U ovo vrijeme, pred glavnu ribolovnu sezonu, mnogi ribolovci nabavljaju novu opremu. Onima koji kupuju štapove savjetujemo kao riješiti dvojbu kupiti štap s jednodjelnom ili dvodjelnom oblogom drške.

Naime, posljednjih godina osim kao jednodjelna ta obloga, držač, na štapovima za „spinning“, „eging“, „shore“, „boat“ i „vertical jigging“ proizvode se i u „split grip“, dvodjelnoj verziji s međusobno razmaknutim držačima.

Tu izvedbu proizvođači reklamiraju kao bolje rješenje od klasičnog „full grip“ („solid grip“, „solid handle“), jednodjelnog držača. Dio udičara misli isto, dio da su podjednako dobri, a neki da je bolji rukohvat s jednodijelnim držačem. Tko je od njih u pravu i kako odabrati između te dvije mogućnosti? Da bi se odgovorilo na ta pitanja, potrebno je usporediti prednosti i nedostatke obje vrste.

Pristaše dvodjelnog držača navode da je glavni razlog njegove upotrebe olakšavanje štapa. Međutim, takvi držači imaju dodatna pojačanja u vidu metalnih te prstena od konca i smole, pa se često događa da je gubitak težine u odnosu na odgovarajući jednodijelni držač neznatan ili ga čak uopće nema. Štoviše, ponekad je takav štap čak i teži nego da je rukohvat izrađen iz jednog dijela! To je najčešće kod štapova čiji je donji dio držača primjetno većeg promjera nego kod odgovarajućeg jednodjelnog.

Dio ribolovaca koji preferiraju štapove sa „split grip“ držačem ističu da rukovat iz jednog dijela nije neophodan jer se on i tako ne drži cijelom dužinom te da se držanjem rukohvata bez obloge može preciznije voditi varalicu, ostvariti bolji osjećaj dodira s dnom, lakše detektirati napad ribe itd. Međutim, to je samo djelomično točno i ovisi o bacačkim navikama ribolovca. Osim toga, nekad je ipak potrebno da rukohvat uhvatimo i tamo gdje se obično ne drži, a što je puno lakše kad je taj dio deblji i manje klizav od „blanka“. To je naročito izraženo pri različitim načinima odbacivanja te tijekom borbe s krupnijom ribom, gdje su siguran oslonac te hvat veoma bitni.

Stručnjaci za štapove tvrde da se dvodjelni držači proizvode iz dva razloga. Prvi je da bi se ribolovcima ponudilo nešto novo i tako povećala prodaja, a da je drugi razlog smanjenje cijene izrade držača, posebice od pluta, koja je iznimno skup materijal. No, od toga koristi imaju samo proizvođači jer je činjenica da štapovi istih karakteristika i kvalitete obično koštaju isto, bilo da su s jednodjelnim ili dvodjelnim držačem.

Također, činjenica je da je štap s dvodjelnim držačem više izložen mogućim oštećenjima zbog manje zaštićene površine. Ma koliko bio mali, neobloženi dio rukohvata je jedna dodatna slaba točka štapa. Štap sa „split grip“ držačem najčešće nije prikladan za držanje u brodskim držačima štapova, osobito cjevastim, osim u posebno pravljenim za njega. Naime, sa standardnim držačima se najčešće dodiruje golim tijelom u jednoj točki, a iz cjevastih može lako ispadati te se u njima bočno pomjerati i lupkati što može uzrokovati oštećenje osjetljive građe „blanka“.

Većina iskusnih ribolovaca smatra da kod štapova manjih težina bacanja te onih namijenjenih lovu glavonožaca i lakšem ribolova, vrsta drške rukohvata nije bita, a da je za teže varijante ribolova ipak bolje koristiti štapove sa rukohvatom iz jednog dijela.

Ono u čemu se svi iskusni ribolovci slažu je da izbor vrste drške, baš kao i cijelog štapa, najviše ovisi o ribolovcu koji će ga koristiti. Zato, imajući sve naprijed navedeno na umu, treba isprobati obje vrste, utvrditi koja u raznim situacijama bolje leže u rukama te na osnovu toga odabrati. Ako drška ne odgovara, onda će to najčešće dovesti do pogrešne procjene kompletnog štapa. Čak i ako je sam „blank“ kvalitetan, sud o njemu možda neće biti dovoljno objektivan, jer će nešto na štapu smetati.

No, odabir oblika drške treba vršiti tek nakon što se pravilno odabere dužina rukohvata, težina i veličina role u odnosu na težinu bacanja tijela štapa, najprimjereniji položaj role na štapu da bi on bio u balansu, te debljina odnosno promjer drške.