Prikazujem sadržaj po oznakama: kantar

Suprotno dominantnom mišljenju, kantor, jedna od najbrojnijih bijelih riba, može se udicom loviti i u najtoplijem dijelu godine. Samo ga treba pronaći na „ljetnoj adresi“ i loviti na primjeren način.

Kantora sada treba tražiti daleko od obale i površine jer preferira predjele gdje je temperatura mora skoro posve ista tijekom cijele godine. Danju je rijetko pliće od 20, a spušta se do 50 ili 100 m, rijetko gdje i do 150, a najdublje se spušta oko kraja kolovoza. Noću je pliće. Kao i u ostatku godine, najradije je na kamanitom i ljušturastom dnu, osobito na brakovima, posebice na njihovim strmijim dijelovima.

Slijedom svega navedenog, očito je da ljetni lov kantara zahtjeva dosta vremena i udaljavanje od obale. No, za uspjeh nije dovoljno samo to nego i na poseban način kompletirani pribor, osjetljiv i lagan.

Izvlačiti plijen s velikih dubina je najlakše pomoću štapa i role. Može se koristiti klasični brodski dužine 1,8 do 2,4 m, ali su prikladniji znatno duži, najbolje ne kraći od 4 m, obvezno kruti, brže akcije. Vršnjak štapa mora biti što osjetljiviji najlonski, kod dužih štapova ne kraći od pola metra. Na štap je neophodno potrebno montirati kvalitetnu rolu srednje veličine, malog ili srednjeg prijenosnog odnosa.

Kako će se pribor kompletirati i kojom tehnikom udičariti ovisi o tome u koje doba će se loviti. Za dnevni lov neophodno je koristiti prilično tanak bulentin s dugim privezima, pramama, primulama. Za lov do 60 - tak metara dubine, gdje nema jakog kurenta, najprikladnija je osnovna najlonska struna debljine 0,28 do 0,30 mm. U kurentu je bolje loviti s osnovnom strunom od tanje, „PE“ višenitke promjera oko 0,17 mm, ali je za ublažavanje udaraca između nje i završnjaka neophodno montirati ublaživač, „shock leader“, dužine najmanje 15 m od elastičnog najlona debljine 0,35 mm.

Završnjak je najbolje kompletirati s utegom na kraju i tri priveza poviše. Kako se kantor zna ponašati veoma nepredvidljivo, odnosno žestoko i odlučno napadati bilo koji mamac, ali i neuzimati najomiljenije mu delicije, umjesto „svaštarskim“ bolje je loviti završnjakom kompletiranim tako da na kantoru najprimaljiviji način prezentira mamce - tako da se njišu u kurentu. Takve pokrete mamcima omogućavaju samo dugački privezi, najbolje dugi 60 do 70 cm od „FC“, fluorougljične strune debljine 0,30 do 0,33 mm. Montirati ih treba na najlonsku osnovu od oko 2,50 m, promjera 0,33 do 0,35 mm.

Suprotno dominantnom vjerovanju, kantor se ne hrani samo na dnu nego i poviše njega. Zato donji privez može biti i metar poviše olovnice. Štoviše, u priboru je dobro imati i produžetak od 4 do 5 m, izrađen od nešto tanjeg najlona nego osnova završnjaka. Pomoću njega, a s utegom na dnu, mamci će biti izloženi direktnom pogledu riba koji su se digle značajnije poviše dna.

Kantor ima relativno mala usta pa ni najveći, kapitalci od 2 do 3 kilograma ne mogu progutati udicu širu od 10 mm. Loviti ih je dobro „parangalkama“, još bolje „kristalkama“, a najbolje udicama oblika „beak“, s prstenom za vezivanje. Prednost treba dati srednje debelim i dugačkim modelima sa što oštrijim vrhom.

Kad je raspoložen za ishranu kantor se može loviti bilo kojim mamcem. Poslastica su mu mekani dijelovi velikog crva te sarđela, koja je jedno od najbolji rješenja za lov do dubina od oko 40 metara. Mamčiti se mogu i drugi crvi, komadi gavuna, lignje, lignjuni, muzgavci, hobotnice, trpovi itd. No, za ljetni lov na velikim dubinama vjerojatno najbolje rješenje je sipica od koće. Otporna na duge faze izvlačenja i s prirodnom fosforescencijom neodoljiva je krupnim kantorima, ali i ostalim ribama koje s njima dijele staništa.

Tijekom toplijeg dijela godine kantori žive u raspršenim jatima. Da bi ih se privukli i zadržali u zoni ribolova prije i tijekom lova treba primamljivati. Primamu je najbolje praviti od slabo posoljene sveže samljevene srdele i zbog štednje pomiješane sa zemljom, najbolje glinom.

Nakon sidrenja primamu u vreći za povrće treba spusti na dno pa podignuti 3-4 m i povremeno protresti. Niz sidreni konop primamu je dobro spuštati kad se lovi na dubinama do tridesetak metara. Naime, do tih dubina kurenat je najčešće samo jedan. On plovilo i primamu nosi u istom smjeru što znači da i ribe dovodi do mamaca. Na većim dubinama, pak, najčešće su dva kurenta suprotnih pravaca. Spusti li se primama niz sidreni konop u njih, donji bi je kurenat nosio od plovila. Zato je na velikim dubinama primamu najbolje spustiti direktno pod plovilo.

Nakon toga u more se može spustiti i pribor koga lagano treba zategnuti kad olovnica dotakne dno. Napad kantora se osjeti kao nekoliko žešćih udaraca pa još nekoliko slabijih. Kontrirati ne treba previše jako, jer bi se moglo dogoditi da udica prekine usnicu ribe za koju se najčešće zakači. Ulovljen će se tek povremeno očajničkim trzanjem pokuša osloboditi. U pravilu, s otporom prestaje oko sredine dubine. Ulovljenog treba premjeriti i vratiti u more ako je kraći od 18 cm.

Pri odabiru mjesta lova treba imati na umu da kantor voli kurenat te da se često drži na njegovoj granici sa zavjetrinom. Najbolji ulovi se postižu u vrijeme smjene plime i oseke, osobito kad se more počinje dizati. Tijekom ljeta, posebice na njegovom isteku kantor se najintenzivnije hrani u vrijeme slabije dnevne vidljivosti. Najbolje kad se pojavi prvo jutarnje svjetlo. Zato, da bi se ostvario dobar ulov kantora, ljeti treba poraniti. Loviti treba sve dok nakon smjene ne pojača kurenat. Tek nešto slabije nego u ranim kantor se dobro lovi u kasnim popodnevnim satima. Posebno dobri dnevni ulovi mogu se očekivati po bonaci ili laganim južnim vjetrovima te po lagano oblačnom vremenu.

Dok se ostale iz skupine „bijelih“, najcjenjenijih riba, sada love najlošije, kantor se lovi više nego dobro. Zbog mrijesta se okuplja u jata i prilazi obali, ali će do travnja biti na relativno velikim dubinama pa ga se do tada može loviti samo iz plovila, osobito dobro parangalom.

Kantor voli kurenat, a često se drži na njegovoj granici sa zavjetrinom. Zato ga treba loviti na strmim padinama ponta i litica koji su izloženi kurentu, još bolje na brakovima, pogotovo onim barem srednje dubokim, a u kasno proljeće plićim. Najčešće je na strmijem dijelu braka, a najbolji ulovi se ostvaruju u vrijeme smjeni, s tim da je bolja smjena oseke u plimi od one suprotne.

Kantor je aktivan danju, noću samo ako ima mjesečine. Najaktivniji je rano jutro, te nešto manje predvečer. Dakle, idealno vrijeme za njegov lov udicom bilo bi u tijeku smjene oseke u plimu ujutro sat vremena nakon izlaska sunca. U tim bi se uvjetima trebalo loviti od zore pa sve dok nakon smjene ne pojača kurenat. Osim tih, idealni uvjeti su i bunaca ili lagani južni vjetrovi te lagano oblačno vrijeme.

Lovu kantora najprikladniji je parangal od konopa debljine 1-2 mm, najbolje tamne boje da se što manje ističe i plaši ribu. Osnova može biti i od najlona debljine 0,90 mm. Takav parangal ima nešto bolju lovnost na plićim terenima, ali je s njim teže raditi, više reže ruke na zadivima i teže ga je slagati. Na svakih 4 - 5 metara treba biti najlonski privez dužine jedan metar i debljine 0,40 do 0,60 mm. S tanjim privezima lovnost će mu biti malo veća, barem na plićim pozicijama, ali će zato privezi češće pucati kod inače brojnih zadijeva. Privezima od 0,60 mm će se kod većine zadiva uspjeti otkačiti udice bez pucanja.

Značajan postotak kantara, od 30 pa do 60 posto, parangalom bude ulovljen tako da ih udica zakači negdje izvana za glavu, za oko ili škržni poklopac. Razlog tome je što kantor zbog malih usta ne uspije mamac progutati odmah nego se okrene i ponese ga. Kad se privez zategne, udica izleti iz usta prema natrag i zakači kantora.

Praksa je pokazala da udica vrha zakrivljenog u stranu oko pet puta češće tako zakači ribu nego ravna udica. Zato je dobro koristiti udice tipa „Kirbed“ i „Riversed“, u lijevu ili desnu stranu zavrnutog vrha. Najprikladnije su one veličine 11 i 12 tipa „Aberdeen“, kod nas znane kao parangalke. No, takvih zakrivljenih je teško naći na našem tržištu, ali im nije teško zakriviti vrhove.

Kako bi se zapinjanje svelo na što manju mjeru, može se na priveze postaviti plutnjake, koji mamce drže poviše dna. Time se neće smanjiti lovnost parangala jer se kantori hrane poviše dna.

Odlično rješenje je takav gotovi parangal „Ižanka“ od 50 udica koji je osim za lov kantora idealan i za lov mola te ostalih riba na mekanom dnu.

Za dnevni lov, ne samo parangalom, od mamaca je najbolje koristi srđelu i olignje. Srđela je osobito dobra na dubljim terenima i za veće kantore. Rezati je treba na komadiće koje valja nadijevati probadanjem dva puta. Prvi put s leđne strane, tik uz kralježnicu, a drugi put s trbušne strane, također uz kralješnicu. Vrlo je važno prilikom nadijevanja da udica ne prolazi kroz ljusku. Naime, kao kod lova parangalom nema kontre, udica s ljuskom na vrhu teško se može zabiti u tkivo. Zato ljuske treba malo razmaknuti vrhom udice i probosti je kroz golu kožu. Osim toga, vrh udice iz mamca mora slobodno viriti koji milimetar.

Najuniverzalniji mamac za parangal namijenjen lovu kantora svježa je lignja jer je ukusna, postojana i izrazito uočljiva. Najbolje je nadijevati trakice izrezane od njenog plašta.

Parangal obvezno treba polagati niz kurenat, ako ga ima. Ako bi se polagao kontra kurentu, parangal bi se mogao koncentrirati cijeli na jednom mjestu i zamrsiti. Najbolje ga je polagati u trenutku smjene kurenta ili malo prije, dok je kurenat vrlo slab. Kod podizanja iz mora, voziti treba u kurenat, parangal će tada će manje zapinjati. Krajem zime parangal u moru se može držati do 4 ili 5 sati, a s odmicanjem proljeća to se vrijeme treba smanjivati da bi se tijekom ljeta svelo na jedan do dva sata.

Umjesto jednog od 100, koliko smiju polagati aportsko - rekreativni ribolovci, bolje je loviti s dva manja parangala od po 50 udica položena na različite poste. Ulov je tako sigurniji. Osim kantora na ovakav parangal u podnožjima brakova zakačit će se pagri, pauci i arbuni, po brakovima kanjci i škrpine, a na strmim liticama picevi i fratri, ali i druge ribe.

Sa svih dijelova našeg mora stižu vijesti o sve boljem i obali sve bližem ulovu kantora. Znak je to da se on počeo okupljati i jata i da je krenuo ka kamenitim obalama na mrijest. Kako je kantor vrlo brojan, dosta krupan i nimalo lukav, dobra je to prilika čak i ne posebno spretnim udičarima da u ovo doba godine najslabijeg lova udicom ostvare dobar ulov jedne od riba iz najcjenjenije - skupine bijelih riba.

Posebno dobri ulovi se mogu očekivati na južnom Jadranu. No, tko zna zašto, za razliku od rođaka u sjevernom, u tom dijelu Jadran kantori se zadržavaju u dubljem moru, rijetko pliće od 30 metara. Znači, mogu se dalekim bacanje loviti s obale ili iz plovila skosavanjem i bulentinom.

Lov iz plovila najbolje je obavljati na srednje dubokim brakovima, kako danju tako i noću, ali se najbolji ulovi ostvaruju u poslijepodnevnim satima, osobito dobro po mirnom moru. Bolji ulovi se postižu u vrijeme plime i kad pušu vjetrovi iz trećeg kvadranta. Dobro se lovi i po jugo, a loviti se može i po buri. Apetit mu je posebno dobar prvog dana iza punog mjeseca.

Prosječno opremljenom udičaru kantora je najbolje loviti bulentinom, i to onim tipa „očenaš“. No, kako, suprotno vjerovanju, kantor ne skuplja hranu samo na dnu nego i poviše njega, priveze s udicama treba postaviti znatno dalje od olovnice na kraju pribora nego što je to uobičajeno kod „svaštarskog“ bulentina. Donji privez može biti i metar poviše olovnice.

Pribor je dovoljno izraditi od najlona debljine do 0,30 mm, najviše 0,40 mm, ako se lovi „preko prsta“. Ako se lovi na dubinama preko 50, 60 metara, osnovnu struna treba biti debela i 0,70 mm, a može biti i od „PE“ višenitke. Međutim, s višenitkom se ne može loviti „preko prsta“ pa je nužan štap dužine 1,8- 2,4 metra, obvezno brže, akcije. Vršnjak mu mora biti iznimno osjetljiv. Na štap je prijeko potrebno montirati kvalitetnu rolu srednje brzine i veličine.

Kantor ima relativno mala usta pa se i krupni mogu loviti s udicom širine luka 10 mm. Koristiti se mogu „parangalke“ - udice oblika „aberdeen“, ali su bolje „kristalke“, a najbolje one oblika „beak“, s prstenom za vezivanje.

Na udice se mogu staviti bilo koji mamci jer će kantor agresivno napasti sve, ali mu je ipak najdraži obrok mekani dio velikog crva. Mamčiti se mogu i drugi crvi, komadi gavuna, olignje, muzgavca, hobotnice, trpa itd. Neosporno, najbolji mamac je srđela, osobito za lov na dubinama od preko 40 m, na njum se love prosječno najkrupniji primjerci, ali i pagri, koji su se također počeli dobro loviti.

Prije i tijekom ribolova dobro je primamljivati, barem dok se jato ne primami na uski prostor. Primamu je najbolje praviti od usoljene srđele. Međutim, ako je preslana, brzo će primamiti kantore, ali ih i potjerati. Da bi se to izbjeglo primamu treba izraditi od svježe samljevene i malo posoljene srđele, staviti u kakvu „brumalicu“ i spustiti je malo poviše dna i svako malo protresti.

Brumalica se spušta niz konop sidra ili pod plovilo. Prvi način je dobar kad se lovi na dubinama do tridesetak metara. Do tih dubina kurenat je najčešće samo jedan. On i plovilo i primamu nosi u istom smjeru što znači da i ribe dovodi do mamaca. Na većim dubinama, pak, najčešće su dvije morske struje suprotnih pravaca. Spusti li se primama niz sidreni konopu njih, donji bi je kurenat nosio od plovila. Zato je na velikim dubinama najbolje spustiti primamu direktno pod plovilo.

Nakon sidrenja nad vrhom ili najstrmijom padinom braka te obilnijeg primamljivanja, u more se spušta pribor. Kad joj olovnica dotakne dno treba je podignuti pola, čak i jedan ili više metara, ako se lovi nad livadom posidonije, odnosno ovisno o tome na kojoj dubini riba počne gristi. Napad kantora na mamac se osjeti kao nekoliko žešćih udaraca pa još nekoliko pokušaja slabijih. Kontrirati ne treba previše jako, jer bi se moglo dogoditi da udica prekine usnicu ribe za koju se najčešće zakači. Zbog toga razloga završnjak je dobro kompletirati od rastezljivog najlona, koji će dužinom i elastičnošću ublažiti eventualnu žestoku kontru.

Kantor nije osobito borben. Kad se zakači tek povremeno će se očajničkim trzanjem pokuša osloboditi. U pravilu, otpor kantora prestaje negdje oko sredine dubine. Ulovljenog treba premjeriti i vratiti u more ako je kraći od 18 cm.