Iako su na pojedinim pozicijama na jugu proteklih dana ostvareni dobri ulovi s obale, udičari se kvalitetnijem, obilatijem i sigurnijem ulovu do sredine travnja mogu nadati samo ako se otisnu od obale. Najbolje do udaljenih brakova da na njima love kantore. Naime, oni su se počeli okupljati u jata za mrijest po pučinskim brakovima. Zato će u predstojećem razdoblju biti još manje oprezaeni pa je to prilika za obilat ribolov. Treba ih samo naći, najbolje na dubinama od 30 do 50, a noću i na samo 10 metara pod površinom. Uvijek je blizu vrha braka, ali nikad na njemu samom.

Kantor se stalno hrani, osobito intenzivno sada, pred i tijekom mrijesta pa se može loviti i danju i noću. Danju najbolje u rano popodnevnim satima. Još bolje se lovi noću. Naime, vrlo razvijeno čulo mirisa do ješke ga dovede i u potpunom mraku, u noćima bez mjesečine, čak uz to još i oblačnim. Ipak bolje se lovi kad s neba nešto svijetli. Također, najbolje ga je loviti po mirnom moru, posebno dobro u vrijeme plime i kad pušu vjetrovi iz trećeg kvadranta.

Prema literaturi, kantor teži do 2,5 kg, no ulovljeni su i kilogram teži! Međutim, u mrijestu su najčešće ženke prosječno teške šezdesetak te tridesetak dekagrama teži mužjaci. S obzirom na njihovu težinu, snagu ali i vrlo oštre zubiće, nikad nije sigurno hoće li zakačena riba biti i izvučena, bez obzira na jačinu pribora. Ipak, pribor od najlona debljine 0,25 do 0.30 mm daje dobre izglede za to.

Privez, čak i cijeli završnjak, sistem, je dobro izraditi od nevidljive fluorougljične strune. A izgled završnjaka može biti različit. Klasični „očenaš“ s tri udice je dovoljno dobar, osobito onaak kod koga su privezi postavljeni znatno dalje od olovnice na kraju pribora nego što je to uobičajeno kod univerzalnog bulentina. To znači da dužina priveza koji nosi olovnicu treba biti metar, čak i više. Razlog tome je što, suprotno vrlo raširenom mišljenju, kantor ne skuplja hranu samom na dnu nego i poviše njega. No, bez obzira na način kompletiranja završnjaka, olovnica na njemu treba biti teška tek toliko da ono polako potapa pribor.

S tako dugim završnjakom vrlo je teško loviti bez štapa. Dovoljan je kratak, od 1,8 do 2,4 metra, obvezno brže, akcije „A“, eventualno „B“. Vršnjak mu mora biti iznimno osjetljiv. Rola na njemu mora biti barem srednje brzine, veličine barem 50, a obvezno s vrlo preciznom i kvalitetnom kočnicom.

Kantor ima relativno mala usta pa takve trebaju biti i udice. Dovoljne su one širine luka 10 mm. Koristiti se mogu parangalke, udice oblika Aberdeen, ali su bolje Crystal, a najbolje one oblika Beak, s prstenom za vezivanje.

Nije osobito važno što se natičete na udice namijenjene lovu kantora. To mogu biti komadi svježe sarđele, gavuna ili lignje, trpa, školjki, ali najdraži mu je mekani dio velikog crva.

Uvijek gladnog i neopreznog kantora nije nimalo teško uloviti. Dovoljno je pustiti da olovnica odvuče namce do dna i kantor će se, ako je dolje, brzo i žestoko oglasiti. Čim je ugleda napast će, trgati i gutati mamac tako da će već za nekoliko sekundi biti zakačen na udicu ili je posve ogoliti.

Ukoliko mamac duže vrijeme ne bude napadnut, to još ne znači da kantor nije na braku. Naime, on običava obilaziti brak, čak i više njih ako su u nizu, tako da se možete dogoditi da ne vidi mamac. Zato je u lovu kantora dobro koristiti primamu, a primamljivati je dobro i prije i tijekom ribolova, barem dok se plov ne primami na uski prostor. Brum je najbolje pravit od usoljene sarđele. Međutim, ako je preslana, brzo će primamiti, ali ih i potjerati kantore. Da bi se to izbjeglo primamu treba izraditi od svježe samljevenu i malo posoljenu sarđelu, staviti u kakvu brumalicu i spustiti je malo poviše dna. Svako malo, ovisno o tome kako riba radi, brumalicu treba protresti.

Ako danju i nije, primamljivanje je obvezno u noćnom lovu kantara, s tim da se mala količine bruma trebaju povremeno izravno bacati u more što često za posljedicu ima da kantor mamac zgrabiti tik pod površinom.

Kad se zakači, kantoru ne treba kontrirati previše jako, jer bi se moglo dogoditi da udica prekine usnicu ribe za koju se najčešće zakači. Nije osobito borben. Tek povremeno se očajnički trzanjem tijela pokuša osloboditi. Ti njegovi trzaji na priboru se osjete kao udarci, što stvara dojam da se radi o krupnijoj ribi nego što je ulovljena. I pri prihvatu može doći do ponekog jačeg trzaja, ali, u pravilu, kantor otpor prestaje pružati na pola puta do površine.

S kantorom ili umjesto njega lovit će se i fratar, kavala, sarak, škrpina te tabinja, ovisno o tome gdje i kojim se mamcem lovi.