Kako bi privukli pozornost ćudljivih, ali prilično znatiželjnih riba kakve su kantori, o čijem smo lovi pisali prije tjedan dana, najvještiji udičari već neko vrijeme koriste se svojevrsnim „tajnim oružjem” – kombinacijom mamaca i varalica. U mnogim situacijama ta se kombinacija pokazala veoma učinkovito ili jedino djelotvorno rješenje ne samo u lovu kantora nego i brojnih drugih riba. Zato je udičarima dobro znati nešto više o tome.
Kombinacija prirodnih mamaca odavno je poznato rješenje za uspješnije udičarenje svim tehnikama, baš kao i dodavanje prirodnog mamca na varalice za uspješniji ribolov u pokretu- potezanjem i skosavanjem. No, tek nedavno varalice su se počele dodavati mamcima kako bi ih svojim izgledom, bojom i titranjem u kurentu učinile uočljivijim, većim i primamljivijim u ribolovu ometcem i bulentinom. Ovi umjetni provokatori najprije su se koristili za lov u slabim uvjetima vidljivositi, u mutnom moru i noćnom ribolovu, a sad se rabe i za dnevni lov.
Kao provokatori najprije su rabljeni svjetlucavi plutnjaci, potom mekani stoperi, a sade postoje i posebno za to pravljene varalice od vrlo mekane plastike koje se njišu i u skoro mirnom moru. Loptastog su, jajolikog, oblika crva i glavonožaca, ali i tek dvostruke tanke trake. U pravilu su kričavo obojene, svjetlucave ili fluoroscentne. Veoma su jeftine, a dimenzije su im vrlo male, ne duže od 50 mm. Pojedinačno ili u skupinama postavljaju se neposredno prije udice tako da s mamcem čine jednu cjelinu. Iako su izrazito mekani, najčešće se mogu upotrijebiti nekoliko puta, sve dok ih ribe ne oštete znatno, dok one u obliku glavonošca imaju makar jedan krak.
Varalice ne smiju klizati po privezu nego moraju biti fiksne kako ne bi uzrokovale mršenje priveza ili odvlačenje ribe od mamca na udici. Zato se montiraju lijepljenjem ili navlačenjem preko udice na privez i potom fiksiraju, nikako čvorom nego pomoću sitne perlice, koju je dobro zalijepiti.
Varalice, osobito više njih i one u obliku glavonožaca u jakom kurentu mogu uzrokovati dodatna mršenja pribora. Da bi se to izbjeglo dovoljno je tek za broj više povećati debljinu priveza na koji se montiraju. Čak ako je i od vidljivog najlona, deblji privez na kojemu se nalazi dodatna mekana varalica ne plaši toliko ribe jer im pažnju odvlači primamljivim oblikom, titranjem i dekorom.
Dosadašnje iskustva naših udičara kazuje da su najučinkovitije varalice oblika dvostruke trake i glavonožaca te one žute i fluoroscentnih boja, osobito u lovu na dubinama do kojih ne dopire mnogo svjetla. Također, pokazalo se da u ribolovu s njima treba koristiti nešto duže priveze, od 50 do 70 cm, kako bi mamac i varalica imali opušteniji način kretanja. Uza sve to, neophodno je koristiti i olovnicu nešto težu nego u lovu samim mamcem. Teža olovnica drži sistem na dnu i omogućava maksimalne kretnje u kurentu mamcu i varalici. Koristi li se, pak, lakša olovnica, završnjak će biti nošen kurentom pa će se varalica manje samostalno kretati, a privez će se više mrsiti.
Mamci s dodatkom varalica ponajprije su namijenjeni za lov na dnu, ali i poviše njega vrnuta, širuna i lokardi, za što je idealni dodatak umjetni glavonožac. Što se tiče mamaca, u kombinaciji s ovim varalicama mogu se koristiti mnoge, od mušula i kozica te drugih račića, traka sarđele i oliganja. Olignji i kozica u kombinaciji s varalicom daju izvrsne rezultate u lovu kantora, fratra i arbuna. Ponekad se umjesto kantora ulove sarak ili pagar, koji se često s njim otimaju za hranu i teritorij. Kombinacija sarđele ili oliganja s varalicom pogubna je za kanjce, a isprovocirati će i ribe koje baš ne lovina često poput škrpine i kavale.
Osim spomenutih vrsta, u Jadranu se mamca s varalicom mogu uloviti i vrana, kokoti, mačke, moli, grujevi...
Obavezno treba staviti izdašniji mamac nego kad se lovi bez varalice. Dobro je kombinirati dvije vrste mamca, primjerice mušulu s kozicom ili lignju sa sarđelom.