Počeo je period najuspješnijeg lova udicom sarka, među sladokuscima i ribolovcima vrlo cijenjene ribe. Posebno je uživanje udičariti ga s obale. Evo gdje, čime i kako to najbolje činiti.

Poznavanje mjesta gdje se zadržava jedan je od važnijih preduvjeta uspješnosti lova sarka. Najradije je na stjenovitom dna, osobito ispresječenom procijepima, koje se uz samu obalu spušta do dubine od tri i više metara, a čija je obala izložena udarima valova. Na žalost, takva su dna, zbog teško prohodne obale uz njih, najčešće izvan dohvata s kopna. Međutim, sarak se može loviti i s obale i na terenima koji se razlikuju od njegovog omiljenog staništa. Naime, sarak, doduše pretežito sitniji primjerci, zalazi i u luke, ali samo s vrlo čistim morem. Redovito dolazi i na plaže šljunkovitog i pjeskovitog dna, posebice rado dok su takva mjesta mirna, izvan sezone kupanja.

Omiljene terene obilaze u jatim od 15 do 20 primjeraka dok u vrlo plitke vode neposredno uz stjenovite plaže u pravilu zalaže brojni sitni i vrlo rijetki krupniji primjerci teži od kilograma. Na sve terene će zalaziti čak i u plićake od samo pola metra i to kad more pokrene vjetar. Osim juga, „godi“ im i sjeverozapadni zmorac, odnosno maestral, koji će, što se ljeto više bliži, sve češće puhati, uglavnom od oko 10 sati do pred mrak.

Upravo more u pokretu i valovi koji se pjene razbijanjem o obalu najpovoljniji su uvjeti i za lov sarka. U takvim je uvjetima iznimno aktivan i može ga se loviti i na za njega nespecifičnim mjestima, s položitih kamenitih obala, nedaleko od šljunkovitih i pjeskovitih plaža. No, ma s kakve obale lovio, želi li biti uspješan ribolovac mora biti nevidljiv za lukavog i nadasve opreznog sarka.

Štap u lovu sarka nije neophodan, ali je ribolov s njim lakši. Za lovi uz samu obalu spuštanjem mamca u pjenu dovoljana je kalamoća, „direktaš“, štap bez provodnika i role. Za lov bacanjem mamca poslužiti može štap namijenjen lovu ovrate, ali je puno bolje koristiti kratki ili srednje dugi „bolonjez“, težine bacanja 20 ili 30 g, a dužina 2,1 do 2,5 m, ako se lovi iz plovila, odnosno do 4,5 m, čak i više.

Pribor je najbolje kompletirati na što jednostavniji način. Osim s kliznom olovnicom kao za lov ovrate, izraditi se može i s „brkom“ - dva priveza nejednake dužine (20 i 30 cm) vezana za kraj osnovne strune. Sve te dijelove mogu se izraditi od najlona ili „FC“, florougljične strune, debljine 0,25 do 0,30 mm. Kad se lovi sa štapom, privezi mogu biti i nešto tanji, između 0,20 i 0,22 mm. Na mjestu spajanja brka i osnovne strune treba postaviti olovnicu, kako bi pribor tonuo do dna, gdje se sarko hrani. Kako se lovi na malim dubinama, dovoljna je olovna rascjepka težine 5 grama. Na posve plitkim terenima i pri lovu po posve mirnom moru, olovnica je suvišna.

Ako je teren težak, da bi se izbjeglo često zapinjanje, bolje je loviti samo jednim privezom, odnosno samo jednom udicom direktno vezanom na osnovnu strunu. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, koristiti treba udice broj 12 do 8, odnosno širine luka 10 do 15 mm, oblika „Crystal“ ili „Limerick“.

Sarak je tipičan „školjkaroš“, poput ovrate s kojom često dijeli stanište, ali se loviti može i drugim mamcima. Veoma rado će prihvatiti pastele, osobiti u zoru. Rado će posegnut i za filetom slane ili svježe srdele, svježim ili malo posoljeni krakovima lignji i sipa, raznim crvima. Lovi li se noću, prednost teba dati komadima velikog crva, jer oni svjetlucaju u tami i tako privlače ribe.

Mamac sarku treba ponuditi na dnu. Ako se ne lovi u pjeni, dok propada napadat će ga bukva, možda arbun, a kad padne na dno šparmić… Zato na prvi znak uzimanja ne treba odmah reagirati nego malo sačekati. Pogotovo što će, kad ugleda mamac, sarak prići, zastati, provjeriti s nekoliko ugriza i tek zatim u cijelosti uzeti u usta pa krenuti put kakvog zaklona da na miru objeduje. Tada, kad se poslije nekoliko trzaja struna ispravi pa naglo zategne od udarca, treba dati kontru. Iako će se snažno odupirati, vuči čas u jednu čas u drugu stranu, izvlačiti ga treba bez velikog taktiziranja, kako ostali sarci, ako ih ima u blizini, ne bi bili upozoreni na opasnost i razbježali se.

Najkritičniji trenutak je kad riba ugleda ribolovca. Tada obično poludi i silovito pojuri u stranu. Taktiziranje i popuštanje je tada neophodno, kao i mrežna prihvatnica za prihvat plijena, pa makar on bio i sitan. Takvi se uglavnom izvlače na početku lova. Kako vrijeme odmiče, dolazit će se krupniji.
Ako koji spadne i upozori ostale, razbježale je dosta lako ponovo okupiti primamljivanjem. Zapravo, primamljivati je najbolje i nekoliko dana prije lova kako bi se ribe privikle na redovitu „porciju“ na određenom mjestu. Primamu je najjeftinije pravit od stučenih ježeve, puževe i školjke. Lovi li se pastelom, barem pola sata prije najbolje je primamljivati raskvašenim krušnim mrvicama pomiješanim sa mrvicama tvrdog sira.

Kako se na netipičnim pozicijama uglavnom zadržavaju samci ili parovi, izdašniji lov sarka na takvim mjestima zahtjeva češću promjenu pozicije. Na svakoj trena provesti do pola sata i pritom odbacivanjem mamca na sve strane pretraživati teren.

Loviti se može danju i noći po mjesečini. Kad more nije mutno i zapjenjeno, danju se najbolje lovi u večernjim satima, dok se iz plovila najbolje lovi noću. Osim sarka, kad se ne lovi u pjeni, plijen su često fratar i pic. Ako je ulovljeni sarak kraći od 23, a pic i fratar od 15 cm, treba ih vratiti u more jer tako nalaže zakon.