Prikazujem sadržaj po oznakama: misa

Misu posvete ulja pedesetak dubrovačkih svećenika i redovnika slavio je u zajedništvu s biskupom mons. Rokom Glasnovićem i okupljenim redovnicama i vjernicima jučer u katedrali Gospe Velike.

Dubrovački biskup je na misi posvetio ulje za krizmu i blagoslovio katekumensko i bolesničko ulje. Svećenici pristigli iz svih dijelova biskupije obnovili su svećenička obećanja koja su dali prilikom svećeničkog ređenja i koja obnavljaju svake godine u ovoj prigodi.

at

Misu na Gorici sv. Vlaha u Dubrovniku posljednjeg dana Feste svetoga Vlaha u nedjelju je predvodio don Mladen Šutalo, župnik župe Gospe od zdravlja u Neumu, uz koncelebraciju župnika domaćina don Roberta Ćibarića. U pratnji su bili ovogodišnji festanjuli Mato Konsuo i Vlaho Milićević.

Neumski župnik Šutalo je u homiliji potaknuo vjernike da se ne boje svjedočiti svoju vjernost Bogu u današnjim teškim vremenima. Evanđelje 5. nedjelje kroz godinu donijelo je riječi: „Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlo svijeta.“

Propovjednik istaknuo kako je i naš nebeski zaštitnik sv. Vlaho rekao slične riječi: „Kako se može oko koje je ugledalo svjetlo, opet zaljubiti u tamu?”

Poručio je da nas svjetlo, svijeća prati od krštenja do smrti jer je svjetlo Krist, a sveci oni koji su se ugledali i nadahnjivali svoje životne korake na svjetlu Kristovu.

- Mi smo sve osvijetlili i ulice i gradove i podrume, sve moguće prostore i prostorije, a srce smo ostavili u tami, zato danas nema uzora i svjedoka, a kako ih je mnogo bilo u prvim kršćanskim vremenima”, primijetio je župnik Šutalo i zaključio kako ipak postoji nešto zajedničko današnjem vremenu i vremenu kada je živio sv. Vlaho, a to je da su oba – teška vremena. Potrebno je da se svatko za sebe upita je li odličan vjernik, je li odličan kršćanin, je li uvijek spreman dati svjedočanstvo Božje ljubavi. - kazao je.

- Ponosimo se svojim svetinjama i svojim zidinama, ali ako izbacimo Boga, svjetlo, iz našeg života, ostaju samo običaji i folklor. - poručio je propovjednik i potaknuo vjernike da se nadahnjuju primjerima svetaca od koji mogu mnogo toga primijeniti u svoj život.

Pjesmom je misu uveličao župni zbor župe sv. Mihajla, a vjernici ove župe čitali su misna čitanja i molitvu vjernika.

Tradicionalno, prije početka mise pristigli barjaci su izvijanjem pozdravili Parčevu crkvu na Gorici, a župnik Ćibarić ih je blagoslovio. S hodočasnicima i barjacima pristigli su i Bratovština festanjula, Gradska glazba Dubrovnik i Dubrovački trombunjeri.

Župnik Ćibarić je zahvalio svima koji su omogućili da se ovo euharistijsko slavlje održi, zahvalio svim hodočasnicima koji su pristigli, medijima koji su prenosili slavlje uživo, a osobitu zahvalu uputio je propovjedniku Šutalu. Nakon mise vjernici su mogli primiti blagoslov grla.

Tea Kuzek Marević

Središnja crkvena svetkovina blagdana svetog Vlaha, zaštitnika Grada Dubrovnika i Dubrovačke biskupije bila je pontifikalna sveta misa koju je ispred katedrale predvodio vrhbosanski nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, a u koncelebraciji sa 13 biskupa i mnoštvom svećenika.

Nadbiskup Vukšić u propovijedi se posebno osvrnuo na primjere iz života svetoga Vlaha a koja su i poučna i u današnje vrijeme te je govorio o pravednosti i postojanosti. Posebno je naglasio kako je talent duhovne postojanosti u životu velik blagoslov jer se njome nadvladaju kušnje i izazovi.

- Sveti Vlaho je bio postojan svjedok Kristov. Nasilno mu je oduzet život samo zato što je bio vjeran volji Božjoj i svojoj savjesti. Stoga, dok mu se utječemo i dok molimo da, po zagovoru kršćanskih mučenika, prestane svaki progon i da se posvuda poštuje čovjekovo dostojanstvo, da se osigura sloboda izbora vjere i njezina javnog ispovijedanja, ne smijemo zaboraviti nikoga od ljudi koji, dok mu ovdje u slobodi slavimo, bilo gdje u svijetu, trpe zbog svojih uvjerenja ili vjere koju ispovijedaju. Oni su svi naša braća i sestre i za njih molimo. – rekao je propovjednik, navodeći i da je tijekom prošle godine u svijetu zbog vjere bilo progonjeno čak 360 milijuna kršćana.

- Odnosno, svaki sedmi kršćanin bio je izložen nekom obliku fizičkoga progona ili diskriminacije zbog vlastite vjere, a brojni su bili ubijeni. - pojasnio je nadbiskup vrhbosanski, te naglasio:

- Na ovaj svečani i Bogu dragi dan, po zagovoru svetoga Vlaha, zazivamo prestanak svih progona i stradanja. – riječi su vrhbosanskog nadbiskupa.

Ističući nadalje kako je vjera koju je kršćanin prihvatio i koju ispovijeda, nije lišena otpora ni na razini osobnih slabosti pa kršćanin živi vjeru u trajnoj napetosti između ispovijedanja i ugroze nadbiskup Vukšić je rekao da je postojanost „luka spasa pred izazovima koji dolaze izvana i koji često ne ovise o nama“.

Okupljene vjernike na početku mise pozdravio je domaćin, dubrovački biskup mons. Roko Glasnović koji je svima čestitao 1051. festu svetog Vlaha. Nakon svečane liturgije gradskim ulicama je krenula procesija s moćima svetaca i brojnim barjacima.

Na svetkovinu Svih svetih u utorak, 1. studenoga misu koja počinje u 15 sati na gradskom groblju Boninovo u Dubrovniku predslavit će dubrovački biskup mons. Roko Glasnović.

Na Dušni dan, 2. studenoga, misa na groblju Boninovo bit će također u 15 sati.

U slučaju nevremena mise će se slaviti u župnoj crkvi sv. Petra na Boninovu.

Dubrovačka biskupija

Misu na Gorici sv. Vlaha posljednjeg dana Feste svetoga Vlaha danas je predvodio novi dubrovački biskup mons. Roko Glasnović. Koncelebrirali su župnik domaćin don Robert Ćibarić i upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe od Milosrđa fra Miljenko Vrabec, a u pratnji su bili ovogodišnji festanjuli Teo Grbić i Toni Cvjetković.

Na početku mise mons. Glasnović je kazao kako se danas u Crkvi slavi Dan života te potaknuo vjernike da promisle o daru i o danu života.

- Sv. Vlaho nam je više od putokaza. On je mučenik, svjedok, da i mi ostvarujemo svetost u ovom vremenu i u ovom društvu, da ostvarujemo neprolazne vrijednosti. poručio je između ostalog dubrovački biskup.

Razmišljajući o tome koje su odrednice mučeništva i svetosti i što je to što poručuje sv. Vlaho, dubrovački biskup je kazao kako je mučenik znak najveće ljubavi, svjedok koji nasljeduje Krista sve do darivanja vlastita života da potvrdi istinitost evanđelja.

U tom kontekstu razumijevanja mučeništva u Crkvi biskup je kazao:
- Bez Crkve nema mučeništva. Mučenici imaju u potpunosti udjela u naravi Crkve koja ima u sebi utisnut lik Kristov. Mučenik ne umire za sama sebe nego zato što pred onima koji ga progone hoće posvjedočiti svoju vjeru u Uskrsloga kao zadnju istinu o smislu postojanja. Budući da je Isus svoju ljubav očitovao tako da je za nas položio život nitko nema veće ljubavi od onoga koji polaže svoj život za Isusa i za braću svoju. Čuli smo sv. Pavla: Ta on ni svog Sina nije poštedio nego ga je za sve nas predao.

Pojasnio je i kako je svecu jedini cilj učiniti dobro čovjeku, u tome je Božja slava koja je krajnji cilj života jednog sveca.

- Sveci nas vole, oni se za nas brinu, oni nas štite, oni nas oslobađaju i liječe, oni nas zagovaraju, uvijek su na našoj strani. Živio sv. Vlaho! - zaključio je mons. Glasnović.

Pjesmom su misu animirali Zbor mladih župe sv. Mihajla pod vodstvom Jelene Erić  i klapa Kaše, a vjernici ove župe čitali su misna čitanja i molitvu vjernika. Prije početka mise pristigli barjaci naklonom ili izvijanjem pozdravili su Parčevu crkvu na Gorici, a ispred crkve se okupio veći broj hodočasnika među kojima su tradicionalno bili Bratovština festanjula, Gradska glazba Dubrovnik i Dubrovački trombunjeri.

Župnik Ćibarić je na kraju poželio novom biskupu još jednom dobrodošlicu u biskupiju kao i u njihovu u župu sv. Mihajla gdje je predvodio ovu prvu misu među vjerničkim pukom te mu uručio prigodni dar. Nakon mise vjernici su mogli primiti blagoslov grla.

dpp

Dubrovnik danas slavi blagdan svog nebeskog zaštitnika svetoga Vlaha. Središnje svečano euharistijsko slavlje ispred katedrale Gospe Velike predvodio je kardinal Blase Joseph Cupich, nabiskup Chicaga. Festa svetoga Vlaha, zaštitnika dubrovačke biskupije i Grada Dubrovnika ove je godine inače jubilarna – 1050.

Homiliju kardinala Cupicha pročitao je na hrvatskom jeziku don Marinko Šljivić, župnik Župe Mokošica u kojoj je kardinal Cupich posebno naglasio važnost tradicije koja nas povezuje s prošlošću i nadahnjuje za budućnost: „Potrebna je poniznost da bi se poštovala tradicija, da bismo ostali povezani s onima koji su otišli prije nas. Naš suvremeni svijet nastavlja ostvarivati sve vrste znanstvenog i tehnološkog napretka te možemo početi misliti da je sve što pripada prošlosti bezvrijedno ili u najmanju ruku nije vrijedno naše pozornosti. Počinjemo misliti kako imamo sve odgovore i da od prošlosti ništa ne možemo naučiti.”

Britanski pisac Gilbert Keith Chesterton jedanput je tradiciju nazvao demokracijom mrtvih. Citiram: »Tradicija znači davanje prava glasa najneprimjetnijoj od svih klasa: našim precima. To je demokracija mrtvih. Tradicija se odbija podložiti arogantnoj tiraniji onih čija je jedina prednost u tome što su živi. Upravo kao što demokracija prigovara ako se čovjeka isključuje zbog njegovog rođenja; tradicija prigovara kada ga isključujemo zbog njegove smrti. Demokracija nam kaže da ne zanemarujemo mišljenje dobrog čovjeka, čak i ako nam je konjušar; tradicija traži od nas da ne zanemarujemo mišljenje dobrog čovjeka, čak i ako nam je otac. - navodi se između ostalog u propovijedi kardinala Cupicha.

nm

Na blagdan sv. Mihaela arkanđela, zaštitnika policajaca, danas je u crkvi sv. Mihajla u Dubrovniku održana misa na kojoj su, pored vjernika iz Župe sv. Mihajla, tradicionalno prisustvovali djelatnici i policijski službenici Policijske uprave dubrovačko-neretvanske

I ove godine predvoditelj slavlja bio je velečasni Odilon Singbo, beninski rimokatolički svećenik i misionar u Hrvatskoj, autor meditativne literature i prvi sveučilišni kapelan Hrvatskog katoličkog sveučilišta koji je u svojoj nadahnutoj propovijedi povukao paralelu između policijskih službenika i Boga.

- Kada nam je teško svoje molitve upućujemo dragom Bogu nadajući se da će uslišiti naše molitve i pomoći nam. Sličnu ulogu imaju i policijski službenici koje zovemo i na koje računamo kada se nađemo u nekom problemu. - kazao je.

dpp

Obrede Velikog petka u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku predvodio je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić.

Tradicionalna procesija kroz Grad nakon obreda ove godine radi epidemioloških razloga se nije održala nego je unutar katedrale održana kratka procesija s relikvijom Isusovog križa, a mons. Uzinić je blagoslovio Grad ss sjevernih i glavnih vrata katedrale te s oltara Gospe od Porata.
 
Nakon prostracije nadbiskupa i klečanja svećenika, bogoslova, sjemeništaraca, ministranata i ograničenog broja vjernika ispred ogoljelog oltara i otvorenog svetohraništa, nastavljena je služba riječi. Nadbiskup Uzinić je na početku propovijedi kazao kako bogoslužje Velikog petka ima tri djela, te i da u prvom dijelu slušamo o tome što se dogodilo Isusu.
 
- Slušali smo proročanstvo, slušali smo o njemu kao o onom velikom, pravom i jedinom svećeniku a kroz pjevanje muke prisustvovali smo središnjem trenutku u kojem je on pokazao kako i koliko nas ljubi. - rekao je nadbiskup.

Nadbiskup je zatim skrenuo pozornost na još jednu skupinu iz evanđelja za koju se može reći da participira na Isusovoj slobodi. U Ivanovom evanđelju ta skupina se, za razliku od Markovog evanđelja, nalazi ispod križa.

- Usudili su se doći pod sam križ. U toj skupini se nalazi i jedan učenik, evanđelje kaže da je to učenik kojeg je Isus ljubio. Tu se nalazi i Isusova majka Marija. U svojoj slobodi i nadmoći Isus u tom konačnom trenutku čini nešto što je itekako povezano s nama i nama pokazuje izlaz s obzirom na ovu situaciju koju živimo i koja nas nekako zarobljava, pokazuje način na koji i mi možemo biti dionici njegove slobode. - kazao je nadbiskup.
 
- Da bi nam se to moglo dogoditi potrebno je večeras da se i mi približimo križu, nastavio je, i tu pod križem kojeg ćemo izložiti, što spada u drugi dio večerašnjeg slavlja, na neki način od onih koji slušaju ćemo se pretvoriti u one koji gledaju. Važno je da se pridružimo onoj skupini pod križem, onim Marijama i Mariji i da zapravo svatko od nas postane onaj ljubljeni Isusov učenik koji će čuti jedinstvenu zapovijed koju je Isus dao kako svojoj majci tako i učeniku “Evo ti sina….evo ti majke”. Marija je tu više nego Isusova majka, protumačio je nadbiskup. Ona je Crkva u koju se kao ljubljeni učenici svi mi na svoj način trebamo uključiti. To uključivanje je moguće samo pod Isusovim križem jer doći pod križ znači napustiti obzire, ne dati se zarobiti od predrasuda, ne dozvoliti strahu da on nama vlada i da kontrolira ono što činimo. To su uspjeli onaj učenik, one žene, Marija, to smo večeras pozvani učiniti i mi. - rekao je Uzinić.
 
Nadalje je nadbiskup kazao kako se u obredu, zbog epidemioloških preporuka, neće pristupati križu kako je to uobičajeno. Dodao je kako će se tako oni koji su u crkvi solidarizirati s onima koji se nalaze ispred crkve i koji ne mogu pristupiti, ali i s onima koji prate obrede zahvaljujući prijenosu.
 
Govoreći o trećem dijelu bogoslužja, pričesti, kazao je kako bi se nakon slušanja, nakon gledanja Krista raspetoga i bivanja u njegovoj blizini moglo dogoditi i to treće, a to je potpuno sjedinjenje s Isusom Kristom.
 
„Pričest jest to“, kazao je nadbiskup, „sjedinjenje s Kristom.

jg/dpp

Fotografije: Tea Kuzek/Dubrovačka biskupija

Misu večere Gospodnje u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike na Veliki četvrtak, 1. travnja predslavio je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić. S obzirom na epidemiološke mjere obred pranja nogu apostolima nije se mogao održati te je nadbiskup potaknuo vjernike koji misno slavlje prate u svojim domovima putem televizije ili interneta da taj obred naprave doma. Pozvao ih je da se otvore ljubavi kako bi mogli na različite načine u svojoj svakodnevici biti svjedoci te ljubavi.
 
Na početku propovijedi mons. Uzinić je istaknuo da je ova sveta noć u kojoj slavimo spomen Gospodnje večere puna simbolike i prepuna osjećaja kojim Gospodin pristupa svojim učenicima, ali pristupa i svima nama. Puno se tema može spomenuti, no nadbiskup je odlučio govoriti o temi slobode koja je osobito važna u sadašnjem vremenu.
 
Isus ulazi u otajstvo svoje muke, smrti i uskrsnuća potpuno slobodan, nastavio je nadbiskup. Spomenuo je i Gundulićeve stihove iz Himne slobodi „O lijepa, o draga o slatka slobodo…“ te se upitao koja je to sloboda o kojoj Gundulić pjeva, sloboda koja je naš grad učinila ovakvim gradom kakvog svi volimo i s kakvim se ponosimo.
 
Nije to bilo kakva sloboda, kazao je, nije to sloboda kako je ljudi često zamišljaju, sloboda činiti što hoćeš. To je sloboda koja se najbolje ostvaruje i pokazuje kroz jedan drugi izraz, a taj izraz je služenje. „Moć slobode se najbolje prepoznaje u služenju. Služenje je istinska moć slobode“, ustvrdio je mons. Uzinić i nastavio: „Ovih dana se s pravom dosta govori o tom kako se zbog straha od širenja Covida-19 i pandemije sve više ograničavaju ljudske slobode. Zato smo mi u ovom malom broju u crkvi. Vi ste vani, ne možete ući jer smo stavili prepreku, drugi su ostali kod svojih kuća jer znaju da neće moći sudjelovati fizički na misi. Jesmo li zato prestali biti slobodni? Je li nam oduzeta sloboda? Ako slobodu shvatimo kao moć činiti što hoćeš, onda jeste. Ali ako je shvaćamo u Kristovom značenju kao mogućnost i moć služenja, onda smo zapravo i mi u crkvi i vi vani, i vi kod svojih kuća, i te kako slobodni. I sve nam se može oduzeti … ali nitko nam ne može oduzeti moć služenja u ljubavi. A to je istinska sloboda. “ Nadbiskup je naveo razne primjere oduzimanja kroz povijest poput oduzimanja imovine, dobrog glasa, ljudskih prava i sl.. Može nas se i razapeti kao Krista, može nas se zatvoriti u crkve ili nam zabraniti u njih doći kao što nam se događa u ovom vremenu pandemije i opasnosti od njezinog širenja, ali nitko nam ne može oduzeti moć služenja u ljubavi a to je istinska sloboda.
 
Govoreći dalje o tome kako je moć služenja u ljubavi istinska sloboda, nadbiskup Uzinić je ustvrdio: „Mi u svojoj slobodi, bili prikovani na križu ili slobodni ići gdje god želimo, imamo moć služiti. I ono što nam se oduzme i ono što nam se nametne možemo pretvoriti u sredstvo, sredstvo služenja u ljubavi. Braćo i sestre, mi smo gospodari slobode u služenju u ljubavi.“
 
Sloboda služenja u ljubavi je sloboda koja se pokazuje najprije u obiteljskim odnosima, nastavio je. Jedan brak bez ove slobode na služenje je nevaljan, muža ženi, žene mužu, oni djeci djeca njima osobito kad su u starijoj dobi. No tu se ne zaustavlja. Iz tog temeljnog ambijenta se širi na sve dimenzije života, sva zvanja i zanimanja, sve susrete i odnose. „Na slobodi za služenje se grade bolji društveni ali i unutarcrkveni odnosi. To je ono s čim se ponosimo kada govorimo o povijesti ovog Grada i ove biskupije.“
 
„Sloboda služenja je pokretač svega“, ustvrdio je mons. Uzinić. „Kad nje ima, ima i života, bez nje je sve polako ali sigurno prepušteno kulturi smrti.“ Zašto umiremo kao narod?, upitao se nadbiskup te kazao da je to zato što smo zakazali u ovoj slobodi služiti a onda je sve drugo samo posljedice toga. Prapočelo onog umiranja, onog ne biti slobodan za služiti je u onom prapovijesnom 'neću služiti' kojega je izgovorio Sotona. Prisutnost slobode za služenje svoj vrhunac dobiva u onom Kristovom: ”Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju.”
 
Problem sa služenjem je u krajnjem egoizmu okrenutosti sebi i svojim interesima, a sloboda služenja je prisutna u najsavršenijem obliku altruizma, u stavljanju sebe u službu drugih koja svoj vrhunac ima u davanju života za drugog, kao što je to učinio sam Isus Krist.
 
U ovom otajstvu oproštajne večere našeg Gospodina i mi se možemo pridružiti tom otajstvu i postati slobodni za služenje, kazao je nadbiskup, ali postoji jedan preduvjet a to je da dozvolimo Gospodinu da on najprije nama služi. „Da bismo mogli oprati noge drugima moramo dozvoliti Gospodinu da on nama opere noge“, nastavio je mons. Uzinić spomenuvši kako je i Isus par dana prije ovog događaja dopustio da i njemu budu oprane noge, što je učinila Marija koja mu je svojim suzama oprala noge i obrisala ih svojom kosom. Od tog iskustva Isus je naučio koliko je važno prati noge drugima.
 
Ako doista želimo biti slobodni za služiti moramo dozvoliti Gospodinu da nam on i u ovom euharistijskom otajstvu može služiti. Ako želimo, a to nam je zadaća i poslanje, drugima prati noge trebamo dozvoliti Gospodinu da nam noge opere, a to je simbolično „oslobođenje od naših planova da bismo mogli slijediti Božji plan služenja u ljubavi“. Ako to ne shvatimo nećemo moći imati dijela u toj potpunoj slobodi a potpuna sloboda je samo sloboda za služenje.
 
Ovo prati noge znači zapravo dati život za nas, objasnio je mons. Uzinić. Trajni spomen na to otajstvo je euharistija. Ona je također i znak da hraneći se tim otajstvom i mi možemo postati novi ljudi.
 
Još je puno poruka koje se iz ovog mogu izvući, ponovio je nadbiskup, no osobito je važna ova poruka o slobodi koja se ostvaruje u služenju i onda se ona pretače u jedinstvenu zapovijed u kojoj svoje ostvarenje imaju sve druge zapovijedi. Često je zaboravljamo i ne stavljamo u središte, ali ona je središte i u njoj sve zapovijedi dobivaju smisao. Ta zapovijed je zapovijed ljubavi. I to ne bilo kakve nego onakve ljubavi kakvom nas je ljubio Isus Krist.
 
Potpuno oslobođenje, koje je nova Pasha, novi prijelaz iz ropstva u slobodu je počelo onim: “Ako, dakle, ja Gospodin i Učitelj vama oprah noge, trebate i vi jedni drugima oprati noge. Primjer sam vam dao“. Nadbiskup je pri tom pozvao sve one koji u svojim domovima prate misu budu slobodni u služenju kako bi ljubili onako kako Krist ljubi i na taj način bili svjedoci njegove ljubavi.
 
Na misi su koncelebrirali katedralni župnik don Marin Lučić, don Slavko Grubišić te đakon don Tomislav Sikavica. Liturgijske pjesme Velikog četvrtka pjevao je dio katedralnog zbora, a na slavlju su sudjelovali i dubrovački bogoslovi.
 
Nakon mise svećenici su u procesiji prenijeli posvećene euharistijske čestice na bočni oltar urešen kao Isusov grob, odakle će ih sutra koristiti za pričest jer na Veliki petak nema posvete kruha i vina, nema mise.
 
Jelica Gjenero/Dubrovačka biskupija
Fotografije: Tea Kuzek/Dubrovačka biskupija

Na Cvjetnicu ili Nedjelju Muke Gospodnje središnje euharistijsko slavlje u Dubrovniku održano je u Katedrali, a predslavio ga je rektor crkve sv. Vlaha u Dubrovniku Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić. Koncelebrirao je katedralni župnik don Marin Lučić.
 
U propovijedi je rektor Katušić istaknuo kako postoje mnogi važni događaji u našim osobnim životima kojih se sjećamo, događaji u našoj povijesti i povijesti naroda koje prenosimo i koji su nas obilježili, no ni jedan događaj u povijesti nije tako obilježio čovječanstvo kao što je događaj izdaje i ubojstva Isusa iz Nazareta.

Događaj Isusove izdaje, muke, smrti i na koncu uskrsnuća, dramatično je opisan u evanđeljima, ali u tom izvještaju pronalazimo i povijest ljudske zavisti, ljudskih interesa, povijest nasilja, povijest osude i smrti nevinoga.

- Nažalost, kada o tome razmišljamo prepoznajemo da nema ničeg posebnog u tome, naša povijest je prepuna toga: zavisiti, osude, nasilja i smrti nedužnih. Ono što je osobito u izvještaju koji smo slušali, ono što je obilježilo čovječanstvo i naše osobne živote, svijet u kojem živimo, jest kako se Isus iz Nazareta, dok prolazi posljednje trenutke života, s time nosi. - rekao je don Katušić, dodavši kako je ključan trenutak koji Isus prije muke provodi u molitvi.

Nakon mise započelo je 40-satno klanjanje u katedrali pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koji će biti izložen u nedjelju do večernje mise te u ponedjeljak i utorak od jutarnje do večernje mise. Vjernici mogu doći tijekom ta tri dana i zadržati se u osobnoj molitvi poštujući epidemiološke mjere.

dpp