Prikazujem sadržaj po oznakama: misa

Svečano je jutros bilo ispred crkve sv. Vlaha na Gorici u Dubrovniku gdje su se na otvorenom i uz poštivanje epidemioloških mjera okupili štovatelji sv. Vlaha kako bi, kako to tradicija nalaže, posljednjeg dana feste iz Grada pošli na Goricu slaviti euharistiju, a nakon Gorice vratili se u Grad i u podne sudjelovali na zatvaranju Parčevog slavlja. Misu na Gorici predslavio je fr. Mihovil Žuljević-Mikas, župnik župe Svetog Križa u Gružu. Prije početka mise gradski barjaci pozdravili su povijanjem Parčevu crkvu, a nakon mise vjernici koji to nisu učinili mogli su se grličati.
 
Pročitano evanđelje govori o jednom od najžilavijih čovjekovih neprijatelja, a taj neprijatelj zove se strah, kazao je propovjednik opisavši strah, uz ostalo, kao nešto što sputava i ograničava, uznemiruje, potpuno razoružava čovjeka te ga može dovesti do očaja i beznađa.
 
Spomenuo je i kako se u ovom vremenu nalazimo u toj atmosferi straha uzrokovanog što pandemijom, što potresom. Postoje razne vrste strahova, nastavio je nabrajati gruški župnik, a i svaka osoba ima svoje osobne strahove, od neuspjeha, napuštenosti, od neprihvaćanja, od vlastite prošlosti, od pogrešaka koje smo učinili, od obzira, tuđih prosudbi i pretpostavki…
 
Najveći strah koji čovjek ima je strah od budućnosti, ustvrdio je župnik Žuljević-Mikas. „Ona je uvijek ona nepoznanica s bezbroj različitih scenarija koji unatoč svim našim naporima, volji i vještinama življenja često izmiču našim kontrolama.“
 
Nastavljajući svoje promišljanje gruški župnik je kazao kako se onda čovjek s pravom može i mora zapitati postoji li sudbina, jesmo li predodređeni za nešto unatoč našoj volji i željama. Ilustrirao je situaciju sažetkom onoga što se čita u medijima, a iz čega se vide brojne životne nepravde poput toga da lopovi i ubojice često prolaze nekažnjeno, a najčešće stradaju nevini i sl..
 
Sa sumnjom raste i strah, te dolazi do nepovjerenja u ljude i naše vlastite mogućnosti, pa onda i do nepovjerenja u Boga. „Pitamo se onda gdje je taj Bog o kojem toliko slušamo svake nedjelje, o njegovoj silnoj ljubavi za nas, zašto taj Bog ne reagira, zašto ne učini nešto“, kazao je propovjednik te odgovor ponudio na temelju pročitanog evanđeoskog teksta.
 
Isus svoje učenike ohrabruje svjestan svih teškoća s kojime će se susretati i kaže im da se ne boje. Isus im to govori kao Bog koji je čovjekom postao i sam proživio strah. On se, kao svaki čovjek, užasavao spoznaje kako će biti ubijen, no taj strah je nadvladao pouzdanjem u volju nebeskog Oca.
 
U tome je veličina Isusovih riječi, ustvrdio je propovjednik. Isus te riječi nije tek izgovorio nego i proživio i dokazao ih „kao uspješan recept za svakog onoga koji se zove njegovim imenom“. Spomenuo je i Božju brigu za svakog čovjeka pojedinačno, što čovjeku može zvučati nevjerojatno i apstraktno.
 
„'Ne bojte se!' Teške su to riječi za provariti i prihvatiti. Isus je pokazao kako pouzdanje u Božju providnost vodi nadvladavanju straha, nadvladavanju progonstva, nadvladavanju nepravde i u konačnici nadvladavanju same smrti“, istaknuo je predvoditelj slavlja i nastavio: „To je, nasljedujući Isusov primjer, pokazao i naš parac sv. Vlaho kad je za vrijeme Licinijeva progona podnio mučeništvo za vjeru u Isusa Krista. Oni koji ubijaju tijelo duše ne mogu ubiti. Konačni gospodari života i smrti nisu oni nego je to Bog u kojega poput sv. Vlaha trebamo staviti svoje pouzdanje, da će našu vjernost nagraditi vječnom srećom kada se jednom nađemo pred njegovim milosrdnim licem.“
 
Propovjednik je naveo i riječi o snazi optimizma njemačkog teologa Dietricha Bonhoeffera, iz nacističkog zatvora dok je čekao pogubljenje: „Optimizam je životna snaga da se nadamo tamo gdje se drugi predaju sudbini, snaga da idemo dalje kada se čini da je sve pošlo po zlu, snaga da podnosimo udarce, snaga koja nikada ne prepušta budućnost protivniku nego je uvijek na sebe preuzima.“
 
Na kraju je potaknuo sve štovatelje sv. Vlaha da im svečev primjer bude poticaj za život u slobodi i bez okova straha, da daju sve od sebe da bi u njima zavladao kristoliki optimizam koji će buditi radost i u njima i onima oko njih.
 
Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor župe sv. Mihajla, župe na čijem području se nalazi ova crkva. Čitatelji na misi bili su: Gordana Gavrilica, Blaženka Bračun i Sandra Kapetanović, dok je psalam otpjevala Sanja Čorak. Evanđelje je navijestio dugogodišnji rektor zborne crkve sv. Vlaha u Gradu mons. Toma Lučić, sada umirovljeni svećenik.
 
Župnik župe sv. Mihajla don Robert Ćibarić izrekao je riječi zahvalnosti svim sudionicima slavlja na Gorici sv. Vlaha. Na misi su sudjelovali i članovi Bratovštine festanjula među kojima i ovogodišnji festanjuli Ivica Đurđević-Tomaš i Ivica Vrlić, te Dubrovački trombunjeri. Misi na Gorici nazočili su i predstavnici gradske i županijske vlasti.
 
Crkva sv. Vlaha na Gorici spominje se još u 13. stoljeću, a sadašnja crkva izgrađena je u 19. stoljeću te je doživjela više obnova. Nakon posljednje obnove crkva i oltar su blagoslovljeni prije deset godina, 2011. godine, upravo na proslavi sv. Vlaha na Gorici.
 
A.T./Dubrovačka biskupija

Objavljeno u Aktualno
Označeno u

Dan Grada Dubrovnika i proslava Feste sv. Vlaha, zaštitnika Grada i Dubrovačke biskupije, ove godine će se, kako je već najavljivano, zbog epidemioloških razloga proslaviti uz određena ograničenja, poštujući propisane epidemiološke mjere.
 
Pozivaju se svi građani da ove godine proslavu Feste prate iz svojih domova putem interneta i televizije. Za tu potrebu otvorena je posebna web stranica www.festa2021.hr na kojoj će se u cijelosti prenositi crkveni program Feste.
 
Isto tako, svečana sjednica Gradskog vijeća uz Dan Grada na Kandeloru 2. veljače, prenosit će se na na web stranici Grada Dubrovnika.
 
Grad Dubrovnik i Dubrovačka biskupija zatražili su upute od Nacionalnog stožera civilne zaštite, kako bismo unutar epidemiološke situacije u kojoj se nalazimo, mogli nastaviti tisućljetnu tradiciju proslave Feste sv. Vlaha, koja je od UNESCO-a zaštićena kao nematerijalna svjetska baština. Prema odredbama i preporukama Nacionalnog stožera na svim dijelovima proslave Feste sv. Vlaha za sve je obavezno nošenje maski na svim otvorenim prostorima kao i održavanje fizičkog razmaka od 2 metra. Služba civilne zaštite i redarstva Grada Dubrovnika vodit će računa o poštivanju propisanih odredbi na svim prostorima unutar povijesne jezgre.
 
Na središnjem euharistijskom slavlju i procesiji, sukladno odluci nacionalnog Stožera, dopušteno je sudjelovanje 250 osoba. Zbog toga će prostor od Katedrale do Sponze biti ograđen i moći će se ulaziti samo s akreditacijom.
 
Prema podijeljenim akreditacijama na misi i procesiji sudjelovat će ukupno 90 barjaktara, predstavnika župa i bratovština koji tradicionalno sudjeluju na Festi. Uz njih bit će prisutni članovi bratovština Festanjula i Presvetog Sakramenta, koji sudjeluju u samoj organizaciji, kao i najuži predstavnici Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije. Broj časnih sestara, biskupa, svećenika i redovnika također je ograničen.
 
Grad Dubrovnik poziva sve poslodavce, društva i ustanove s područja Grada Dubrovnika da u srijedu 3. veljače 2021. godine svojim djelatnicima, a s obzirom na epidemiološke uvjete, ove godine omoguće proslavu Feste u krugu njihovih obitelji.
 
Festa sv. Vlaha tradicionalno je vezana uz obred grličanja. Stoga Dubrovačka biskupija poziva vjernike da se kroz tjedan grličaju u svojim župama i crkvama.
 
Svjesni smo da ovogodišnja Festa ne može biti proslavljena u svom punom sjaju, ali nastojmo, unatoč tome, „uz barjaka vijor i zvona svečani zvuk“, zajedno, gdje god bili, uzdignuti svoja srca Parcu, utječući se trajno pod njegov zagovor.   
 
Živio sv. Vlaho!

Grad Dubrovnik

Objavljeno u Aktualno
Utorak, 29 Rujan 2020 20:30

Misa uz Dan policije

Na sam dan blagdana sv. Mihaela arkanđela, zaštitnika policajaca, danas je u crkvi sv. Mihajla u Dubrovniku održana sveta misa na kojoj su, pored vjernika iz župe sv. Mihajla, tradicionalno prisustvovali djelatnici i policijski službenici Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

Ovogodišnji predvoditelj slavlja bio je velečasni Odilon Singbo, beninski rimokatolički svećenik i misionar u Hrvatskoj, autor meditativne literature i prvi sveučilišni kapelan Hrvatskog katoličkog sveučilišta koji je u svojoj nadahnutoj propovjedio istaknuo sličnost uloge sv. Mihajla i policije koji su zaštitnici i uspostavljaju red da bi ljudi mogli bezbrižno živjeti.

dpp

Objavljeno u Aktualno
Označeno u
Subota, 15 Kolovoz 2020 22:11

Misa i procesija uz Veliku Gospu

Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije 15. kolovoza pred katedralom Velike Gospe u Dubrovniku dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predslavio je večernje pontifikalno misno slavlje prije kojeg je, pred zavjetnom Marijinom slikom koja se posebno časti u katedrali, izmolio Posvetu Bezgrešnom Srcu Marijinu pred likom Gospe od Porata. U svečanoj procesiji sa slikom Gospe od Porata vjernici su, uz poštivanje epidemioloških mjera, krenuli nakon mise do gradskog porta gdje je biskup blagoslovio luku, barke i brodove moleći i za sve one koji upravljaju njima i drugim prometnim sredstvima kao i za sve putnike.

Poniznost i usmjerenost prema bitnom

Spomenuvši na početku propovijedi kako živimo u specifičnom vremenu pandemije koja je sa sobom donijela puno negativnih posljedica biskup je kazao da, koliko god da to čudno zvuči, moramo priznati da u ovoj pandemiji ima i nešto pozitivno, te naveo dvije stvari: poniznost i usmjerenost prema bitnome.
 
O tome je kazao: „Prva pozitivna posljedica pandemije je poniznost. Mislili smo da sve imamo u rukama, a pandemija nam je pokazala da je to bila zabluda. Jedan obični sićušni virus nam je pokazao kako je krhka naša moć. I učinio nas je poniznima. Druga pozitivna posljedica pandemije je usmjerenost prema onom što je bitno. Nemamo više vremena za gubiti vrijeme na nebitne stvari. Ona nam je otkrila da od onog što smo mi smatrali bitnim postoji nešto puno važnije. Primjerice da je puno važnije od onog imati, biti.“

Zatim je istaknuo kako je jedno od bitnih otkrića za koje možemo zahvaliti pandemiji „važnost i ljepota obitelji kao Crkve, ali i Crkve kao obitelji“, također vrijednost i važnost ovih novih medija koje smo i mi u Crkvi, zahvaljujući pandemiji otkrili i vidjeli da mogu biti pozitivni.
 
Što je Mariji bilo bitno?
 
Poniznost i usmjerenost prema onom što je bitno, koje prepoznajemo kao pozitivne posljedice pandemije, su također i poruke Gospina života i svetkovine njezinog uznesenja, nastavio je biskup.
„I Gospa nas uči poniznosti. Ona se ne hvasta svojim izabiranjem biti 'majka Gospodina mojega', kako ju je oslovila Elizabeta, i 'velikim djelima' koja joj učini Gospodin, nego u odgovoru na te pohvale priznaje svoju 'neznatnost'. I u svojom poniznosti nas usmjerava prema onome što je bitno. A za nju nije bitno ono što ona čini i može činiti, nego ono što u njoj i po njoj čini Bog. Bitan joj je odnos s Bogom, njegova, a ne njezina, volja.“
Dodao je kako je zato ona „blagoslovljena među ženama“, i zato je mogao biti „blagoslovljen plod (njezine) utrobe.“
 
Nastavljajući razmišljanje nad evanđeoskim ulomkom svetkovine i povezujući ga s ovim što je Mariji bitno biskup Uzinić je kazao kako Marija, istovremeno, dok hita u Gorje, „pokazuje da joj je još netko bitan, da joj je bitan čovjek, njegovo dobro, njegova potreba“.

Kako onaj „čovjek“ još nerođeni, koji je istovremeno i Bog koji je u njezinoj utrobi i treba njezinu ljubav i skrb, tako i onaj čovjek, Elizabeta, kojemu hrli ususret, čovjek za kojeg zna da je potreban njezine pomoći i blizine, tople riječi i zagrljaja.

„To svoje bitno, koje želi i nama staviti na srce, Marija je uklopila i u hvalospjev svoje duše koja veliča Gospodina i klikće Bogu jer je u njezinom životu i u svom odnosu prema njoj preokrenuo svjetski poredak. Ono što je bitno za svijet, umišljenost oholih, prijestolja silnih i bogatstvo bogatih, on je u Mariji učinio bezvrijednim. I istovremeno ono nebitno za svijet, neznatnost, glad i odbačenost siromašnih i isključenih, uzdigao do nebeskih visina.“

U Marijinom hvalospjevu čujemo Isusov govor na gori.
 
U Gospino bitno spada i uznesenje na nebo koje danas slavimo, ustvrdio je biskup, a ono je bitno i za nas.


„Upravo ono je, njezinim riječima kazano, Božji pogled na njezinu neznatnost i način na koji on na njoj dovršava svoja velika djela. Ali njezino uznesenje nije bitno samo za nju. Ono je bitno i za nas. Potpuno zajedništvo s Bogom koje je njezina sadašnjost, to je ono što danas slavimo, u nadi je naša budućnost.“

Potkrijepio je to riječima sv. Pavla koji piše da ćemo to zajedništvo s Gospodinom postići „svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi.“

„Krist je prvina uskrsnulih i Marija je prvina otkupljenih, prva od onih koji su kao Krist. Ona je naša Majka, ali i naša predstavnica, naše sestra... I prva od nas, otkupljenih, koja je dušom i tijelom postigla nebo.“ - naveo je biskup i riječi pape Franje.
 
A tko je naš bližnji?
 
Da bi uznesenje dušom i tijelom na nebo kao Gospino bitno, moglo biti i vjernicima bitno, biskup Uzinić je naglasio kako „naše bitno mora postati onaj sustav vrijednosti o kojemu ona govori i koji živi“.
 
„Bog koji s nama, kao i s Gospom, ima svoj plan ljubavi i služenja i njegova volja te bližnji i njegova potreba, i u našem životu trebaju postati glavna pokretačka snaga“, kazao je dubrovački biskup i nastavio: „Znamo tko je Bog, ali često ne znamo tko je naš bližnji. A tko je naš bližnji? Naš bližnji je svatko tko je potreban. Bližnji nam je onaj koji još nije rođen i kojemu smo dužni pružiti potrebnu zaštitu i štiti pravo na život, kao što su naš bližnji i žene izložene nasilju, unutarnjim i vanjskim pritiscima, koje nažalost pritisnute okolnostima ponekad donose odluku da život prekinu.
Bližnji nam je član naše obitelji ili susjed koji je upao u probleme, kao što nam je to i migrant koji se, u pokušaju da pronađe bolji život, guši u prtljažnom prostoru kamiona ili mu prijeti potonuće usred uzburkanog mora. Bližnji nam je onaj dobar mladić i dobra djevojka koji treba našu pomoć i stipendiju da bi završio studij, kao što su to jednako tako i onaj mladić ili djevojka od kojih se okrećemo, koji se gube zarobljeni ovisnošću o alkoholu, drogi, kocki… Bližnji nam je i onaj koji dijeli naše stavove, pripada istoj Crkvi, narodu, stranci, kao i onaj koji nije 'naš', koji drugačije misli, vjeruje, živi. Bližnji nam je i onaj osamljeni par naših očeva i majki ili djedova i baka, ili često samo jedno od njih, koji čekaju naš poziv, posjet, našu lijepu riječ, kao što su nam bližnji i druge starije osobe i bolesnici koje svojim odgovornim ponašanjem trebamo pokušati sačuvati od zaraze i pomoći da im se pruži potrebna skrb.
I jedne i druge, kao njihovi bližnji, možemo zagrliti telefonskim pozivom, sjećanjem, molitvom, čak i pjesmom, upravo onako kako klape poziva inicijativa Vijeća za život i obitelj HBK pozivajući ih da im pjesmom pod prozorima pokažu da nisu sami i zaboravljeni. Naravno, bližnji su nam i drugi, članovi vlastite obitelji za koje smo se pozvani brinuti, društvo koje smo dužni obogaćivati ugrađujući u njega svoje sposobnosti, vodeći pri tom računa da je važniji čovjek od ekonomije, a skladu s tim i demografski oporavak o kojemu se malo govori, a svake godine nas je po jedan grad manje, od onoga ekonomskog o kojemu se stalno govori. Bližnji su i članovi Crkve kojoj pripadamo, počinjući za nas od ove naše dubrovačke Crkve koja na svom sinodalnom putu traži načine kojim putem ići i kako to, u otvorenosti Duhu Svetome i iščitavajući znakove vremena, činiti u zajedništvu, suradnji i suodgovornosti svih, kao što su nam bližnji i članovi drugih manjinskih Crkava i vjerskih zajednica, koje trebamo poštivati i s njima surađivati u dobru.“

Prestanimo trošiti vrijeme na nebitno

Pojasnivši tko su sve bližnji na čije potrebe vjernici su pozvani odgovoriti, biskup Uzinić je na kraju potaknuo vjernike da iskoriste priliku koju im nudi ovo vrijeme i ovaj blagdan kako bi ponizni pred Gospodinom i služeći u ljubavi svojim bližnjima, „prestali trošiti svoje vrijeme, sposobnosti, svoj život, na nebitno i živjeti i slijediti ono što je bitno“. Poticaj za to može im biti Gospa i njezina sudbina, „ona sudbina na nebo uznesene za koju smo i mi stvoreni i kojoj se i mi nadamo“.
„Gospa je naša Majka, ali je i jedna od nas, naša sestra. Kao naša Majka nas zagovara, a kao naše sestra nam je primjer u poniznosti i usmjerenosti onom što je bitno. I dokaz da se biti ponizni i usmjereni na bitno isplati i u ovom životu, koji zato nije lišen pravih radosti, ali i u životu nakon ovoga života, životu za koji smo stvoreni, životu u Bogu i s Bogom, životu koji s vjerom i zauzetom ljubavi u nadi čekamo.“ - zaključio je biskup Uzinić.
 
S biskupom je koncelebrirao rimokatolički biskup iz Kijevsko-žitomirske biskupije u Ukrajni Vitalii Kryvytskyi koji ovih dana boravi u Hrvatskoj, generalni vikar don Hrvoje Katušić, pastoralni vikar don Ante Burić, katedralni župnik don Marin Lučić te drugi svećenici. Na misi su aktivno sudjelovali dubrovački sjemeništarci i bogoslovi, a predstavnici gradske i županijske vlasti, pravoslavne parohije i drugih ustanova su također nazočili proslavi Velike Gospe ispred katedrale. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom Maje Marušić i uz pratnju Darka Kristovića.
 
Sliku Gospe od Porata ove godine u procesiji su nosili pomorci Zvonimir Cetinić, Damir Baričević, Miho Kristić, Ivo Bošković, Baldo Smrdelj i Željko Pulić.

Angelina Tadić

Objavljeno u Aktualno

Načelnik Policijske uprave dubrovačko – neretvanske Ivan Pavličević na današnjoj konferenciji za novinare županijskog Stožera CZ uputio je poseban apel, odnosno upozorenje svećenicima da se pridržavaju mjera koje je propisao Nacionalni stožer civilne zaštite.

- U tjednu smo kada se slavi najveći kršćanski blagdan Uskrs i imamo dojave od strane građana kako svećenici eventualno mogu ili su već puštali preko razglasa mise i na taj način određeni broj osoba se skuplja na otvorenom prostoru. - kazao je Pavličević.

- Dakle mali broj osoba na otvorenom prostoru nije zabranjen, ali svakako neko grupiranje se neće dozvoliti pa da ne bi do toga došlo mi ovim putem apeliramo da se takva događanja izbjegnu. - rekao je načelnik PU dubrovačko – neretvanske Ivan Pavličević.

dm

Objavljeno u Aktualno

Biskupi Splitske metropolije su svim svećenicima, redovnicima i redovnicama i svim vjernicima metropolije 13. ožujka uputili odredbe u svezi s opasnošću od zaraze koronavirusom (SARS-CoV-2) i bolesti koju uzrokuje (COVID-19). Dokument donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre!

Zbog vrlo složene situacije u svijetu izazvane koronavirusom (COVID-19), kao i zabilježenih slučajeva ove bolesti u Hrvatskoj, mi, biskupi Splitske metropolije, smatramo svojom dužnošću sve vas pozvati na veći oprez i odgovornost u kontaktima s drugim osobama kako bismo zaštitili sebe i druge. Ovisno o situaciji u pojedinoj državi, u nekim biskupijama su u potpunosti zabranjena misna slavlja, dok je u nekim biskupijama ograničen dozvoljen broj ljudi unutar crkve, kako bi se smanjila opasnost širenja ovoga virusa.

Naš Gospodin, kako čitamo u evanđeljima, uvijek je bio najbliži bolesnima i ostavljenima. Zato je u ovom vremenu osobito važno da Crkva bude blizu najugroženijima, vodeći se riječima Drugog vatikanskog koncila koji ističe da je „radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika.“ Ovo se danas posebno odnosi na našu brigu oko onih koji su u našem društvu ugroženi zbog opasnosti od zaraze i na našu dužnost da učinimo sve što je u našoj moći kako ne bismo bili uzrok širenja zaraze.

Sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici o odnosu vjere i razuma naglašava da je „Crkva najdublje uvjerena da se vjera i razum uzajamno pomažu“. Zato ne smijemo suprotstavljati vjeru znanosti, nego ovoj situaciji trebamo pristupiti vjernički odgovorno. Sve pozivamo na molitvu – osobito tijekom misnih slavlja koja su zbog koronavirusa mnogima uskraćena – i potičemo obitelji koje su „kućne crkve“ i sve vjernike na pojačanu molitvu, na pobožnosti krunice i križnih puteva u svojim domovima, na post i čitanje Božje riječi – za naš narod, za sve pogođene ovom bolešću, za one koji im služe i sve odgovorne na različitim razinama koji su pozvani u svezi s ovom situacijom donositi hrabre i odgovorne odluke. Jednako tako sve pozivamo da prate i drže se uputa Ministarstva zdravstva i drugih nadležnih službi i institucija.

Polazeći od svega ovoga i slijedeći upute nadležnih službi Republike Hrvatske, u prvom redu Stožera civilne zaštite, Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), ovim putem donosimo odredbe kojih se treba pridržavati.

1. Neka se odgode do daljnjega svi biskupijski i župni pastoralni i katehetski programi i aktivnosti, osim svetih misa i ispovijedi, što znači da se i župna kateheza neće održavati dok god traje obustava redovite nastave u osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj;

Odredbe za svete mise:

2. Sve vjernike koji zbog ove situacije u svojoj savjesti smatraju da ne mogu ili ne trebaju ići na misu, kao dijecezanski biskupi, oslobađamo dužnosti sudjelovanja na nedjeljnoj svetoj misi i potičemo ih da svetu misu prate na radiju, televiziji ili na internetu, a potičemo ih i na duhovnu pričest tako da sebi posvješćuju stvarnu Isusovu prisutnost u euharistijskim prilikama i bude želju za sjedinjenjem s Njim;

3. Neka svećenici sa simptomima povišene tjelesne temperature, kašlja, poteškoća sa disanjem, kratkog daha ne slave mise s narodom niti dijele sakramente, a ako nisu u mogućnosti pronaći zamjenu, neka se otkaže sveta misa;

4. Neka se suzdrže od dolazaka na svete mise:

- starije osobe;

- osobe sa simptomima povišene tjelesne temperature, kašlja, poteškoća sa disanjem, kratkog daha;

- osobe s kroničnim bolestima poput bolesti srčanožilnog ili dišnog sustava, šećerne bolesti, malignih bolesti;

- osobe koje su u posljednjih 15 dana boravile u područjima zahvaćenim širenjem zaraze ili su bile u doticaju s osobama koje su vjerojatno ili potvrđeno oboljele od COVID-19 bolesti;

5. Imajući u vidu veličinu pojedine crkve, neka prisutni u crkvi drže razmak (bilo kod stajanja, bilo kod sjedenja) koji preporučuje HZJZ, dok ostali mogu stajati ispred crkve;

6. Neka se, ako je moguće, svete mise slave na otvorenom;

7. Neka se, koliko je moguće, vrata crkve drže otvorenima da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve;

8. Neka se crkve redovito provjetravaju i čiste te se po mogućnosti na ulaz u crkve stave dezinfekcijska sredstva;

9. Neka se iz posuda za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i kapele ukloni blagoslovljena voda;

10. Neka se preko mise ne skuplja milostinja, a vjernike se može potaknuti da svoj prilog ostave nakon svete mise u prigodno postavljenim košaricama na izlazima iz crkve;

11. Neka se na svetim misama izostavi davanje mira pružanjem ruke;

12. Neka svećenici i ostali djelitelji pričesti obrate posebnu pažnju na dijeljenje pričesti vjernicima i neka dijele svete hostije isključivo na ruku;

13. Neka se djeci ne stavlja križić tijekom pričesti;

14. Neka svećenici i djelitelji pričesti posebnu pozornost obrate na pranje i higijenu ruku kod pripreme ciborija za misu i neposredno prije početka mise, kao i neposredno prije dijeljenja pričesti. Preporuka HZJZ je prati ruke temeljito sapunom i vodom najmanje 20 sekundi;

15. Neka se u koncelebriranim misama samo glavni slavitelj pričesti pod obje prilike, ostali samo blagovanjem Tijela Kristovog;

16. Neka se koncelebranti uzdrže svakog dodirivanja liturgijskih knjiga ili posuđa tijekom mise, tj. neka glavni celebrant obavlja sve liturgijske radnje;

17. Neka svećenici i ostali voditelji ministranata pouče ministrante kako će se, uz što manje kontakata s drugima, ponašati na misama;

18. Preporučuje se da svete mise – i nedjeljne – budu tihe mise, odnosno bez pjevanja;

Odredbe za ispovijedi:

19. Neka se ispovijeda u sakristijama ili drugim prostorijama gdje se može glasnije govoriti, a razmak između svećenika i osobe koja se ispovijeda neka bude barem jedan metar. Ako to ipak nije moguće, neka se u ispovjedaonicama preko rešetke stavi najlonska folija. Neka se ne ispovijeda u ispovjedaonicama koje su potpuno zatvorene;

20. Neka župnici, rektori crkava i upravitelji samostanskih crkava već sada potaknu vjernike na ispovijed prije Uskrsa. Neka se u tu svrhu, poštujući gore navedene odredbe za ispovijed, ponude vjernicima na dnevnoj ili tjednoj bazi više termina za ispovijed kako bi se neposredno prije Uskrsa izbjeglo okupljanje velikog broja ljudi.

Već sada koristimo priliku zahvaliti svima onima koji se brinu za nas, a osobito onima koji se brinu za oboljele. Svaka nepogoda i bolest je kušnja za nas. No, ne smijemo očajavati. Sve vas pozivamo da budete hrabri i postojani u osobnoj molitvi kako bismo sačuvali postojanu vjeru u Božje milosrđe i providnost. Još jednom sve vas pozivamo na molitvu, odgovornost, strpljenje i razboritost u ovoj situaciji.

Neka se odredbe ovog dekreta izvjese na oglasnim pločama i pročitaju vjernicima prije početka svetih misa Treće korizmene nedjelje. U privitku Vam dostavljamo i preporuku Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te vas pozivamo da pratite objave na službenim stranicama HZJZ-a.

Ove odredbe stupaju na snagu od nedjelje, 15. ožujka 2020., te vrijede do opoziva ili do izdavanja novih mjera. Stupanjem na snagu ovih odredbi opozivaju se ranije dijecezanske odredbe izdane u svezi s opasnošću od zaraze koronavirusom.

Sve vjernike i ljude dobre volje stavljamo pod moćni zagovor naše nebeske Majke – Blažene Djevice Marije i naših svetih zaštitnika: Dujma, Vlaha, Mihovila i Stjepana.

U Kristu vam odani.

Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit

Mate Uzinić, dubrovački biskup

Tomislav Rogić, šibenski biskup

Petar Palić, hvarski biskup

Objavljeno u Aktualno
Ponedjeljak, 03 Veljača 2020 17:00

Središnja misa uz Festu sv. Vlaha

Središnje pontifikalno euharistijsko slavlje u Dubrovniku, na svetkovinu dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha 3. veljače predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić.

Misa je slavljena ispred dubrovačke katedrale u koncelebraciji još devet (nad)biskupa i sedamdesetaksvećenika, brojnih redovnica i redovnica, hodočasnika iz drugih župa kao i iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja,brojnih vjernika štovatelja sv. Vlaha. 

Sv. Vlaho je za Dubrovnik više od zaštitnika

Dubrovnik je sv. Vlaha izabrao kao svoga zaštitnika još prije 11 stoljeća. Kroz sve to dugo vrijeme grad je imao podosta svojih stradanja, ali je još uvijek tu zajedno sa svojim zaštitnikom, kazao je u uvodu propovijedi biskup Križić te dodao: „On je ovaj grad štitio bolje od njegovih prekrasnih zidina i utvrda. Sveti je Vlaho za Dubrovnik i više od zaštitnika: on je na neki način identitet ovoga grada. Njegov lik, kao lik nekog svemoćnog stražara, bdije nad ulaznim vratima grada i jamči sigurnost njegovim sadašnjim i budućim naraštajima. On je simbol postojanja i slobode, ali i jamac neuništivosti ovoga grada.“
 
Rekavši kako se sv. Vlahu, kao i o drugim mučenicima iz toga vremena, ne zna puno jer gotovo da nije bilo ljudi koji su mogli napisati njihovu biografiju, propovjednik je kazao da je „do nas došla predaja njihova velikog štovanja i iskustvo njihova moćnog zagovora“. Sv. Vlaho, biskup i mučenik, svojim je životom, i napose svojim mučeništvom zbog Isusa, ostavio snažan dojam na kršćane svoga vremena, te se njegovo štovanje brzo širilo po cijeloj Crkvi.

Snaga mučenika za život Crkve

Mučenici su bili velika snaga Crkve u njezinim počecima kada je proživljavala najteže kušnje i stradanja, i kada je mogla preživjeti samo snagom mučeništva, nastavio je biskup ustvrdivši da „dok Crkva bude imala mučenika vrata je paklena neće nadvladati“. Razdoblje mučenika nisu samo prva stoljeća kršćanstva, nego to razdoblje zapravo nikada nije niti prestalo. I sv. Vlaho je postao mučenik poslije više godina od Milanskog edikta koji je kršćanima bio proglas slobode.
 
„Crkva ne poznaje neko razdoblje kada nije morala davati mučenike. Nije to bilo u svim krajevima svijeta, ali je uvijek negdje bilo“, kazao je biskup Križić te naveo podatak organizacija „Open Doors“ od 15. siječnja ove godine u izvještaju „World Watch List 2020“ gdje je istaknuto kako je progon kršćana u čak 73 zemlje svijeta na visokoj razini, te da je više stotina osoba ubijeno zbog vjere.
 
Govoreći o mučeništvu koje je bilo cijena rasta Crkve u prošlosti, a to je i u sadašnjosti i u budućnosti, biskup je naveo poznatu Tertulijanovu tvrdnju da je krv mučenika sjeme novih kršćana te skrenuo pozornost kako progonstvo kršćana nije nastalo zato što su kršćani dizali ustanke protiv vlasti ili zbog nekog njihova kriminalnog djelovanja, nego isključivo zbog vjere u Isusa. Kršćanski pisac Tertulijan krajem drugog stoljeća se obraća rimskoj vlasti s pitanjem: zašto progone i ubijaju kršćane iako im ne mogu dokazati nikakvu krivnju? A potom dodaje: „Svakim danom sudite tolike zatvorenike i toliko ih je osuđeno na smrt zbog ubojstava ili kriminala. Recite mi kada ste to osudili nekog kršćanina kao ubojicu ili kao džeparoša ili kao razbojnika ili kao kradljivca u toplicama. Nitko od takvih nije bio kršćanin. A ako je slučajno bio netko takav mi ga samim tim ne priznajemo kršćaninom“.
 
Primijetivši kako je kršćanski moral bio iznimno strog gospićko-senjski biskup je dodao: „Kamo sreće da i danas možemo ustvrditi nešto takvoga, tj. da nema kršćana među kradljivcima, među razbojnicima, među korumpiranima, i sl. U prvoj Crkvi nemoralnog kršćanina zajednica vjernika nije više priznavala kršćaninom.“
 
Biskup je naveo i citati iz apostolskog pisma „Ulaskom u novo tisućljeće“ pape Ivana Pavla II..: „Crkva je u svojim mučenicima uvijek otkrivala sjeme života. 'Krv mučenika sjeme je novih kršćana', taj slavni zakon koji je izrekao Tertulijan pokazuje se uvijek istinitim na ispitu povijesti.
 
Neće li biti tako također i za stoljeće i tisućljeće koje započinjemo? Možda smo bili previše naviknuti misliti na mučenike u pomalo dalekim pojmovima, gotovo kao da se radi o kategoriji prošlosti, povezanoj osobito s prvim stoljećima kršćanskog doba. Jubilejski spomen otvorio je iznenađujuće prizorište pokazujući naše vrijeme izrazito bogato svjedocima koji su na ovaj ili onaj način znali živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva, često do pružanja najuzvišenijega dokaza krvlju. U njima je Božja riječ, posijana na dobru tlu, donijela stostruki rod. Svojim su nam primjerom pokazali i gotovo poravnali put budućnosti. Nama ne ostaje drugo doli, s milošću Božjom, krenuti njihovim stopama“ (br. 41).
 
Naglasivši sintagmu da kršćanima ne ostaje drugo nego „krenuti stopama mučenika“, biskup Križić je dodao kako nema pravog kršćanstva bez mučeništva i objasnio da se „ne misli samo na mučeništvo krvlju, nego na mučeništvo ljubavlju i služenjem“.
 
Povezujući te misli s pročitanim evanđeoskim ulomkom u kojem Isus kaže da ako tko hoće ići za njih neka se odreče samoga sebe, uzme svoj križ i ide za njim, propovjednik je potaknuo okupljene vjernike na promišljanje o tome je li Isus s ovim prezahtjevan kada traži žrtvovanje života, odnosno je li ovo zbilja moguće svima ili je ostvarivo samo nekim izvanrednim osobama. Ustvrdio je da, s obzirom na to da se Isus obraća svima to znači da je moguće svakome tko želi biti autentičan i tko je spreman platiti određenu cijenu tog postignuća. 

Živjeti ljubav

U nastavku propovijedi biskup Križić je podrobnije objasnio značenja Isusovih zahtjeva: odreći se samih sebe; uzimati danomice svoj križ; ići za Isusom, slijediti ga.
 
Tumačeći prvi Isusov zahtjev ‘odreći se samih sebe’, kazao je da to ne znači zanemariti i zapustiti sebe, ne voditi brigu o sebi ili, ne daj Bože, mrziti samog sebe. „Odreći se sebe znači odreći se egoizma, odreći se želje biti 'centar svijeta'. Ili u pozitivnom smislu to znači: biti velikodušan, biti čovjek za druge sa iskrenom željom da i drugi pored tebe budu sretni. Jednom riječju to znači: živjeti ljubav,“ pojasnio je biskup te dodao da je taj Isusov zahtjev nešto posve normalno „jer se bez ovoga ne može ostvariti ni jedna osoba, ni jedna obitelj, ni jedno društvo. Čovjek ne može doživjeti istinsko ispunjenje i sreću ako se ne zna darivati, ako se ne zna raspoklanjati za druge“.
 
Potkrijepio je to mislima psihoanalitičara Eriha Froma koji je kazao da je glavni izvor nervoze i nezadovoljstva kod čovjeka u pomanjkanju ljubavi prema drugima. „Za mnoge koji zbog toga završe u depresiji nije rješenje, kako veli on, samo ih smjestiti u bolnicu, nego treba osobi pomoći da se otvori ljubavi i darivanju. Čovjek kada se daje, on se ispunja.“
 
Dodao je tom i misli ruskog pisca Dostojevskog koji u djelu „Braća Karamazovi“ predstavlja jednu ženu koja se tuži starom monahu Zosimu da ju neprestano progoni opsesija smrti. „Starac joj kratko odgovara: 'Ljubi i tvoje će opsesije nestati'. To znači: 'Čini nešto dobroga za druge i u tebi će rasti život, a ne opsesija smrti'“.
 
Nadalje je biskup Križić kazao kako se lako u Bibliji može uočiti kako i Bog, kada želi nekome nešto veliko dati, uvijek prije toga od njega nešto zatraži. Pa makar čašu vode kao od Samarijanke.
 
„Nije to stoga što je naš Bog egoista, nego zato što osoba može primiti samo ako se otvori. Stisnuta ruka, ali i stisnuto srce, ne može ništa primiti. Čovjek se otvara kada se daje, kada se poklanja. Tada je sposoban i primiti. Vidimo kako je ovaj Isusov zahtjev human, čovječan. Istina, ovo nije lako postignuće, zahtjeva žrtve, ali daje čovjeku neizmjerno više“, protumačio je biskup Isusov prvi zahtjev.

U patnji se čovjeku otkrivaju mnoge važne životne poruke

Govoreći o drugom Isusovom zahtjevu 'uzimati danomice svoj križ' biskup je kazao kako su u ljudskom životu poteškoće i patnje neizbježne, ali ih se ne smije gledati samo kao ljudske nesreće. „Puno puta nam patnje mogu postati objave, otkrića, važne poruke s obzirom na život koji treba u nečemu mijenjati. Tako su nam patnje često poziv da postanemo više ljudi, da postanemo bolji, plemenitiji“, objasnio je te dodao: „Bog se često služi baš patnjom da nas pouči, korigira, jer smo u patnji najosjetljiviji i najpozorniji. Koliko god može zvučati čudno, ali je istinito: najviše obraćenja ljudi se događalo u patnji; najjače susrete s Bogom i otkriće Boga ljudi su doživljavali baš u patnjama.“
 
Kazao je također kako puno osoba koje su u patnjama samo kukaju, dio nažalost psuje, proklinje i bijesni, no patnja s tim ne postaje ništa lakša nego teža. „Tako nošena patnja neće nikoga oplemeniti, i neće dati mogućnost da se u njoj otkriju mnoge važne životne poruke“, poručio je.
 
Isus ne govori da treba tražiti životne križeve ili patnje, nego da ljudi nose ono što im život donese, „svoj križ“. Svatko u svom životu i svom radu ima svoje patnje, svatko svoje, kazao je biskup te ustvrdio: „ Ono što izgrađuje jest: znati nositi svoje križeve, bili oni ovakvi ili onakvi, i ne dopustiti da nas oni izopače, deformiraju, ispune mržnjom i bijesom. Osoba tada postane teška za sve, napose za one s kojima živi.“
 
„Patnja uvijek nudi dvije mogućnosti: mogućnost da osobu oplemeni, da joj srce učini nježnijim i osjećajnijim, ali jednako tako patnja može osobu duhovno deformirati, isprazniti i osiromašiti. Znati nositi svoje životne kušnje, a ne izgubiti finoću i vedrinu: to je ono što oplemenjuje i posvećuje. To spada u mučeništvo ljubavi. Svi znamo kako su fine one osobe koje su puno propatile, ali nisu izgubile strpljivost ni dobrotu srca. Sigurno je jedno: čovjek koji izgubi sposobnost da trpi, izgubio je sposobnost da se promijeni, izgubio je mogućnost da postane bolji“, kazao je biskup te poručio: „Stoga uzeti svoj križ ne znači drugo nego živjeti ljubav, dobrotu, služenje. To je bio i križ Isusova života. Nije ga nosio s mržnjom i proklinjanjem, nego s ljubavlju prikazivao Bogu za ljude. Ljubav je sposobna svaki križ pretvoriti u blagoslov.“

Uvijek imati Isusov primjer pred očima

Treći Isusov zahtjev 'ići za njim, slijediti ga' je poziv svakom učeniku da ima uvijek Isusa i njegov primjer pred očima. Isus svoga učenika poziva da ljubi druge, ne više da ljubi druge kao samoga sebe – jer i sebe čovjek može ljubiti pogrešno – nego da ljubi kao što je Isus ljubio. Kriterij naše ljubavi, našeg služenja i naše zauzetosti za druge jest Isus. Ako to nije on, onda to neće biti pravi put, objasnio je gospićko-senjski biskup te ustvrdio: „Isus nam jamči da samo takav život nosi u sebi radost i mir, da samo takav život ima jamstvo vječnosti. Tko ovako gubi svoj život, on će ga imati, jer život se na ovaj način ne gubi. Blažen život koji se istrošio u služenju drugima! Gubi život onaj koji ga želi sačuvati, u smislu, da misli samo na sebe i svoje interese. Gubi život onaj koji izbjegava sve što je naporno i zahtjevno, koji izbjegava svaku žrtvu i svako odricanje za druge ili za opće dobro.“
 
Na kraju je biskup Križić je istaknuo dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha kao onoga koji je dao svoj život, i taj darovani život je postao sjeme dobra za cijelu Crkvu.
 
„On je dao svoj život u Maloj Aziji, a sjeme te svetosti je niklo i nosi plodove stoljećima u ovom prekrasnom gradu. To sjeme je dar vjere koju je ovaj grad živio od svog nastanka do danas. Ostaje uvijek pitanje: što će biti sutra? To pitanje je postavio i Isus na dramatičan način: 'Sin Čovječji kada dođe, hoće li naći vjere na zemlji?' Odgovor mora dati svatko od nas u svome srcu. Zato molimo svetog Vlaha da svojim moćnim zagovorom štiti puk ovog grada od svakoga zla, da u narodu čuva dar vjere, vjere koja je ovome gradu bila svjetiljka kroz stoljeća, da se ta svjetiljka nikada ne ugasi“, poručio je biskup Križić.
 
Kako se u ovoj crkvenoj godini poseban naglasak stavlja na poslanje djedova i baka darove na misi prinijeli su upravo djedovi i bake: Anica i Branko Daničić (iz župe sv. Petra – Boninovo), Branko i Veronika Mazarekić (iz župe sv. Mihajla – Lapad) i Frano i Stojka Šutalo (iz župe sv. Andrije – Pile). Misna čitanja i zazive molitve vjernika čitali su predstavnici različitih župa Dubrovačke biskupije, a liturgijsko pjevanje predvodili su udruženi Mješoviti katedralni zbor i zbor župe sv. Križa iz Gruža kojima je dirigirala Maja Marušić, dok je za orguljama bio Marko Palčok.
 
Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić zahvalio je na kraju predvoditelju mise dajući odgovor na pitanje kojim je propovjednik završio svoju propovijed o tome hoće li Krist kad ponovno dođe naći vjere i u ovom gradu, te da je potraživši odgovor u srcu našao ono 'hoće' budemo li po nadahnuću sv. Vlaha i dalje biti ljudi koji služe, nose svoje križeve i slijedeći Krista pomažu ih nositi i drugima. „Nismo mi izabrali sv. Vlaha nego je on izabrao nas. On je otvorio svoje srce ovom Gradu i zato ovaj Grad može uvijek ponovno otvarati svoje srce njemu i njegovim nadahnućima,“ kazao je biskup Uzinić.
 
Novi katedralni župnik don Marin Lučić pročitao je redoslijed sudionika svečane procesije koja je nakon mise krenula dubrovačkim povijesnim ulicama.
 
Na misi su u svečanoj odjeći sudjelovali festanjuli 1048. Feste sv. Vlaha dr. sc. Ivica Đurđević-Tomaš, kapetan i Ivica Vrlić, kamenoklesar, obrtnik, kao i dosadašnji festanjuli te rektor crkve sv. Vlaha mons. Toma Lučić. Mogli su se vidjeti i vjernici u različitim narodnim nošnjama iz raznih krajeva.
 
Uz biskupa domaćina i biskupa predvoditelja slavlja koncelebrirali su: mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, mons. Petar Palić, hvarski biskup i generalni tajnik HBK, mons. Tomislav Rogić, šibenski biskup, zatim mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup koadjutor, mons. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, mons. Rrok Gjonelleshaj, barski nadbiskup i apostolski upravitelj kotorski, mons. Ilija Janjić, kotorski biskup u miru, kao i provincijali i provincijalke nekih redovničkih zajednica, izaslanici drugih crkvenih poglavara. Na svečanom misnom slavlju bili su prisutni i predstavnici drugih religijskih zajednica među kojima i vladika Dimitrije Rađenović, episkop zahumsko-hercegovački i primorski. Stigao je i mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim bl. Kardinala Stepinca.
 
Na slavlje dubrovačkog Parca stigli su i visoki državni dužnosnici: predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, premijer Andrej Plenković, izaslanik predsjednika Sabora Branko Bačić, zatim ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek i drugi ministri, predstavnici raznih institucija, diplomatskog zbora, društveno-političkog i kulturnog života. Na misi je bila i potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica. Na čelu sa županom Nikolom Dobroslavićem bili su nazočni i županijski dužnosnici, a uz gradonačelnika Mata Frankovića gradski dužnosnici.
 
Angelina Tadić/Dubrovačka biskupija

Objavljeno u Aktualno
Označeno u

Na blagdan Bogojavljenja ili Sveta tri kralja 6. siječnja u dupke punoj crkvici Domino u Dubrovniku misno slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u suslavlju rektora crkve don Slavka Grubišića. Pjevanje božićnih pjesama predvodio je tamburaški orkestar s Krešimirom Magdićem, a okupljeni vjernici su se pridružili pjevajući, uz ostalo, i sve strofe božićne pjesme „U sve vrijeme godišta“.

Biskup Uzinić je u propovijedi kazao kako je blagdan Bogojavljenja vrlo maštovito prikazivan u umjetnosti pa i na području biskupije postoje mnoge slike s tom temom poklonstva triju kraljeva, odnosno mudraca koji su dobili i kraljevska obilježja. „Čovjek kao da teško razumije da se Bog utjelovio u običnom siromašnom djetetu, pa je ljudska mašta imala tu potrebu da ga izdigne iz te običnosti i učini neobičnim. Pa kad se već nije rodilo u kraljevskoj palači, onda ćemo ga učiniti kraljem tako što će mu se kraljevi doći pokloniti, dati mu darove i iskazati tu njegovu posebnost“, rekao je biskup.
 
Protumačio je i kako je tome pridonio i Matejev tekst koji ne govori o običnoj povijesti nego o povijesti spasenja, no ljudi su ga nerijetko razumijevali kao povijesni tekst. „Bog se nije želio utjeloviti niti u jeruzalemskom hramu, niti u Herodovom dvoru niti u dvoru rimskog imperatora nego se želio roditi u siromašnim jaslicama“, naglasio je biskup te naveo ovogodišnju božićnu poruku, misao sluge Božjeg Josipa Stadlera, da je to učinio zato da ga se nitko ne bi bojao, da bi ga svi mogli ljubiti.

Traženje betlehemske zvijezde

Govoreći o zvijezdi koju su mudraci slijedili biskup Uzinić je kazao kako su znanstvenici pokušali istražiti koja je to zvijezda pa su je prepoznavali u nekim zvijezdama. Kao zanimljivost kazao je da se u novije vrijeme govori da se i ovoj 2020. godini ponavlja ista konjukcija zvijezda kao iz jednog tog perioda, pa neki iz tog iščitavaju različite poruke.
 
Traženje te zvijezda je kao i traženje Noine arke, gotovo besmisleno, jer ta zvijezda jest sam Isus, poručio je biskup Uzinić. Nije to neka zvijezda na nebu o čemu na više načina svjedoči Sveto pismo. Biskup je naveo, protumačio i povezao neka od tih mjesta.
 
Zaključio je kako i prolog Ivanovog evanđelja Isusa predstavlja kao svjetlo koje je došlo na svijet, a Ivana Krstitelja kao svjedoka za to svjetlo. Sam Isus za sebe kaže da je on svjetlo.
 
„Želimo li se pridružiti mudracima nemojmo na nebu tražiti zvijezdu koja je došla u Betlehem i objavila Isusovo rođenje, tražimo je u betlehemskom djetetu položenom u jasle, običnom djetetu, kako bismo je mogli onda pronaći i jedni u drugima i biti jedni drugima odraz tog svjetla, oni koji to svjetlo svjedoče svojim životom“, naglasio je dubrovački biskup.

Krenuti novim putovima

A da bi se to dogodilo treba se dogoditi ono što se dogodilo mudracima, o čemu govori evanđeoski ulomak na Bogojavljenje, a to je „da promijenimo put, da ne idemo više starim putovima koji su tražili rješenja i odgovore u zvijezdama, što je oznaka poganskih naroda, nego da u Isusu Kristu prepoznamo svoj put“. Da to prepoznamo u njegovom životu, u onom što je on govorio, činio, načinu na koji je bio među ljudima, Bog među nama, od betlehemskog djeteta sve do križa, nastavio je biskup. „On je put. Pokušajmo zaboraviti naše stare sebične putove koji su u središte stavljali uvijek nas i naše interese kako bismo mogli konačno kretati njegovim putovima, putovima istine, ljubavi, mira.“
 
Potom je biskup kazao kako našoj Zemlji, Crkvi, domovini i svakom pojedincu želi da krenu tim novim Isusovim putem istine, ljubavi i mira te je u tom kontekstu čestitao i novom predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću.
 
„To želim i za ovu našu Zemlju. Želim joj da se prestane kretati ovim sebičnim putovima koji je iskorištavaju, koji iskorištavaju druge, kako bi doista svijet, zemlja, čovječanstvo konačno mogli krenuti putem Boga koji je u djetetu postao čovjek, da nam pokaže na koji način možemo biti novi ljudi, novi muškarci i žene.
 
To želim i za našu Crkvu, Crkvu kojoj pripadamo, koja traži putove obnove, traži načine na koji doista može nastaviti biti - a to joj je poslanje - ona koja pokazuje svjetlo, pokazuje na Isusa Krista, koja ga navješćuje riječima i svjedoči životom kršćana kojeg svi živimo na svojim razinama.
 
Želim to isto i za našu domovinu. Koristim priliku dok govorim o ovom novom putu za našu domovinu, da čestitam našem novom predsjedniku, koji je između ostalog u svom pobjedničkom govoru rekao i ovo: ' Ja od danas radim posao i živim posao drukčije od ovoga do sada'. Rekao je da želi krenuti novim putem. Želim doista njemu da ustraje na tom novom putu. S tom željom želim naravno da i cijela naša domovina krene novim putem, putem koji će biti put koji nam je pokazao Isus Krist, a to je put mira, ljubavi, zajedništva, služenja, put koji ne stavlja u središte sebe i svoj interes nego se stavlja na raspolaganje i služenje drugima.
 
Naravno da i svakom od nas pojedinačno želim da krenemo tim putem“, kazao je dubrovački biskup te primijeti kako bi bilo iluzorno misliti da je to lako.
 
Na kraju je biskup Uzinić citirao misao pape Franje iz pisma Admirabile signum: „Mudraci nas uče da katkad da bi se prispjelo Kristu treba prijeći jako dug put“, te zaključio: „Put je dug, ali važno je ne odustati. Sa željom da ne odustanemo, da mi koji smo pronašli svjetlo svijeta u betlehemskom djetetu budemo svjedoci tog svjetla, da budemo njegov odsjaj, svima nazdravljam blagdan Sveta tri kralja i želim da na taj način i mi kraljujemo.“
 
Angelina Tadić/Dubrovačka biskupija

Objavljeno u Aktualno
Četvrtak, 02 Siječanj 2020 14:59

Misa u Katedrali uz svetkovinu Marije Bogorodice

U srijedu 1. siječnja u dubrovačkoj Katedrali proslavljena je svetkovina Marije Bogorodice pontifikalnim euharistijskim slavljem koje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

U uvodnom dijelu biskup je istaknuo da današnja svetkovina za razmišljanje nudi, kao i svake godine, tri teme. Prva je ona liturgijska kojom slavimo jedan od najvažnijih i najstarijih Marijinih naslova, a taj naslov je Bogorodica. Druga je tema mira jer na današnji dan, 53. put po redu, slavimo Svjetski dan proslave mira. I treća je Nova godina.

Otajstvo Bogorodice

Vezano uz prvu temu, ove godine želim s vama, rekao je biskup, i s današnjim evanđeljem i apostolskim pismom pape Franje Admirabile signum (Čudesan znak) o značenju i vrijednosti jaslica, zaviriti u jaslice u kojima nalazimo i Marijin lik iz kojega spoznajemo to otajstvoBogorodice, ali i saznajemo kako i sami možemo postati Božja djeca u poslušnosti i stavljanju na raspolaganje Božjoj volji za nas i naš život.

„Marija je – piše papa Franjo – majka koja promatra svoje djetešce i pokazuje ga onima koji ga dolaze posjetiti. Njezin lik potiče nas da razmišljamo o velikom otajstvu kojim je zahvaćena ta djevojka kod je Bog pokucao na vrata njezinog bezgrešnog srca. Marija je s punom poslušnošću odgovorila na anđelov navještaj kojim se od nje traži da postane Majkom Božjom. Njezine riječi: 'Evo službenice Gospodnje,neka mi budu po tvojoj riječi!' (Lk 1, 38) , za sve nas su svjedočanstvo kako se u vjeri prepustiti Božjoj volji. Tim svojim da Marija je postala majkom Sina Božjega ne izgubivši, nego,zahvaljujući Njemu, posvetivši svoje djevičanstvo. U njoj vidimo Majku Božju koja svoga Sina ne drži za sebe, nego poziva sve da poslušaju njegovu riječ i provode je u djelo (usp. Iv 2, 5).“

Nada - krepost koja nas pokreće i daje nam krila

Za drugu temu, a ona je Dan mira, kao i inače poslužit će za razmišljanje poruka pape Franje. On je svoju poruku za 53. svjetski dan mira naslovio: „Mir kao put nade: dijalog, pomirenje i ekološko obraćenje“. U toj se poruci, rekao je biskup, papa Franjo dotiče mnogih i važnih tema, a ja bih pokušao izdvojiti onu koja prožima cijelu poruku, a ta tema je nada. Ovu temu sam izdvojio, rekao je biskup, zato što je Isusovo rođenje, kao uostalom na svoj način i rođenje svakog čovjeka, nova nada , ne samo za njegovu obitelj nego čovječanstvo.

Tijekom liturgijske godine ćemo se na različite načine upoznavati s onom nadom koju nam Isus pruža. I na kraju ćemo znati da naša nada nije bila uzaludna. I svaka je nova godina uvijek i nova nada. Zato je s radošću čekamo i slavimo. I s nadom gledamo prema naprijed. I mir je, kaže papa Franjo, kao veliko dobro „predmet naše nade.“ „Nadati se miru je ljudski stav koji u sebi ima egzistencijalnu napetost koja omogućuje da se, katkad tegobna sadašnjost ;može živjeti i prihvatiti ako vodi ka nekom cilju, ako u taj cilj možemo biti sigurni i ako je taj cilj tako velik da opravdava trud koji je uložen u prijeđeni put.“ Mir sve to nudi, jer mir je vrijednost za koju se isplati sve podnijeti.

A „nada je … krepost koja nas pokreće i daje nam krila da idemo naprijed, čak i onda kad se prepreke čine nepremostivima.“ „Naša ljudska zajednica nosi, u svom sjećanju i na svome tijelu, ožiljke niza sve razornijih ratova i sukoba koji ne prestaju pogađati osobito najsiromašnije i najranjivije“, ali ona istovremeno nosi i sjećanje zajednička solidarnost i nada u budućnost.“ Zato je za nadu od velike važnosti „sjećanje na prošle događaje ne samo – kaže papa plazeći od situacije Hirošime i preživjelih od atomske bombe bačene na taj japanski grad – da se iste greške ne bi ponavljalo, a lažne varljive obrasce prošlosti ponovo ljudima nudilo, (kao što se to, spominjem u zagradama, kod nas stalno čini nametnutim fašističko-komunističkim raspravama i podjelama kojima se ne nazire kraj), nego također zato da sjećanje, kao plod iskustva, služi kao osnova i nadahnuće za sadašnje i buduće odluke kojim se promiče mir.“

„Sjećanje je – dodaje – horizont nade“ jer „u tami ratova i sukoba, sjećanje i na malu primljenu gestu solidarnosti može poslužiti kao nadahnuće za hrabre, štoviše herojske odluke, može osloboditi nove energije i ponovo upaliti plamen nade u pojedincima i zajednicama.“ Da ne bismo pomislili da je to nešto jednostavno papa nas upozorava da „proces mira … zahtijeva trajnu predanost“ i da nam je potreban „strpljivi rad na traženju istine i pravde, kojim se odaje počast žrtvama i koji otvara put, korak po korak, zajedničkoj nadi jačoj od želje za osvetom.“

Crkva je pozvana tome doprinositi, a to može učiniti tako što će „služiti općem dobru i jačati nadu mira prenošenjem kršćanskih vrijednosti i moralnog učenja te svojim društvenim i odgojno-obrazovnim djelima.“ Nadahnuće za to joj treba biti „Biblija (koja), na osobit način po riječima prorokâ, podsjeća savjesti i narode na Božji savez s ljudski rodom. Riječ je o tome da se odustane od želje za dominacijom nad drugima i da naučimo gledati jedni druge kao osobe, kao djecu Božju, kao braću. Drugoga se nikada ne smije ograničiti na ono što bi mogao reći ili učiniti nego ga treba promatrati kroz prizmu obećanja koje nosi u sebi. Samo ako se odabere put poštivanja moguće je razbiti spiralu osvete i krenuti putom nade.“

Papa u djelu u kojem govori o potrebi ekološkog obraćenja koje nas „vodi nas do toga da na nov način gledamo na život, promatrajući darežljivost Stvoritelja koji nam je darovao Zemlju i koji nas poziva na radosnu umjerenost u zajedničkom dijeljenju svega“ tu nadu proširuje i na svu stvorenu stvarnost, a što od „kršćanina … zahtijeva da;plodovi njihova susreta s Isusom Kristom izađu na vidjelo u njihovim odnosima sa svijetom koji ih okružuje.“ U posljednjem poglavlju, naslovljenom: „Dobivaš onoliko koliko se nadaš“, papa nas ponovo podsjeća da se mir ne može postići ako mu se ne nadamo, a to, dodaje, „ prvom redu … znači vjerovati u mogućnost mira, vjerovati da drugi, baš kao i mi, trebaju mir“ za sve to se nadahnjujući „ljubavlju koju Bog ima prema svakom od nas, ljubavlju koja je oslobađajuća, bezgranična, besplatna i neumorna.“

Novogodišnji blagoslov

S nadom da ćemo to vjerovati i da ćemo, u nadi, biti graditelji mira i pomirenja,počinjući od vlastitih obitelji, preko uže i šire društvene, ali i crkvene zajednice, na sve nas, kao svoj doprinos trećoj temi, a ona je nova godina, s papom Franjom, a u duhu prvog čitanja i njegovog blagoslova, za novu godinu koju započinjemo izražavam tri želje kojima papa Franjo završava svoju poruku uz Svjetski dan mira, a koje je biskup Uzinić pretočio na kraju misnoga slavlja u novogodišnji blagoslov: Neka nas Bog mira blagoslovi i pritekne nam u pomoć. Neka nas Marija, Majka Kneza mira i Majka svih naroda na zemlji, prati i bude nam potpora na svakom koraku našega putovanja. I neka svaka osoba, dolaskom na ovaj svijet, uzmogne upoznati život mira i u potpunosti razvijati obećanje života i ljubavi koje nosi u sebi.

Na kraju je otpjevan zaziv Duha Svetoga, euharistijsko slavlje je pratio Mješoviti katedralni zbor.

Jelica Gjenero/Dubrovačka biskupija

Objavljeno u Aktualno

Na svetkovinu Svih svetih ispred kapele Svetog Križa na gradskom groblju Boninovo misu je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

Na Boninovu se okupio veliki broj vjernika, a na Dušni dan, 2. studenoga misa na Boninovu bit će također u 15.30 sati. U slučaju kišnog vremena misa će se slaviti u župnoj crkvi sv. Petra Boninovo.

D.M.

Objavljeno u Aktualno
Označeno u
Stranica 2 od 3