Tanje će se kakit ovoga ljeta nastavi li se širenje korona virusa, mogli bi opet jednog dana kruzere dočekivat' s limenom glazbom. Prvo krenu trubači, ne s Dragačeva, nego sa Straduna, Gradska glazba mogla bi, recimo, prilagodit' aranžman za S.A.R.S. - ov hit „Buđav lebac”, pa onda, nakon trubača, prije nego li dubrovački konobari zapjevaju „čik pogodi što imam za večeru...” - bubnu jednom činile. Kuhari se sotto voce uključuju: „... buđav lebaaac, buđav lebaaac”. Sobarice zajauču: „...ajme mene joj, ajme mene joj”. Finiš daju prodavačice izleta kada složno zacvile: „... buđav lebaaac, buđav lebaaaac.”

Kako stvari stoje, mnogi bi mogli stavit „zube na policu” ne promijeni li se štogod, a najgore od svega - opet bi najviše fasovali oni koji najmanje imaju; radnici, tj. konobari, kuhari, osoblje u hotelima i ini zaposleni u turizmu. Oni koji su ih zapošljavali dobro su se podebljali svih ovih godina, ti mogu izdržat' i nuklearnu katastrofu, k'o skarambeži - oni, uhljebi i povlašteni penzioneri, prvi su dobro potkoženi, a za ove druge se vazda nađe, pa i kad se nema.

A imati se neće rikne li turizam u državi čije gospodarstvo o turizmu ovisi, a turizam jest na dobrom putu da izdahne. Predratna nezaposlenost tada bi mogla biti pi... dim prema jadu u Gradu koji bi nas očekivao.

Crne su to slutnje, na sreću samo slutnje, na nesreću zasad itekako realne.

Bahati faraon nije ozbiljno shvatio kad je Jahve vode Nila pretvorio u krv, pa ni kad mu je poslao najezde žaba, komaraca, obada i skakavaca, kugu i kožne bolesti, oluju i tamu. Kad je Jahve udario na Egipat pomorom prvorođenčadi uključujući i njegovog sina, faraon je shvatio konačno poruku.

Bahati hrvatski faraoni nikako da išta shvate, zbog vlastitih provizija pretvarajući tvornice i gospodarske objekte u „kapacitete”, bez dovoljno kapaciteta u glavama, osim za korupciju koja je satrala gospodarstvo i istjerala svakog poštenog investitora, dovodeći nam muljatore i probisvijete, osudili su nas na turizam.

A ni mi „podanici” nismo ništa bolji od njih, tih hrvatskih faraona, jer presudu smo prihvatili bez žalbe, jer ili su nam tvornice smrdile ili su prdile, jer ili smo izlazili na ulice dočekujući udarače lopte ili nismo izlazili nikako.

Dobro bi došao jedan „reset”, ali ne da se odreknemo turizma, jer nije problem u gužvama na Stradunu, već je problem što osim gužvi nemamo ništa drugo, nisu problem kruzeri u Gružu, već je problem što kruzere ne gradimo, nije problem užeglo ulje u Gradu, prikupit će se, nego je problem što se zatvorio „Radeljević”, nije problem što nemamo plan upravljanja, već je problem što nemamo plan stvaranja... Dobro bi došao „reset” države koja podsjeća na iznajmljivača apartmana koji je napustio posao za koji se školovao, kako bi ono što mu je trebala biti dodatna zarada pretvorio u jedini posao.

Pa nije valjda da nam za to uistinu treba korona virus?!

Nedjelja, 23 Veljača 2020 11:14

Marin Krstulović: Sastajemo se kao partizani

Marin Krstulović predsjednik je Gradskog kotara Grad. Krstulović je s grupacijom Dajmo ruke, usko vezanom uz „srđevce”, odnio uvjerljivu pobjedu na posljednjim izborima za gradske kotare i mjesne odbore, a posebno je zapažen bio posljednji skup građana koji je taj GK Grad organizirao nedavno.

O tome i što očekuje od gradske uprave Marin Krstulović govori u intervjuu za Dubrovnikpress.hr

marinkrstulovicrazgovor21022020 2

Iznenadili ste me kad sam pitao gdje ćemo se naći, hoćemo li u prostoru Kotara, a kada ste rekli da Gradski kotar Grad nema svoje prostore. Gdje se nalazite, sastajte, kao ilegalci '43. godine, pokret otpora?
marinkrstulovicrazgovor21022020 1- Kao partizani. Ja pošaljem poruku i mi se nađemo na nekom mjestu. Službeno ono što imamo jesu prostori tajništva koji se nalaze na Pilama, tamo stoji tajnik koji je zajednički za Pile, Grad i Ploče, to je Ivuša Brajević. Tako prostora Gradskog kotara Grad nema jer je Grad, koji je bio suvlasnik prostora na Širokoj ulici dao taj prostor da se otvore apartmani.

Jeste li tražili od Grada da vam daju novi prostor?
- Svake godine u prijedlozima za proračun mi tražimo prostore Kotara Grad. Ujedno ti prostori za kotar nisu bitni kao takvi već smatramo da bi se ti prostori kotara mogli iskoristiti kao prostori zajednice u kojima bi djeca mogla igrati neke društvene igre ili starci doći pročitati novine ili pogledati televiziju. U Gradu, osim Kluba pomoraca, ne postoji javni prostor za zajednicu.

Blaga djela? Jeste li se njima obraćali. Oni barem imaju prostora, a i Grad bi ih trebao kontrolirati, pokušati s njima naći rješenje.
- To bi Grad trebao pokušati, a to što je Grad zasad u Kotaru pokušao, nije uspio ništa. Grad nam je ponudio da koristimo prostore DURA – e, ali pošto smo mi jedinica mjesne samouprave s područja Kotara Grad, ono što smatramo minimumom je da i prostor bude u tom kotaru, namijenjen toj zajednici.

Smatrate li se političarom?
- Ne smatram se političarom. Smatram se čovjekom koji čita gradske odluke i pokušava ukazati na ono što je loše i dati nekakav prijedlog da se one poboljšaju. Političarom se ne smatram jer se ne nalzim na poziciji da mogu donijet tu odluku. Ali, da li djelujem u nekakvim političkim procesima, sigurno djelujem, ali djelujem isto tako kao što bi svaki građanin ovoga grada trebao djelovati.

BUKA JE KOMUNALNI PROBLEM, ALI NEKOME SMETA BILO KAKAV DOGAĐAJ, NEKOME SMETAJU DJECA...

Građani su djelovali nedavno kada je održan skup građana GK Grad. Govorilo se o realnim problemima, ali čini mi se da se u pojedinim stvarima i pretjeralo s kuknjavom, npr. kad nekome smeta što turisti vuku kufere na rotama.
- Sigurno da nije isto turist koji vuče kufer i puštanje muzike u dva ujutro. Nekome smeta bilo kakav događaj, nekome smetaju djeca, ali je činjenica da se mi protiv buke još nismo krenuli boriti. Buka je prije svega komunalni problem kojeg treba rješavati komunalno redarstvo i treba iznaći način kako je rješavati. Građani su rekli jasno da je to problem broj jedan.

marinkrstulovicrazgovor21022020 3

Da, kao najveću smetnju normalnom životu u Gradu stanari su upravo naveli buku. Koji je vaš prijedlog?
- Ono za što se mi borimo jest čisto poštivanje nekakvih zakonskih odluka. Svi mi živimo od turizma i živimo pored kafića i nitko nikad nije zazvao policiju a da nije pričekao barem pola ure nakon dozvoljenog vremena puštanja glazbe. Gradu je poslana karta buke, vidi se gdje su te pozicije. Naš prijedlog je bio sljedeći: postaviti tri mjerača buke na pozicijama gdje znamo da se najčešće krši red i mir i komunalna odluka Grada Dubrovnika i te mjerače direktno povezati s komunalnim redarstvom koje onda može reagirati.

Cijene u butigama... Smatrate li da Grad Dubrovnik uistinu može na njih utjecati?
- Može se u onim situacijama kada grad daje u najam prostor. Mi znamo da su određene butige, kao što je bio Konzum, imale subvencionirane cijene najma. U tom slučaju najmanje što se očekuje jest da te butige uzvrate uslugu. Za tridesetak tisuća kuna, koliko Konzum tamo plaća najam, ja mislim da je najmanje što je mogao dati nekakvu karticu s popustom u ljetnim mjesecima. To bi bio izraz neke dobre volje i mogućnost pregovaranja, a ono što mene smeta jest da mi nikad u to pregovaranje nismo ušli.
marinkrstulovicrazgovor21022020 5Naravno Konzum može odlučiti da se to njima ne isplati i ništa ne dati, ali onda Grad treba dignuti cijenu najma i kroz tu zaradu od cijene najma na neki drugi način uložiti novac u stanare Grada. Ono što smatram greškom jest to da u gradskoj upravi gledaju na sve stvari potpuno isto. Mi ne možemo očekivati da će cijene u butigama biti manje ako smo donijeli novu odluku po kojoj se naplaćuje tisuću i pol kuna ulazak kamiona u staru gradsku jezgru, ali u isto vrijeme nekakav pametan menadžment će reć': „OK, ti koji donosiš za butigu nećeš imat cijenu tisuću i pol kuna, ali cijena u butizi ne smije biti tolika kolika jest.”

GRAD NE SMIJE SLUŽITI KAO MJESTO GDJE ĆEMO STAVLJATI LJUDE KOJI SU SE NAŠLI U PROBLEMU

Spominjala se i depopulacija, predlaže se da Grad otkupljuje stanove i naseljava mlade obitelji.
- Po Ustavu Republika Hrvatska je socijalna država i svi mi koji plaćamo porez i prirez očekujemo da se Grad ne ponaša kao netko kome je na prvom mjestu novac nego dobrobit stanovnika. Ono što smo mi predlagali i što je izglasano za vrijeme Andra Vlahušića, rebalans je proračuna u koji je ušla odluka koja propisuje osnivanje fonda za otkup stanova. Od '91. otkako ima pravo prvokupa Grad Dubrovnik nije otkupio niti jedan stan koji bi mogao dati u najam mladim obiteljima. To je početak borbe s problemom. Prvi korak je priznavanje problema i da ga želimo riješiti. Nakon toga moramo naći način za to, a prijedlog Kotara Grad bio je osnivanje fonda u kojem bi sudjelovali Blaga djela, grad i DPDS, znači od novca koji se prima od DPDS – a.
marinkrstulovicrazgovor21022020 7Mislim da je jedna vrlo dobra primjer onaj Biskupije koja je obnovila zgradu i dala je mladim obiteljima. U isto vrijeme problemom zaštićenih najmoprimaca se ne bavimo iako je država to prebacila na gradove te će nerješavanje dovesti do nove značajne depopulacije te napraviti beskućnike od nekih naših sugrađana.

Mladim obiteljima slabijeg imovnog stanja? Naime, upravo na zboru građana od pojedinaca se mogla se čak čuti zamjerka kako je Grad dao stan na korištenje socijalno ugroženim ljudima, a da to ne bi trebalo biti tako.
- U ovom slučaju Biskupije ne radi se o obiteljima slabijeg imovnog stanja, ali problem Grada Dubrovnika je što je zakonski vezan, postoji lista i Grad daje stanove socijalnim slučajevima. Listu treba promijeniti, rangiranje kako se dobivaju bodovi. Znači socijalni slučajevi kao takvi moraju imati rješenje, ali Grad, povijesna jezgra, ne smije služiti kao mjesto gdje ćemo stavljat ljude koji su se našli u problemu. Nekakav plan i program za ciljane skupine se mora napraviti. Ako govorimo da imamo problem doktora pa smo u Mokošici bili u stanju dati stan pedijatru, najmanje što mogu očekivati je jedan stan pedijatru u Gradu. Grad ima masu deficitarnih zanimanja, za takve ljude koji će koristiti ovome Gradu i donijet mu dodatnu vrijednost, ja mislim da smo dužni iznaći način, pogotovo što postoje stanovi u vlasništvu Grada koji nisu obnovljeni pa čak ni osigurani iako sva druga imovina Grada Dubrovnika jest.

Ambulanta u Gradu... Postoji ambulanta na Pločama. Mora li sve biti „ispod nosa”?
- Pa ne mora. Ono što je bio naš prijedlog preko Kotara nije bila ambulanta u klasičnom smislu riječi, jer i nema zakonske osnove za napraviti je, ali ono za što zakonske osnove ima jest da se u prostorima gdje je napravljena ambulanta za turiste stavi stacionar hitne pomoći. Time rješavamo dvije muhe jednim udarcem, svaki turist koji ima neki hitni problem može ga tu riješiti, svaki građanin koji se našao u situaciji koja zahtjeva hitnu pomoć može je dobiti. Treća stvar koju rješavamo time jest da za vrijeme ljetnih mjeseci kada imamo određen događaje koji zakonski zahtijevaju da tu bude tim hitne pomoći, automatski rješavamo i to. Svi oni kojima treba hitna pomoć imali bi dakle mjesto gdje će doć', a zdravi mogu u ambulantu na Ploče.

NIJE PROBLEM ŠTO JE KREVET 1500 KUNA, NEGO JE PROBLEM ŠTO JE TO TAKO SAMO NEKIMA

Meni se čini da je od ambulante puno veći problem neprohodnost Grada, još uvijek je zatrpan stolovima. Žalosno je da Grad utvrđuje „pješačke koridore”, umjesto da je obratno. Jeste li zadovoljni nedavnim smanjenjem broja stolova?
- Nije isto je li na Placi ima 20 posto više stolova koji možda mogu predstavljat nebitan detalj ili ima 20 posto više stolova u ulici širine dva i pol metra. Naš prijedlog je bio da se traži suglasnost vlasnika čestice za postavljanje stolova, jer mi imamo sad situaciju da netko dobije stolove ispred nečijeg ulaza iako mu se ugostiteljski objekt nalazi deset ili dvadeset metara dalje. Smiješno je uopće da smo došli u takvu poziciju da se utvrđuju pješački koridori”. To je sve posljedica nebrige prostora. Odluka gradske uprave zamrzava stanje na pet godina. Gradonačelnik će kazati da to nije tako i da ako Plan upravljanja utvrdi drukčije, da će tako i biti kako Plan nalaže, ali trenutni pravilnik kao ni stanje u prostoru nije dobro.

marinkrstulovicrazgovor21022020 4

Na skupu građana gradonačelnik je prilično nerealno kazao kako je za zabranu afitavanja u Gradu svima onima koji u Gradu i ne žive. Je li to provedivo?
- Tu postoji više rukavaca priče. Mi smo upozoravali da vršenje usluga u domaćinstvu ne odgovara stvarnoj situaciji. Ne može netko držati hostel pod izlikom da ima tu domaćinstvo. Imamo jednu zanimljivu priču gdje se pojavljuje više lažno prijavljenih ljudi u Gradu nego u Imotskom lažnih glasača, to je naravno direktno vezano uz iznajmljivanje u domaćinstvu. Da bi dobili dozvolu za iznajmljivanje u domaćinstvu morate biti prijavljeni i živjeti na toj adresi što ovdje nije slučaj.

Ali to nije problem koji može rješavati Grad Dubrovnik, to je nešto čime se mora pozabaviti država, zakoni. Što konkretno može učiniti gradska uprava?
- Do 2007. postojao je provedbeni plan upravlja gradske jezgre, sve jedinice lokalne samouprave imaju mogućnost donošenja nižih planova koji mogu definirati uvjete u kojima će se definirati određene djelatnosti, npr. u Gradu ne možete otvoriti tvornicu, ali možete hostel. Tako treba definirati i djelatnost iznajmljivanja. Naravno, ne smijemo ubiti kokoš radi jajeta. Krajnje je nepošteno nekoga s odlukom „ubit” jer je netko rekao ovako treba, ovako ne treba. Ali ako smo ukazali da problem postoji, treba se sastat trust mozgova i početi razgovarati o nekim rješenjima. Za sada se u biti nismo uopće bavili time.

Je li smiješan porez od tisuću i pol kuna po krevetu godišnje?
- To je primjer u kojem treba izjednačiti građane. Mi smo po tome posebni zato što je netko „odlučio” da u Gradu žive samo bogati ljudi koji afitavaju, a to je potpuno daleko od istine i njima je porez tisuću i pol kuna. Nije problem što je krevet tisuću i pol kuna, nego je problem što je to tako samo nekima u Dubrovniku. To je krajnje nepošteno.

Subota, 22 Veljača 2020 18:35

Neka i Mato svoj pisoar ima

Smiju se ovih dana pojedinci gradonačelniku Matu Frankoviću zbog „trga” ispred lapadske livade kojeg neki zovu i stadionom. Svaki građanin obični, „citizen vulgaris”, ima potpuno pravo na to, ali kad to čine pojedini HNS – ovci ili SDP – ovci, pa ne može ih se ne zapitati: „Pa jbte, o'kle vam obraz?”

Tako je pojedinim članovima spomenutih stranki koje su bile na vlasti u vrijeme Andra Vlahušića (izuzeti treba iz ovoga Jadrana Barača, jer gotovo da i nije tada sudjelovao u političkom životu) strašno smiješno sve što čini gradska uprava, pa i „trg” ispred lapadskog igrališta. Ali, amo navesti samo jedan projekt, pa recimo da im npr. nisu bili smiješni „pisoari” na Ilijinoj glavici oli ti ga fontane iz kojih odavno ne teče voda, a ni sunčani sat ne radi, jer i sunce je valjda ugaslo otkako Vlahušića nema.

Bože mi 'prosti eno sam i sam dao pravo Gradu Dubrovniku da uz „pisoare” iskoristi stilizirani grb s naslovnice knjige „Naški”. I nije mi smiješno, žalostan sam što projekt nije uspio, a dao sam jer sam vjerovao da će uspjeti, kao što je vjerojatno vjerovao i tadašnji gradonačelnik, kao što je i aktualni gradonačelnik vjerojatno vjerovao da će ispred igrališta izgraditi trg.

Zato, dajte HNS – ovci i SDP –ovci, budite barem malo dosljedni, ako se niste smijali Vlahušićevim promašajima, nemojte ni Frankovićevim. Kritizirajte, ali ne smijte se onom zbog čega se i sami po ušima trebate pokriti.

Promašaja Mata Frankovića bit će još, kao što će biti i dobrih projekata, kao što je i Andro Vlahušić imao dobrih projekata i promašaja, kao što će ih imati i neki budući gradonačelnik ili gradonačelnica, a na građanima je da sve to zbroje i oduzmu na izborima.

Kad je o konkretnom slučaju „trga” riječ dobili smo nešto uredniji trotoar, klupu i par cijevi uvaljenih u beton za zaključavati bicikle koje u Dubrovniku za svakodnevni prijevoz koristi valjda petero ljudi, od toga dvoje oriđinala i jedan na rubu da to postane. E da, i lapadski „pisoar”. Neka i Mato svoj „pisoar” ima, samo je visoko postavljen, ali i on je visok čovjek.

U prostoru se tako zapravo dogodilo - jedno veliko ništa. Kao građani nismo dobili gotovo pa nikakvu novu vrijednost, ali nam vrijednost nije ni oduzeta, ne računajući 364 tisuće kuna koje su zapravo jedini prostor za kritiku: koliko je sve to koštalo, a skoro ništa se dobilo.

A što se očekivalo? Previše. To je najveći promašaj Mata Frankovića. Gradonačelnikovi PR - ovci malo zaigrali pa najavili uređenje trga. Građani su onda s pravom trg i očekivali, pa sad s pravom i negoduju. Da je Franković najavio kako će se urediti trotoar možda bi ga svi hvalili. Zajebana stvar je taj PR.

Piše: Davor Mladošić

Ukratko priča ide ovako:

Dio prvi: Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja smislila je kako da ravnatelji na račun škola pođu u New York, a da ne bude da idu tek tako, da im guzica vidi puta, provuklo se to kao studijsko putovanje, stručno usavršavanje ili što već, ali uglavnom, od sedam dana putovanja tek bi par sati potrošili na to stručno usavršavanje. Mo'š mislit što bi se usavršili.

Dio drugi: Netko „zločest” ili možda tek kivan što nije pozvan na mukte putovanje preko Bare, prišapnuo je to novinarima, pa je nastala strka.

Dio treći: Ravnateljica dubrovačke Gimnazije Katarina Tolja, nakon što je, Bogu dragome hvala, ozdravila, s bolovanja je pošla u New York, ali kako je ispala frka, ne na stručno usavršavanje, koje je otkazano, nego na godišnji odmor.

Dio četvrti: Tko je sve to ravnateljici gimnazije platio? Prvo je sve platila škola, pa kad je, pazi sad ovo, dan prije puta, kako je sama Tolja rekla, Udruga otkazala „stručno usavršavanje”, pa je ispalo da se u New York ipak ide samo zato da ravnateljicama i ravnateljima guzica vidi puta, na koncu je Katarina Tolja put platila sama, u stvari vratila je valjda solde školi, jer nije blesava da usred frke koja je nastala učini još jednu glupost.

Epilog:

No, glupost je već počinjena, već onog trenutak kada je Katarina Tolja uopće pristala poći u New York na račun škole na stručno usavršavanje koje to zapravo nije, a što je ravnateljica Gimnazije trebala znati, jer podrazumijeva se, ako je već ravnateljica, da onda ima određeni kvocijent inteligencije da može shvatiti kako je ovo „stručno usavršavanje” bilo tek paravan za mukte putovanje.

Tako je Tolja umjesto na „stručno usavršavanje” pošla na godišnji odmor, a mi smo joj svi zahvalni što je na tom putu potrošila i par sati na stručno usavršavanje, sad će u Gimnaziji sve biti bolje i postizat će se još bolji rezultati na državnoj maturi, kad se, je li, ravnateljica stručno usavršila i to na vlastiti račun.

Komentar:

Čovjeku naprosto dođe žao ravnateljice Gimnazije što je zbog nekog jako zločestog, tko je sve odlučio ispričati novinarima, ostala zbog vlastitih, više od deset tisuća kuna, kako bi pošla u New York na našu zajedničku dobrobit.

No, da se dalje ne šalimo s mukom Katarine Tolje... Gimnazija Dubrovnik, tj. ravnateljica, je mimo znanja Školskog odbora, koji mora znati za sve izvanredne troškove, barem tako tvrdi predsjednik Školskog odbora Branko Bazdan, koji, kaže, pojma nije imao niti da Tolja ide u New York, niti da je to prvo platila škola (privremeno, kako su to pokušali opravdati iz Ministarstva), potrošila školske pare. Dakle, sve i da je putovanje otpočetka istinski bilo stručno usavršavanje, prema Bazdanu, školski novci nisu se smjeli koristiti bez znanja Školskog odbora.

Stoga, nije uopće pitanje je li Katarina Tolja može više biti ravnateljica Gimnazije Dubrovnik, hoće li ostavku dati sama ili će biti razriješena, već je pitanje, pokaže li se sve što je rekao Bazdan točnim, bez obzira što je na koncu novce vratila, postoji li i kazneno djelo, odnosno, hoće li Tolja i kazneno odgovarati.

P.S.

Ostavka:

Novce je svojedobno vratila i zamjenica švedskog premijera Mona Sahlin, zvana Mona Toblerone, po čokoladi koja se najčešće nalazila na računima koje je za osobne potrebe plaćala službenom karticom. Mona je Šveđane napravila monama, pa je morala dati ostavku. I mi smo svi po Tolji trebali ispasti i jesmo mone, ali Tolja nije Mona Toblerone. Neka nas u to razuvjeri u ponedjeljak i preda ostavku.

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković nedavno je najavio kako će Hrvatske ceste krenuti u projekt osvjetljenja Mosta dr. Franja Tuđmana, odnosno Mosta Dubrovnik. Riječ je o dekorativnoj rasvjeti, a Dubrovnikpress.hr o tome je već pisao OVDJE, već se, iako je projekt dekorativne rasvjete poželjan, zapitavši imaju li u Hrvatskim cestama prešnijega posla.

A prešnijega posla itekako imaju. No, vrag odnio i prešu, jer otkako je mosta otad se još nitko nije potrudio ni promisliti ispraviti veliku grešku u projektu zbog koje svakodnevno brojni vozači doslovno stavljaju glavu u torbu.

Naime, kada se iz Rijeke dubrovačke automobili priključuju na magistralnu cestu i trebaju skrenuti u pravcu Grada, vozačima je ogroman problem nepreglednost raskrižja. S pozicije koju su projektanti predvidjeli za zaustavljanje u potpunosti je nemoguće vidjeti dolazi li magistralom neko vozilo iz pravca istoka, odnosno Nunicijate.


mostraskrizjetekst17012020 1Ovako je projektant zamislio pogled na raskrižju

Osim što pogledu smeta prometni znak, što je lako ispraviti, ispriječio se i dio brda. Kada se most gradio izgleda da nikome to nije bilo važno, a vozači moraju prijeći preko crte koja označava mjesto gdje je obavezno zaustavljanje i stati tik do isprekidane crte koja označava rub kolnika kako bi barem donekle mogli zamijetiti dolazi li kakvo vozilo iz pravca Nuncijate.


mostraskrizjetekst17022020 2Vozači su primorani doći sve do crte kolnika kako bi barem donekle imali pregled prilazi li raskrižju vozilo iz pravca Nuncijate

No, i tada je manevar priključivanja na magistralnu cestu itekako rizičan, jer je nepreglednost i dalje velika, a udaljenost, od trenutka kada je moguće vidjeti vozilo koje dolazi, do samog raskrižja je mala.

mostraskrizjetekst17022020 3

Stoga bi, umjesto da se bave ukrasima, u Hrvatskim cestama konačno mogli ispraviti projektantsku pogrešku dok netko nije izgubio glavu, a dosad nije samo čudom. A to se može samo na jedan način - uklanjanjem dijela brda što je trebao biti učinjeno prije no što je most uopće dovršen.

Kupari su kao Hrvatska, devastirani, opljačkani, ali ima se još tu za ukrasti. No, sumnjive likove koji se motaju oko ostataka nekadašnjih hotela, one koje, kad ih vidiš, čovjek bi ih, iako mu ništa u životu nisu uradili, „mlatio, a ne bi im dao plakat”, ipak, čini se, ne zanima vrijedni građevinski i drugi materijal koji se tamo još uvijek nalazi, nisu oni tu da prikupljaju, dilanje im, nekako se paraju tako, prirodnije leži.

Prirodno je valjda i da Kupari danas izgledaju kako izgledaju, da prate priču države koju je načeo rat, pa je zatim „naši” devastirali i popljačkali gore nego neprijatelji, a pokazalo se milijun puta dosad, Ljubo Česić Rojs nije bio u pravu, još ima za jamit, baš kao i u Kuparima. Samo eto, danas se kradu ostaci ostataka, oni prvi jamili su najbolje, u Kuparima čak i skaline uspjeli otući.
kupariskalinitekst16022020Kupari su zapravo, ovakvi kakvi danas jesu odraz hrvatske stvarnosti, ruzina koja je načela objekte i vrijeme koje je „pojelo” beton, pokazuju sav nehaj za nekadašnju vrijednost koju bi negdje drugdje, neki drugi narod itekako znao čuvati.
kupariruzinatekst16022020No, narod u kojem je 45 godina svačije i ničije bilo stanje svijesti, ne zna i ne može drukčije, a kako se svačije i ničije u socijalizmu i svačije i ničije u demokraciji ipak razlikuju, svačije je pljačkom postalo nečije, a ničije nikad nije zapravo ni bilo, samo ga je sama država u to pretvorila.

Župski općinski vijećnici većinom glasova usvojili su nedavno Urbanistički plan uređenja „Kupari I”, a nakon usvajanja Plana na Općinskom vijeću investitor Avenue ulaganja može započeti s projektiranjem budućih turističkih objekata na području bivšeg vojnog odmarališta, odnosno obuhvatu nekadašnjih hotela Pelegrin, Kupari, Goričina I i II i hotela Grand kao i nekadašnjeg „centralnog ekonomskog pogona” i nekoliko manjih pratećih objekata te obalnom pojasu. Ukupni kopneni obuhvat plana je nešto više od 17 hektara.
kuparigrandtekst16022020Investitor će tak napraviti projekte, a što će se sve izgraditi na području nekadašnjeg vojnog odmarališta zapravo je još nepoznanica, zna se tek da će biti do 1500 kreveta, a prema najavama investitor želi manje, odnosno kvalitetu smještaja, a ne kvantitetu.

Uglavnom „dobit” ćemo još jedan „resort”, sa stranim radnicima, jer domaćih nema, s parkingom za 50 kuna po uri i sokom na plaži za 150 kuna, sve javno, ali mnogima nedostupno. Miriše nekako na to pa bi se na koncu, ne doslovno, ali sa sjetom mogli u budućnosti prisjećati vremena kad je tim prostorom gospodarila JNA, a u kuparskom bazenu igrao Jug.
kuparibazentekst16022020Baš posjetiti nekadašnji bazen jako je tužno. Zapravo, to je još uvijek bazen, samo što u njemu danas plivaju žabe u nakupljenoj kišnici, bazen u koji je Grad Dubrovnik u mandatu Dubravke Šuice uložio znatna sredstva kako bi ga osposobio dok se pokrije gruško plivalište, a zatim je prepušten propadanju i pljački – ispočetka.

Ispočetka će isto Kupari zapravo ponovo prestati biti u potpunosti javni prostor, „resort” ili JNA, a dođe ga na isto kad je o javnom riječ, no kad se pogleda stanje tog područja - eto što javno ponekad znači, ono kad je svačije i ničije.

Moglo je ipak biti i drukčije, ostati i javno, s nešto više pameti, planiranja i promišljanja. Jedini je to zapravo prostor u Župi dubrovačkoj koji se mogao pretvoriti u centar jednog područja s javnim sadržajima, u općini koja je zapravo raštrkana na desetine manjih mjesta, bez pravog i jasnog središta. Uostalom, što je Župa dubrovačka bez Dubrovnika, a upravo Dubrovnik vapi za javnim prostorom i javnim sadržajima. Ta administrativna podjela ne bi smjela biti prepreka, kao što nije bila ni za groblje Dubac.

Ali gotovo više, čiča miča, svršila je priča.

Otpušteni pacijenti iz OB Dubrovnik koji nisu u takvom zdravstvenom stanju da mogu sami doći kući ili ih netko prevesti, u OB Dubrovnik sanitetski prijevoz znaju čekati cijeli dan. Naime, upravo na taj problem upozorila je čitateljica portala Dubrovnikpress.hr (podaci poznati redakciji op.a.), a iz OB Dubrovnik ne opovrgavaju kako je pacijentica uistinu morala čekati dugo na prijevoz, no napominju kako „sanitetski prijevoz ne pripada Općoj bolnici Dubrovnik, već djeluje u sastavu Doma zdravlja Dubrovnik”.

„Moja majka, teški dijabetički bolesnik koji prima tri puta dnevno inzulinsku terapiju, ujutro oko 9 sati otpuštena je sa Kardiološkog odjela uz uručenje otpusnog pisma. Rečeno joj je da treba pričekati sanitetsko vozilo koje je trebalo vratiti u dom za starije u nemoćne osobe.” - piše naša čitateljica.

„Oko 12 sati nazvala sam odjel i rečeno mi je da se majka još nalazi tamo na čekanju vozila te da će dobiti obrok i terapiju koja joj je potrebna. Tek u večernjim satima ukrcana je u sanitetsko vozilo koje ju je preko Župe (jer su prevozili još jednog pacijenta koji je trebao tamo biti odvezen) dopremilo u dom u Gradu. Majka je dovezena u stanju visoke hiperglikemije jer svo to vrijeme koje je čekala nije dobila inzulinsku terapiju te je isto veče, na poziv osoblja doma, odvezena na hitni prijem te je sada smještena na interni odjel.
Neshvatljivo je da je teški pacijent koji je dobio otpusno pismo iz bolnice a, stjecajem okolnosti, još leži na krevetu odjela i nije izašao vani, ostavljen na milost i nemilost bez potrebne skrbi.” - napisala je.

S ovim smo upoznali i upravu OB Dubrovnik, a u njihovu odgovoru na upit o ovom slučaju piše:
„Za predmetnu pacijenticu je bio planirani otpust za dan 05. veljače 2020. godine sanitetskim prijevozom Doma zdravlja Dubrovnik. Glavna sestra odjela je prijavila i dogovorila sanitetski prijevoz prethodnog dana prije otpusta. Neistinite su tvrdnje kako je pacijentica “ostavljena na milost i nemilost bez potrebne skrbi”. Predmetnog dana, dok je pacijentica na odjelu čekala sanitetski prijevoz, dobila je svu potrebnu terapiju sukladno dijagnostici i poslužen joj je ručak. Sanitetski prijevoz je izvršio uslugu prijevoza u 18,30 sati.” - nepotpisani je odgovor iz uprave OB Dubrovnik.

„Nažalost, Sanitetski prijevoz ne pripada Općoj bolnici Dubrovnik, već djeluje u sastavu Doma zdravlja Dubrovnik, stoga ne možemo utjecati na dinamiku njegovog dnevnog rada.” - piše još u odgovoru iz OB Dubrovnik.

Zašto je pacijentica čekala cijeli dan na prijevoz i zbog čega je prvo odvezena u Župu, a zatim u Grad, upit smo uputili stoga i Domu zdravlja Dubrovnik, a odgovor očekujemo.

Najnovije:

Dom zdravlja: Pacijenticu nismo prevezli preko Župe do Grada

Grad Dubrovnik izgradio je novu rivu u Rožatu ispred franjevačkog samostana, o čemu možete čitati i OVDJE, a zanimljivo je da nova riva u Rožatu nema niti jednu bitvu osim onih za barku franjevačkog samostana.

Na staroj betonskoj rivi ni prije se nije moglo pristati zbog plićaka, dok je kameni dio rive bio gotovo u potpunosti urušen.

Iako je nakon izgradnje nove rive dubina takva da bi barke i manje brodice mogle pristati u projektu se nije predvidila niti jedna jedina bitva pa će i dalje služiti tek za okupljanje svatova i ponekom za zabaciti udicu. I to naravno nije slučajni previd.

Naime, na taj način je spriječena mogućnost da netko napravi kakav „divlji vez”, ali je nažalost spriječena i mogućnost da taj prostor dodatno oživi baš povodom izjave gradonačelnika Frankovića koji je istaknuo kako je tom prostoru dana dodatna vrijednost.

No, tako je to kad država ne funkcionira, kad je kakav „divlji vez” lakše spriječiti izgradnjom rive bez bitvi, nego provođenjem zakona kad se netko odluči samostalno napraviti stalni vez gdje mu nije mjesto, onda se izgradi riva koja to zapravo nije. To je tek samo bokun obale.

rivarozat11021

Inače, problem komunalnih vezova u Dubrovniku je jako izražen, a gradonačelnik Mato Franković najavio je danas izgradnju vezova u sklopu projekta uređenja cijelog obalnog pojasa Rijeke dubrovačke.

Što se nove rive u Rožatu tiče, koliko god ona bila lijepa, zapravo je tužno vidjeti rivu uz koju se ne može privezati brodica, u ovom slučaju uistinu se nije trebalo posegnuti za onom „bolje spriječiti nego liječiti”.

Ili se možda radi o nečem drugom, a ne o „divljim vezovima”, jer župnik Josip Sopta tijekom obilaska rive nije propustio itekako naglasiti, s vidljivom dozom žaljenja, kako je taj prostor bio dio samostana, a danas je pomorsko dobro.

Gradonačelnik Mato Franković sa zamjenicama i suradnicima obišao je danas rivu u Rožatu ispred franjevačkog samostana, a koja je u potpunosti obnovljena, odnosno proširena, a radovi su, kako je kazao gradonačelnik Franković bilo vrijedni 2,2 milijuna kuna.

Tijekom obilaska gradonačelnik Franković kazao je kako je izgradnja nove rive ispred franjevačkog samostana samo početak ulaganja Grada Dubrovnika u obalni pojas Rijeke dubrovačke. Franković je najavio i izgradnju komunalnih vezova.

- Ovo je i centar jednog područja, poznato je da ovoj crkvi u Rožatu gravitira i veliki broj stanovnika, značajan broj i iz Mokošici pa se ovdje događa i veliki broj vjenčanja. Mislim da smo sad stvorili jedan novi prostor i dali dodatnu vrijednost. - kazao je gradonačelnik.

- Projekt smo prijavili i za sufinanciranje Ministarstvu mora tako da računamo da ćemo dobiti i određeni dio novaca i iz resornog ministarstva. Sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske nastavljamo projekt obnove cijelog područja Rijeke dubrovačke i izgradnje novih privezišta, na tome se aktivno radi, vjerujem da ćemo vrlo brzo tu dobiti konkretne podatke i krenuti u konkretne radove. - rekao je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Župnik fra Josip Sopta zahvalio je Gradu Dubrovniku kazavši kako su se franjevci dugo nadali ovoj obnovi, a napomenuo je i kako je riva nekada bila dio samostana, a danas je, kazao je Sopta, pomorsko dobro.

Po čemu je spcifična riva u Rožatu, odnosno možete pročitati OVDJE.

Ponedjeljak, 27 Siječanj 2020 11:49

Uhićeni pljačkaši trgovina u Dubrovniku

Provedenim kriminalističkim istraživanjem policijskih službenika Policijske postaje Dubrovnik, u suradnji s policijskim službenicima Policijske uprave zadarske, razriješena su dva kaznena djela krađe.

Kriminalističkim istraživanjem je utvrđena sumnja da su dvije muške osobe u dobi od 48 i 45 godina, početkom kolovoza prošle godine, iz trgovine na području Dubrovnika, iskoristivši nepažnju blagajnice, otuđili novčani iznos od gotovo 15 tisuća kuna. Također se sumnjiče da su istog dana iz druge trgovine, koja se također nalazi na području Dubrovnika, iz registar kase otuđili novčani iznos od 2.100 kuna.

Osumnjičeni dvojac je kazneno prijavljen nadležnom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.

dpp

Stranica 1 od 38

banner taksiispiti

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019