Prikazujem sadržaj po oznakama: mali stradun

Poprilična je panika uhvatila dio oporbenih vijećnika nakon što su shvatili da amandman Mara Kristića, koji su svojim potpisom podržali uoči posljednje sjednice Gradskog vijeća, nije nastao zbog njegove brige za nekakav javni interes na Malom Stradunu na Babinu kuku već je rezultat Kristićeve brige za ženina brata koji je na Malom Stradunu vlasnik poslovnog prostora. Zbog podrške koju je Kristićevu amandmanu dao vijećnik srđevaca Nikša Selmani, izgleda da je i među njihovim članovima došlo do nekakvog sukoba.

Piše: Nikolina Metković

Politika je inače umijeće mogućeg, no spinovi kojima se posljednjih dana služi dio dubrovačke oporbe, kao i sam Kristić, ne bi li opravdali svoje postupke, zaista su nadrealni. No, kako je osmišljavanje spinova ipak posao za spin doktore, prije negoli su se njima poslužili trebali su pogledati u određene stručne pojmovnike. Tada im, čak ni onima s prosječnim kvocijentom inteligencije, ne bi palo na pamet, pravdati se kako su oni Krsitićev amandman potpisali kako bi na Malom Stradunu zaštitili javni interes.

Godinama nakon II. Svjetskog rata u demokratski uređenim zemljama, baš kao i onima koje s u ostale iza željezne zavjese s planskom ekonomijom, javni interes koristio se kao osnova planiranja prostora. Dok se razvijene zemlje tim pojmom, nakon što je puno puta zloupotrebljen, danas nerado koriste, u ovim postkomunističkim zemljama njime se doslovno razmeću.

Tako je javni interes posljednjih godina omiljena poštapalica i hrvatskim političarima. Kad mogu s više razine, što se na javni interes ne bi pozivali i ovi naši lokalni političari. Oni to inače često čine, njima je svaki projekt kojega brane ili projekt od javnog interesa ili u njemu preispituju javni interes. Čudo je onda pravo kako od tolikog poznavanja javnog interesa u projektu koji na Malom Stradunu na Babinu kuku želi realizirati 13 poduzetnika, također vide javni interes.

Očito je dijelu oporbe projekt na Malom Stradunu od iznimnog nekog drugog, a ne javnog interesa, kad su na prošloj sjednici Gradskog vijeća tijekom trosatne rasprave, umjesto o izmjenama i dopunama PPU-a- i GUP-a, koje inače već tri i pol godine zazivaju, dva sata bili fokusirani isključivo na Mali Stradun.

Gdje je javni interes u projektu u sklopu kojega 13 poduzetnika prostore, čiji su vlasnici, žele nadograditi te u njima, otvoriti restorane, kafiće, slastičarnice i suvenirnice? Nadogradnja s ciljem daljnje apartmanizacije tog prostora, a što se špekulira da će se na Malom Stradunu u konačnici i dogoditi, sve je samo ne javni interes.

Ili oporba ne razumije da kafići, restorani, suvenirnice u privatnom vlasništvu nisu ni sadržaji ni projekti od javnog interesa ili je dio njih, podržavajući Kristićev amandman, podržavao nečije privatne interese.

Konkretno, Maro Kristić uopće se ni najmanje ne srami što ga se proziva da je amandmanom išao zapravo pomoći ženinu bratu da na Malom Stradunu ostvari svoj privatni interes. Dok je u amandmanu između ostalog naveo kako su izmjene GUP-a predložene na Gradskom vijeću protuzakonite i predstavljaju opasan presedan kojim predlagatelj svjesno prelazi preko zaključaka struke i interesa javnosti te na taj način podilazi interesima jedne velike hotelske grupacije, putem određenih medija docira o sukobu interesa u kojem se, smatra nije našao. Štoviše, traži da mu se obrazloži što je sporno u tome što je podnio amandman koji ide u prilog ženinom bratu te koji je to element sukoba interesa u činjenici da brat njegove supruge ima poslovni prostor na Malom Stradunu, a on zagovara projekt. Besramno. Ali od Kristića smo na besramnost ionako navikli.

I dok Kristić valjda nije dobro shvatio Zakon o sprječavanju sukoba interesa u čijim je člancima jasno definirano koje su to situacije u kojima političar dolazi u sukob interesa koristeći svoju političku poziciju iz koje naravno proizlazi određena moć, sramotnija je konstatacija novinara jedne lokalne tv kuće kako je Kristić vijećnicima zaboravio reći da mu je brat od žene vlasnik prostora na Malom Stradunu. No, ta novinarska konstatacija za koju se od sugovornika nije tražilo obrazloženje kako se i može li se uopće tako nešto zaboraviti, može se pripisati neiskustvu jer bilo bi žalosno da je drukčije.

Kristić je dakako trebao reći kako na Malom Stradunu ima interes koji se može uz njega vezati. U konačnici nije ni trebao podnijeti amandman, kad je interes obitelji činjeničan.

Krstić, koji je inače od gradonačelnika Mata Frankovića već prozivan da je u blizini Malog Straduna na jednoj parceli štitio interese poduzetnika koji su i vlasnici prostora na Malom Stradunu, ubuduće bi se trebao suzdržati od izjava kako se njemu imputira neka suradnja s nekim građevinskim lobijima. Odgovoran bivši saborski zastupnik, aktualni gradski i županijski vijećnik, kakvim Kristić sebe smatra, trebao bi se posve drukčije ponašati. No, kako smo se od njega svega nagledali, teško je očekivati da će doživjeti prosvjetljenje.

No, nije Kristić jedini koji u budućoj nadogradnji na Malom Stradunu vidi javni interes. Vide ga i tzv. srđevci, konkretno Nikša Selmani koji je na Vijeću zdušno branio Kristićev amandman. Zašto je Selmaniju bilo važno da taj amandman kojim bi se u konačnici olabavili uvjeti gradnje na Malom Stradunu prođe, zaintrigiralo je i člana liste SJG Igora Legaza koji je u videu na svom kanalu na Yotubeu naveo kako se „oštro i snažno distancira od izdajničkih radnji Nikše Selmanija”. Nakon što su tzv. srđevci Legaza „izbacili iz grupe”, zaželjevši mu sreću u njegovu daljnjem samostalnom političkom angažmanu, objasnivši kako oni vazda jedni drugima čuvaju leđa, Legaz je objavio novi video u kojem navodi kako Selmani nije bio jedini među „srđevcima” koji je znao za šurovanje s Kristićem, odnosno da je Selmani uoči sjednice, putem e-maila, komunicirao sa sedmoricom članova Liste SJG, dok je tekst amandmana od njega zatajio.

Nakon videa koje je objavljuje Igor Legaz, „srđevci” još ne objašnjavaju zašto su branili Kristićev amandman. Tijekom rasprave na Vijeću Selmani u jednom trenutku pita „može li se ljudima dati garancija da će biti sigurni da će se to ostvariti”.

Tako se slobodno može postaviti pitanje kako možemo biti sigurni da će 13 poduzetnika na malom Stradunu na svoje prostore nadograditi sadržaje predviđene GUP-om ili kako ih oporba naziva sadržaje od javnog interesa? Kako možemo biti sigurni da će se držati uvjeta iz Urbanističko-arhitektonskog natječaja?

Iz onog vidljivog iz video simulacije prvonagrađenog rješenja nakon provedenog Urbanističko-arhitektonskog natječaja, teško da će se propisanih uvjeta držati. Ako GUP na Malom Stradunu predviđa nadogradnju u kojoj nema prenamjene prostora, zašto su u video simulaciji vidljivi bazeni na parcelama koje nisu u vlasništvu tih poduzetnika?! Zašto su u video simulaciji vidljive intervencije u samu ulicu na malom Stradunu, nad kojom ovi poduzetnici nemaju vlasništvo i u koju bez dozvole vlasnika ne smiju zabiti ni čavao?! Jesu li Kristić i Srđevci slijepi ili se slijepima prave?

Zašto je svima, pa čak i Igoru Legazu jasno da na Malom Stradunu nema nikakva javnog interesa već samo dva suprotstavljena interesa, Valamarov, koji ne želi tuđe apartmansko naselje u centru svog kompleksa i interes 13 poduzetnika koji planiraju izgraditi „trokatnice”. Naime, GUP-om na tom području dozvoljava se izgradnju prostora sa suterenom, prizemljem, katom i potkorovljem.

Tako nije ni čudo što i sam Legaz, koji je simulaciju pobjedničkog rješenja natječaja za Mali Stradun očito jedini od njih dobro proučio i shvtaio, sarkastično zaključuje kako tako izgledaju „kuće sirotih obitelji s Babinog Kuka, koje su, jadni, ostali bez nastambi, uslijed katastrofalnog potresa i naknadnog požara, pa jest javni interes da ih se sad nekako zbrine i napravi im se „krov nad glavom”, te da im se zakrpi ulica ispred kućnog praga”.

Onima koji su ovaj projekt pokušali progurati kao projekt od javnog interesa maske su pale. Nema ni gradonačelnik više razloga poput Vojka Vrućine pitati se „kako to, kako to”, kad je jasno čemu služi onaj „tafa tefe, tafa tefe, ritam k'o iz kajdanke”, ritam uz koji su se u konačnici neki nesvjesno razotkrili.

Objavljeno u Aktualno

„Maske su (ponovo) pale! Nastupi vijećnika MOST-a Mara Kristića u kojima se poziva na zaštitu javnog interesa još jednom su se pokazali tek zavjesom iza kojih se skrivaju privatni interesi.” - piše danas u priopćenju dubrovačkog HDZ – a nakon što je Dubrovnikpress.hr razotkrio za koje se privatne interese zalagao i pokušao ih podvaliti kao javne vijećnik Mosta Maro Kristić.

„Gotovo nevjerojatno zvuči da je lokalni političar koji se uvijek poziva na zaštitu, kako on to naziva, malog čovjeka, odlučio da prilikom izmjena i dopuna GUP-a Grada Dubrovnika, umjesto da raspravlja o tome kako uravnotežiti gradnju na području Grada Dubrovnika, on se zalagao isključivo za projekt Mali Stradun. Tokom cijele rasprave na sjednici Gradskog vijeća navedeni vijećnik je pokušao uvjeriti ostale kolege kako je zapravo projekt Mali Stradun projekt od javnog interesa.” - pišu iz HDZ – a.

„U svom zanosu je očito zaboravio spomenut kako osim obitelji Sršen čije stavove gorljivo zastupa posljednjih par mjeseci iza navedenog posla stoji i brat vijećnikove supruge, gospodin Prkačin.” - navode iz dubrovačkog HDZ – a u priopćenju.

„I da, maske su pale! No, ovo nije prvi put, podsjećamo, Kristić je najprije kod donošenja kontroverznog GUP-a iz 2014. godine bio suzdržan. Naime, dok su „Srđevci“, koji su ga podržavali kao kandidata za gradonačelnika, bili dosljedni u stavu protiv GUP-a, Kristić, tada član Laburista, ostao je dosljedan - sebi i svojim interesima. Mediji su otkrili i zašto - radi privatne investicije ispod ulice Iva Vojnovića, a kojoj je izmjenama GUP-a omogućena gradnja još nekoliko katova iznad razine ceste (što je do tada bilo zabranjeno).” - navodi se u priopćenju.

„Ono što se pitamo jest hoće li se vijećnici koji su podržali vijećnika Kristića od istog ograditi jer ih je možda doveo u zabludu ili neće? Ostaje nam za vidjeti u narednim danima. Na kraju iako je od Mara Kristića, konavljani bi rekli 'što je nogo, nogo je' !” - zaključuju iz HDZ – a.

dm

Objavljeno u Aktualno

Nakon što je portal Dubrovnikpress.hr razotkrio kako vijećnik Mosta Maro Kristić u slučaju nadogradnje na Malom Stradunu na Babinu kuku nije branio nikakve javne interese, kako je to želio prikazati na sjednici Gradskog vijeća, već interese brata svoje supruge Nina Prkačina, vlasnika poslovnog prostora na Malom Stradunu, iskoristivši zapravo svoju političku funkciju za rješavanje privatnih interesa svoje rodbine, vijećnik i predsjednik SDP – a Dubrovnik Jadran Barač govori kako on i druga vijećnica SDP – a Tatjana Šimac Bonačić nisu znali za rodbinske veze kada su podržali Kristićev amandman na sjednici.

- Namjera podrške tom amandmanu je bila da otvorimo temu i raspravimo na sjednici o svim aspektima rješavanja tog arhitektonskog urbanističkog rješenja u cilju zaštite interesa svih uključenih u taj proces. To sam jasno istaknuo i za vrijeme sjednice gradskog vijeća. - kazao je Barač.

- Što se tiče ovih novih informacija koje su izašle u javnost, želimo naglasiti kako SDP nije imao informaciju da je itko od supotpisnika rodbinski ili poslovno povezan s vlasnicima predmetnih nekretnina. Stav SDP-a kao stranke, ali i naš osobni je, da bi svaki vijećnik trebao zaista voditi računa o sudjelovanju, tj. nesudjelovanju u donošenju svih prijedloga i odlukama koje se potencijalno mogu protumačiti kao sukob interesa. - rekao je predsjednik SDP – a Dubrovnik Jadran Barač.

Objavljeno u Aktualno

Gradonačelnik Mato Franković bio je u pravu kada je prije nekoliko mjeseci kazao kako će mnoge maske pasti kad na dnevni red Gradskog vijeća budu stavljene izmjene i dopune GUP-a jer ono što je gradonačelnik prognozirao dogodilo se na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća.

Piše: Nikolina Metković

Vijećnicima Maru Kristiću i Terezini Orlić maske su zaista pale. Naime, Maro Kristić u slučaju nadogradnje na tzv. Malom Stradunu na Babinom kuku nije branio nikakve javne interese kako je to želio prikazati na sjednici Gradskog vijeća, iako one niti ne postoje, već isključivo privatne, odnosno interese brata svoje supruge Nina Prkačina, vlasnika poslovnog prostora baš na tom Malom Stradunu. Terezina Orlić branila je interese poduzetnika bliskih njenoj stranci, DDS – u.

FRANKOVIĆ: UBUDUĆE ĆE NAS NA MALI STRADUN VUĆI APARTMANI?!

Tijekom privatizacije kompleksa izgrađenog 1976. godine, kojim se nisu ponosili samo oni koji su ga izgradili već i sami Dubrovčani, bivša je uprava ondašnjeg Babina kuka prodala ne samo vrijedno zemljište u obuhvatu autokampa u Solitudu već je prodan i dio poslovnih prostora na Malom Stradunu.

babinkuk 180920 tk3

Na tom Malom Stradunu nema više butika u kojima se do Domovinskog rata oblačilo „pola Dubrovnika”, nema one slastičarnice koju svi pamtimo. Butiga od dječjih igračaka davno se zatvorila kao i onaj automat klub u koji nema tko nije išao ubaciti što sitnoga u slot aparate u nadi da će mu se posrećiti onaj veliki dobitak. Voda u vodoskoku i fontani davno je zatvorena, a nema više ni pizzerije Dubrava i žive glazbe na taraci prepunoj turista i domaćih ljudi.

Većina butiga na Malom Stradunu danas je zatvorena i oblijepljena kartom. Radi tek pokoja suvenirnica, jedan butik, par kafića, i pivnica te nešto privatnih ureda, a otvoreni su i apartmani u koje je već pretvoren dio nekadašnjih butiga.

apartmani babinkuk180920 2

Upravo apartmanizacije boji se i gradonačelnik Mato Franković koji je i na sjednici Gradskog vijeća Kristiću, koji je prije toga rekao kako građane danas na Babin kuk ništa ne vuče, sarkastično dogovorio kako će nas „ubuduće tamo vući apartmani”.

Inače, projekt nadogradnje na Malom Stradunu, a kojega pokušavaju prikazati projektom od javnog interesa, gura udruga Mali Stradun sastavljena od 13 članova, vlasnika poslovnih prostora od kojih su neki već otvorili apartmane u postojećim prostorima. Predsjednik udruge je Nikola Sršen, sin dubrovačke frizerke i poduzetnice Marine Sršen.

IMENA INVESTITORA OTKRIVAJU ZAŠTO JE KRISTIĆ BIO TAKO GORLJIV

Na Malom Stradunu su 32 poslovna prostora raznih vlasnika od kojih je dakle 13 članova udruge koji žele nadograđivati te tvrde da novih apartmana neće biti. Dio je prostora je u vlasništvu Valamara dok dio vlasnika, koji nisu članovi Udruge mali Stradun, uopće ne želi svoje prostore bilo nadograđivati bilo apartmanizirati. Dakle, interesi vlasnika prostora na Malom Stradunu i nisu baš tako kompaktni.

babinkuk 180920 tk1

Dubrovački gradski vijećnik Mosta Maro Kristić amandmanom na koji je, uz njega, potpise stavilo još sedam oporbenih vijećnika/vijećnica, odnosno Terezina Orlić, Matko Munitić i Ivan Jelić iz DDS - a, Jadran Barač i Tatjana Šimac Bonačić iz SDP - a, Nikša Selmani u ime tzv. srđevaca i Kristićeva stranačka kolegica Dolores Lujić, predložio da se iz predloženih izmjena GUP-a briše stavak kojim se traži detaljna razrada uvjeta gradnje sukladno provedenom urbanističko - arhitektonskom natječaju Mali Stradun na Babinom kuku. Time bi se vlasnicima prostora omogućilo da lakše dođu do pojedinačnih građevinskih dozvola, umjesto da uvjet, kako tvrdi Kristić bude jedinstvena lokacijska dozvola na kojoj navodno inzistira Valamar.

I dok su se prosječni građani, kao i vijećnici koji nisu podržali amandman, pitao što se Kristić toliko zalaže da bi 13 investitora iz jedne udruge realizirali svoj projekt na Malom Stradunu, stvari postaju jasnije kad se pogledaju imena vlasnika tih poslovnih prostora te rodbinske i druge veze.

apartmani babinkuk 180920 3

Kristića je naime gradonačelnik Franković već prethodno povezivao s obitelji Sršen, nazvavši ga čak i gospodinom Sršen – Kristić. Sršeni u prostoru na Malom Stradunu, u kojem su nekad imali frizerski salon, danas inače imaju luksuzne apartmane.

Ipak, dok se o Kristićevoj povezanosti sa Sršenima koju spominje gradonačelnik i njegovom eventualnom lobiranju za njihove poduzetničke pothvate tek može nagađati, nema nagađanja u tome da je, kao zet, amandmanom pokušao braniti interese Nina Prkačina, brata svoje supruge. Prkačin je potpisan i u pismu kojim su se članovi ove Udruge obratili vijećnicima uoči sjednice Gradskog vijeća održane u ponedjeljak.

VELIKI MORALIST PREŠUTIO JAVNOSTI RODBINSKU VEZU S INVESTITOROM

Je li ostale vijećnike, nagovorivši ih da potpišu amandman upoznao sa „sitnicom” da je on sam zet jednog od investitora, nije poznato, ali ionako nije jasno zbog čega su oni podržali taj amandman koji na koncu vladajuća većina nije usvojila, osim možda u slučaju Dolores Lujić uzevši u obzir da je ona Kristićeva stranačka kolegica.

zk prkacin babinkuk 180920

Kristić ne samo da je zastupao interese ženinog brata koje je pokušao podvaliti pod javne, već je prešućivanjem rodbinskih veza s jednim od investitora obmanuo i javnost. Naime, iako mu zbog ove obiteljske veze nitko nije mogao zabraniti podnijeti amandman, pa naravno ni da glasa za njega, pa čak ni da lobira za interese investitora, budući da je obiteljski povezan s jednim od investitora od velikog moraliste kakvim se Kristić želi prikazati bilo je za očekivati u najmanju ruku da to barem spomene.

ČLANOVI UDRUGE SASTAJU SE U PROSTORU ZA KOJI JE VIĆAN KAZAO KAKO SE UREĐUJE ZA DDS

No, nije Kristić jedini koje je na Vijeću gurao ovaj projekt. Podršku su mu dali i vijećnici DDS - a čiji je čelnik Pero Vićan inače u bliskim odnosima s Marinom Sršen koja je svojevremeno bila i vijećnica tadašnje Vićanove nezavisne liste u Gradskom vijeću.

babinkuk 180920 tk4

Neki od članova Udruge Mali Stradun s kojima smo razgovarali ističu kako se sastanci Udruge koju vodi Nikola Sršen održavaju u prostoru u „Pentagonu”. Naime, prostor je to za koji je predsjednik DDS-a Pero Vićan i sam jednom javno kazao kako se uređuje za potrebe stranke kojoj je na čelu. Stoga je jasniji patetični performans DDS-ove vijećnice Terezine Orlić na sjednici Gradskog vijeća kojim je pokušala progurati Kristićev amandman.

Patetičnim je tonom pričala vijećnicima kako je nekad davno tamo šetala djecu, a danas bi rado prošetala unuke, a onda je kao da priča bajku malom djetetu nastavila kako je 2009. jedan vlasnik prostora na Malom Stradunu, gledajući kako to sve tamo skupa izgleda došao na ideju kako bi taj prostor oživio. Kao i Kristić, ona Valamar smatra smetnjom pri realizaciji projekta Udruge Mali Stradun i plaši Gradsko vijeće odvjetnicima te udruge koji su spremni na tužbe, pa se pita treba li se Grad upustiti u sudsku trakavicu.

babinkuk 180920 tk2

Valamar inače na Malom Stradunu, koji je kao ulica još uvijek i uknjižen u njegovo vlasništvo, u svom vlasništvu ima 2 700 metara kvadratnih dok je preostalih 2 300 metara kvadratnih poslovnih prostora u vlasništvu ostalih privatnika. Od 32 vlasnika samo njih 13 je u udruzi. Na Malom Stradunu ima i vlasnika prostora koji se protive i nadogradnji i apartmanizaciji, već dapače izražavaju skepsu da bi se tamo mogla dogoditi gradnja apartmana.

KOMPLEKS IZGRAĐEN U REKORDNOM ROKU

Inače, u aktu kojega je Udruzi Mali Stradun još u svibnju 2017. dostavila pročelnica Jelena Lončarić, izričito se navodi kako je unutar zone Mali Stradun moguća rekonstrukcija postojećih građevina poslovne i ugostiteljsko trgovačke namjene uz obvezno provođenje urbanističko - arhitektonskog natječaja za cjelinu. Lončarić također navodi kako se sukladno GUP-u ne može planirati namjena apartmana jer se radi o nadogradnji u svrhu poboljšanja kvalitete usluge, primjerice, ako je namjena objekta pivnica, tada se može nadograditi samo u svrhu poboljšanja kvalitete usluga pivnice. Lončarić u aktu iz 2017. također ističe kako je u pitanju i narušavanje vizura te dodaje da, ako je propisana mogućnost gradnje, to ne znači da se u svim dijelovima Malog Straduna može graditi.

babin kuk 1809 tk5

Izgradnju kompleksa Babin kuk inače je ugovorila ondašnja Ingra, a izgradila ga je zagrebačka Hidroelektra. S današnjeg aspekta gledanja teško je za vjerovati da je cijeli taj kompleks, čija je gradnja započela 1. veljače 1975. trajala svega 15 mjeseci. Za ono vrijeme bio je to najkraći rok izgradnje ikad zadan građevinskoj operativi bivše Jugoslavije. Bio je to rok u kojem su izgrađena tri hotela A kategorije s 1 650 kreveta, jedan hotel luksuzne kategorije s 350 kreveta, trgovačko i gospodarsko središte, tri zatvorena bazena, dvije plaže, sportski tereni, šetnice i sve instalacije, od razvoda morske vode, plinovoda, kanalizacijske i vodovodne mreže, oborinske odvodnje i cestovne mreže. Za potrebe izgradnje tog kompleksa iskopano je 200 000 metara kubnih materijala, ugrađeno 60 000 metara kubnih betona. Natječajnu dokumentaciju izradila je tadašnja tvrtka Stone iz New Yorka.

babinkuk 180920 8

Za potrebe tadašnjeg gradilišta bilo je izgrađeno naselje za radnike, radionice i pogoni za proizvodnju betona. Najveći izazov bilo je miniranje iskopa građevinske jame za koso dizalo u hotelu President.

Teško da bi ijedan građevinar u Hrvatskoj danas uspio sličan kompleks izgraditi u svega 15 mjeseci no zato je poduža lista onih koji bi tim prostorom danas mešetarili ili primjerice otkupljivali salivene ploče nad prostorima onih koji nemaju novca za nadogradnju. Zabačen i zaboravljen od svojih građana, prostor Malog Straduna na Babinu kuku idealan je za malverzacije.

babin ku 180920 tk7

Tim više je i Kristićev pokušaj obmane Gradskog vijeća sramotan, nedostojan dužnosti koju obnaša i manipulativan. Njegove riječi kako u slučaju Malog Straduna ne zastupa pojedinačne interese te da se ne bori za neke obitelji ostaju zabilježene. Svakako se nije borio za interese svih obitelji koji imaju prostore na Malom Stradunu, no interese članova svoje obitelji itekako je pokušao progurati.

Objavljeno u Aktualno

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019