Visoki upravni sud odbio je prijedlog za obustavu primjene Odluke o komunalnom redu Grada Dubrovnika uz koju je uklonjen i dio bankomata u Gradu. Kako je pojašnjeno u odluci Visokog upravnog suda od 27. rujna, „zaštita financijskih interesa pojedinaca ne preteže pred svrhom zaštite kulturnih dobara”. Inače, vlasnici prostora, odnosno vlasnici bankomata žalili su se na rješenja o uklanjanju i zatražili obustavu primjene Odluke o komuinalnom redu dok sud ne donese odluku o njihovim žalbama. Njihov prijedlog je tako odbijen.

„Svi bankomati koji su imali rješenje o uklanjanju, njih ukupno 24, su maknuti iz povijesne jezgre. Vlasnici su postupili sukladno rješenju Komunalnog redarstva Grada Dubrovnika, a u ukupnoj brojci je i osam uređaja koji su bili postavljeni u izlozima na Stradunu.” - navodi se danas u priopćenju iz Grada Dubrovnika uz informaciju kako je Upravni sud odbio prijedlog za obustavu primjene Odluke o komunalnom redu.
 
„Po usvajanju odluke na Gradskom vijeću provedeni su upravni postupci kojima su obuhvaćeni bankomati bez valjanih odobrenja. Po isteku rokova od 30 dana, a ukoliko nisu postupili po rješenju, Komunalno redarstvo Grada Dubrovnika krenulo je s ispisivanjem visokih kazni za prekršitelje. Od ukupno evidentiranog 41 bankomata njih 15 ima odobrenje Konzervatorskog odjela, dva su „uvučena” u unutarnji prostor i više im se ne pristupa s ulice, a svi ostali su uklonjeni u periodu od kraja kolovoza do polovice rujna. Dubrovnik je postao prvi hrvatski grad koji je svojim aktima uredio pitanje postavljanja bankomata kako bi zaštitio UNESCO-vu spomeničku baštinu, a provedba Odluke o komunalnom redu pokazala je izvrsne rezultate.” - piše u priopćenju.

To piše u priopćenju, no s druge strane treba napomenuti da unatoč tome što su iz Grada uklonjena 24 bankomata, problem nije riješen iz jednostavnog razloga – preostali bankomati, osim onih koji su u unutarnjim prostorima, jednako nagrđuje povijesnu jezgru kao što su nagrđivali i oni koji su uklonjeni.

Naime, konzervatori su po tko za koji put pokazali da imaju dvostruka mjerila jer izdali su odobrenja za postavljanje bankomata po „babi i stričevima” što najbolje pokazuju bankomati u prostorima Blagih djela koje vodi otac ministrice kulture Nikola Čičo Obuljen.

Problem bankomata u Gradu bit će dakle riješen onog dana kada pravila za svih budu vrijedila isto.

NKNA Libertas, predsjednik kluba Hrvoje Španić, dopredsjednik Mario Konjuh, sportski direktor Ivica Cumeljan i odvjetnik kluba Maro Konjuh, demantirali su danas na konferenciji za novinare navode Željane Miletić kako se bilo tko u klubu neprimjereno ponašao prema njenom djetetu, desetogodišnjem nogometašu, kao i da je bilo tko od roditelja zatražio novac za istupnicu iz kluba. Nakon što su jučer iz NKNA Libertas najavili konferenciju za novinare Dubrovnikpress.hr objavio je istup Željane Miletić, koji možete pročitati OVDJE, a dalje pročitajte što su danas na te navode kazali iz NKNA Libertas.

Dopredsjednik kluba Mario Konjuh za navode Željane Miletić kazao je kako je riječ o lažima te da je bio posrednik u rješavanju problema i to na traženje roditelja, a ne kako je Miletić napisala da se odlučio umiješati kao arbitar. Konjuh je također demantirao kako je rekao roditeljima, odnosno prema navodima Željane Miletić uvjeravao ih da „kao roditelji nemaju pojma što je u interesu njihova vlastitog djeteta” te da „kao roditelji ne mogu odlučivati o svom malodobnom djetetu jer je on igrač kluba”.

- Notorna laž, ako išta u životu sam radio, radio sam uvijek u interesu djece i roditelja. - kazao je Konjuh te rekao kako je roditeljima kazao da će stati uz njih i njihove odluke, ali da moraju i poštovati pravila kluba.

- Kazao sam im da kao roditelji imaju svoje ambicije, ali da se moraju ponašati kako je prema pravilima kluba propisano. „Prema tome vi ste prekršili taj put i moramo razgovarati na drugačiji način”, kazao sam im i naravno da smo pokušavali razgovarati 10, 15 dana oko toga i nije bilo puno tu uspjeha, zato se dogodilo što se dogodilo. - rekao je Konjuh.

- Nikakav interes mi ovdje nemamo osim da napravimo bolje uvjete za djecu i da postanu dobri sportaši. Priča je počela davno prije, 19. 8. kad je roditelj utrčao na teren, prekinuo drenažni proces, počeo vikati ispred djece, roditelja, trenera i prekršio niz članaka u našem stegovnom pravilniku. Intervencijom sportskog direktora (Ivice Cumeljana op.a) se stvar malo smirila, on je izašao vani, ispričao se i krenulo se dalje. Nakon toga bilo je pokušaja razgovora jer očigledno nisu bili zadovoljni načinom rada, ophođenjem trenera prema njihovom djetetu. Sama istupnica kao istupnica nije nikad bila sporna, i mislim da je bez veze razgovarati o tome da se ona nije htjela dati i da se tražilo novce, neću to ni komentirati koliko je nebulozno. - kazao je Konjuh nahvalivši također mladog nogometaša dodavši kako je Ivica Cumeljan kao sportski direktor posebnu pozornost posvetio tom djetetu i radio s njima individualno.

Konjuh je ispričao kako je nakon ulaska roditelja na teren, te razgovora s roditeljima, sportski direktor Cumeljan stegovnom sudu prijavio ovaj slučaj, te su se roditelji očitovali i zatražili ispisnicu djeteta. Stegovni sud donio je mjeru isključena roditelja iz kluba i ukor djetetu. Mladi nogometaš inače je, kazao je Konjuh, u međuvremenu počeo trenirati s drugim klubom, NK Župa dubrovačka i nije dolazio na treninge NKNA Libertas te je igrao prijateljsku utakmicu za drugi klub.
nknalib1110 2
- Hitno smo sazvali sastanak uprave i odobrili istupnicu jer smo zaključili da što prije djetetu treba dati istupnicu. 26. rujna donesena je odluka da se daje ispisnica sa 6. listopada. Poslali smo odluku preporučeno roditeljima, a odmah im je odluka priopćena i usmeno. Isti dan su dakle znali da će dijete dobiti istupnicu i zato mi je sad sve jako čudno skupa zašto ide objava 2. listopada, zašto se laže javnost kad znaju da će to dobiti. - kazao je Konjuh.

Pri tome je dopredsjednik kluba Mario Konjuh također istaknuo kako su roditelji godinama hvalili rad u klubu, odnosno ponajviše rad sportskog direktora Ivice Cumeljana koji je radio individualno s djetetom. Konjuh je također rekao kako je samo dijete kazalo kako želi igrati za Libertas.

- Odlazi se na Ohrid na turnir, osvaja se treće mjesto, dijete uzima pehar i u jednoj sekundi trči u zagrljaj svoga trenera i ljubi ga. Toliko o maltretiranju njegovoga trenera, čovjeka koji je pet godina i dva mjeseca proveo s tim dječakom po kiši i suncu, na Badnjak ostavljajući svoju obitelj. - ilustrirao je ovom pričom Konjuh odnos u klubu.

- Mislim da su roditelji željeli pet minuta svoje slave kao što se Ava Karabatić kandidirala za predsjednicu, a neće biti izabrana, ali je dobila svojih pet minuta slave, kao i oni. Nastavak ove priče bit će pravosudni. - zaključio je Mario Konjuh.

U poprilično emotivnom nastupu sportski direktor NKNA Libertas Ivica Cumeljan istaknuo je:

- Imamo dijete, prekrasno dijete koje je došlo u klub sa četiri i pol godine i za koje su roditelji zamolili da radim malo s njim. Njegova upornost, volja za rad, predanost je dovela je do situacija da dječak, sa svojih deset godina koliko može, je apsolutno napredovao i logično da se stvaraju apetiti i nažalost stvaraju se i bolesne ambicije roditelja, jer preko svoga djeteta vjerojatno zatomljuju neke svoje frustracije, već vide da je dijete za Hajduk, Real... - kazao je Cumeljan istaknuvši pritisak roditelja.
nknalib1110 3
Cumeljan je zatim istaknuo rad kluba, sportske uspjehe, partnerstvo s Hajdukom, ali je istaknuo kako nemaju podršku političkih struktura u Dubrovniku, da nemaju termine na terenima, a treniraju u Župi dubrovačkoj zahvaljujući suradnji s Općinom i MORH-om te Biskupijom dubrovačkom.

Sportski direktor Ivica Cumeljan također je rekao kako u klubu ne mogu postojati djeca koja su iznad ostalih, a da su roditelji tražili da dijete igra u kategorijama koji su iznad njegove starosne, ali da to nije bilo moguće.

Predsjednik kluba Hrvoje Španić istaknuo je kako posebno ružno zvuči da je netko tražio novce za istupnicu djeteta, a odvjetnik kluba Maro Konjuh najavio je tužbe.

Izgleda da je u Hrvatskoj pomanjkalo vješalica za robu koju nitko ne nosi pa je zagrebačka modna agencija Relatum Model Menagement odlučila manekenke i manekene potražiti u Trebinju. Vijest zapravo ne bi bila nimalo zanimljiva da iz ove agencije očito ne ciljaju da bi i Dubrovkinje i Dubrovčani koje zanima karijera vješalica za robu trebali skoknuti do obližnjeg Trebinja gdje oni organiziraju kasting.

Kako drukčije nego tako protumačiti to što zagrebačka agencija dubrovačkom portalu na redakcijski e-mail šalje molbu za objavu, u biti se pokušavaju ogrebati za mukte reklamu, najavu kastinga koji se organizira u Trebinju.

„PS. Ova objava je informativnog (a ne komercijalnog karaktera), a ciljna skupina (djevojke i momci od 14-24 godine) kome je namjenjena ova objava ništa ne kupuju, niti moraju plačati sudjelovanje na kastinzima, a pružaju im mogućnost da ostvare I neke svoje želje I snove. Nadamo se da ćete prepoznati ovu objavu kao zanimljivu da vaš medij pošalje u javnost. Naša agencija Relatum Model Management nije PR agencija, nego je Model Management, a projekt nije naručen od strane nekog klijenta. Zahvaljujemo.” - doslovno piše u e-mailu u kojem objašnjavaju iz Relatum Model Menagementa zašto bi dubrovački portal trebao ovo objaviti, deboto kao da je humanitarna akcija.

Pa eto, prepoznali smo „ovu objavu kao zanimljivu” i „šaljemo je u javnost”, pa tko iz Dubrovnika preko Trebinja želi do zvijezda neka potraži podatke gdje i kad se organizira kasting.

Imamo i mi „PS.”:
Dubrovkinje i Dubrovčani za posao se traže u Dubrovniku, a ne u Trebinju. I ne, nema ovo veze s tim što je riječ o Trebinju, isto bi vrijedilo i da je neki drugi grad u pitanju. Nama vrijeđate inteligenciju, ali dubrovačkim vješalicama za robu ne vrijeđate, jer inače ne bi bile vješalice za robu.

Srijeda, 25 Rujan 2019 14:25

Halo, ovde Ilija Čvorović

Bio je travanj 1983. godine, u tadašnjem Jugoslovenskom dramskom pozorištu premijerno je izvedena predstava „Balkanski špijun” pisca Dušana Kovačevića, u režiji Dušana Jovanovića. U glavnim ulogama bili su Danilo Bata Stojković kao Ilija Čvorović, Branka Petrić kao Danica Čvorović, Sanja Milosavljević u ulozi Sonje Čvorović, Josif Tatić kao Đura Čvorović te Stojan Dečermić kao podstanar Petar Jakovljević.

Godinu dana kasnije nastat će i remek djelo jugoslavenske kinematografije, istoimeni film „Balkanski špijun”.

Citate iz ovog djela Dušana Kovačevića znaju brojni pripadnici srednje i starije generacije, oni koji i danas razumiju i prepoznaju komediografsku genijalnost tih dijaloga i monologa Ilije Čvorovića, kojeg je i u filmu utjelovio Danilo Bata Stojković, s nestrpljenjem su dočekali ovoljetni nastup Narodnog pozorišta u Beogradu na Dubrovačkim ljetnim igrama. Predviđen je bio jedan nastup, karte su planule pa je uvedena i dodatna izvedba. Da je bilo mogućnosti i da ih je bilo još nekoliko, vjerojatno bi sve bile rasprodane.

I to je bit teatra – odaziv publike.

No, to smeta Marku Potrebici, HDZ-ovu predsjedniku Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, jer, veli on, uz 70. obljetnicu Igara „nismo imali kazalište, imali smo pozorište”.

Usput rečeno, njegova kritika upućena vodstvu Igara na sjednici Gradskog vijeća pošla je u krivom smjeru, zapravo je Potrebica u ovom slučaju mogao kritizirati Igre samo zato jer nije na vrijeme u potpunosti prepoznat interes publike i nije na vrijeme zakazana još barem jedna, ako ne i više izvedbi.

No, umjesto toga, Potrebica je brojao krvna zrnca glumaca, a možda mu smeta i samo djelo „Balkanski špijun” iako bi mu ono, kao HDZ-ovcu trebalo najmanje smetati, jer upravo ono kritizira nekadašnji sistem, na gotovo pa brutalan način izruguje se s tadašnjim društvenim uređenjem i stanjem svijesti kod pojedinaca opterećenih prošlošću i komunističkom ideologijom. Mada, kao HDZ-ovcu, mogu mu zasmetati i proročanske riječi u tom djelu, kada Ilija Čvorović povratniku i „narodnom neprijatelju” Petru Jakovljeviću kaže: „Nije vam odgovaralo da svi budemo jednaki i da nema ovakvih razlika među ljudima. Nije se rat ni završio, a ti si se vratio sa „pošteno zarađenim” kapitalom, pre tebe njih hiljadu, posle tebe još hiljadu, da ponovo zidate dvorce i zamkove, da ponovo tlačite i uništavate ljude.”

Iako premlad da bi mogao na pravi način proživjeti djelo „Balkanski špijun”, Potrebica kao magistar politologije trebao bi ga razumjeti, pa i protumačiti navedeni citat, a ako već ne sagledava kontekst cijelog djela „Balkanski špijun” i njegova značaja u filmskoj, kazališnoj i popularnoj kulturi, barem je, s obzirom na interes vlastitih sugrađana za ovu predstavu, mogao i trebao prešutjeti svoje mišljenje jer je jednostavno – malograđansko.

Potrebica bi se ubuduće na telefon gotovo pa mogao javljati s „halo, ovde Ilija Čvorović”, jer svojim je ispadom na Gradskom vijeću zapravo pokazao iznimnu sličnost s pojedinim osobinama tog paranoičnog lika iz filma, koji desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, u završnoj sceni „narodnom neprijatelju”, povratniku iz Francuske, Petru Jakovljeviću, kao razloge svojih nesuvislih postupaka navodi: „...to je mržnja i gađenje.”

Jednako tako dva i pol desetljeća nakon završetka Domovinskog rata gostovanje jednog kazališta iz Srbije, s jednim takvim djelom kao što je „Balkanski špijun”, može smetati samo onima zadojenima mržnjom i gađenjem.

No, ipak, nije Potrebica toliko priprost, on je samo želio ispasti veliki Hrvat, Hrvatina veća i od najveće Hrvatice Dube Šuice.

Liberalizacija taksi prijevoza donijela je u Dubrovnik dodatne probleme u prometu kada je na uske ulice izašlo, neki kažu i skoro tri tisuće taksi vozila, od kojih su mnoga u Dubrovnik stigla iz drugih krajeva Hrvatske, prvo s Uberom, a zatim i s Cameom, ali i ostale taksi tvrtke i udruženja nisu baš zaostajala za širenjem. Nije bilo tako davno kada se raspravljalo hoće li u Dubrovniku voziti 200 ili 230, pa 400 ili tko zna koliko već taksista oko čega su se vodile prave bitke i u Gradskom vijeću, ali o koliko god je taksista tada bilo govora nitko nije mogao ni sanjati da će se umjesto u stotinama, taksisti brojati u tisućama.

No, ako je vjerovati istraživanju koje je proveo Uber među više od 1.300 vozača koji koriste njihovu platformu diljem Hrvatske, ono pokazuje kako u svim gradovima u Hrvatskoj preko Ubera najviše voze stanovnici tih gradova.

„Čak 98,5 posto vozača koji voze u Zagrebu i inače žive u metropoli, u Dubrovniku 81,4 posto vozača živi u tom gradu, dok u Splitu taj broj iznosi čak 95,4 posto.” - tvrde iz Ubera da je pokazalo njihovo istraživanje.
Vjerovati ili ne tom istraživanju svakome je po izboru.

Inače, kako pišu u priopćenju, istraživanje je provedeno među vozačima u dobi od 18 do 55 godina na području cijele Hrvatske. Cilj je bio saznati u kojim su gradovima sve radili kao vozači i je li se često sele iz grada u grad te koliki im izvor prihoda dolazi preko Ubera. Od ispitanih vozača po gradovima, njih 71,8 posto u Dubrovniku se izjasnilo kako im je vožnja na Uber platformi primarni izvor prihod dok se u Splitu ta brojka penje na 91,7 posto, a u Zagrebu na 98 posto.

- Rezultati istraživanja potvrdili su nam da vozači koji koriste Uber platformu u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku voze u gradovima iz kojih dolaze. Posebno mi je drago što smo brojnim ljudima ponudili još jednu opciju posla i uspjeli dio njih zadržati u Hrvatskoj, a mnoge i potaknuli da sami budu poduzetnici. - kazao je Davor Tremac, generalni direktor Ubera za jugoistočnu Europu. 

Inače, Uber je proveo istraživanje o gužvama, pa tako u rezultatima istraživanja navode da „vozači koji velik dio vremena provode na prometnicama kao glavne uzroke gužvi u gradovima na hrvatskoj obali uglavnom prepoznaju neadekvatnu infrastrukturu - njih 40,9 posto”.

„Na drugom je mjestu povećana količina privatnih automobila koju je kao uzrok istaknulo 19,2 posto vozača, a njih 15,1 posto smatra kako je krivac manjak razvijenosti prometne kulture.” -piše u priopćenju o istraživanju Ubera.

Nitko izgleda nije rekao da su problem tisuće taksista. Toliko o vjerodostojnosti cjelokupnog istraživanja.

Iz svega se može zaključiti i da su umjesto stotina i stotina taksista koji svakodnevno voze dubrovačkim ulicama problem eto sami građani, jer, zamislimo samo - koriste automobile. Dragi sugrađani, molimo vas da ne koristite vlastite automobile u vlastitom Gradu kako bi taksisti mogli i dalje carevati.

Javna ustanova Rezervat Lokrum neće kupiti zgradu bivše kapetanije u Gružu, jer je povjerenstvo procijenilo da je preskupa. Rekao je to gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković na sjednici Gradskog vijeća odgovarajući na pitanje Katarine Doršner (HDZ) o kupovini te zgrade.

Obrazlažući kako po novom zakonu osim Grada i poduzeća i ustanove u gradskom vlasništvu moraju proći proceduru prije kupovine, u kojoj procjeniteljsko povjerenstvo utvrđuje je li neka nekretnina odgovarajuća cijenom ili nije, gradonačelnik Franković kazao je kako je to povjerenstvo utvrdilo da zgrada bivše kapetanije ne odgovara normamam po kojima bi Lokrum mogao kupiti tu nekretninu.

- Zanimljivo je da je onaj dan kada je posljednji put reagirao vijećnik Kristić (priopćenje u kojem se Kristić protivi kupovini zgrade kapetanije op.a.), upravo taj dan zasjedalo procjeniteljsko povjeretsvo, možda sat vremena iza njegove reakcije. Povjerenstvo koje je neovisno i koje radi cijeli niz procjena za Grad i nije prvi put da su rekli da je jedna nekretnina previše procijenjena, pa tako i u ovom slučaju po pitanju Lokruma. Stoga se u to ne može dalje ići. - kazao je gradonačelnik Franković.

- Zanimljiv taj strah ili briga vijećnika Kristića, posebno znajući da neki ljudi, njemu vrlo bliski, su zainteresirani za kupnju navedene zgrade. Pa evo, sad će oni moći kupiti zgradu i bit će sve u redu, a mi ćemo naći neku povoljniju. - rekao je Franković.

Matija Ivaković iz Bosne i Hercegovine pobjednik je Stonskog maratona (STONe Wall Marathon), a drugo mjesto osvojio je Dubrovčanin Željko Cota, dok je treće mjesto pripalo Britancu Philipu Courtnadgeu. Ivaković je prošao kroz cilj za 3 sata, 36 minuta i 31 sekundu, a Cota je zaostao samo minutu i pol za njim dok je trećeplasirani britanac iza Cote kroz cilj prošao tek gotovo šesnaest minuta kasnije. Coti je ovo bio prvi maraton.

U ženskoj konkurenciji pobjednica Stonskom maratona i osma u ukupnom poretku s vremenom od 4 sata, 14 minuta i 54 sekunde je Šveđanka Therese Lofqvist, druga je bila takoir Šveđanka Charlotte Pettersson Lindborg, a treća Angeline Chaieb.

Nagrade najboljima, a prvima u muškoj i ženskoj konkurenciji je omogućen i plaćeni nastup na maratonu Kineskim zidom, dodijelili su Željko Konosić u ime organizatora, udruge Biseri Hrvatske te Marija Franušić ispred stonske Turističke zajednice.

U Stonu je trčalo 220 sudionika, sami maraton njih 30, a prije, odnosno uz maraton, trčale su se utrke na 4 i 15 kilometara.

U utrci na 4 kilometra pobjednik je Metkovac Marko Tot (18 minuta i 46 sekundi), drugi je bio Luka Đurović, a treći Denis Dilberović. U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Sara Andrijić s Korčule (23 minute i 5 sekundi) dok je Stonka Karmen Fabris bila druga, a treće mjesto pripalo je Sanji Vlastelici.

U utrci na 15 kilometara Britanac Phil Payne bio je najbrži istrčavši dionicu u vremenu od jednog sata, 4 minute i 56 sekundi. Tri minute za njima zaostao je Dubrovčanin Dino Jurić na drugom mjestu, a još jedan Dubrovčanin, Mario Kušar bio je treći. U ženskoj konkurenciji najbolja je bila Britanka Kim Lo istrčavši utrku za jedan sat, 16 minuta i 15 sekundi. Druga je bila Rita Biliš s Korčule, a treća Alemka Sarić iz Dubrovnika.

Nagrade najboljima dodijelili su Željko Konosić te pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Dubrovačko – neretvanske županije Jelena Dadić i načelnik Općine Ston Vedran Antunica.

STONSKI MARATON KAO DIO ZERO WASTE BLUE PROJEKTA

Dubrovačko-neretvanska županija uključila je Ston Wall Marathon u EU projekt Zero Waste Blue kao pilot događanje koje se implementira u okviru programa INTERREG Italija-Hrvatska. Uz financijsku podršku Županije, ove godine na utrci nije bilo plastičnih čaša već su one zamijenjene čašama od biorazgradivog materijala kao i pribor za jelo, na utrci se nisu koristile plastične boce već se koristila voda iz vodovoda u velikim bocama, tisak letaka i plakata je racionaliziran i koristio se reciklirani papir, brojevi za trkače napravljeni su od posebnih materijala bez teških metala s certifikatom, majice za trkače nisu bile od sintetike već od pamuka, medalje su izrađene od prirodnog materijala – kamena baš kao i nagrade za pobjednike. Pobjednici su dobili suvenire koje su izradili članovi Udruge djece s poteškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom „Djeca Pelješca“.

Sve navedene mjere i aktivnosti dio su Zero Waste Blue projekta koji kao jedan od partnera provodi Dubrovačko-neretvanska županija i čiji je glavni cilj analiza negativnih učinaka prilikom organizacije sportskih eventa te zaštita i promocija prirodne i kulturne baštine kroz sportsko-rekreativne manifestacije.
zrwaste2209
Projekt Zero Waste i kapitalizira svoga prethodnika te proširuju „ideju” Zero waste-a prilikom organizacije raznih manifestacija. Zahvaljujući ovom projektu Ston Wall Marathon uz pozitivne utjecaje na promociju destinacije te zdravlje ljudi, dobiva i ekološku komponentu jer se smanjuju negativni utjecaji na okoliš prilikom organizacije manifestacije.

Organizator utrke je Udruga Biseri Hrvatske čiji je cilj promocija hrvatskih prirodnih ljepota. Uz podršku Dubrovačko-neretvanske županije utrka nije samo ekskluzivni događaj već su ove godine organizatori testirali Zero waste metode na sportskom događanju u kojem sudjeluju maratonci iz cijeloga svijeta.

zerowastebluelogo

Srijeda, 18 Rujan 2019 13:48

Može mu se samo puhat u pr...no

Nakon cijelog ljeta i cjelodnevnog maltretiranja okolnih stanara s bukom i prašinom s gradilišta sada Grad Dubrovnik daje dozvole da se tornom buše pristupne ceste u 23:30 već drugu noć zaredom. Kome se ovdje pogoduje te tko daje ove dozvole? - tih nekoliko rečenica s retoričkim pitanje, koje je redakcija Dubrovnikpress portala sinoć dobila na e-mail, uz video iz Ulice dr. Ante Starčevića, odlično opisuje situaciju u kojoj je u Dubrovniku nekima dopušteno gotovo sve, a nekima ništa, kako je uostalom u cijeloj državi, nije Dubrovnik iznimka.

Jedni mogu raditi cijelo ljeto, iako nije riječ o nikakvim radovima u javnom interesu, drugi ne smiju ni krov na obiteljskom kući popraviti, jedni mogu poput Pašalića na lapadskoj obali uzurpirati javnu površinu, Grad im ne može ništa nego se goniti po sudovima, a drugima će brzo gradske službe poslati „pauka” da uklone neregistrirano vozilo, što i treba raditi, ali drugim riječima, pravila ne vrijede za svih isto.

Je li ovaj pikamer sinoć i preksinoć bučio s dozvolom Grada ili ne u biti je nebitno, jer sve i da radi bez dozvole u državi kakva je Hrvatska izvođaču radova uglavnom se može puhat u prkno, jer u ta doba ako bi zvali komunalno redarstvo dobili bi nekog „malo morgen”, a u policiji bi vam vjerojatno rekli da zovete građevinsku inspekciju (to su oni što se po prijavi pojave nikad ili za par mjeseci), jer policija u ovoj državi nadležna je za ništa i sve, kako u kojem trenu kome odgovara.

Ponedjeljak, 16 Rujan 2019 08:50

Tko ne čiči – taj je Čiča Draža

Torcida je u Rijeku, na jadranski derbi, stigla u crnim majicama na kojima je pisalo „Novinari crvi”. Gotovo da nema nacionalnog medija koji jučer to nije zabilježio nakon ili tijekom utakmice Hajduka i Dinama.

Istaknuli su se tzv. navijači Hajduka i pozivanjem na vješanje Srba na vrbe, pjevali su i kako će četnicima piti krv, sve junak do junaka, ala Škoro s tamburicom na junačkim leđima, ako već na plećima junaštva nema.

I pije Torcida krv, ali ne četnicima, već svima nama normalnima koji bi željeli ponekad pogledati neki sportski događaj bez njihovog „navijanja”, ono – jednostavno uživati u sportu i uistinu navijati za sportaše, a ne vješati ljude.

Torcida je odavno nadrasla okvire sportskih terena, postala je svojevrsna supkultura u navijačkoj supkulturi, za neke, uglavnom psihijatarske slučajeve, način života.

I zapravo, koga bi bilo uopće briga za takve, osim psihijatara, da svojim ponašanjem ne ugrožavaju druge, a i ti „drugi” nisu puno bolji od te tzv. Torcide, jer godinama letargično gledaju na njihove pizdarije koje se ne manifestiraju samo na stadionima, već i u svakodnevnom životu. Dovoljno je samo pogledati gradske ulice, pa i u Dubrovniku. Ono što je u našemu Gradu nekada bio odraz divljaštva, pisanje navijačkih poruka i šaranje po zidovima, danas se naziva – muralima i tome se, umjesto da se jasno kaže kako je je riječ o vandalizmu i uništavanju imovine – čiči.

Čiči i gradska uprava, ne smije prdnut. Ne samo da ne smije prdnut, nego još i odobrava uništavanje gradske imovine, jer samoprozvani ulični umjetnici načačkaju tu i tamo nešto što se kao naziva muralom u koje umiješaju pokojnike na koje je javnost osjetljiva ili od prilaza najvećem gradskom naselju naprave ulaz u kasarnu, pa ne može gradska uprava kontra toga, jer ako je kontra – onda podržava četnike, a četnici su, znamo, je li tako, svi oni koji mazarije po gradskim ulicama smatraju mazarijama, a ne muralima.

Do takvog stanja doveli su i mediji, novinari, oni koji su godinama o tome šutjeli i, dok se s tribina orilo „Gazi purgera”, „Ubij tovara”, „Srbe na vrbe”, uz tek pokoju sramežljivu osudu toga, često izrečenu tek tako, onako usput i reda radi, uglavnom pisali, čast izuzecima, o predivnim atmosferama na stadionima. A sve zbog podilaženja, što Torcidi, što medijskoj publici, baš kao što im Dubrovniku podilaze sa spomenutim čačkarijama po zidovima.

Crvi je preteška riječ, kao što bi bila i majmuni kad vidiš torcidaše u onom kavezu na Rujevici, ali kad bi se poslužili njihovim rječnikom, nisu s tim natpisom puno falili. Mnogi novinari figurativno jesu crvi, ali ne iz razloga iz kojih u Torcidi to misle, već upravo zbog toga jer Torcidi i njima sličnima godinama titraju jajca. Titrat će mnogi im dalje, usput će i čičat, jer tko ne čiči - taj je Čiča Draža.

Maraton stonskim zidinama, koji će se ove godine, uz dvije kraće utrke, održati 22. rujna, privlači sve veći broj natjecatelja im naravno sve one koji ih prate. Da je ovaj događaja itekako značajan za turistički promet u rujnu u Stonu, govori i načelnik Općine Ston Vedran Antunica, no ističe i jedan specifičan problem.

- Sve je veći broj sudionika, a time se povećava i broj turista koji za vrijeme maratona borave u Stonu. O maratonu imamo veliki broj upita iz jako puno zemalja i maraton je uistinu nešto što je Stonu potrebno. Kroz ovaj projekt pružene su nam ogromne mogućnosti promidžbe kojom svijetu imamo prilike pokazati naše kulturno - povijesne i prirodne ljepote. - kazao je Antunica i ukazao na problem s kojim se organizatori svake godine nose:
- Maraton dakle znači jako puno za Ston, jer produžuje turističku sezonu, ali s druge strane je žalosno što ne možemo primiti sve maratonce koji se prijavljuju i to je limitirajući faktor. - govori stonski načelnik.

- Čovjek koji dođe ujutro i počne trčati u 7:30 sati da bi trčao dva sata, a smješten je u Slanom, Neumu ili Dubrovniku već je napola iscrpljen došao u Ston. Definitivno bi za maraton jako puno značilo da imamo mogućnost organiziranja smještaja za sudionike u Stonu, a tako bi se još više povećao i broj sudionika maratona. Dakle, organiziranje smještaja naš je limitirajući faktor koji ograničava veličinu maratona. Ipak, nadam se da ćemo u budućnosti moći utjecati na te ograničavajuće faktore u organizaciji maratona. - ispričao je Vedran Antunica.

- Investitora koji su zainteresirani ulagati u izgradnju smještajnih kapaciteta na području Općine Ston definitivno ima. Završen je postupak UPU - a Dube Stonske i očekujem što skoriju realizaciju tog projekta, a sad je na Županijskoj skupštini da osigura mogućnost izgradnje hotelskih kapaciteta u Prapratnom. To nisu glomazni projekti koji će zahtijevati veliki uvoz radne snage, a itekako će utjecati na buduću, kvalitetniju turističku ponudu stonskog područja, kojoj svi težimo. - dodao je i zaključio načelnik Općine Ston Vedran Antunica.

Stranica 1 od 34

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019