Andro Vlahušić laprdao je jučer po N1 televiziji kako se nije smjelo dopustiti održavanje javnog dočeka Nove godine. U stvari, Vlahušić nije ništa krivo rekao, dapače, ali kad netko želi biti general poslije bitke onda je to laprdanje. Naime, niti taj Vlahušić niti bilo tko od političara niti bilo tko od medija koji su prenijeli jučer te Vlahušićeve riječi, nije ususret dočeku prozborio niti napisao ni jednu jedinu riječ o tome kako je organizirani doček Nove godine nešto što u aktualnoj situaciji s pandemijom – nije poželjno.
Svi su tako mudro šutjeli, gdje ćeš se, je li, svijetu i gradonačelniku Matu Frankoviću zamjeriti pred Novu godinu?! Dubrovnikpress je upozorio kako je doček na Stradunu nešto kontra zdrave pameti, ali eto par dana nakon dočeka pojavljuju se i oni s naknadnom pameti, poput Vlahušića.
No, nije Vlahušić tu problem, niti je problem što ga mediji prenose (u slučaju pojedinih medija fascinantno je jedino to što moraju čekati da Vlahušić nešto reče na nekoj televiziji da ga smiju objaviti, kao da ga inače ne mogu dobiti za izjavu ako žele). Problem je u tome što je 27. prosinca, kada se već moglo znati da će rast novooboljelih eskponencijalno rasti, mada to nije prava riječ, ali eto uvriježila se, održana sjednica Gradskog vijeća (na koju je inače zbog pandemije zabranjen ulaz novinarskim ekipama), a na kojoj također nitko ni jedne jedine riječ nije prozborio o ideji dočeka Nove godine. Dakle, uz Vlahušića smo imali tu još 20 „Vlahušića”. Neki su šutjeli zbog stranačke stege, neki jer su jednostavno potkapacitirani za razmišljanje u javnom interesu, neki jer smatraju da pandemija ne postoji, ali tu je već riječ o psihijatarskim slučajevima, a neki jer gdje će se, je li, narodu zamjeriti.
Pa eto i sam taj Vlahušić, kad je već on povod ovim recima, istaknut ćemo, na sjednici Gradskog vijeća umjesto da postavi pitanje zašto se uopće planira doček Nove, govornicu je iskoristio za pitanje od osobnog interesa, zašto Grad nije sudu u Splitu ustupio dokumentaciju za „aferu Revelin”. Govorili su vijećnici o svemu i svačemu, i što jest i što nije tema točaka dnevnog reda, uspjeli su donijeti čak i nekakav idiotski memorandum o „Areni Lapad” (kakvo je to tek gubljenje vremena bilo...), ali o dočeku koji se pripremao uz stotine oboljelih njanci jednu riječ nisu rekli. Ali eto, takvi kakvi jesu barem i dalje šute, ne prave se generalima poslije bitke, a i znaju da mnogi od njih dalje od čina desetnika ionako ne bi mogli.