Gradsko vijeće Grada Dubrovnika ovaj tjedan i službeno će biti raspušteno samim činom raspisivanja lokalnih izbora. Samodopadni gradski vijećnici inače su i na posljednjoj sjednici sami sebi pljeskali, divili se koliko su pametni, vrijedni i vidoviti prihvaćajući tzv. Plan upravljana „Starim gradom Dubrovnikom”, punim nazivom Plan upravljanja svjetskim dobro UNESCO-a „Starim gradom Dubrovnikom”.
Na stranu to što osobno nikad ne bih podigao ruku za dokument u kojem piše „Stari grad Dubrovnik”, ma koliko god to bio UNESCO-ov naziv (Dubrovčani će razumjeti zašto, a tko ne razumije ne razumije ni Grad), ali dignuti ruku za dokument u kojem u biti ne piše ništa što ni prosječni građanin već ne zna, a pri tome je taj dokument plaćen 871 tisuću kuna i još pri tome sam sebi pljeskati bilo je degutantno za gledati i slušati.
Ne znam koliko je gradskih vijećnika taj dokument uistinu pročitalo i izučilo prije no što su jednoglasno digli ruku za njega, ali u njemu uistinu nema apsolutno ničeg što i nestručno oko ne bi vidjelo, što i nestručna osoba ne bi znala. U konačnici nema tu ničeg što i sami gradski vijećnici, koji su prihvaćanjem dokumenta potvrdili da (barem njima) on vrijedi 871 tisuću kuna, već i sami nisu kroz četiri godine iznosili za govornicom istog tog Gradskog vijeća ili u medijima.
DVIJE TREĆINE DOKUMENTA POPUT ŠKOLSKE ZADAĆE O ZAVIČAJU I POVIJESTI DUBROVNIKA
Sve što su oni sami govorili i na što su građani sami upozoravali tek je zapravo skupusano, od strane Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i tvrtke Urbanex d.o.o. iz Splita, u dokument od 152 stranice od kojih se samo trećina odnosi na tzv. Akcijski plan upravljanja.
Ostatak dokumenta uz sadržaj i nekoliko tablica, na razini je srednjoškolskog ili studentskog uratka koji govori o povijesti Dubrovnika uz opis krajolika i rečenice kao iz školske zadaće u nižim razredima osnovne škole kada đaci opisuju svoj zavičaj pa tako u tom dokumentu npr. piše da se „brdo Srđ strmo izdiže iz mora i završava grebenima u nizu istaknutih vrhova”. U sklopu istog poglavlja o urbanističko - arhitektonskim i prostornim obilježjima može se pročitati i kako „urbana područja čine različiti tipovi urbanih uzoraka”. Genijalno!
Da, to je plaćeno 871 tisuću kuna, a naručitelj je bio Zavod za obnovu Dubrovnika, jer inače u Zavodu za obnovu Dubrovnika, bez tog dokumenta, ne bi znali da se „brdo Srđ strmo izdiže iz mora” ili da su Pile „smještene zapadno od utvrđene jezgre Dubrovnika” ili da gradska uprava upravlja Gradom Dubrovnikom. Zato su im to sve napisali sa Sveučilišta u Zagrebu, da u Zavodu za obnovu to znaju, jer očito ne znaju kad su izradu ovakvog dokumenta morali povjeriti zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu.
Uglavnom, dvije trećine dokumenta plaćenog 871 tisuću kuna odnose se na povijest, povijesne osobe, opis Dubrovnika te pazi sad, Izjavu o univerzalnoj vrijednosti, a u te dvije trećine autori navode npr. što je umjetničko djelo, tko upravlja gradom i sl.
Tako bi npr. poglavlje „Postojeći sustav upravljanja” trebalo neuke u Zavodu i gradskoj upravi podučiti valjda o tome tko i čime upravlja. Nije poznato koliko je ta rečenica plaćena, ali tu piše i da, zamislimo samo, „lokalnu zajednicu predstavlja lokalno stanovništvo, stanovništvo koje živi na području svjetskog dobra te organizacije civilnog društva” kao i da je situacija „kompleksna i raznolika”. Navode se pravne formulacije pa se npr. pojašnjava se da su, ma tko bi od nas bez Arhitektonskog fakulteta to ikad rekao, prostorni i urbanistički planovi pravno obvezujući za sve intervencije u prostoru” kao i da se „izrađuju na nacionalnoj, regionalnoj (županijskoj) i lokalnoj razini”. I takve su dvije trećine dokumenta.
AKCIJSKI PLAN UPRAVLJANJA U KOJEM PLANA NEMA
Dakle, ponovimo, dvije trećine dokumenta koji se zove Plan upravljanja svjetskim dobro UNESCO-a „Starim gradom Dubrovnikom”, plaćenog 871 tisuću kuna sadrži sve ove općepoznate činjenice, dok se jedna trećina odnosi na Akcijski plan upravljanja u kojem ima svega samo nema plana upravljanja.
Naime, čovjek bi u tom Akcijskom planu upravljanja očekivao kako su autori duboko, studiozno, uz gomilu podataka, dali uistinu plan upravljanja pa da tako u tom dokumentu piše kako trenutno u Gradu na javnim površinama ima toliko i toliko ugostiteljskih stolova, toliko i toliko stolica, a da prema planu dogodine treba njihov broj svesti na toliko i toliko, a za pet godina na toliko i toliko. Ali to u Planu upravljanja ne piše, u Planu upravljanja piše kako se moraju postaviti jasni kriteriji za korištenje javnih površina u ugostiteljske svrhe. Ajdeeee. Nijesmo znali, ma što nam napričaste.
Dalje su nam u Akcijskom planu objasnili da je u Dubrovniku prometna gužva velika jer imamo loše i uske prometnice. Ajdeeee. Nijesmo znali, ma što nam napričaste. prometne studije i plana što i kako popraviti naravno - nema.
Rekli su nam i da bi valjalo malo rasporediti turiste da ne bi svi navrli u Grad kao muhe na govno u isto vrijeme. Ajdeeee. Nijesmo znali, ma što nam napričaste.
U Akcijskome planu s Arhitektonskog fakulteta naveli su tako još cijeli niz općepoznatih činjenica, da ne trošite vrijeme na čitanje - onog što i sami znate, i da je loša infrastruktura i da imamo vele apartmana, pa čak i da starijima treba osigurati hranu itd. Ma ništa oni nisu zaboravili pobrojiti, samo su zaboravili napisati plan upravljanja i genijalno naplatili 871 tisuću kuna. To je uistinu jedino genijalno.
Ono što je ipak još gore do toga svega jesu ti gradski vijećnici koje, Bogu hvala, više nećemo gledati u istom sastavu, a koji su se deboto posvađali zaslužniji za 871 tisuću kuna bačenih na kupus.