Prikazujem sadržaj po oznakama: eging

Tijekom ljeta uz obalu, osobito s nje, skoro je nemoguće uloviti lignje, tek malo lakše sipe pa ljubiteljima priobalnog lova glavonožaca preostaje jedino tragati za hobotnicama, najkrupnijim glavonošcima, o čijem smo lovu pisali prije tjedan dana, a u kome će se kao prilov pojaviti i muzgavci.

Njih je lakše loviti nego olignje i sipe jer hobotnice napadaju sve što se mrda. Zato se alati za njihov lov mogu načiniti praktično od bilo čega i na brojne načine, ali danas se najviše koriste varalice namijenjene lovu lignji, sipa te najbolje - one posebnom pravljene za lov hobotnica.

Za lov s obale hobotnica, ali i muzgavaca najprikladniji su lignjarići tipa „egi“. Te varalice više ili manje vjerno oponašaju oblik kozice, odnosno izgledaju poput slova „S“, s olovnim utegom ispod prednjeg kraja. Moraju biti plivajući ili sporo tonući kako bi plovili s podignutim zadnjim dijelom i tako što manje zapinjala za dno, jer se hobotnice love na samom dnu. A da bi dospjele i zadržala se na dnu treba ih dodatno opteretiti. Dovoljno ih je zavezati na kraj strune zajedno s dodatnom olovnicom. Varalice trebaju biti što veće, barem broj 3.0, odnosno dugačke barem 90 mm. Njihova težina se u pravilu kreće do 20, rijetko 30 grama. Zato, da bi se s njima kompletirani pribor držao dna, ali i lako podizao s njega, ovisno o njihovoj plovnosti, varalice je najčešće potrebno dodatno opteretiti. U pravilu, dovoljan je dodatni uteg od 10 do 30 grama.

„Egi“ varalica i olovnica mogu se direktno postaviti na osnovnu strunu. Ako je najlonska, treba imati promjer od oko pola milimetra. Ne samo zbog snage i moguće velike težine lovine, nego i zato da se ne bi morala često mijenjati zbog oštećenja koja nastaju radi stalnog struganja o dno tijekom lova. Umjesto strune puno je bolje koristiti konop za mreže i to onaj plutajući promjera dva milimetra. On ne samo što neće strugati po dnu nego ni zapinjati za manje prepreke na njemu.

Od „egi“ lignjarića, za lov hobotnica najprikladniji su brzotonući tipa „tip run“. Oni na dnu stoje glavom naniže i pod kutom od 30 do 45 stupnjeva pa teže zapinju za njega nego ostale vrste lignjarića. Varalice toga tipa su teže od ostalih pa se s njima može loviti i bez dodatnog otežanja na priboru, što smanjuje mogućnost zaplitanja pri odbacivanju varalice i zapinjanja pri privlačenju.

Pri odabiru lignjarića pozornost treba obratiti na njihove udice. Naime, da bi od lignje žilavija, jača i teža hobotnica što manje spadala s nje, varalica treba imati što duže i jače udice. A da bi što manje zapinjale za dno i prepreke, s donje strane varalica je dobro ukloniti udice, što za posljedicu neće imati manji broj kačenja i veći spadanja plijena.

Za dno najmanje zapinju i najlakše se oslobađaju varalice koje imaju „glider head“, kliznu odnosno glave oblikovane tako da lako klize po dnu i odbijaju se od prepreka. Te varalice, koje mnogi nazivaju sipcima, jer su napravljene za lov sipa, imaju uteg smješten unutar zaobljenog prednjeg kraja, koji sprečava i bočno prevrtanje varalice te zapinjanje zbog toga.

Jedina mana sipaca je što imaju previše, ali nedovoljno dugačke i jake igle, za razliku od „tako egi“, varalice specijalno pravljene za lov hobotnica. Te, „tako egi“ (tako na japanskom znači hobotnica) imaju jednu do četiri jake i velike udice okrenute prema gore. Proizvode se u težinama od 30 do 50 grama. Većina su „egi“ oblika, a ima i onih koje oponašaju kozicu s dolje povijenim repom, kakve manje zapinju. Rijetko zapinju i varalice ovalnog tijela na kojima je, kao i kod onih s povijenim repom uteg obješen s donje strane kako bi se mogao mijenjati, ali i da bi pri potezanju lupkao po dnu i na taj način izazivao pozornost hobotnica. Da bi bile što stabilnije, odnosno da se ne bi bočno prevrtale pri potezanju po neravnom dnu, mnoge tako varalice imaju bočno postavljene klizače. Neke su od žice, a neke od mekane plastike i u obliku rakovih kliješta, što dodatno pridonosi privlačnosti varalice.

„Tako egi“ varalica nema na našem tržištu, ali ih je relativno jednostavno napraviti preradom „egi“ i „sipac“ varalica veličine 3, 3,5 i 4. Potrebno je ukloniti krunicu igala i na njeno mjesto dvokomponentnim ljepilom pričvrstiti udice širine luka koliki je bio promjer krunice.

Za uspjeh u lovu hobotnica nije od osobite važnosti dekor i boja varalice. Ipak, malo koji ribolovac ne zna da hobotnicu najviše privlači bijela boja, a iskusni hobotničari preporučuju upotrebu varalica žutih, narančastih, ružičastih, srebrnastih i prirodnih dekora. Najbolje je imati više raznobojnih i probom utvrditi koja je trenutačno najučinkovitija, ovisno o svjetlosnim uvjetima. No, bez obzira na njih, hobotnice se najbolje love svjetlucavim mamcima. Zato ih je najbolje loviti varalicama metalizirane površine, fluoroscentnog tijela ili tijela prekrivenog „šljokicama“, platnom u kome ima što više „lame“, metalnih niti. U nedostatku takvih, varalici se može dodati svijetleća ampula, svjetlucava samoljepljiva traka ili fosforoscentni premaz. Dovoljno je sa svake strane varalice premazom nacrtati tri-četiri točke ili kratke crte. Tako poboljšane varalice osobito su učinkovite noću.