Prikazujem sadržaj po oznakama: apartmani

Ako mladi ljudi napuštaju svoju državu, znači da nešto ne štima, da nešto nije uspjelo, rekao je nedavno gradski vijećnik srđevaca Nikša Selmani.

Njegov cilj bio je upozoriti na loše razvojne politike i države i jedinica lokalne samouprave zbog kojih su mladi obrazovani ljudi prisiljeni svoju sreću tražiti izvan Hrvatske.

Dok se Slavonija poprilično ispraznila, mladi sve više odlaze i iz gradova na obali jer u zemlji uslužnih djelatnosti za visokobrazovane kadrove radnih mjesta zapravo nema. Selmani je zapravo tek odškrinuo vrata za koja je poltičkim strukturama i na državnoj i na lokalnim razinama lakše dok su skroz zatvorena jer dok mladi odlaze politike koje bi ih zadržale ili vratile u Hrvatsku nema.

SELMANI: NE TREBA SE BOJATI I OŠTRIJIH, NEPOPULARNIH POTEZA

- Netko mora snositi određenu odgovornost za ovo što nam se događa i na nama kao predstavnicima u tijelima lokalne uprave je zadaća. U gradu bi možda trebalo početi s javnim tribinama i ozbiljnim anketnim istraživanjima kako bismo doznali što mladi očekuju od Dubrovnika. Nije loše da se mladi obrazuju izvan Hrvatske pa čak da tamo i rade, tragedija je što mladi bježe iz Hrvatske jer kad bježiš to znači da nemaš izbora. - kaže Selmani.

- Iz razgovora s mladima treba definirati što im nedostaje, s čime se to oni ne slažu i koji su uvjeti njihova ostanka i kakav izbor uopće imaju. Dubrovnik je na repu repa Europe, nema dovoljnu fluktaciju ljudi, što grad čini gradom. Imamo dvije tvrde granice u neposrednoj blizini, komunikacija s nama izuzetno je loša i skupa i to nažalost ne možemo promijeniti, ali moramo jasnije znati što možemo i što u konačnici hoćemo. Grad mora konačno biti pokretač ovih procesa jer ih jedino on može sagledati u cjelini i njima upravljati. Stoga treba strateški razmišljati i ne treba se bojati i oštrijih, nepopularnih poteza ili promjena smjera, ukoliko će to dati neku bolju perspektivu. - smatra Selmani te upozorava na vrtoglavo skupe cijene kvadrata zbog čega su mladima stanovi u Dubrovniku nedostižni.

FRANKOVIĆ: MORAMO OMOGUĆITI MLADIMA ZONE STAMBENOG ŽIVLJENJA

Gradonačelnik Mato Franković problem također vidi u stambenom zbrinjavanju mladih, svjestan kako Grad Dubrovnik, ukoliko želi zadržati svoje stanovništvo, mora činiti više.

- Cijene nekretnina su iznimno visoke i za sve koji se žele osamostaliti vrlo je izazovno ući u kreditni aranžman i odlučiti se za kupnju stana na čiju otplatu otpada do 70 posto plaće. Nije to ni jednostavno ni lako pa čovjek krene tražiti izlaz negdje drugdje, misleći da sunce tamo bolje grije, ali gledajući neka iskustva ljudi koji su potražili svoju sreću u svijetu, tamo su cijene nekretnina još i skuplje nego kod nas. Bog nam je dao lijepo vrijeme i podneblje, a mi moramo omogućiti mladima zone stambenog življenja i zadržati ih, ne samo iz grada nego i mlade iz ostatka Hrvatske koji će već možda sreću pronaći na našem području i tu je naša prednost i potencijal u odnosu na druge. - rekao je Franković.

GRADE SE STANOVI ZA IZNAJMLJIVANJE, A NE ZA ŽIVOT U NJIMA

Dok mladi iz unutrašnjosti Hrvatske pokušavaju svoju sreću naći u jadranskim županijama, mahom radeći u uslužnim djelatnostima kao deficitarna radna snaga, malo tko ili nitko ne postavlja pitanje što ćemo s praznim dijelovima zemlje iz kojih stanovništvo iseljava zbog nedostatka razvojnih politika.

No i ti s kontinenta, koji bi se eventualno doselili u Dubrovnik, svoje stambeno pitanje ovdje ne mogu riješiti. U prilog tome ide podatak koji je iznio Selmani, a iz kojeg proizlazi kako se u Hrvatskoj mahom grade stanovi za iznamljivanje.

- Zapanjujući podatak je da je u posljednjih deset godina u Hrvatskoj izgrađeno sto tisuća novih stambenih jedinica, a broj stanovnika nam se smanjio za 413 tisuća, što znači da te gradnje nisu demografske naravi. Dakle, njihova svrha nije ništa drugo nego turistički najam. - rekao je Selmani te upozorio:

- Ako grad Dubrovnik ne bude planski razmišljao o gradnji stambenih jedinica za življenje, može se dogoditi da će taj prostor izgubiti jer je navala izgradnje objekata za turistički najam. Mi moramo o svom prostoru ozbiljno promišljati. - kazao je Selmani.

CAPOR: INVESTITORIMA SE VIŠE ISPLATI ULAGATI U IZGRADNJU APARTMANA

- Dok bujaju apartmanske jedinice, nitko normalan neće investirati u izgradnju kuća i stanova za obitelji. - smatra vijećnik srđevaca u dubrovačkom Gradskom vijeću Đuro Capor i dodaje kako se investotorima više isplati ulaganje u apartmansku nego u stambenu gradnju. Capor također smatra kako je vrijeme za promjenu pristupa.

- Ti špekulativno mešetarski projekti ne smiju se preseliti na šire područje grada gdje će nicati nove apartmanske jedinice. Mi moramo planirati mjesta na kojima će se graditi stanovi za dugotrajan najam, kao što se to radi u Beču. Mi moramo, kao i ostali moderni, ozbiljni gradovi, raditi na povećavanju svog stambenog fonda kako bismo za liječnike, profesore iz STEM područja i struka koje nam nedostaju imali odgovarajući broj stambenih jedinica. Ako nastavimo s planiranjem apartmanske izgradnje, vrlo brzo će nam se na Gornjim selima i drugdje dogoditi ono što se već događa u Gradu, neće biti stanovnika, ljudi već odlaze s Pila, Konala, povlače se na periferije, a centar grada prepuštamo stihiji apartmanskih jednica. - rekao je Capor.

VLAHUŠIĆ: PLAĆAMO NEKOME 85 TISUĆA KUNA GODIŠNJE DA BI ŽIVIO U MOKOŠICI

Čime i kojim novcima će grad graditi svoje stanove, pita se bivši gradonačelnik Andro Vlahušić.

- Odakle gradu novac za izgradnju stanova? U Mokošici ćemo 43 stana platiti 38 milijuna kuna plus kamate. Svaki stan košta milijun kuna. Rate tog kredita
plaćat ćemo 10 godina. Građani ovoga grada vraćaju rate tog kredita dok će oni koji su te stanove dobili plaćati 15 tisuća kuna najamninu, a mi plaćamo 85 tisuća kuna iz proračuna da bi netko živio u Mokošici. Stan u Mokošici košta najmanje milijun kuna, a stan u povijesnoj jezgri koji je plaćen 20 tisuća kuna, da ga hoćemo kupiti, koštao bi četiri milijuna kuna. Treba ga kupiti, ali odakle Gradu ti novci. - pita Vlahušić i dodaje kako su plemenite namjere jedno, a njihova realizacija nešto sasvim drugo.

- Imamo 50 stanova s građevinskom dozvolom u Solitudu na zemljištu u vlasništvu Vrlara koje košta 25 milijuna kuna. Zašto kroz rebalans, ove ili neredne godine, Vrtlaru ne platimo 25 milijuna kuna i tih 50 stanova nekome ne dodijelimo, jesmo li to u stanju, jesmo li u stanju dvije zgrade namijeniti zdravstvenim djelatnicima i ljudima s drugim profesijama koje su nam potrebne? - pita se Vlahušić.

I dok se Vlahušić pita, odgovori na njegova pitanja i više su nego jasni. Stanovi u kojima neće živjeti mladi iz Dubrovnika ne trebaju nikome, a da bi ti obrazovani mladi ljudi u njima živjeli, dizali kredite i kupovali te stanove, vladajuće strukture trebale bi stvoriti preduvjete za njihov ostanak jer da bi nakon završenih fakulteta ostali ili se vratili u svoj grad, trebali bi se valjda imati gdje zaposliti. No, dok se provodi politika zapošljavanja po stranačkoj pripadnosti ili lojalnosti, dok se Dubrovnik u utrci za lakom zaradom od turizma uništava, tada se obrazovani mladi u ovaj grad nemaju zašto vraćati i u njemu ostajati da bi radili kao posluga.

Europska komisija je u ponedjeljak predložila uredbu kojoj je cilj povećati transparentnost u području kratkoročnog iznajmljivanja smještaja, koje čini četvrtinu ukupnog turističkog smještaja u EU-u.

- Sektor kratkoročnog iznajmljivanja smještaja potaknut je ekonomijom platformi, ali se ne razvija dovoljno transparentno. Ovim prijedlogom olakšavamo iznajmljivačima i platformama, velikim ili malim, da doprinesu većoj transparentnosti u sektoru. - izjavila je izvršna potpredsjednica Komisije Margrethe Vestager.

Digitalne platforme poput booking.coma ili Airbnba bilježi veliki uspjeh, ali donose i probleme za lokalne zajednice, a jedan od njih je nedostatak stanova za dugoročno iznajmljivanje po pristupačnim cijenama.

Prijedlog uredbe za povećanje transparentnosti u području kratkoročnog iznajmljivanja smještaja trebao bi pomoći javnim tijelima da osiguraju uravnotežen razvoj te djelatnosti kao dijela održivog turističkog sektora.

Novim pravilima trebalo bi se poboljšati prikupljanje i razmjena podataka od iznajmljivača i internetskih platformi. To bi onda trebalo poslužiti kao temelj za djelotvorne i razmjerne lokalne politike kojima će se obuhvatiti i prilike i poteškoće povezane sa sektorom kratkoročnog iznajmljivanja.

Nova uredba trebala bi riješiti i trenutačnu rascjepkanost načina na koje internetske platforme razmjenjuju podatke te pomoći u sprječavanju nezakonitih ponuda smještajnih jedinica.

Jedna od glavnih odredbi novog zakonskog prijedloga jest usklađivanje zahtjeva za registraciju iznajmljivača i njihovih nekretnina za kratkoročno iznajmljivanje. Sustavi registracije morat će biti u potpunosti dostupni na internetu i prilagođeni korisnicima, trebao bi biti propisan sličan skup relevantnih informacija o iznajmljivačima i njihovim nekretninama. Iznajmljivači bi trebali dobiti jedinstven registracijski broj.

- Kratkoročni najam smještaja donosi koristi za iznajmljivače, turiste i turistički ekosustav, ali ne bi trebao rasti na račun lokalnih zajednica. Današnji prijedlog osigurat će da lokalne vlasti imaju podatke koji su im potrebni za podršku održivom sektoru kratkoročnog najma, za borbu protiv nezakonitih iznajmljivanja i pridonijeti uravnoteženom turističkom ekosustavu. - rekao je povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton.

(Hina)

Gradonačelnik Mato Franković zatražio je od Ministarstva financija otpis plaćanja paušalnog poreza za privatne iznajmljivače u turizmu za prvi i drugi kvartal 2021. godine te smanjenje paušalne turističke pristojbe, navodi se danas u priopćenju iz dubrovačke gradske uprave.
 
Kako navode iz Grada, mjeru otpisa paušalnog poreza Grad Dubrovnik uključio je u paket pomoći za prevladavanje krize i prošle godine. Naime, iako navedenu mjeru donosi Vlada Republike Hrvatske, odnosno nadležno Ministarstvo financija, prihod po ovoj osnovi prihod je proračuna Grada Dubrovnika, podsjećaju iz Grada Dubrovnika.
 
U dopisu upućenom ministru Zdravku Mariću, gradonačelnik Franković navodi kako se prema sadašnjim najavama, postupni oporavak turističkog tržišta može očekivati tek od 15. lipnja, stoga se navedeni prijedlog upućuje za prva dva kvartala.
 
Također, predložio je i da se razmotri smanjenje obveze plaćanja paušalne turističke pristojbe, sličnim modelom kao i u 2020. godini, kada je privatnim iznajmljivačima odobreno smanjenje obveze za polovicu iznosa.
 
„Sve predložene mjere znatno će doprinijeti ublažavanju posljedica pandemije COVID 19 i olakšati čekanje revitalizacije turističkog prometa na krajnjem jugu Hrvatske.” - naveo je također u svom dopisu dubrovački gradonačelnik.

dpp

Ova godina je godina globalne krize turizma uzrokovane pandemijom Covida 19. Kriza ovakvih razmjera se ne pamti od završetka Drugog svjetskog rata.

Piše: Nedo Pinezić, Dantes.com.hr

Turizam je stao kada je i većina gospodarskih aktivnosti stala u ožujku ove godine. Prijevoz hrane i medicinske opreme je krenuo prvi, zatim i opskrbni lanci proizvodnih komponenti tehnički složenih proizvoda dok su se transport putnika i turistička putovanja najsporije oporavljali. Osam mjeseci nakon zatvaranja, transport putnika i turistička putovanja su opet na „početnoj poziciji“. Samo od lipnja do rujna ostvaren je značajniji promet koji se mjeri u rasponu od 20 do 50% prometa u usporedbi s 2019.

U svoj toj nevolji hrvatski je turizam prošao iznadprosječno dobro. Dobrim djelom zahvaljujući upravo strukturi ponude koja se pretežito sastoji od smještaja u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Taj „obiteljski smještaj“ bilježi sve veću potražnju iz godine u godinu a u „Covid sezoni“ bio je prvi i zadnji koji je primio goste. Najvećim dijelom su to vjerni gosti koji se redovito vraćaju na isto turističko odredište, u isti smještaj, kod iste obitelji.

Što nam govori statistika?

Prvo što zapažamo je znatno manji pad dolazaka i noćenja domaćih gostiju za razliku od stranih. Pad dolazaka domaćih gostiju za devet mjeseci bio je nešto mani od 29% a stranih gostiju za 66%. Pad noćenja domaćih gostiju u istome razdoblju bio je još manji,19,5 % a pad noćenja stranih gostiju 57%. Individualni dolasci su činili 77,24%. Ovdje valja pripomenuti da se individualni dolasci „knjiže“ kada dolazak prijavljuje izravno smještaj a organizirani kada ga prijavljuje posrednik, odnosno kada je smještaj rezerviran preko agencije. U biti individualnih dolazaka je bilo znatno više jer su organizirani, skupni prijevozi svedeni na minimum.

U strukturi ostvarenja turističkog prometa prevladavaju strani turisti iz Njemačke (udio 33,3%), slijede domaći turisti (19%). Sa stranih tržišta još su značajan promet ostvarili Slovenci (udio 13,5%), Poljaci (udio 12,4%), Česi (udio 9,2%), Austrija (udio 5,9 %), Italija ( udio 3,4%), Mađarska (udio 3,3%), Slovačka (udio 2,8%).

U obiteljskom je smještaju boravilo 52,88% svih turista koji su ostvarili 3,5 milijuna dolazaka i 23,6 milijuna noćenja.

Hoteli su ostvarili 1,4 milijuna dolazaka i 5,1 milijun noćenja a kampovi i kampirališta 1,3 milijuna dolazaka i 9 milijuna noćenja.

Obiteljski je smještaj ostvario čak 9,6 milijuna noćenja više od svih hotela i kampova zajedno.

Što kažu domaćini obiteljskog smještaja, iznajmljivači?

Krajem sezone smo putem web stranice dantes.com.hr kolega David i ja napravili anketu među iznajmljivačima iz svih krajeva Hrvatske. Anketa je napravljena na uzorku od 1.600 odgovora. Ovo su najznačajnije informacije „s terena“:

Čak 36% domaćina je izjavilo da su imali promet manji za 50 i više posto. Jedna trećina domaćina, njih 30,2% su imali pad prometa između 20 i 25%, što spada u iznimno dobre rezultate. Gotovo jedna četvrtina domaćina, njih 22,9% je rezultate poslovanja ocijenilo katastrofalnim s padom od 60 i više posto. Samo 8,7% domaćina je imalo rezultate kao prošle godine a njih 2,2% se može pohvaliti većim prometom od prošle godine.

Što se cijena tiče, one su bile glavni marketinški alat. Taj alat nije uvijek donosio željeni rezultat. U svakome slučaju sniženje cijena je izgledalo ovako:

Samo 28,2% domaćina je zadržalo iste cijene kao i prošle godine. Vrlo malo, samo 1,9% domaćina tvrdi da su imali čak i više cijene nego 2019. 22,9% domaćine je snizilo cijene za 20%, 19.9% njih su spustili cijene za 10%. 13,6% domaćina je snizilo cijene za 30%. Najmanje je bilo onih koji su znatno snizili prošlogodišnje cijene: 7,4% domaćina se odlučilo na 40% sniženja a 6,2% njih na 50 i više posto sniženja.

Kada se usporede ove dvije informacije, ona o postotnom padu prometa i ova o postotnom sniženju cijena, vidljiv je veći pad prosječnog prihoda od pada prosječnog fizičkog prometa. Razlika je negdje u 10 postotnih poena. Prosječno ostvarenje fizičkog prometa je oko 60% a prihoda oko 50% na bazi 2019. godine.

Najtraženiji smještaj

Najtraženiji je smještaj bio onaj koji je osiguravao privatnost, odvojenost od drugih gostiju. Na prvome mjestu potražnje su bile kuće za odmor, mobilne kućice u kampovima i apartmani s posebnim ulazom, odvojenim terasama i balkonima.

Najtraženije informacije

Turisti su najviše tražili informacije svojih vlasti o statusu regije u koju putuju. Čim bi neka regija bila označena kao nepreporučljiva za putovanje, zaustavila bi se potražnja, otkazivale rezervacije i turisti bi odmah napustili takvu regiju. To je bila reakcija na opasnost od gubljenja zdravstvenog osiguranja ali i mogućnosti povratka na posao.

Uvođenjem obavezne karantene ili testiranja pri povratku u matičnu zemlju drastično su se smanjila putovanja iz takve zemlje u onu zemlju ili regiju koja je označena rizičnom. Sljedeće najtraženije informacije bile su one o postupku pri ulasku u zemlju ili regiju u koju se putuje, o protokolu kod pojavljivanja simptoma bolesti na odmoru u stranoj zemlji ili regiji, tražile su se informacije o načinu održavanja zdravstvene sigurnosti smještaja a onda i mogućnostima dostave hrane i pića, o plažama bez gužvi i slično.

Nepoželjne pojave

Nepoželjne pojave kako za goste tako i za domaćine su bila okupljanja radi zabave. Takva okupljanja su dobila loš predznak još od „slučaja Ischgl“. 13. 3. ove godine je tisuće turista pobjeglo od karantene u austrijskom gradiću Ischgl u kojemu se putem „apres ski“ zabava zaraza naglo proširila. Mnogi zaraženi turisti su teško stradali, neki i fatalno a virus je tom prilikom prenijet po cijeloj Europi. I Hrvatska je imala nesretnu epizodu u Zadru kada je, također na zabavi, zaraženi bugarski tenisač Grigor Dimitrov prenio zarazu kolegama tenisačima.

Stroge protuepidemijske mjere preduvjet odvijanju turističke sezone

Ostaje poučak da se za mogućnost odvijanja turističke sezone moraju pravovremeno poduzeti određene protuepidemijske mjere. Dosljednost u pridržavanju tih mjera kroz četiri do šest tjedana, omogućava povoljnu epidemiološku situaciju. Nakon toga je potrebno i dalje poštivati osnovne mjere. To je „recept“ po kojemu su Kvarner i Istra bili u povoljnoj epidemiološkoj situaciji do kraja glavne turističke sezonu. Upravo u tim regijama su ostvareni i najbolji rezultati u obiteljskom smještaju ali i ukupno.

Gradonačelnik Mato Franković bio je u pravu kada je prije nekoliko mjeseci kazao kako će mnoge maske pasti kad na dnevni red Gradskog vijeća budu stavljene izmjene i dopune GUP-a jer ono što je gradonačelnik prognozirao dogodilo se na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća.

Piše: Nikolina Metković

Vijećnicima Maru Kristiću i Terezini Orlić maske su zaista pale. Naime, Maro Kristić u slučaju nadogradnje na tzv. Malom Stradunu na Babinom kuku nije branio nikakve javne interese kako je to želio prikazati na sjednici Gradskog vijeća, iako one niti ne postoje, već isključivo privatne, odnosno interese brata svoje supruge Nina Prkačina, vlasnika poslovnog prostora baš na tom Malom Stradunu. Terezina Orlić branila je interese poduzetnika bliskih njenoj stranci, DDS – u.

FRANKOVIĆ: UBUDUĆE ĆE NAS NA MALI STRADUN VUĆI APARTMANI?!

Tijekom privatizacije kompleksa izgrađenog 1976. godine, kojim se nisu ponosili samo oni koji su ga izgradili već i sami Dubrovčani, bivša je uprava ondašnjeg Babina kuka prodala ne samo vrijedno zemljište u obuhvatu autokampa u Solitudu već je prodan i dio poslovnih prostora na Malom Stradunu.

Na tom Malom Stradunu nema više butika u kojima se do Domovinskog rata oblačilo „pola Dubrovnika”, nema one slastičarnice koju svi pamtimo. Butiga od dječjih igračaka davno se zatvorila kao i onaj automat klub u koji nema tko nije išao ubaciti što sitnoga u slot aparate u nadi da će mu se posrećiti onaj veliki dobitak. Voda u vodoskoku i fontani davno je zatvorena, a nema više ni pizzerije Dubrava i žive glazbe na taraci prepunoj turista i domaćih ljudi.

Većina butiga na Malom Stradunu danas je zatvorena i oblijepljena kartom. Radi tek pokoja suvenirnica, jedan butik, par kafića, i pivnica te nešto privatnih ureda, a otvoreni su i apartmani u koje je već pretvoren dio nekadašnjih butiga.

Upravo apartmanizacije boji se i gradonačelnik Mato Franković koji je i na sjednici Gradskog vijeća Kristiću, koji je prije toga rekao kako građane danas na Babin kuk ništa ne vuče, sarkastično dogovorio kako će nas „ubuduće tamo vući apartmani”.

Inače, projekt nadogradnje na Malom Stradunu, a kojega pokušavaju prikazati projektom od javnog interesa, gura udruga Mali Stradun sastavljena od 13 članova, vlasnika poslovnih prostora od kojih su neki već otvorili apartmane u postojećim prostorima. Predsjednik udruge je Nikola Sršen, sin dubrovačke frizerke i poduzetnice Marine Sršen.

IMENA INVESTITORA OTKRIVAJU ZAŠTO JE KRISTIĆ BIO TAKO GORLJIV

Na Malom Stradunu su 32 poslovna prostora raznih vlasnika od kojih je dakle 13 članova udruge koji žele nadograđivati te tvrde da novih apartmana neće biti. Dio je prostora je u vlasništvu Valamara dok dio vlasnika, koji nisu članovi Udruge mali Stradun, uopće ne želi svoje prostore bilo nadograđivati bilo apartmanizirati. Dakle, interesi vlasnika prostora na Malom Stradunu i nisu baš tako kompaktni.

Dubrovački gradski vijećnik Mosta Maro Kristić amandmanom na koji je, uz njega, potpise stavilo još sedam oporbenih vijećnika/vijećnica, odnosno Terezina Orlić, Matko Munitić i Ivan Jelić iz DDS - a, Jadran Barač i Tatjana Šimac Bonačić iz SDP - a, Nikša Selmani u ime tzv. srđevaca i Kristićeva stranačka kolegica Dolores Lujić, predložio da se iz predloženih izmjena GUP-a briše stavak kojim se traži detaljna razrada uvjeta gradnje sukladno provedenom urbanističko - arhitektonskom natječaju Mali Stradun na Babinom kuku. Time bi se vlasnicima prostora omogućilo da lakše dođu do pojedinačnih građevinskih dozvola, umjesto da uvjet, kako tvrdi Kristić bude jedinstvena lokacijska dozvola na kojoj navodno inzistira Valamar.

I dok su se prosječni građani, kao i vijećnici koji nisu podržali amandman, pitao što se Kristić toliko zalaže da bi 13 investitora iz jedne udruge realizirali svoj projekt na Malom Stradunu, stvari postaju jasnije kad se pogledaju imena vlasnika tih poslovnih prostora te rodbinske i druge veze.

Kristića je naime gradonačelnik Franković već prethodno povezivao s obitelji Sršen, nazvavši ga čak i gospodinom Sršen – Kristić. Sršeni u prostoru na Malom Stradunu, u kojem su nekad imali frizerski salon, danas inače imaju luksuzne apartmane.

Ipak, dok se o Kristićevoj povezanosti sa Sršenima koju spominje gradonačelnik i njegovom eventualnom lobiranju za njihove poduzetničke pothvate tek može nagađati, nema nagađanja u tome da je, kao zet, amandmanom pokušao braniti interese Nina Prkačina, brata svoje supruge. Prkačin je potpisan i u pismu kojim su se članovi ove Udruge obratili vijećnicima uoči sjednice Gradskog vijeća održane u ponedjeljak.

VELIKI MORALIST PREŠUTIO JAVNOSTI RODBINSKU VEZU S INVESTITOROM

Je li ostale vijećnike, nagovorivši ih da potpišu amandman upoznao sa „sitnicom” da je on sam zet jednog od investitora, nije poznato, ali ionako nije jasno zbog čega su oni podržali taj amandman koji na koncu vladajuća većina nije usvojila, osim možda u slučaju Dolores Lujić uzevši u obzir da je ona Kristićeva stranačka kolegica.

Kristić ne samo da je zastupao interese ženinog brata koje je pokušao podvaliti pod javne, već je prešućivanjem rodbinskih veza s jednim od investitora obmanuo i javnost. Naime, iako mu zbog ove obiteljske veze nitko nije mogao zabraniti podnijeti amandman, pa naravno ni da glasa za njega, pa čak ni da lobira za interese investitora, budući da je obiteljski povezan s jednim od investitora od velikog moraliste kakvim se Kristić želi prikazati bilo je za očekivati u najmanju ruku da to barem spomene.

ČLANOVI UDRUGE SASTAJU SE U PROSTORU ZA KOJI JE VIĆAN KAZAO KAKO SE UREĐUJE ZA DDS

No, nije Kristić jedini koje je na Vijeću gurao ovaj projekt. Podršku su mu dali i vijećnici DDS - a čiji je čelnik Pero Vićan inače u bliskim odnosima s Marinom Sršen koja je svojevremeno bila i vijećnica tadašnje Vićanove nezavisne liste u Gradskom vijeću.

Neki od članova Udruge Mali Stradun s kojima smo razgovarali ističu kako se sastanci Udruge koju vodi Nikola Sršen održavaju u prostoru u „Pentagonu”. Naime, prostor je to za koji je predsjednik DDS-a Pero Vićan i sam jednom javno kazao kako se uređuje za potrebe stranke kojoj je na čelu. Stoga je jasniji patetični performans DDS-ove vijećnice Terezine Orlić na sjednici Gradskog vijeća kojim je pokušala progurati Kristićev amandman.

Patetičnim je tonom pričala vijećnicima kako je nekad davno tamo šetala djecu, a danas bi rado prošetala unuke, a onda je kao da priča bajku malom djetetu nastavila kako je 2009. jedan vlasnik prostora na Malom Stradunu, gledajući kako to sve tamo skupa izgleda došao na ideju kako bi taj prostor oživio. Kao i Kristić, ona Valamar smatra smetnjom pri realizaciji projekta Udruge Mali Stradun i plaši Gradsko vijeće odvjetnicima te udruge koji su spremni na tužbe, pa se pita treba li se Grad upustiti u sudsku trakavicu.

Valamar inače na Malom Stradunu, koji je kao ulica još uvijek i uknjižen u njegovo vlasništvo, u svom vlasništvu ima 2 700 metara kvadratnih dok je preostalih 2 300 metara kvadratnih poslovnih prostora u vlasništvu ostalih privatnika. Od 32 vlasnika samo njih 13 je u udruzi. Na Malom Stradunu ima i vlasnika prostora koji se protive i nadogradnji i apartmanizaciji, već dapače izražavaju skepsu da bi se tamo mogla dogoditi gradnja apartmana.

KOMPLEKS IZGRAĐEN U REKORDNOM ROKU

Inače, u aktu kojega je Udruzi Mali Stradun još u svibnju 2017. dostavila pročelnica Jelena Lončarić, izričito se navodi kako je unutar zone Mali Stradun moguća rekonstrukcija postojećih građevina poslovne i ugostiteljsko trgovačke namjene uz obvezno provođenje urbanističko - arhitektonskog natječaja za cjelinu. Lončarić također navodi kako se sukladno GUP-u ne može planirati namjena apartmana jer se radi o nadogradnji u svrhu poboljšanja kvalitete usluge, primjerice, ako je namjena objekta pivnica, tada se može nadograditi samo u svrhu poboljšanja kvalitete usluga pivnice. Lončarić u aktu iz 2017. također ističe kako je u pitanju i narušavanje vizura te dodaje da, ako je propisana mogućnost gradnje, to ne znači da se u svim dijelovima Malog Straduna može graditi.

Izgradnju kompleksa Babin kuk inače je ugovorila ondašnja Ingra, a izgradila ga je zagrebačka Hidroelektra. S današnjeg aspekta gledanja teško je za vjerovati da je cijeli taj kompleks, čija je gradnja započela 1. veljače 1975. trajala svega 15 mjeseci. Za ono vrijeme bio je to najkraći rok izgradnje ikad zadan građevinskoj operativi bivše Jugoslavije. Bio je to rok u kojem su izgrađena tri hotela A kategorije s 1 650 kreveta, jedan hotel luksuzne kategorije s 350 kreveta, trgovačko i gospodarsko središte, tri zatvorena bazena, dvije plaže, sportski tereni, šetnice i sve instalacije, od razvoda morske vode, plinovoda, kanalizacijske i vodovodne mreže, oborinske odvodnje i cestovne mreže. Za potrebe izgradnje tog kompleksa iskopano je 200 000 metara kubnih materijala, ugrađeno 60 000 metara kubnih betona. Natječajnu dokumentaciju izradila je tadašnja tvrtka Stone iz New Yorka.

Za potrebe tadašnjeg gradilišta bilo je izgrađeno naselje za radnike, radionice i pogoni za proizvodnju betona. Najveći izazov bilo je miniranje iskopa građevinske jame za koso dizalo u hotelu President.

Teško da bi ijedan građevinar u Hrvatskoj danas uspio sličan kompleks izgraditi u svega 15 mjeseci no zato je poduža lista onih koji bi tim prostorom danas mešetarili ili primjerice otkupljivali salivene ploče nad prostorima onih koji nemaju novca za nadogradnju. Zabačen i zaboravljen od svojih građana, prostor Malog Straduna na Babinu kuku idealan je za malverzacije.

Tim više je i Kristićev pokušaj obmane Gradskog vijeća sramotan, nedostojan dužnosti koju obnaša i manipulativan. Njegove riječi kako u slučaju Malog Straduna ne zastupa pojedinačne interese te da se ne bori za neke obitelji ostaju zabilježene. Svakako se nije borio za interese svih obitelji koji imaju prostore na Malom Stradunu, no interese članova svoje obitelji itekako je pokušao progurati.

Na jučerašnji govor gradonačelnika Mata Frankovića na zboru građana Gradskog kotara Grad u kojem je Franković kazao kako je za to da se u Plan upravljanja povijesnom jezgrom uvrsti i zabrana iznajmljivanja apartmana svim koji u toj istoj nekretnine i ne žive, reagirao je danas predsjednik dubrovačkog SDP – a i gradski vijećnik Jadran Barač.

„Najnovija gradonačelnikova najava zabrane iznajmljivanja stambenih jedinica u kojima se ne prebiva, predstavlja najniži populizam bez ikakvog zakonskog i racionalnog uporišta. Već vrapci na grani znaju kako najveću gužvu i probleme u staroj gradskoj jezgri ne uzrokuju korisnici apartmana, već gosti s brodova na kružnim putovanjima.” - piše Barač u priopćenju.

„Ali gradonačelnik Franković tu ne djeluje dosljedno, već suprotno razumu, povećava broj dolazaka gostiju s kruzera. Dapače, uz sve to smanjuje se javni parking i stajališta dok se uvode novi privatni prijevoznici te uzurpiraju ceste u korist građevinskog lobija, a javne površine i poslovni prostori samovoljno se dodjeljuju bez javnog natječaja na pet godina.” - navodi Barač.

„Dosadašnji potezi, poput zabrane prometovanja taksi vozila na potezu Boninovo - Pile, nabave zglobnih autobusa, zabrane prijevoza putnika s brodova na kružnim putovanjima autobusnim prijevoznicima, u najvećoj su mjeri usmjereni upravo servisiranju kruzer kompanija na štetu svih ostalih. Uz porast dolazaka kruzera, najveći uzrok prometnog kolapsa u gradu za vrijeme turističke sezone je pretjerana i neregulirana urbanizacija koja samo služi za izgradnju novih apartmana po cijelome gradu. Naravno, sam je gradonačelnik bio sudionik pogodovanja smanjenju parkinga radi izgradnje novih zgrada.” - stoji u priopćenju predsjednika dubrovačkog SDP – a.

„Osim toga, gradonačelnik Franković je već više puta reterirao pod upozorenjima oporbe po pitanju pogodovanja građevinskom lobiju. Sjetimo se samo prodaje zemljišta na Mihajlu ili financiranja izgradnje ceste OS-3.” - navodi Barač.

„SDP predlaže ravnopravan i pravedan odnos prema svim sugrađanima u ostvarivanju svojih prava korištenja javnih i privatnih dobara, kao i da se prostornim planovima ograniči izgradnja novih zgrada unutar područja grada Dubrovnika, te dugoročnu i stratešku izgradnju nove prometne infrastrukture kojom bi se uvažile potrebe svih sudionika u prometu i turizmu, a ne samo pojedinih grupa, te da se do kvalitetnije i građanima povoljnije usluge prijevoza dođe dogovorom i koordinacijom s različitim prijevoznicima, a ne zabranama.” - zaključuje predsjednik SDP – a Dubrovnik Jadran Barač.

dpp

Na zboru građana Gradskog kotara Grad, na kojem se odlučivalo o prioritetima koje sami građani predlažu da se uvrste u Plan upravljanja povijesnom jezgrom, a na kojem je bio i gradonačelnik Mato Franković, dosta se, očekivano, govorilo i apartmanima. Naime, broj kreveta za turističku namjenu u Gradu odavno je premašio broj stanovnika, a cijene nekretnina u Gradu otišle su u nebo upravo zbog apartmanizacije, odnosno pretvaranja stambenih prostora u objekte turističke namjene i mogućnosti višestrukog oplođivanja nekretnine kroz duže razdoblje.

Koncem prošle godine u Dubrovniku su se sastali ministar turizma Gari Capelli i gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković. Capelli je tada prvi put spomenuo prijedlog po kojem bi ubuduće jedinice lokalne samouprave mogle zabranjivati kategorizaciju novih objekata u pojedinim dijelovima grada, pojednostavljeno rečeno – otvaranje novih apartmana.

Takve najave digle su veliku prašinu, a ministar turizma u međuvremenu je znatno izmijenio prvotno mišljenje te posljednjih dana uvjerava javnost kako nikakvih zabrana neće biti, ali da će se utvrditi striktna pravila kod otvaranja novih apartmana te će se u skoro vrijeme pristupiti i rekategorizaciji. Drugim riječima, apartmani se više neće moći otvarati u garažama, magazinima i sl. Dakle, konačno bi se uveo red da se zna koji objekt je koje namjene, a kako neslužbene informacije iz Ministarstva turizma govore, moglo bi se krenuti i u razlučivanje toga što je obiteljski turizam u kontekstu afitavanja apartmana, a što je ipak – poduzetništvo.

DRŽI LI VODU PRIJEDLOG O ZABRANI AFITAVANJA ONIMA KOJI NE ŽIVE U ISTOJ NEKRETNINI ILI PUŠTA KAO PASABROD?

Kad je riječ konkretno o povijesnoj dubrovačkoj jezgri, gradonačelnik Franković na zboru građana, popraćen pljeskom okupljenih rekao je:
- Ja sam za to da plan upravljanja definira sljedeće, da onaj koji živi u Gradu i iznajmljuje dio kuće, svog stambenog prostora, i dalje to radi, ali sam za to da svi oni koji to ne rade na takav način, da im se zabrani iznajmljivanje apartmana. I onda smo mi vratili Grad građanima. I onda će netko vidjeti korist u tome da stan iznajmi, ne gostu, nego jednoj mladoj četveročlanoj, peteročlanoj obitelji iz Slavonije, koja će doć' tu s djecom, koja će živjet, čija će djeca ić' u školu i koji će bit u budućnosti stanovnici našeg grada. - kazao je Franković.

Drži li to vodu ili propušta kao pasabord, kazat će bolje pravnici, ako do takve odluke dođe. Naime, takva logika nalaže dvije pravno upitne situacije, povezane jedna s drugom. Jedna je da bi se onima koji su već otvorili apartmane u povijesnoj jezgri, a u toj nekretnini ne žive, odjednom dakle zabranilo afitavanje. Druga pravno upitna situacija nastupa u slučaju kad bi vlasnicima takvih apartmana afitavanje i dalje bilo omogućeno, a nekom drugom, koji posjeduje nekretninu koja odgovara istim uvjetima, otvaranje apartmana bilo zabranjeno.

DIKTATURA SVIMA, SAMO NE NJIMA

No, čini se da Franković to ipak rekao malo u afektu, ponesen istupima građana koji su takvo što i predlagali, a fascinantno je da su najglasniji u takvim prijedlozima bili oni koji afitavaju.

- Predložio bih malo diktature, da se prestane skroz izdavati dozvole za afitavanje. - rekao je tako vlasnik apartmana Marc van Bloemen, na što mu je netko dobacio da može tako govoriti otkad je svoj riješio (apartman op.a.).
- Upravo tako, samo onima koji je građanin grada da može afitavat. Ali u tom dijelu kuće koji je višak, znači familja da živi, a onaj višak prostora... Tako je to i počelo. Znači, u višku prostora da se može afitavat. Znači da osigurava familji pristojan život. A hostelima, nipošto. - kazao je Marc van Bloemen.
Nikolina Farčić pokušala je okupljena kazati kako za apartmanizaciju u Gradu nisu krivi nikakvi svemirci, već Dubrovčani sami:
- Svi se pravimo kao da se to dogodilo po Duhu svetome. To su osobne odluke naših sugrađana, koje su legalne i legitimne. Nije se to dogodilo... Ono... Palo s Marsa. Razumijete li? Dajemo se zbrojit malo sami sa sobom. - rekla je Nikolina Farčić, a odgovorila joj je Mara Kolić Pustić, inače također vlasnica apartmana.

- Ne možeš ti sa svojim vlasništvom činit što hoćeš. Kad se ne upravlja možeš. Ovdje govorimo o planu upravljanja, idemo počet upravljat s tim stvarima. - rekla je Mara Kolić Pustić koja je prethodno govorila i o „nosivosti turizma” i kako se ne smije proći „održivi broj smještajnih jedinica”.
- Važno je razmišljati o tome da se radi nosivost turizma, „carrying capacity” gdje će nam biti mjerilo kvaliteta života stanovnika, a ne zadovoljstvo gostiju. To je jedno bitno drukčije mjerilo koje bi u biti nama recimo, između ostaloga, dalo i nekakvu opipljivu brojku koliki uopće održivi broj smještajnih jedinica, kuća za iznajmljivanje, dakle turističke namjene, koji ne smijemo proć' da bismo još uvijek imali grad. - rekla je Mara Kolić Pustić.

Ove je godine broj kreveta u komercijalnom smještaju u Hrvatskoj ukupno povećan za oko 6 posto ili 67.077 kreveta, a najviše je rastao u objektima u domaćinstvima, čak za 35.777 novih kreveta. Broj kreveta u domaćinstvima rastao je i u Dubrovniku. Naime, prema podacima Turističke zajednice Grada Dubrovnika u prvih devet mjeseci ove godine u objektima u domaćinstvima na području koje pokriva gradska TZ evidentirano je 16 474 redovna i 5 149 dodatnih kreveta, što je 6 posto više u odnosu na isto razdoblje 2018. godine. U 50 hotelskih objekata je 12 045 kreveta i taj je broj jednak prošlogodišnjem.

I dok broj kreveta raste turistička mjesta diljem obale bilježe pad popunjenosti tih kapaciteta. Dubrovački iznajmljivači ne mogu se potužiti na lošiju popunjenost u odnosu na 2018. godinu jer dobar broj njih, iako je već polovica listopada, u smještajnim jedinicama koje iznajmljuju još uvijek imaju goste. Dok privatni iznajmljivači ubiru novac od afitavanja soba i apartmana, sve se učestalije može čuti kako se siva zona privatnog iznajmljivanja mora što prije urediti.

Svi oni koji se bave iznajmljivanjem soba, apartmana pa i kuća za odmor turistima na tome dodatno zarađuju, a dodatna zarada svugdje se u svijetu itekako oporezuje, no u Hrvatskoj toj nije slučaj. Privatni iznajmljivači ne plaćaju poreze prema ostvarenom prihodu kao uostalom ni porez koji bi bio sukladan vrijednosti nekretnine koju iznajmljuju. Uveden im je tek paušal koji je primjerice u Dubrovniku najveći u povijesnoj jezgri i iznosi samo 1 500 kuna po krevetu na godišnoj razini, a tih „samo” ujedno je i maksimalno. Iznos tog paušala i više nego simboličan s obzirom na cijene apartmana u Gradu.

Inače, nekontrolirani rast kapaciteta u domaćinstvima pogoršao je strukturu turističkih kapaciteta, pa tako od ukupnog broja smještajnih kapaciteta samo 35 posto otpada na kapacitete u hotelima i kampovima. Udio kreveta u domaćinstvima dosegnuo je razinu od 52,2 posto komercijalnog smještaja.

Zbog dominacije privatnog nad hotelskim smještajem Hrvatska, prema procjenama stručnjaka, ostvaruje se čak 67 posto manje prihode po noćenju od međunarodnog prosjeka. Osim toga itekako je primjetno i u Dubrovniku što se događa s infrastrukturom i prostorom kad ga optereti preveliki broj turista pa su tako prometnice i javne površine preopterećene dok fekalije cure na sve strane, ne samo u more.

Zgrade koje niču prečesto su apartmanskog karaktera u kojima tijekom zimskih mjeseci nitko ne stanuje, a nitko ne zaustavlja ni trend prenamjena garaža u apartmane.

Inače, od 2010. do 2019. broj kreveta u domaćinstvima porastao za više od 444 tisuće što bi bilo jednako broju od 1 112 novih hotela po 200 soba, da su izgrađeni, ali nisu.

Smještaj turista u domaćinstvima nikad se neće ugasiti, no taj model iznajmljivanja svakako treba mijenjati. Iluzorno je očekivati da će se hrvatski političari, takvi kakvi jesu, usuditi mijenjati zakone u izbornoj godini, no neka od vlada kad-tad morat će regulirati privatno iznajmljivanje.

Naglu apartmanizaciju Hrvatske godinama su zapravo zagovarale upravo hrvatske političke strukture koje su podržavali razni samoprozvani stručnjaci u turizmu jer se s apartmanizacijom nije poboljšala struktura gostiju i nisu nam stigli toliko očekivani turisti visoke platežne moći. Upravo je iznajmljivanje apartmana najmanje oporezivan vid ekonomske aktivnosti, a dovela je do nekontroliranog rasta cijena stanova i cijena najamnina u turističkim mjestima, odljeva stanovništva iz gradskih jezgri te iznimno niskih prihoda lokalnih samouprava od kojih je većina, nesposobna stvarati nove vrijednosti, svoje djelovanje podredila turizmu.

Privatni iznajmljivači u povijesnoj jegri paušalni porez po krevetu u sobi ili apartmanu koji iznajmljuju plaćat će 1 500 kuna godišnje nakon što Gradsko vijeće na sjednici u ponedjeljak usvoji Izmjene i dopune odluke o visini paušalnog pšoreza po krevetu, smještajnoj jedinici u kampu i smještajnoj jedinici u objektu za robinzonski smještaj.

Iznos paušalnog poreza za privatne iznajmljivače na području Grada Dubrovnika Gradsko je vijeće usvojilo na sjednici u siječnju. Prema toj odluci gradska su naselja podijeljena u razrede. Tako su iznajmljivači s užeg područja Grada, uključujući i one iz povijesne jezgre, bili svrstani u razred A za koji je Gradsko vijeće odredilo iznos paušalnog poreza po krevetu od 750 kuna godišnje.

Gradonačelnik Mato Franković joj je na siječanskoj sjednici Gradskog vijeća istaknuo kako je paušal od 1 500 kuna po krevetu godišnje smiješan iznos za jedan apartamn u kojem se, ovisno o kategoriji, noćenje po osobi naplaćuje od 50 do 350 eura. No, tada nije ustrajao u odluci da taj paušal za one koji iznajmljuju sobe, apartmane ili kuće za odmor u povijesnoj jezgri poveća na maksimalnih 1 500 kuna po ležaju.

Građevinska groznica na koju su u Dubrovniku izgleda imuni tek oni koji nemaju sredstava upuštati se u građevinske pothvate, zahvatila je izgleda i sestre Družbe Kćeri Milosrđa. One se naime, prema informacijama portala Dubrovnikpress.hr, uskoro namjeravaju upustiti u itekako zahtjevan projekt rekonstrukcije bivšeg franjevačkog Samostana svetoga Josipa u Lapadu, što ne bi bilo niti malo sporno da časne sestre na mjestu ovog još uvijek skladnog vjerskog zdanja nisu namjerile izgraditi zgradu trokatnicu sa 16 apartmana. Vijest je to koja je ogorčila stanovnike glavice Babina kuka i šireg lapadskog područja.

Gotovo da i nema stanovnika glavice Babina kuka i ovog lapadskog područja koji svoje vjerske obrede nisu obavljali u crkvici svetoga Josipa. Crkvica je to u kojoj su se pričestile i pohađale vjeronauk brojne generacije Lapađana, a kojima nikako nije jasno čemu građevinski pothvat u koji se namjeravaju upustiti sestre Družbe Kćeri Milosrđa.
Koji je cilj nadogradnje crkve svetog Josipa i samostana te koliko je taj projekt vrijedan, kojim će se sredstvima financirati pokušao je portal Dubrovnikpress.hr doznati od samih sestara, no od časnih sestara Družbe Kćeri Milosrđa kojima je upućen novinarski upit, odgovor nema danima.

Prema informacijama kojima raspolaže portal Dubrovnikpress.hr sestre Družbe Kćeri Milosrđa na mjestu crkvice svetoga Josipa i samostana namjerile su graditi zgradu s prizemljem i tri kata. U tom kockastom zdanju, kako ga nazivaju stanari koji su imali prilike vidjeti projekt, bit će 16 apartmana. Iz projektne dokumentacije proizlazi kako će časne sestre graditi ni manje ni više nego neku vrstu hotela.

Sestre Kćeri Milosrđa na novinarski upit koji im je upućen na dvije adrese ne odgovaraju, no iz projekta je vidljivo kako namjeravaju zadržati kapelicu od 40 metara kvadratnih od ukupnih 700 metara kvadratnih neto površine. No, u kapelici se više izgleda neće služiti misa. Naime, ukoliko bi se u kapelici služila misa, sestre ne bi mogle dobiti prenamjenu objekta, a s kapelicom unutra novo će se zdanje i dalje tretirati kao vjerski objekt pa će sestre Kćeri milosrđa biti oslobođene plaćanja poreza na nekretnine.

Što namjeravaju raditi sestre Kćeri Milosrđa ne znaju ni u Dubrovačkoj biskupiji iz koje su nam u telefonskom razgovoru rekli da red sestara Kćeri Milosrđa nije pod njihovom ingerencijom. No, istaknuli su kako je lapadska crkvica svetoga Josipa u lošem stanju.

Samostan Svetoga Josipa otvorila je franjevačka provincija svetoga Jeronima koja je 1974. kupila zdanje od obitelji Vukmirović, a u kojem je do kraja 2006. obitavao barem jedan redovnik. Krajem 2006. samostan je prodan sestrama Kćeri Milosrđa koje su do kraja 2007. stanovale u stanu u Gradu, pokraj Katedrale. Redovničku zajednicu Kćeri Milosrđa utemeljila je blaženica Marija Propetog Isusa Petković.

U samostanu svetoga Josipa navodno su četiri sestre, iako se od stanovnika tog područja može čuti da su u njemu smještene samo dvije sestre. Za tako mali broj sestara zaista nije potrebna takva megalomanska rekonstrukcija objekta, osim ako se sestre nemaju namjeru baviti iznajmljivanjem apartmana ili razvijanjem vjerskog turizma, a za što su im potrebni smještajni objekti. No, Dubrovnik nema svetišta koja bi pohodio veći broj hodočasnika.

U Rimu je primjerice prazno ni manje ni više nego 300 vjerskih objekata pa je zato nedavno u organizaciji Papinskog vijeća za kulturu u suradnji s Papinskim sveučilištem Gregoriana i talijanskom biskupskom konferencijom održan dvodnevni skup pod nazivom „Zar Bog više ne boravi ovdje?”. Upravo se na tom skupu raspravljalo o napuštanju bogoslužnih mjesta i integriranim upravljanjem crkvenim i kulturnim dobrima.

Papa Franjo sudionicima tog skupa obratio se putem pisma u kojem je napisao kako „činjenicu da neke crkve nisu potrebne zbog nedostatka vjernika i klera ili zbog drukčijeg razmještanja ljudi u gradovima i seoskim područjima treba prihvatiti kao znak vremena koji nas poziva na razmišljanje i kojemu se trebamo prilagoditi“.

„No što činiti s praznim crkvenim zgradama? Odreći se upravljanja nad crkvom ne treba biti prvo i jedino rješenje o kojemu treba razmišljati, niti to činiti na zgražanje vjernika, već podsjećanjem na crkveno učenje kako dobra nemaju apsolutnu vrijednost, već u slučaju potrebe moraju služiti većem dobru, ljudima i posebno biti u službi siromašnih.” – napisao je Papa Franjo.

Ako je suditi prema izgledu, odnosno projektu novog zdanja kojeg na mjestu sadašnje crkve svetog Josipa u Lapadu namjeravaju graditi Kćeri Milosrđa, ne bi se baš reklo da će ono služiti siromašnima. Teško je za vjerovati da će njemu biti organizirano prihvatilište za siromašne i potrebite.