Prikazujem sadržaj po oznakama: rak

Počela je sezona najboljeg lova ovrate, jedne od najpoželjnije lovine naših sportsko-rekreativnih udičara. Mnogi će je pokušati prevariti njenim delicijama poput velikog morskog crva i golog štrcaljca, školjki prstavca i sunčevog izlaza… Međutim, mnogi iskusni „komarčerosi“ tvrde da je nepotrebno kupovati te skupe mamce jer komarča, odnosno ovrata, orada sada podjednako pohlepno uzima i mnoge znatno jeftinije, čak i besplatno dostupne mamce. Među ostalim i- krabice.

Krabica je popularni naziv za sve kratkorepe rakove s deset nogu. Od više desetina njih za lov ovrate najprimjereniji su najkrupniji žbirac (Eriphia spinifrans) i najbrojniji šuša (Pachygrapsus marmoratus) te vodar ( Carcinus Aestuarii), rak od koće (Macropipus tuberculatus) i magaretar (Xentho Poressa). Svi su oni manje- više podjednako efikasni, pod uvjetom da se namamče i plasiraju na adekvatan način i prikladni teren.

Priroda je ovratu obdarila čeljustima kojima bez teškoća drobi ove rakove. Kad ih zdrobi, ispljune ih i poslije kratkog vremena usisa, uglavnom samo mekše dijelove. Ako se na vrijeme ne kontrira, među težim neusisanim dijelovima naći će se i udice. Zato u ribolovu s ovim mamcima kontrirati treba prije nego inače kad se lovi mekanim mamcima poput srdele, golog štrcaljca i velikog crva, sipice, muzgavca... Naime, te mekane mamce napadaju i druge ribe pa ovrata, da bi na miru jela, odnese metar - dva dalje i tek potom drobi. Ove rakove, pak, druge ribe najčešće i ne pokušavaju jest pa ih ovrata drobi čim ih uzme i zato je u lovu tim mamcima potrebna relativno beza kontra. A kad se treba kontrirati, ovisi o vrsti i veličini mamca, lovi li se danju ili noću, po mjesečini ili bez nje itd. Bržu kontru treba davati u lovu sa sitnijim i mekšim rakovima te u ribolovu noću. Koliko brzo ili sporo, može se spoznati samo praksom.

Najtvrđi među ovim rakovima je kosmeč ili kosmelj pa se u lovu s njim kontrirati treba malo kasnije kako bi se komarči dalo dovoljno vremena da mu zdrobi oklop. Brže treba kontrirati kada se mamče ostali račići iz ove skupine. Isto vrijedi i za kosmeča koji se tek presvukao u mekši oklop. Na takvom oklopu nema prilijepljenih pužića, nataloženih čestica i sjajniji od starog.

Kosmelj se može rabiti za lov na svim dubinama i vrstama dna, ali je najučinkovitiji na mješovitom, pjeskovito- kamenitom. Kad se, pak, lovi na pjeskovitom terenu, podjednako uspješan mamac je i rak od koče, a odlično može poslužiti i zelenkasti rak s muljevitog dna. Spušta li se mamac u podnožje priobalnog braka ili u purić, najbolji se rezultati postižu crvenim žbircem.

Krabice se mogu mamčiti na više načina te s više udica. Broj udica određuje konstrukcija završnjaka i veličina raka te očekivana veličina plijena. Iskusni ribolovci za lov ovrata teških do jednog kilograma mamče na tri male udice širokog luka oko 10 mm, a za lov velikih koje nemaju problema s veličinom zalogaja rabe jednu udicu širine luka do 20 mm ili dvije tek neznatno manje.

Sve popularniji način mamčenja krabica je njihovim vezivanjem elastičnim nitima uz udicu kako bi što duže ostali živi i pokretima provocirali ribe. Istina, taj cilj je moguće postići i pravilnim klasičnim mamčenjem, probadanjem. Prva se udica zabada u blizini zadnje noge, druga sa suprotne strane na isto mjesto ili između zadnje i predzadnje noge, a treća kod očne šupljine. Kad se koriste dvije udice, jedna se mamči blizu zadnje noge, a druga kod očne šupljine. Jednu udicu treba postaviti kod zadnje noge ili ispod kliješta.

Manje krabice se mogu mamčiti i skupno na jednu udicu. Više njih se naniže probadanjem od trbuha prema leđima. No, i tada ih je bolje nadijevati tako da ostanu živi- probadanjem između zadnje i prednje noge. Najbolje u paru glavom prema glavi. Naime, krabice ne trpe društvo svojih srodnika pa će i namamčene pokušavati otjerati onu drugi i tako žustrim i stalnim pokretima privlačiti pozornost riba.

Najkrupnija krabica, kosmelj, može se mamčiti i izrezana na komade. Oslobodi se nogu, postavi na udicu i za nju veže elastičnom niti. No, ma kako se nadijevalo, vrh udice uvijek mora viriti izvan mamca.

Zbog sve uočljivijih klimatskih promjena koje im očito prijaju, ovrate (orade, komarče) se sve kasnije mrijeste. Umjesto do sredine to će obaviti do kraju jeseni, možda i kasnije, osobito na južnom dijelu Jadrana, jer se more u njemu ne hladi tako brzo kao na sjeveru. Dok se ne počnu pripremati za mrijest najradije će jesti hranu s puno bjelančevina, proteina, neophodnih za razvoj i rast mišićne mase. Njih je najviše u crvima, školjkama i rakovima, pa je do jeseni te mamce nabolje koristiti u lovu „kraljice“.

Što je najbolje od tih mamaca ponuditi ovisi i o tome čime se ovrata trenutačno hrani na trenu gdje se lovi. U pravilu, na mekanom dnu se hrani crvima i rakovima, a na kamenitom rakovima i školjkama. Zbog toga je u ovo doba godine najsigurnije loviti raznim rakovima. Posebno s rakovima koji imaju deset nogu.

Od svih njih, kosmeč ili kosmelj je pogodan za lov na svim vrstama dna, ali je najlovniji na miješanom, pjeskovito - kamenitom. Kad se, pak, lovi na čistom pjeskovitom, bolje je rabiti blijedog, sivorumenkastog raka od koće, a tada odlično poslužiti može i zelenkasti rak s muljevitog dna. Spušta li se u podnožje priobalnog braka ili u podmorsku livadu, najbolje je koristiti rakove crvenkastog oklopa, jer su najlakše uočljivi.

Svi spomenuti rakovi mogu se mamčiti na više načina te s više udica. Broj udica ovisi o konstrukciji završnjaka i veličini raka - mamca te očekivanoj veličini plijena. Iskusni „komarčerosi“ za lov ovrata teških do jednog kilograma mamče na tri male udice širine luka do 10 mm. Za lov velikih, koje nemaju problema s veličinom zalogaja radije rabe jednu udicu širine luka do 20 mm ili dvije neznatno manje.

Iako može zdrobiti bilo kojeg od spomenutih, ali i drugih rakova, ovrata ipak više voli one s mekanim oklopom. Zato, ako se može birati, prednost treba dati tek „preodjenutim“. Takvi rakovi imaju svjetlucavi oklop bez priraslih napasnika. Isto tako, ovrata će prije posegnuti za živim rakom, osobito pokretnim. Zbog toga mnogi mamče dva manja, okrenut jedan prema drugom. Kako ne vole dijeliti životni prostor, tako namamčeni rakovi se međusobno bore, umjesto da traže zaklon od ovrate, koju iznimno privlače takve borbe.

Zbog istog razloga, što veće aktivnosti raka, mnogi ga mamče tako što udice pomoću elastične strune ili gumice vezuju uz oklop raka. No, taj cilj, velika aktivnost raka može se postići i pravilnim klasičnim mamčenjem, probadanjem.

Mamčenje jednom udicom se vrši njenim zabadanjem ispod jednih kliješta ili kod zadnje noge. Kad se mamči na dvije, jedna se zabada blizu zadnje noge, a druga u očnu šupljinu s druge strane. S tri se mamči tako da se jedna zabode u blizini zadnje noge, druga sa suprotne strane, a treća kod očne šupljine.

Kad se, pak, na jednu udicu mamči više malih rakova, najbolje ih je nanizati probadanjem od trbuha prema leđima. No, ma kako se mamčilo, vrhovi udica uvijek moraju viriti izvan mamaca.

Osim onog od koče, sve spomenute rakove može sam pribaviti svaki ribolovac. Najlakše pomoću veće staklenke od dvije do tri litre. U vrijeme oseke nju treba zakopati u onaj dio obale koji je ostao na suhom tako da joj samo otvor bude malo poviše dna. U staklenku potom treba staviti mamac, najbolje malo ribljih iznutrica, te čekati da rakovi iz okoline dođu na gozbu. Zbog klizanja neće moći van pa ne treba žuriti sa skupljanjem, ali treba voditi računa o plimi jer rakovi mogu plivati. Ovakav lov je posebno učinkovit noći i na miješanom dnu plimne zone.

Zbog korona virusa na naše tržište iz Italije i Francuske ne stiže bibi, goli štrcaljac, najrabljeniji mamac za ovratu, čija sezona najboljeg lova upravo počinje. To je uzrokovalo povećanu upotrebu te nestašicu i poskupljenje velikog crva, drugog najcjenjenijeg mamca za lov „kraljice“. Zato su mnogi „komarčerosi“ prisiljeni koristiti ostale mamce, što i nije loše, jer su mnogi od njih vrlo dobra zamjena, u nekim slučajevima i bolje rješenje od golog štrcaljca i velikog crva.

Među takvim mamcima su i dva koji se u ovo doba godina češće nego inače mogu pribaviti na ribarnici. Osim toga, oba su vrlo selektivna - mogu ih jesti samo ovrata i ostale najcjenjenije i krupne ribe.

Prvi je rak, gambor kod nas naviše poznat pod imenom vabić. Naraste do 20 cm dužine i 70 grama težine, ali mu je prosječna lovna veličina upola manja. Ima velike i snažne hvataljke, čiji stisak može biti bolan i za čovjeka. Sivožućkaste je do sivorumenkaste boje, a ono što ga najviše razlikuje od drugih rakove jesu dvije tamnoljubičaste pjege koje nalikuju očima pa taj rak izgleda kao da ima dvije glave.

Osim što je zbog tvrdog oklopa krajnje selektivan, vabić je zbog istog razloga i vrlo otporan mamac. S lakoćom podnosi daleko bacanje. Uz to, namamčen kroz tijelo dugo živi na udici. Također, odlično podnosi i boravak izvan vode pa ga je lako čuvati do upotrebe. Najbolje u posudi s morem ili tek vlažnom morskom travom.

Udičari koji love s njim tijekom čekanja komarče osjećaju na priboru bezuspješne napade ostalih riba na vabića. Ako i njih žele loviti, moraju osloboditi tijelo raka od oklopa. To se radi slično kao sa škampom. Svjetlo i mekano meso vabića slasni je zalogaj svim jadranskim ribama, ne samo onima koje se love čekanjem na dnu, odnosno onima koji ga i na njemu inače viđaju. Najbolje ga je mamčiti kroz sredinu, jer se tako najbolje drži na udici, čiji vrh ne mora viriti iz mamca, jer je meso vabića mekano.

Drugi odlični mamac za ovratu koji se u ovo doba godine češće nego inače može kupiti na ribarnici ili kod kočara jest puž šljem. Nalik je volku, ali ima veći postotak mesa od njega, jedva primjetne bodlje i veće stopalo. Naraste do 10 centimetara dužine i 70 grama težine, ali prosječni lovni primjerci teže oko 30 grama. Boja oklopa mu varira od žučkastorumene do svjetlosmeđe.

Meso šljema je nešto mekše od volka, ali još uvijek dovoljno žilavo da ga ne mogu jesti mnoge ribe pa se i za selektivni, lov samo komarče, može nadijevati bez oklopa. No, za takav lov ga je ipak bolje koristiti cijelog.

Mamči se tako da mu se najprije sa stopala sastruže najtvrđi, površinski sloj pa kliještama uklone dijelovi oklopa koje strše oko otvora kućice da bi meso puža bilo dobro vidljivo i kad je posve u kućici. Zatim se udica zabada odmah ispod stopala, paralelno s njegovom površinom, obvezno tako da vrh udice viri vani.

Za lov vrlo dalekim bacanjem šljem je najbolje nadjenuti na dvije udice, na način prikazan priloženim crtežom. Kraj zaobljene strane otvora se izbuše dvije rupice i kroz njih se provuče klizna udica, koja je za broj manja od one koja se postavlja u stopalo. Na privez, između dvije udice dobro je postaviti gumeni stoper kome je zadatak da kliznu udicu zadrži na željenom rastojanju od glavne udice.

Najnoviji slučaj u dubrovačkoj bolnici, koja nema kapaciteta za pretragu 39 ljudi koji imaju indikaciju za rak debelog crijeva, opet pokazuje kako je zdravstvo na koljenima, a stanje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je doslovno beznadno. Most smatra da je u najjužnijoj županiji situacija posebno zabrinjavajuća, jer su nedostatak liječnika i podkapacitiranost već dugo zabrinjavajući. - ističe se danas u priopćenju Mosta.

- Opća bolnica Dubrovnik pod sobom ima cijelu županiju i ogromni broj turista tijekom sezone, s tim da ne može zbrinuti ni dubrovačke pacijente. Ovaj slučaj da se u sklopu Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva detektiraju oboljeli, ali za kolonoskopiju nema termina, otkrivaju da dubrovačka bolnica ima samo dva gastroenterologa. A kroničan nedostatak liječnika svake godine je sve vidljiviji i situacija može biti samo još gora. I za liječnike i za pacijente!. - rekao je politički tajnik Mosta Nikola Grmoja.

Istaknuo je kako se ministar Kujundžić pravi da ne vidi koliko je situacija u zdravstvu teška i tvrdi da je sve u redu.

- Ministra nije briga sto natječaji za specijalizacije ostaju nepopunjeni, što su medicinske sestre izuzetno opterećene zbog kroničnog nedostatka čemu svjedoče stalno otvoreni natječaji i što je gorući problem nedostatak nacionalne strategije upravljanja ljudskim resursuma u zdravstvu. Ministra očito nije briga ni što nitko ne dolazi u bolnicu u Dubrovniku, jer je to grad s visokim životnim troškovima. Ministar Kujundžić odavno je trebao otići. Zbog ovakve situacije u županiji, u kojoj ništa ne poduzima, treba otići i župan Dobroslavić!. - rekao je Grmoja.

D.M.