Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov u lukama

U ovo doba godina najbolja mjesta za ribolov s obale su luke i lučice. Osim najbrojnijih cipola, o čijem smo lovu pisali prije tjedan dana, u njima se uspješno mogu udičariti i brojne druge ribe. Loviti je najbolje na najdubljim mjestima, osobito dok se more još nije zagrijalo na barem 13 Celzijevih stupnjeva. Tehnike koje daju najviše šansi za uspjeh su „bolognese“ na pola dna te na dnu klasični odmet i „ledgering“, ribolov s priborom na kojemu je hranilica.  Obično mutna lučka voda omogućava upotrebu prilično debelih struna.

Od cijenjenih riba, u lukama se sada najbolje love ovrata i smudut (brancin). Štoviše, dok još zbog mrijesta ulaze u njih, u njima je moguće ostvariti i ulov krupnih, čak i kapitalnih „kraljeva priobalja“. Najprofitabilnija tehnika je lov sa što svježijom cijelom srdelom na „a'volo“, odmet bez dodatnog utega, s privezom, pjokom debljine 0,35 do 0,40 mm te dužine i preko dva metra. U takvom lovu, o kome smo detaljno pisali 10. veljače, brancinu treba dati vremena da uzme, čak i ponese mamac, pa kontrirati, snažno i odlučno, treba tek kad struna osjetno brzo silazi s kalema.

U isto vrijeme kad i lubin najaktivnija ja i ovrata. No, za razliku od brancina, ona ne ulazi u sve luke i lučice nego samo one duboke te u one u kojima postoji miješano morsko dno, odnosno tamo gdje ima vrlo raznovrsnu hranu- od danji s kamenih obala, preko volaka i rakova smiješanog do crva, rakova i školjki s mekanog dna.

Ovrata se u lukama i lučicama može loviti svim tehnikama. Krupne je najbolje loviti na dnu velikim crvom, volkom, dagnjom i ostalim školjkama s razbijenim oklopom, ali i svim ostalim mamcima koji su obmotavanjem elastične niti zaštićeni od napada sitnih riba. Manje primjerke bolje je loviti „bolognese“ te „ledgering“ načinom muljašem, pjeskuljom korejskim te ostalim malim crvima, čak i bigatinom, larvom zelene muhe, koji je inače jedan od najboljih mamaca za lov plovkom. Poput brancina, ovrata je najaktivnija od 90 minuta prije i poslije vrhunca oseke te isto toliko prije i poslije vrhunca plime.

Osim brancina i ovrate, od krupnijih riba u lukama i lučicama se zadržava i gruj. Loviti se može uz samu škrapastu obalu te u najdubljim predjelima. No, za razliku od brancina i ovrate, uglavnom je noćni plijen, ali je aktivan i danju kada je voda vrlo zamućena zbog olujnih udara.

Najdublja mjesta u lukama i lučicama u pravilu su i najfrekventnije plovne rute, zbog čega je ribolov na njima otežan, poneka i nemoguć, čak i sada kad se najmanje plovi. Naime, na plovnom putu teško je odbaciti mamac na bilo koje mjesto, a da struna pribora bude izvan dohvata propelera plovila.

U ribolovu kraćim odbacivanjem, odnosno u manjim lukama to je više ili manje uspješno moguće „ledgering“ tehnikom ribolova. Za lov iole daljim odbacivanjem, neophodno je pribor u što većoj dužini položiti na dno, što je nemoguće u plovkarenju, a teško u ribolovu s klasičnim ometcem. No, s jednostavnim dodatkom na priboru moguće je loviti na dnu bilo kojeg dijela plovnog puta.

Osim što se uklanja izvan domašaja plovila, ometac, klasični ili „ledgering“, s tim dodatkom zadržava maksimalnu osjetljivost. Čini ga olovnica težine 35 do 50 grama vezana za „dakron“ ili najlon dužine 30-tak centimetara, na čijem je drugom kraju okrugli fiksni plovak nosivosti dva grama te mala kopča. Taj jednostavni dodatak služi za potapanje osnovne strune. Nakon što se mamac odbaci na željeno mjesto, na opuštenu strunu se stavi kopča i pusti da klizne nošena olovnicom. Kad olovnica dotakne dno, najbolje što bliže obali, osnovna se struna lagano zategne kako bi brže prenijela signal ugriza.

Opisano pomagalo se pokazalo toliko učinkovitim da su ga počeli rabiti i za potapanje pribora pro lovu ovrate na položitim obalama. Tamo je na dno pribor neophodno potopiti kako eventualnim dodirom lebdeće strune oprezna i lukava „kraljica“ ne bi bila upozorena na opasnost.

Ranije nego što je uobičajeno, sredinom veljače temperature mora su počele rasti pa su se i neke ribe selice počele vraćati u priobalje, koje se najbrže zagrijava, oosebno brzo u izolirana područja kakva su luke i lučice, koje su zbog tog, ali i drugih razloga, najbolja mjesta za ribolov s obale do početka nautičke sezone, kada će biti otežan, čak i nemoguć.

Od gastronomski i sportski vrijednih riba, u lukama su najbrojniji cipoli. Poput njih, u jatima, ali manjim, lukama lutaju i smuduti. Uz stjenovita područja luka zadržavaju se ovrate, a u rupama mula i lukobrana hobotnice te grujevi, koje je kao i smudute najlakše prevariti noću. Uz njih, uloviti se mogu još neke vrste riba, poput ovčice, trlje, širuna, iglice, bukve, ukjate, vrnuta i lice.

Neselektivni ribolov u lukama najbolje je obavljati ometcem na dnu i plovkom. Za to su prikladna dvije vrste štapa s rolom čiji kapacitet mora biti barem 200 metara najlona debljine 0,25 do 0,30 mm. Štap za lov plovkom između dna i površine mora biti lagan, prilično krut i duljine od 4 do 6 i pol metara. Druga vrsta štapa, za lov na dnu i gdje je dno duboko, mora biti robusniji, krući, izražene vršne akcije te dužine oko 3,6 ili 4 metra.

U lukama su valovi vrlo mali, a strujanja slaba ili ih uopće nema, pa su one idealno mjesto za lov plovcima i to onim najosjetljivijim, vrlo vitkim. Najosjetljiviji, ne teži od 3 grama koriste se kad su cipoli glavna ili ciljana lovina. Kad u luci ima kurenta, najprikladniji su vitki plovci s utegom u donjem dijelu tijela, koji su inače najbolje rješenje za lov iglica i ukjata neposredno pod površinom. Za lov po vjetrovitom i valovitom vremenu „wagler“, plovci s utegom kojima je uteg s donje strane, a ispod njega ušica za spajanje na pribor. Na dubokim pozicijama najlakše je loviti kliznim plovcima, a noću s plovkom s fosforescentnom antenom ili luminiscentnom ampulom.

Pribor je najbolje kompletirati najlonskom strunom, promjera ovisno o tome koja se riba očekuje ili ciljano lovi, ali uvijek uzimajući u obzir činjenicu da većina riba koje zalaze u luke ima prilično oštre zube. Za ribolov plovkom, najlon promjera 0,16 do 0,20 i 0,16 mm dovoljan je za glavnu strunu, a onaj promjera između 0,12 i 0,24 mm za izradu završnjaka.

Dodatno otežanje, koje se u pravilu stavlja na glavnu strunu, treba biti okruglog ili jajolikog, ovalnog oblika.

Osim o očekivanoj ili ciljanoj lovini, izbor oblika i veličine udice za lov u luci veoma ovisi i o mamcu kojim će se loviti. Svaki potencijalni plijen ima omiljeni mamac, a svaki mamac najprikladniju udicu. Stoga je poželjno i prije nego što se dođe u luku razmisliti o tome koja se vrsta ribe želi loviti, zatim pripremiti odgovarajući mamac za tu ribu pa na osnovu ta dva izvršiti i treći- odabir udice.

S iznimkom cipola, koje treba loviti vrlo tankim, sve ostale lučke ribe moraju se loviti jakim udicama. Što se tiče dimenzija, kada je najveća obilježena brojem 0, a najmanja brojem 24, za lov brancina, ovrate i ugora treba koristiti udice broj 2 ili tri, udice broj 14 do 16 za lov cipola, a male lučke ribe udicama veličine 12 do 14.

Udice oblika „aberdeeen“ („parangalke“) te „crystal“ su dobre za sve, a za lov gruja, smuduta i ovrate bolje su udice s unutra povijenim vrhom poput one tipa „circle“ ili „live beak“.

Najbrojnija skupina mamaca pogodnih za lov u lukama su crvi, od domaćeg muljaša, pjeskulja do korejskog i američkog. Njih rado jedu sve ribe. Posebno dobar mamac za lov u lukama je kruh. Najpogodniji je za lov cipola, bukve, girovki, sarka… Može se koristiti i suhi, koji je najbolji za cipole.

Osim ovih, manje ili više univerzalnih, koristiti se mogu i mamci za ciljani lov određenih riba. Kozica je savršena za ciljani lov girovki te brancina, kosmeč, vodar i slični rakovi bez repa su odličan izbor za ciljani lov ovrate, filet inćuna i srdele za širuna i vrnuta, traka olignja za lov na dnu.

Do naredne turističke sezone pontoni lučica i marina su idealna mjesta za ugodan i siguran ribolov udicom. Osim toga, u njima se mogu ostvariti neočekivano obilati, ali i kvalitetni ulovi. Za ulov cijenjenijih riba, umjesto svaštarskim priborom i tehnikom, o čemu smo pisali 7. listopada, puno je bolje koristiti se priborom i tehnikom posve prilagođenim ciljanom lovu određenih riba. Tako je ovratu ili oradu, podlanicu, uz branicina, smuduta, najcjenjeniju ribu koja se u narednom periodu može loviti u lukama, lučicama i marinama, najbolje loviti „bologneze“ štapom i plovkom. Ne samo zato što se tim laganim priborom najlakše ulove nego i zbog toga što se u pravilu love manji, primjerci teški do pola kilograma. Pritom treba imati na umu da zakon nalaže vraćanje u more svake ulovljene ovrate kraće od 20 centimetara.

Idealan štap za lov manjih ovrata u pristaništima je tankoviti „bologneze“ srednje akcije. Vještiji ribolovci mogu koristiti i 6, čak 7 metara duge. Osim štapa, i rola mora biti lagana, dovoljna je ona veličine 2.000, najviše 3.000. Na kalem role je dovoljno namotati najlonsku strunu debljine tek 0,16 mm, obvezno najbolje kvalitete. Završnjak, sistem je, pak, dovoljno izraditi od strune debljine 0,12 mm, najbolje od „FC“, fluorougljika.

S obzirom da se love manji primjerci na relativno maloj dubini i u mirnom moru, dovoljan je plovak nosivosti od 3 do najviše 5 grama, obvezno klizni kako bi se mogla podešavati dubina lova. Osim vretenastog, koji je najčešće najbolje rješenje, za ribolov po vjetru i jakom kurentu dobro je imati i rezervni plovak vrlo izduženog, oblika olovke.
Plovak treba montirati na osnovnu strunu, na koju se ispod njega postavlja i otežanje u vidu 3 do 4 okruglih rascijepanih olovnica. Ukupna težina otežanja ne smije biti veća od 90 % nosivosti plovka.

Razmak između olovnica treba bit 30 cm. Ukoliko je na mjestu ribolova kurenat izražen, gornja olovnica u nizu treba biti duguljasta i teža od ostalih. Osnovna struna treba završiti najmanjom vrtilicom na koju se vezuje 40 do 60 centimetara dugi privez s udicom, čija veličina treba biti oko 10 mm, ovisi o vrsti mamca.

Vjerojatno najbolji, a sigurno najjeftiniji od svih specijalnih mamaca za lov orade u pristaništima je „bigattino“, crv muhe. No, živa kozica je najbolje riješenje kad se žele loviti krupnije podlanice. Odličan mamac su i pelete koje je osim u uzgajalištima riba sada moguće nabaviti i u specijalaiziranim prodavaonicama ribolovne opreme.

Za ciljani ribolov podlanice u pristaništu najvažnije je držati mamac na 10 do 15 centimetara poviše dna. Tako se izbjegava zapinjanje na izrazito mečistom terenu, koje u pravilu završava gubitkom dijela opreme, ali i mamac na najbolji način izlaže pogledu podlanice koja se u pristaništu u pravilu hrani na dnu, osim uz zidove, stupove i sidrene lance.

Kad je mamac peleta, nakon mamčenja je treba poprskaati vodom pomoću raspršivača kako bi brže tonula i bila manje izložena napadu malih riba.

Opisanim priborom, mamcima i načinom lova osim podlanice u pristaništima se ulovi smudut te ovčica, fratar i sarak.

Ribolovci udičari, osobito stanovnici velikih gradova, koji zbog pandemije, loših vremenskih uvjeta ili ostalih razloga nisu u mogućnosti otići do udaljenih posta, u ovo doba godine mjesto na kojem mogu uspješno loviti najlakše će naći u mjesnoj luci ili lučici. U njima uvijek ima glavonožaca i riba, a loviti se najčešće može i po vrlo lošem vremenu. Uz to, u njima je, osim u najvećim lukama, gdje je trajno zabranjen, ribolov dozvoljen tijekom zime, čak do 1. svibnja.

O najatraktivnijem, lovu varaličarenjem, pisali smo 26. prosinca prošle godine, ali u lukama i lučicama, ponegdje i na samom kućnom pragu može se uživati i u svim ostalim tehnikama obalnog udičarenja. Naime, nigdje se na jednom mjestu ne može naći udičarima toliko zanimljivih riba, kako stalnih tako i povremenih stanovnika luka i marina. Od stalnih tu su pijerka i ostale usnače, šparmić, arbun, cipoli, smudut, ovrata, fratar, ovčica, kanjac, trlje, gruj, a od povremenih iglica, bukva, ukjata, polanda, vrnut, lica... Na muljevitom i muljevito - pjeskovitom lučkom dnu često obitavaju trlje, kokoti, listovi, a u luke često zalaze morski psi i mačke. Osim riba, u njima su uvijek ili sezonski prisutni i glavonošci, hobotnice, sipe i olignje.

Ovako raznovrsni riblji fond posljedica je obilja hrane, ponajprije crvića iz mulja, kozica, rakova sušca, mušula. Osim toga, u lukama ima i puno pozicija gdje se ribe i drugi organizmi mogu skriti, osobito među među kamenjem nabacanim radi zaštite lukobrana. Upravo među tim kamenjem, kao i na okomitim zidovima gatova, udičari mogu doći do kozica, mušula, pužića, lumpara, volaka i drugih mamaca.

Bogatstvo ribljih vrsta otvara mogućnost primjene velikog broja raznovrsnih udičarskih tehnika. No, većina lučkih riba hrani se na dnu, pa je klasični ometac najčešće korišteni alat. Tehnika čekanja na dnu ometcem pruža šanse i udičarima početnicima da s minimalnom opremom i najjednostavnijim mamcem kakav je kruh ostvari kakav takav ulov, ponajprije šparmića i glavoča. S druge strane, lov smuduta, ovrate i drugih krupnijih ta cjenjenijih riba zahtjeva daleko ozbiljniji pristup, počevši od adekvatnog pribora. Kralju i kraljici sportskog ribolova na moru mamac se mora ponuditi tako da ne osjećaju nikakav otpor kad zagrizu, što znači da loviti treba s klizećom olovnicom i otvorenim preklopnikom na roli sve do momenta kontriranja. Ponuditi im se može isti mamac - srdelu ili velikog crva, ali ovrata voli i volak, raka kosmeča, dok je smudutu draga i kozica te olignji.

Čekanjem na dnu se u lukama mogu loviti i krupni grujevi koji naseljavaju rupe u lukobranima i zidovima obale. Pribor za takav lov mora biti vrlo jak, ne samo zbog snage gruja i borbenosti, nego i zato što mu se ne smije dozvoliti da spas potraži u prvoj rupi, u kom slučaju je za ribolovca sigurno izgubljen. Od ostalih riba koji se love ometcem na dnu najbrojniji su cipoli koje je najbolje loviti crvićima. Još brojniji su šparmići, a brojni su i arbuni, ovčice, fratri...

Barem podjednako dobro kao i ometcem na dnu, cipoli se mogu loviti i plovkom. Teleskopom bez provodnika, uz obvezno primamljivanje, osim njih mogu se loviti i bukva, šparmić, iglica.... Pomoću plovka, standardnog ili vodene kugle loviti je moguće i smuduta, ali samo noću i na kozicu ili na kakvu živu ribicu.

U luke i lučice u potrazi za hranom zalaze i olignji te sipe. Poput smuduta, cipola i nekih drugih riba, osobito ih privlače mjesta na kojima pristaju ribarski brodovi, gdje skupljaju otpatke od čišćenja ulova i mreža. Osim toga, u luke i marine ih noću privlači umjetno svjetlo, obalno ili s plovila.