Lov brojnih morskih riba znatno je lakši, u određenim situacijama i jedino moguć, priborom na kojemu je i plovak. No, uz plovak, za takvo udičarenje potreban je i ostali posebni pribor, ponajprije štap.

Za lov plovkom na moru u pravilu se koriste tri vrste štapa, ovisno od toga koja se vrsta želi loviti, daljine na koju treba odbaciti mamac, dubine na kojoj se lovi i stanja mora. Prvi je kalamoća, štap bez provodnika i role. Međutim, iako se proizvodi i u dužinama od preko deset metara, tim štapom je nemoguće loviti na većim razdaljinama od obale jer je struna vezana za njegov vrh dugačka najviše kao i štap. Zato se za lov na većim daljinama koriste bolonjez („bolognese“) i meč („match“), štapovima slične konstrukcije kao i direktaš, ali s provodnicima strune i rolom. Rola na njima treba biti što je moguće manja, imati plitki kalem i besprijekoran rad, posebno kočnice.

Bolonjez prikladan za lov plovkom na moru ima dužinu od barem 4, najbolje između 5 i 7, matc štap oko 4,5 metara, a direktaš između 5 i 8. Iako su trodijelni meč štapovi najkvalitetniji, iskusni plovkaroši ipak preferiraju upotrebu teleskopskih, kakvi su bolonjezi te direktaši. Razloga je za to više. Osnovni je niska cijena teleskopskih, a tu su još jednostavnost rukovanja te manja transportna dužina.

Činjenica je da su plovkaroški štapovi dugački te da ih je tijekom ribolova nužno stalno ili barem većim dijelom ribolova držati u rukama. Jasno je da zbog svega toga moraju biti što lakši kako bi što manje opterećivali zglobove ruku ribolovaca.
Ima match štapova teških tek 200 i bolonjeza 300 grama! Takvi mogu biti dobri samo ako su napravljeni od laganih i žilavih materijala poput ugljičnih vlakana većeg modula elastičnosti, te „svemirskih materijala“: kevlara, viskera i borona. Međutim, ti su materijali iznimno skupi pa zato neki proizvođači malu težinu štapova postižu na štetu njihove elastičnosti, upotrebom male količine najkvalitetnijih vlakana. A tanki zidovi i popularna cijena štapa ukazuju na potencijalnu opasnost od lakog loma, bilo pri zamaranju krupnijeg plijena, bilo pri udaru štapa o kamen ili koji drugi objekt čak i površinu mora.

Bez obzira na vrstu i način spajanja njegovih dijelova, dobar plovkaroški štap mora imati brzu vršnu ili malo sporiju akciju gornjom trećinom, koja je bolja u situacijama učestalog lova krupnijih primjeraka, jer trećina štapa bolje zamara ulov od samog vrha te čuva tanku strunu od preopterećenja. Osim toga, čak i vrlo lagani plovak odbačen savitljivijim štapom odletjet će zadovoljavajuće daleko.

Optimalna težina bacanja plovkaroškog štapa kreće se do 5, najviše 15 grama, ako se koristi za lov sitnijih primjeraka. Za lov krupnijih sarga, fratara, ukjata, pica, plavica, osobito brancina i podlanice, bolje je koristiti štapove težine bacanja 15 do 30 grama. Da bi se što bolje iskoristila akcija štapa, a i da bi se spriječilo lijepljenje tanke strune u vlažnim uvjetima, dobro je da štap ima više laganih niskih i malih provodnika strune, osobito ako se lovi iznimno laganim sistemom, plovkom do jedan gram nosivosti. Najbolji izbor bio bi, shodno svemu iznesenom, neki jeftiniji teleskopski meč štap. Međutim, ako se lovi težim plovkom, klasičnim ili engleskim (waggler), iznimno dobro poslužiti može kraći bolonjez, čak i klasični „allround“ ,svaštarski teleskop, kakav svi proizvođači imaju u svojoj ponudi.

Pri izboru štapa prednost treba dati onima s kvalitetnim provodnicima, najbolje „Torzite“ ili „SiC“, barem od aluminijskog oksida, jer će provodnike lošije kvalitete tanki najlon vrlo brzo oštetiti. Dobro je odabrati i štapove sa što lakšim, držače role koji neće popuštati ni pod najvećim opterećenjem. Te uvjete najviše udovoljavaju tanki metalni držači bez navoja. Još je važno da je rukohvat štapa udoban i dovoljno dugačak.