Prikazujem sadržaj po oznakama: debljina najlona

Većina morskih riba živi na ili neposredno uz dno pa se tu i najbolje love, posebno dobro bulentinom, priborom koji se okomito spušta iz plovila.

Prema dubini na kojoj će se loviti, bulentin i lov njime se dijele po težini. Najčešće na lagani ( za dubine do 20), srednji (20 do 50 ) i teški, do 200 metara, odnosno kontinentalne granice, ali se bulentinom može ribati i na više stotina metara dubine. Svaka od tih zona ima svojih specifičnosti i zahtjeva, kako u pogledu osnovnog, ali i pomoćnog pribora te plovila. Te posebnosti ovise o dubini lova, vrsti dna i udaljenosti od obale, o dimenzijama riba koje se love, ali i snazi kurenta, vidljivosti, itd.

Dobrim odabirom strune, osobito za lov na srednjim i velikim dubinama, ribanje bulentinom se može učini učinkovitijim i lakšim. Za lagani bulentin najčešće se koristi standardni najlon, za osnovnu strunu debljine 0,30 do 0,50 mm te 0,20 do 0,40 mm za završnjak.

U tablici broj jedan navedene su okvirne debljine pribora prema vrsti ribe, s tim da se deblji koristi za veće dubine.
Za lov na manjim dubinama najbolje je koristiti nešto tanje, ali kvalitetnije najlone, osobito za završnjake, jer su manje vidljivi. Još bolje je barem priveze, primule, praviti od fluorougljične strune. Za ribanje na većim dubinama bolje je koristiti manje istezljive najlone za osnovnu strune, koji omogućavaju lakše prenošenje signala uzimanja mamca te kontre. Tanje osnovne strune prave manji otpor kurentima, koji su česti i na malim dubinama. Zato se, osobito za lov na srednjim i velikim dubinama, preporučuje izrada osnovne strune od višenitki, čija je debljina u odnosu na najlonske iste snage i nekoliko puta manja. Osim što zbog manjeg otpora stvaraju manji „trbuh“, te strune bolje prenose signale i zato što su nerastegljive.

U tablici broj 2 date su najbolje vrste struna i njihove debljine za izradu osnove bulentina za lov na određenoj dubini.
Izbor najprikladnije udica za bulentin ovisi o brojnim čimbenicima.

U tablici broj 3 navedene su okvirne veličine udica za velčinu riba koje se love bulentinom. Kao i u slučaju debljine struna, vrijedi pravilo da se šire koriste za lov na većim dubinama.
U tabeli su navedeni i najprikladniji oblici udica za pojedine ribe ili skupine. Sve se one, a i ostale ribe bulentinom dobro love udicama oblika „Aberdeen“, a one u plićem moru oblika „Crystal“ . Krupnije te ribe većih dubina bolje se love udicama vrha zakrivljenog unutra. Na srednjim dubinama učinkovitije su udice oblika „Limerick“ i „Beak“. Za lov na največim dubinama najprikladnije su, pak, udice oblika „Circle“. Za lov živim ili barem cijelim ribicama-mamcima, najbolje su udice oblika „Live bait“.

Težina utega na bulentinu mora biti taman tolika da pribor drži u okomitom položaju. Najčešće se postavljaju na kraj završnjaka. Uglavnom su piramidalnog oblika jer takvi osnovom nalegnu na dno i lakše se odupiru kurentu. Takvo i ostala stožasta olova pogodna su i zbog toga što se ne kotrljaju pa ga prilikom stavljanja ili mijenjanja mamca te skidanja plijena ribar može negdje položiti. S druge strane, okruglo ili ovalno olovo kotrljanjem po plovilu može zapetljati strunu ili učiniti da se ribolovac nabode na udicu. U lovu mola, pasa i druge divljači na mekanom dnu bolje je koristiti pljosnate olovnice koje zbog nalijeganja velikom površinom ne tonu u dno. (nastavlja se)