. Štap može biti male težine bacanja i dugačak između 3,6 i 4,5 m, a rola na njemu veličine 10 do 25, sve ovisno o ukusu i mogućnostima ribolovca. Važno je da vršnjak štapa bude što osjetljiviji.

Plovak može biti podvodni, tipa „pop-up“, koji je dobar samo za lov na niskim livadama algi. Klasični je podjednako dobar u svim situacija, a nezamjenjiv nad visokim livadama lažine. Dovoljan je onaj od 1 do 3 grama, ali se mogu koristiti i teži, do 5, čak i 10 grama nosivosti. Najbolji su klizni te najosjetljiviji, oni vrlo izduženog oblika.

Dobroj prezentaciji mamca pridonijet će i mekana struna. Osnovna najlonska struna može biti promjera do 0,30 mm, ali je posve dovoljna ona od 0,17 do 0,24 mm. Umjesto najlona može se koristiti još podatnija „PE“ višenitka oznake 0,3 do 0.6, odnosno debljine 0,06 do 0,12 mm. Na vidljivu višenitku zbog diskrecije je dobro nadovezati nekoliko metara najlona, ali nije obvezno.

Osim plovka postavljenog između graničnika hoda, na osnovnu strunu se postavlja i dodatni uteg, najbolje rascijepanu olovnicu ili više njih težine do 3 grama, postavljene 40 do 60 cm poviše udice.

Sope imaju brojne sitne, kao žilet oštre, zube kojima lako oštete strunu. Zato završnjak, posebno za lov krupnijih primjeraka treba izraditi od najlonske ili, još bolje, „FC“, fluorougljične strune velike, debljine do 0,30, čak i 0,35 mm. Dužina mu može biti tek 25 do 35 cm. Završnjak, zapravo samo privez s udicom, s osnovnom strunom se povezuje posredstvom najmanje vrtilice.

Privez (primula, pjok) se može činiti predebeo, ali takav je potreban između ostalog i zato kako bi se spriječilo njegovo mršenje među zubima sope, što dovodi do lakog pucanja čak i strune koja nije oštećena, kako pri kontri tako i naglim trzajima kojime je sklona sopa. Umjesto s jednom može se koristiti i završnjak s dvije udice, koji je osobito dobar za lov spuštanjem ili kratkim odbacivanjem a'volo i pribora štapom bez role. Takav završnjak, poznat kao „brk“, pravi se od dva priveza nejednake dužine 30-40 do 50-80 cm vezana za kraj osnovne strune.

Sopa ima i vrlo mala usta. To znači da u odnosu na svoju veličinu ona guta vrlo male zalogaje pa zato i udice. Najmanji, primjerci dužine 10 do 15 cm mogu progutati udice širine luka od samo 3 do najviše 5 mm. Sope su lovne veličine dužine 15 do 20 cm, a najuspješnije se love udicama širine luka 5 do 8 mm, dok krupniji primjerci, čak i kapitalci težine 2 do 3 kg, mogu progutati udicu širine luka tek 8 do 10 mm.

Zbog načina hranjenja i oblika njezine usne šupljine, sope je najbolje loviti udicom oblika „Kendal“, kakvih je malo na našem tržištu. Više nego dobre su udice oblika „Aberdeen“ te „Crystal“. Veoma je važno da udica bude od što tanje žice. Dobro je da ima dugo tijelo. Tako se na najlakši način izbjegava da sopa opasnim zubima ošteti strunu poviše udice nakon što mamac proguta „do repa“.

Kad se pronađe teren koji posjećuju sope, treba mu prići tiho i započeti primamljivati. Pritom te tijekom lova stalno treba biti izvan vidokruga ribe - ako su sope uz samu obalu - barem 4-5 metara daleko od mora. Najbolje je loviti na granici vidljivosti dna, posebno u lukama i kanalima, što je u njima najčešće na dubinama između 2 i 4 metra. Kad se, pak, lovi u kakvoj uvali, udice je najbolje odbacivati s njezinih bokova prema sredini. Ako na mjestu odakle se lovi ima šetača, mamce treba odbacivati dalje od obale, što je najlakše uraditi iz plovila. Sidriti ga treba tako da se mamci mogu dobaciti do kopna. Zatim ih treba povući dva do tri metra dublje. Veoma često, odmah nakon mamca potone i plovak pa treba biti spreman za isto tako brzu, ali laganu kontru. Jaka kontra je opasna za mekane usne salpe pa je iznimno borbenoj salpi bolje prepustiti da duboko proguta udicu.

Kada zagrize veća salpa, borba će potrajati nekoliko minuta pa će se ostale razbježati. U zonu ribolova će ih vratiti primama. Dok se to ne dogodi, mamce treba odbacivati dvadesetak metara lijevo ili desno od mjesta gdje je sopa ulovljena.

Kao i kod ostalih vegetarijanki, crijeva sope su višestruko duža nego kod ribe mesoždera iste dužine. A kako je sadržaj njene utrobe lako i brzo kvarljiv, a njeno meso iznimno nježno, isto se događa i s njim. Ako slučajno ostane neko vrijeme na suncu neočišćena, meso joj toliko omekša da se pretvori u žitku kašu vrlo lošeg mirisa i okusa. Zato je ulovljenu sopu preporučljivo odmah usmrtiti i očistiti. Osim iznutrice, očistiti i guljenjem odstraniti treba i crnu kožicu s unutrašnje strane trbušne šupljine, koja je gorka i takvim čini okolno meso.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Konačno je počeo period dobrog lova ovrate ili orade, podlanice, jedne od najcjenjenijih lovina jadranskih udičara. No, čak i kada je najraspoloženija za ishranu, kao u ovo doba godine, ako može, podlanica bira što će jesti. Zato nije svejedno što joj ponuditi.

Sada, nakon što što se oporavila od napora mrijesta, ovrati više nije potrebna energetska, masna, nego hrana puna bjelančevina, proteina, neophodnih za razvoj i rast mišićne mase. Zato će sada najradije posegnuti za rakovima, crvima, školjkama i puževima. Kako su sada na istim terenima veoma aktivne i male te manje cijenjene ribe, za ciljani lov podlanice najbolje je koristiti mamce kao što je puž volak, koje može pregristi ovrata i još samo nekoliko riba jakih čeljusti.

U našem moru živi osam puževa obitelji bodljikavi volak, od kojih su za mamčenje dovoljno veliki te brojni samo dva - kvrgavi i bodljikavi. Bodljikavi ima duže bodljikave izrasline na kućici, ali manje i mekše tijelo od kvrgavog. No, i meso bodljikavog volka je žilavo, zbog čeka se iznimno dobro drži na udici, čak i pri najjačim odbačajima. Osim toga, otporno je na napade sitnih riba, zbog čega ostaje netaknuto sve dok ga ne nađe podlanica. A nalazi ga vođena tragom njegovog specifičnog i jakog mirisa koje podlanicu privlači i s velike daljine. Osobito intenzivno, ljudima neugodno, miriše volak koji je nekoliko dana razbijen bio izložen suncu.

Iako je podlanica u stanju zdrobiti kućicu volka, puni je bolje mamčiti samo meso volka. Osloboditi ga od kućice najlakše je tako da se ona razbije, ali pažljivo, da se pužu ne ošteti meso. Bez lomljenja ljušture meso je moguće izvaditi na način da se plamenom upaljača lagano zagrijte vršni dio ljušture. Kako bi pobjegao od vrućine, puž će izići nekoliko centimetara iz ljušture pa ga neće biti teško dohvatiti rukom i izvući.

volak150422

Prije nadijevanja treba odrezati tvrdi „poklopac“, rožnatu ploču kojom volak u slučaju opasnosti zatvara ljušturu. No, čak i bez tog najtvrđeg dijela, da bi se riba lakše zakačila udica mora izvirivati iz namamčenog volka. Na terenima gdje ima krupnijih podlanica, preporučljivo je koristiti relativno velike udice, otprilike broj 1 do 2/0, odnosno širine luka od 15 do čak 21 mm, što je maksimalno dozvoljena veličina udica u sportskom ribolovu na moru. Na tako velike udice mogu se nadjenuti po jedan veliki ili dva manja volka, obvezno tako da obilato nadmašuju dimenzije udice. Većina specijalaca za lov podlanice koristi modele kratkog vrata i vrha povijenog k vezištu udice.

Za ciljani lov sitnijih podlanica, ali i usputni lov kantora, arbuna, sarka, fratara i piceva, manjih riba koje dijele stanište s podlanicom i mogu jesti volka, mamac se može rezati na prutiće ili kockice veličine primjerene udici i ribi koja se lovi. Kao i pri razbijanju njegovog oklopa, pri rezanju volka treba paziti da se ne ošteti njegov stomak, odnosno žuta kesica s tekućinom. Njena purpurna boja se ni poslije nekoliko dana ne može ukloniti s ljudske kože, a nikada s tkanina. No, puno je važnije da sadržaj te kesice neodoljivo mami ribe. Kad sitnije uspiju iskidati vrećicu, tekućina iz nje će se razliti i nošena kurentom raširiti te privlačiti velike ribe.

Cijele ili komade volka najlakše je nadijevati pomoću specijalnih igli.

U lovu podlanice pomoću volka, kao i s drugim tvrdim mamcima, ne treba žuriti s kontriranjem, osobito ako se lovi „Circle“, tzv. kružnom udicom. Ribi treba dopustiti da ponese mamac nekoliko metara i počne ga gutati. Zato, ako se lovi štapom i rolom, treba preklopnik, odnosno hvatač strune na roli ostaviti otvoren do kontre ili loviti rolom sa slobodnim hodom kalema.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 01 Travanj 2022 20:57

Kako što uspješnije loviti usnače...

Tijekom travnja obali i površini se primiču i sve intenzivnije hrane mnoge vrste riba. Najbrojnije i najraspoloženije za ishranu su usnače. U Jadranu ih ima 20 vrsta, međusobno vrlo različitih, ali ipak imaju dosta zajedničkih osobina. Zato manje iskusnim te udičarima kojima je važnija količina od kvalitete ulova usnače su idealan odabir za ciljani proljetni ribolov s obale.

U pravilu, usnače se zadržavaju na stjenovitom dnu, a najbolje love na dnu s naizmjeničnim plohama posidonije i stijena, s nekoliko polja pijeska ili koralja. Prisustvo ove trave i olupine dobar je pokazatelj za traženje jer ova obitelj riba posebno cijeni to okruženje za ishranu. Kao i kod svakog drugog ribolova s kamenite obale, ne treba se libiti čestog odbacivanja udice na različita mjesta kao bi se pretražio teren. Pretraživati treba u daljinu i širinu, kako bi se postigli optimalni ulovi. Neposredna blizina polja posidonije, koje se prepoznaje po tamnijoj boji mora na površini, najbolje je mjesto za lov ovih riba.

Ponuđene mamce brzo će napasti sitne usnače, ali ne treba reagirati nego pričekati dolazak krupnijih koje uvijek dođu privućene aktivnošću ribica. No, krupnije uvijek malo pričekaju prije nego zagrizu. Napad usnača je uvijek nagao, nasilan jer one imaju običaj da brzo uzimaju i progutaju hranu, a zatim se obvezno vrate u svoje skrovište i miruju. Preporučljivo je ne reagirati odmah na prve znake uzimanje mamca, ali i nakon toga odlučno, no ne i snažno reagirati kako bi se spriječio ulazak ribe u skrovište i kidanje usne ribe.

Zato što brzo napadaju mamac treba loviti stalnim držanjem štapa u rukama kao bi se napad bolje i na vrijeme uočio te pravovremeno kontriralo. Ipak, uvijek je bolje loviti s dva štapa, od kojih jedan treba biti na držaću.

Štap težine bacanje 30 do 120 grama omogučuje najbolje signaliziranje dodira i optimalnu mogučnost izvlačenja. Najbolje rješenje su štapovi koji imaju nekoliko izmjenjivih vršnjaka različitih osjetljivosti tako da se brzo mogu prilagoditi daljini bacanja, uvjetima mora i vremena (vjetar, snaga kurenta...) kao i konfiguraciji terena i dubini mora. Preporučuje se štap dužine 4 do 4,5 m kako bi se što više smanjilo zapinjanje i struganje strune o dno. Na štap je dovoljno postaviti malu rolu jer u tom ribolovu ne treba puno strune, ne više od 100 m najlona promjera 0,25 do 0,30 mm ili 200 m „PE“ višenitke promjera 0,10 do 0,14 m. Višenitka omogučava bolju osjetljivost pribora, dodira mamca, a prednost joj je što se s njom lakše isčupa riba koja se uvukla u rupu.

Usnače teže od pola kilograma su rijetke pa udice ne trebaju biti velike, dovoljne su one širine luka 5 do 10 mm, najbolje „Limerick“, „Crystal ili „Aberdeen“ oblika.

Jedna od glavnih karakteristika usnača jest da su vrlo sumnjičave, ali radoznale. Tu znatiželju treba iskoristiti kako bi ih se privuklo udici. To je moguće s nekoliko jednostavnih trikova. Primjerice, na sistem za lov usnača treba postaviti svjetleće plutnjake koji u pokretu, zbog djelovanja kurenta, djeluju kao provokatori koji privlače pozornost k mamcu i s velike razdaljine. Druga prednost im je što plutaju i svjetle poviše livade čineći mamce vidljivim. No, kako se usnače uglavnom hrane na dnu, mamac će neko vrijeme ostati netaknut dok riba ne stigne do njega. Preporučljivo je imati plutnjake nekoliko veličina kako bi se prilagodio veličini mamca. Ponekad će trebati postaviti i dva, čak više plutnjaka. Koliko najbolje je odrediti probom.

usnace010422 3

Loviti je najbolje klasični „očenaš“ završnjakom, ali treba ih imati nekoliko komada jer u ribolovu s kamenite obale ima puno zapinjanja. Priveze, pjoke je dovoljno čvorom spojiti za predvez, najbolje „uz dlaku“, što smanjuje mogućnost zaplitanja i povećava ljuljanje mamaca. Ako se lovi u gustoj posidoniji bolji je završnjak s tri priveza, jer se bolje vide pogotovo najgornji. Za lov na čistom terenu dovoljna su dva priveza, obvezno malo duža kako bi ih kurenat pokretao i tako učinio mamac uočljivijim. Kad se lovi na čistom kamenitom dnu najbolji je što kraći završnjak. Završnjak s osnovnom strunom treba spajati pomoću male vrtilice s kopčom kako bi se omogučila brza zamjena i ograničio problem uvrtanja pribora.

Kada je u pitanju hrana usnače nisu nimalo probirljive pa je odabir mamca za njihov lov lagan posao. Luduju za komadom velikog ili cijelim raznoraznim malim crvima, kao što obožavaju i komade dagnje, te sve račiće. Međutim, rado će uzeti i od drugih riba prezreni priljepak te crva cjevaša. No, ma koji bio, mamac treba redovito provjeravati jer je na kamenitom dnu dosta sitnih riba koje veoma i brzo oštećuju mamce, a takav i slabo prezentiran mamac neće zanimati krupnije ribe.

Usnače od udičara ne zahtijevaju posebnu vještinu i lukavstvo. Mamac treba položiti na teren gdje bi mogle biti usnjaće pa lagano zategnuti osnovnu strunu. Ako su u blizini, ribe će bez oklijevanja priči i posegnuti za mamcem. Proljetni ribolov usnača s kamenite obale može biti posebno plodan, u jednom ribolovu može se ostvarit bogat ulov, ne samo usnača nego i škrpina te ostalih bodeljki, pijerki...

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Tijekom proljeća većina jadranskih udičara lovi sipe. Potežući varalicu blizu dna pritom ponekad umjesto sipe prevare hobotnicu, u pravilu znatno krupniju od onih koje se love u ostalim dijelovima godine. Razlog tome je to što se velike, spolno zrele hobotnice potkraj zime i početkom proljeća približavaju obali zbog parenja te tu ostaju još neko vrijeme.

Ostvaruju se i ulovi hobotnica preko 5 kg težine, dok je u priobalju tijekom ljeta i jeseni teško uloviti hobotnicu veću od kilograma. Ulovi se ostvaruju u dosta uskom priobalnom području jer se sada u pravilu hobotnice zadržavaju na dubinama od 20 do 2 metra. Ponekad priđu i bliže pa ih je moguće vidjeti s obale jer su u ovom periodu radije nego u ostatku godine zadržavaju van skloništa, uz neki kamen, čak i na velikim gromadama.

Zbog svega toga, jasno je da u proljeće osim sipe dobro loviti i hobotnice, ciljano ili usput u sipolovu. Preduvjet uspjehu je da se lovi u moru čija je temperatura barem 14 stupnjeva, jer hobotnice ne podnosi hladnoću kao sipa. S iznimkom okoliša ušća Neretve, u pravilu, priobalje Dubrovačko - neretvanske županije toliko se zagrije do kraja ožujka.

hobotnica tekst 250322

Osim hladnog mora, hobotnica ne voli ni područja na udaru vjetrova. Voli hridinasta dna prošarana poljima pijeska te je tu najviše treba i tražiti, ali se zadržava i na pješčanim ravnice prošarane hrpicama kamenja i poljima trave. Na takvim terenima se nastanjuje i u odbačeene stvari poput raznih posuda, automobilskih guma... Tamo ih ima manje, ali ih je lakše naći zbog manjeg broja zaklona koje treba obići.

Iako se hobotnica lovi i noću, najbolji uvjeti su oblačno vrijeme, mutno, prevrnuto more poslije jakoga juga, jutarnji i večernji sati. Može se loviti i po suncu te u bistrom moru, ali u kakvoj sjeni i na većoj dubini te u manjem broju. Bez obzira na dubinu, lov je u pravilu najučinkovitiji na prijelazu kamenitog u mekano dno te neposredno oko kamenja i ostalih skrovišta na pjeskovitom dnu.

Poput sipe, hobotnica se može loviti bacanjem i privlačenjem varalice s obale i iz usidrenog plovila te bulentinom iz plovila koje nosi kurenat, vjetar ili se lagano pogoni veslima. Također, kao i ostalim dijelovima godine, proljetni lov krupnijih hobotnica može se obavljati istim varalicama i priborom kompletiranim kao za sipolov, ali je puno uspješniji posebno pravljenim alatima za ciljani lov hobotnica.

Takvih alata je dosta, poput ovog na slici koju nam je poslao naš stalni čitatelj Pajo Parlov iz Herceg Novog.

polpara250322

- Našao sam ga u muljevitom dnu u kojem je očito dugo bio jer mi je trebalo puno vremena i truda da ga očistim od debelog sloja mulja, kamenca, trave i ostalih obraslina. Nalikuje na košaricu na kojoj su s vanjske strane udice. Dug je 215 i široku 30 mm, izrađen je od pocinčane žice debljine 2 mm i na jednom kraju ima stožasti uteg. - opisao je Parlov ovaj alat poznat pod talijanskim imenom polpara.

Neki su ga nazivali i košarica jer izgleda poput nje. Koristi se za lov hobotnica uz pomoć srdele, gavuna, širuna ili koje druge ribice - mamca, smještene u košaricu. Polako se poteže po dnu iz plovila ili s obale. Pritom alat tetura i poskakuje iritirajući hobotnice koje u zasjedi čekaju ili tragaju za plijenom.

Kod nas je ovaj alat bio u upotrebi do '60. -tih godina prošlog stoljeća, kad su ga istisnuli industrijski izrađeni alati - „saonice“. U Italiji je još u masovnoj upotrebi jer je učinkovit barem kao saonice, od kojih manje zapinje, a lakše se oslobađa zagrljaja dna, a lako se može i vlastiručno izraditi.

Na kraju, a li vrlo važno! Zakonom je zabranjeno loviti hobotnice lakše od jednog kilograma.

Objavljeno u esPRESSo
Stranica 1 od 13

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019