Župan Nikola Dobroslavić posjetio je Varaždinsku županiju, a nije jučer izbjegao ni Zeljarijadu.

Riječ je o turističkoj, kulturnoj i gospodarskoj manifestaciji posvećenoj zelju, kojemu je EU dodijelila oznaku zaštite izvornosti i koje je zaštitni znak ovoga kraja, a održava se u Vidovcu.

Organizatori su ove godine pripremili 11.000 komada sarme, a na miješanje zelja za sarme, barem za potrebe fotoreportera, bacio se i župan Dobroslavić.

Samo po sebi ne bi to ni bila neka vijest da nismo naletjeli na naslov koji kaže kako je to bila velika čast i odgovornost. Šteta bi bilo da takav naslov ostane nezamijećen i u drugim medijima pa evo ga u nastavku:

Hrvatske autoceste (HAC) u listopadu će raspisati natječaj za odabir izvođača radova za nastavak autoceste do Dubrovnika. Vlada je nedavno odobrila HAC-u mogućnost novog zaduženja u iznosu od 2,172 milijardi eura kao bi se refinancirali postojeći krediti od 1,572 milijardi, a ostatak od 600 milijuna eura uložit će se u nove dionice autoceste među kojima je i ova do Dubrovnika.

No, kad ova dionica bude završena, putnici se do Dubrovnika i naravno obratno, neće sve vrijeme voziti autocestom. Naime, autocesta trenutno završava na čvoru Metković uz spoj brzom cestom s Pločama, a do Dubrovnika će se autocesta nastaviti od čvora Doli, odnosno čvora Rudine do Osojnika, što je dionica za koju Hrvatske ceste u listopadu raspisuju natječaj za izvođača radova.

Inače, kompletan plan je da od čvora Metković autocesta dalje krene prema Pelješkom mostu, a zahvaljujući ovoj dionici svoj spoj na autocestu dobilo bi i područje Opuzena koje zasad također nije direktno povezano na A1. Od čvora Metković preko Opuzena do čvora Pelješac dionica je duga 18,4 kilometara. Na ovoj dionici gradit će se i gotovo tri kilometra (2.960 metara) dug most Neretva i tunel Ježevac duljine tri kilometra.

Kad autocesta dođe do čvora Pelješac, koji se, iako tako nosi ime, nalazi zapravo u dolini Neretve, spojna (brza) cesta duga 5,5 kilometara vodit će na čvor Duboka, tj. Pelješki most i dalje na brzu cestu do Stona.

Za ovu dionicu, Metković – Pelješki most, u tijeku je izrada projektne dokumentacije, a natječaj za izvođača radova očekuje se u roku od tri godine. Tom dionicom završili bi i planovi prometnog povezivanja juga autocestom, a sve bi trebalo biti gotovo do 2030. godine.

Što se tiče dionice Rudine – Osojnik za koju se očekuje natječaj i skori početak radova, ona je duga 28,6 kilometara. Ova dionica ujedno je i najteža i najskuplja za izgradnju uz brojne vijadukte i tunele od kojih će najduži, 2,37 kilometara, biti tunel Crvena greda. Prema procjenama kilometar ovog dijela autoceste koštat će oko 27 milijuna eura.

U sklopu radova na ovoj dionici izgradit će se 6,6 kilometara brze ceste koja će spojiti čvor Doli s brzom cestom od Stona prema Pelješkom mostu. Na čvoru Doli inače neće biti moguć direktni izlaz vozila na lokalne ceste te će se graditi i čvor Rudine koji će biti spojen s lokalnim cestama u Dubrovačkom primorju. U Primorju će biti još jedan spoj na autocestu preko čvora Slano. Naravno bit će potrebno izgraditi i spojnu cestu od Osojnika do samog Dubrovnika.

Iako se, s obzirom na to da prolazi teritorijem Bosne i Hercegovine ta opcija trenutno ne razmatra, nije bezvrijedno spomenuti da postoji i projekt povezivanja čvora Rudine s čvorom Metković kojim bi autocesta od Dubrovnika prema Neretvi i drugim dijelovima Hrvatske bila neprekinuta.

Općinsko vijeće Općine Župa dubrovačka na sinoćnjoj sjednici usvojilo je zaključke kojima se uz primjedbe na Studiju utjecaja na okoliš brze ceste Dubrovnik – Zračna luka Dubrovnik, a koja je obradila trasu koja prolazi ispod Postranja, odnosno donjim dijelom općine, od Hrvatskih cesta kao investitora traži izrada idejnog rješenja, detaljna vizualizacija i dopuna Studije utjecaja na okoliš kojom bi se tako obuhvatila i trasa iznad Postranja. Cilj takvih zaključaka jest da Župljani na osnovi studija koje bi obuhvatile obje varijante na koncu procjene koja je za njih bolja, „donja” ili „gornja”.

Iako je načelnik Općine Župa dubrovačka Silvio Nardelli u ožujku ove godine za naš portal izjavio kako osobno smatra da je donja varijanta bolja, jer bi više služila Župljanima, dok je po njegovu mišljenju gornja varijanta više tranzitna, upravo na prijedlog kluba HDZ-a u zaključak je uneseno i to da Općinsko vijeće ne prihvaća predloženu „donju varijantu” dok se detaljno ne obradi i „gornja”.

Jednako tako u zaključcima stoji kako će se u slučaju bilo kakvih promjena kod obje trase od Hrvatskih cesta zahtijevati dopune studija izvedivosti i utjecaja na okoliš te nova analiza, tj, usporedba obje varijante.

Inače, oporba je zahtijevala da Općinsko vijeće, po uzoru na Gradsko vijeće Grada Dubrovnika donese deklaraciju kojom bi se odmah odbila varijanta da brza cesta prolazi donjim dijelom župske općine. No, taj prijedlog oporbene Župske stranke, odnosno Župke, nije prošao.

Orebić, Blato, Slivno, Vela Luka, Lumbarda i Mljet, šest je općina u Dubrovačko – neretvanskoj županiji koje, uz Korčulu kao jedinu gradsku turističku zajednicu na ovom popisu, a o čemu smo već pisali, prema podacima županijske TZ bilježe manji turistički promet u kolovozu i u broju dolazaka i u broju noćenja.

Prema podacima Turističke zajednice Dubrovačko – neretvanske županije na području Orebića tako je u kolovozu bilo dva posto manje turista i 1,87 posto manje noćenja, ali od početka godine na području Općine Orebić do konca kolovoza bilo je 8,97 posto više dolazaka (105.949 u odnosu na 97.230) i 2,57 posto više noćenja (781.993 – 762.384).

Na području Općine Blato u kolovozu se također bilježi manji promet, ali s druge strane i porast od početka godine. Tako je u kolovozu stiglo 1,87 posto manje gostiju i ostvareno je 3,44 posto manje noćenja, ali od početka godine rast je bio 4,29 posto u broju dolazaka (20.136 – 19.307) i 0,77 posto u broju noćenja (185.318 – 183.904).

Slično je i u Općini Slivno na godišnjoj razini, iako su u kolovozu bilježili osjetniji pad u broju turista i noćenja nego u blatskoj općini. Tako je na području Općine Slivno po dolascima kolovoz bio slabiji u odnosu na prošlogodišnji za 5,14 posto, a u broju noćenja 3,17 posto. Na godišnjoj razini do konca kolovoza u odnosu na isto razdoblje prošle godine bilo je pak 4,26 posto više turista (25.406 – 24.367) i 0,7 posto više noćenja (189.679 – 188.354).

Na području Općine Vela Luka u kolovozu je bilo 1,82 posto manje turista nego prošlogodišnjeg kolovoza i 3,5 posto manje noćenja. Za razliku od Orebića, Blata i Slivna, u Veloj Luci od početka godine do konca kolovoza nisu dosegnute prošlogodišnje brojke noćenja koje su na razini od 97.85 posto, tj. 2,15 posto manje (152.669 – 156.022). Po broju dolazaka u Veloj Luci stanje je ipak bolje nego prošle godine za 1,64 posto (22.435 – 22.072).

Preostale dvije općine s ovog popisa osim u kolovozu imaju i manje dolazak i noćenja i od početka godine.

Tako je na području Općine Mljet zabilježen pad broja gostiju u kolovozu od 9,06 posto i 6,74 posto u broju noćenja, a od početka godine turista je na Mljetu bilo zanemarivih, ali statistički ipak 0.43 posto manje (24.834 – 24.940) te noćenja 1,16 posto manje (121.280 – 122.706).

Na području Općine Lumbarda tijekom kolovoza ugostili su 4.63 posto manje gostiju koji su ostvarili 2,57 posto manje noćenja nego prošle godine. Od početka godine do konca kolovoza u Lumbardi je, kao i na Mljetu bilo također zanemarivih, ali statistički ipak manje 0.65 posto manje turista (15.811 – 15.914) i 2,38 posto manje noćenja (116.666 – 119.511).

Vrijedi još spomenuti i da je na području Općine Smokvica bilo sitnih 0.71 posto manje turista u kolovozu ove godine u odnosu na prošlogodišnji kolovoz, ali 0,33 posto više noćenja, a od početka godine u Smokvici je bilo 2,32 posto više turista (6.087 – 5.949) i 2,87 posto više noćenja (42.854 – 41.658).

U Konavlima je situacija obratna pa su tako Konavljani zabilježili sitnih 0,51 posto manje noćenja u kolovozu nego prošle godine, ali i 9,47 posto više dolazaka. Inače, Općina Konavle ovogodišnji je rekorder, u postotcima, ne naravno ukupnim brojkama, po porastu broja dolazaka od 29,4 posto do konca kolovoza (127.483 – 98.522). Broj noćenja u Konavlima bio je veći od početka godine za 8,95 posto (583.576 – 535.648).

Prvašići su otvarili novo poglavlje u životu, srednjoškolci su započeli s obrazovanjem koje će ih usmjeriti dalje u životu. U brojnim gradovima i općinama gradonačelnici, načelnici, a i župani obišli su đake prvake, poželjeli im uspješnu školsku godinu. Iznimka nisu bili ni čelnici s juga.

Danas su gradonačelnice i gradonačelnici, načelnice i načelnici, no za što su se školovali, koje su škole i fakultete završili prije nego ih je život odveo u politiku i prije nego što su postali ono što su danas.

Od 17 načelnika i načelnica u Dubrovačko – neretvanskoj županiji jedna je doktorica medicine, Anita Jančić Lečić, načelnica Općine Lastovo, koja je liječnica opće prakse, a još je petero čelnika općina s visokom stručnom spremom koji su diplome zaslužili „prije Bologne”, odnosno koji su prošli nekadašnju četverogodišnju fakultetsku naobrazbu.

Tako je načelnik Općine Konavle Božo Lasić diplomirani pravnik, a načelnik Općine Trpanj Jakša Franković diplomirani ekonomist. Načelnik Općine Mljet Đivo Market zaslužio je diplomu inženjera pomorskog prometa, a načelnik Općine Slivno Smiljan Mustapić inženjera prehrambene tehnologije, dok je načelnik Općine Blato Ante Šeparović diplomirani inženjer agronomije.

Načelnica Općine Lumbarda Marija Klisura, magistra je, inženjerka, krajobrazni arhitekt, a načelnik Općine Kula Norinska Nikola Krstičević magistar ekonomije.

Višu stručnu spremu ima troje načelnika i jedna načelnica koji su obrazovanje završili „prije Bologne”. Načelnik Općine Ston Vedran Antunica je tako inženjer strojarstva, a načelnik Općine Dubrovačko primorje Nikola Knežić inženjer brodostrojarstva, načelnik Općine Orebić Tomislav Ančić je ekonomist komunalnog odsjeka, dok je načelnica Općine Zažablje Maja Vrnoga ekonomist.

Načelnica Općine Vela Luka Katarina Gugić studirala je „po Bologni” i ima titulu prvostupnice ekonomije.

Četiri su načelnika sa srednjom stručnom spremom.

Načelnik Općine Pojezerje Borislav Dominiković nakon što je završio obrazovanje u bravarskoj struci nije do kraja završio studij prava. Načelnik Općine Župa dubrovačka Silvio Nardelli završio je srednju školu smjera pomorskog strojara, načelnik Općine Smokvica Kuzma Tomašić po svom srednjoškolskom obrazovanju je tehničar za mehatroniku, a načelnik Općine Janjina Vlatko Mratović prometni tehničar.

Među čelnicima pet gradova također se nalazi jedan liječnik, Mišo Krstičević, gradonačelnik Ploča, nosi titulu doktora znanosti i doktora medicine, specijaliste traumatologije i ortopedije.

Gradonačelnik Metkovića Dalibor Milan i gradonačelnica Korčule Nika Silić Maroević fakultete su završili prije Bolonjskog procesa u Hrvatskoj, Milan je diplomirani pravnik, a Silić Maroević diplomirana inženjerka agronomije. Gradonačelnik Opuzena Ivan Mataga je magistar ekonomije.

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković ima višu stručnu spremu s titulom RIT-a Associate in applied science.

Župan dubrovačko – neretvanski Nikola Dobroslavić profesor je filozofije i engleskog jezika.

Šarolika su dakle zanimanja kao i stupanj naobrazbe političkih čelnika na jugu Hrvatske, a znanja koja su stekli tijekom naobrazbe, osim samo djelomično onih u pravnoj i ekonomskoj struci, teško da im mogu pomoći u vođenju općina i gradova, eto tek možda pokojom prilikom kad ih zapadne da odlučuju o predmetima koji uz njihovu struku jesu vezani. Uostalom i nema neke škole koja bi bilo koga naučila kako će voditi neku općinu, primjerice u dolini Neretve ili na otoku Korčuli, ne može se to naučiti niti na politologiji, sve se zapravo svodi na životno i iskustvo snalaženja u lokalnoj politici te uostalom sposobnost da osjete potrebe svojih sugrađana.

No, s druge strane svi oni trebaju stručnjake u svojim općinskim i gradskim upravama, bez kojih zapravo ništa ne bi funkcioniralo, a na čelnicima je da školovane stručnjake dobro odaberu, po mogućnosti ne po osnovi stranačkog ključa. Zato djeci koja danas kreću u školu trebamo ostaviti bolji svijet u kojem će se njihovo znanje na pravi način i valorizirati.

Uz Dubrovnik Općina Konavle kao jedinica lokalne samouprave najviše participira u turističkom prometu u Dubrovačko – neretvanskoj županiji i stoga su rezultati turističke sezone u toj općini uvijek nešto više pod povećalom nego u drugim općinama. Uz Konavle u participaciji ukupnog broja turista ističu se još Župa dubrovačka, Orebić i grad Korčula.

Vrijedan je tako podatak Turističke zajednice Dubrovačko – neretvanske županije kako u Konavlima ove godine bilježe najveći statistički turistički rast u odnosu na prošlu godinu po broju dolazaka turista. Naime, u Konavle je od početka godine do kraja kolovoza stiglo čak 29,4 posto više turista nego lani, 127.483 u odnosu na lanjskih 98.522.

Broj noćenja u Konavlima bio je od 1. siječnja do kraja kolovoza 8,95 posto veći nego prošle godine te je tako zabilježeno 583.576 noćenja, a prošle godine bilo ih je 535.648.

Župa dubrovačka bilježi 11,04 posto više noćenja od početka godine (440.336 – 396.587) i također izvrsnih 19,68 posto više dolazaka (101.655 – 84.938).

O turističkom prometu na području Općine Orebić možete čitati OVDJE, a Korčule OVDJE.

Dubrovnik je u kolovozu jedva dosegao broj prošlogodišnjih noćenja, iz kolovoza 2022. godine, iako je broj dolazaka u odnosu na isti mjesec prošle godine, prema podacima Turističke zajednice Dubrovačko – neretvanske županije, bio veći za šest posto. Preciznije, broj noćenja bio je samo 0,25 posto veći, a broj dolazaka 6,03 posto. U konkretnim brojkama u Dubrovnik je tijekom kolovoza došlo 214.690 turista (202.483 u kolovozu 2022.) koji su ostvarili 776.850 noćenja (774.932 u kolovozu 2022.).

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković nedavno je izjavio da se prvenstveno trebaju gledati financijski efekti turističke sezone, a ne broj turista i broj noćenja i tu je u pravu. On je kazao i kako se nada da će ova sezona po prihodima biti rekordna, bolja i od one 2019. godine. No, pri tome svakako nitko ne smije smetnuti s uma da novac 2023. godine ne vrijedi jednako kao i 2019. godine, odnosno da je inflacija „popapala” vrijednost. Uostalom, tome svjedoče i velika poskupljenja turističkih i ugostiteljskih usluga, pa iako će prihodi biti veći njihov efekt u konačnici će biti, u najboljem slučaju, jednak onom iz 2019. godine.

No, svakako ovo zapravo nisu loši turistički rezultati u Dubrovniku, jer perjanica turizma na jugu već je polako počela izdisati pregažena nogama, svima je jasno, prekobrojnog broja turista. Da se Dubrovnik vrati i na brojke, npr. iz 2015. godine, ne bi uopće bilo loše. Tko se tada uopće bunio?! Rekordi se ne moraju rušiti svake godine, niti mogu, niti trebaju. Razina ovogodišnjeg broja turista čini se nekako „taman”, može svima, osim onima „gladnim solada” biti „po gustu”, a ona je pak u odnosu na 2022. godine, kada se gleda razdoblje od 1. siječnja do 31. kolovoza, premašila prošlogodišnje brojeve.

Tako je u Dubrovniku, prema podacima županijske TZ, od početka godine do konca kolovoza bilo 20,25 posto turista više (904.978 ove i 752.604 prošle godine) koji su ostvarili 9,86 posto noćenja više (2.916.907 ove i 2.654.993 prošle godine).

Sasvim je jasno da je studija puna propusta i nedosljednosti, međutim većina toga se da popraviti kroz ovu javnu raspravu. Ono što je nepopravljivo je činjenica da je ona uzela u obzir samo jednu trasu. I to je razlog zašto mi ovdje cijelo vrijeme pričamo o trasi i zašto smo protiv. - kazao je tijekom javnog izlaganja Studije utjecaja na okoliš brze ceste Dubrovnik – Zračna luka Dubrovnik županijski vijećnik Marko Giljača (Srđ je Grad / Možemo).

- To je jedna velika slabost ove studije, a još veća slabost je čovjek koji nam to obrazlaže i izlaže (voditelj izrade Studije utjecaja na okoliš iz tvrtke Dvokut ecro Mario Pokrivač, op.a.), koji svaki put ne da konkretan odgovor na pitanje zašto imamo samo jednu trasu. Od sve dokumentacije koja se radi za ovu cestu studija utjecaja na okoliš je prva koja ne nosi varijante i tu je glavni problem. Studija izvodljivosti je ocijenila razne varijante, ali Studija utjecaja na okoliš ne uzima u obzir varijante. Vladina uredba kaže da se varijante trebaju uzeti u obzir. Mene zanima odgovor od gospara Pokrivača, u Mokošici je rekao da je razlog taj što nije mogao uzeti varijantu koja nije u prostornom planu. To mu je bio odgovor. To je bilo netočno jer se nalazi u prostornom planu. Stoji li još iza toga? - kazao je Giljača.

- Studija utjecaja na okoliš nije u skladu s prostornom dokumentacijom Dubrovačko – neretvanske županije. Ona mora biti povučena jer dokumentacija koja je uzeta u obzir nije usklađena s aktualnom prostorno – planskom dokumentacijom. Činjenica je da su u prostorni plan Dubrovačko – neretvanske županije 2010. godine, izmjenama i dopunama, uvršteni članci u kojima su definirane obje varijante kao četverotračne i to je stajalo u prostornom planu sve do izmjena i dopuna 2019. kada je izmijenjen članak i govori se samo o brzoj cesti, a uvršteni su novi članci, jedan kaže da je u potrebno graditi samo jedan kolnik dvotračno, a drugi da je u Studiju utjecaja na okoliš potrebno uvrstiti HIA-u (procjena utjecaja na baštinu, op.a.) . Što je tu sporno? Sporna je činjenica da je u HIA-i izrađenoj 2017. godine nedvojbeno pisalo četvetrotračna cesta. Takva cesta ima veći zahvat nego dvotračna i mislim da ta HIA koja je rađena prema staroj prostorno – planskoj dokumentaciji ne može biti argument po kojem ćemo mi odlučiti da u Studiji utjecaja na okoliš izaberemo samo jednu varijantu. Nadalje, Studija izvedivosti je napravljena u veljači 2019. prije izmjena prostornog plana koji je nakon toga izmijenjen. - rekao je Giljača.

Mario Pokrivač je de facto odgovorio da je Studija utjecaja na okoliš uzela u obzir samo jednu varijantu jer je tako rađeno po odluci naručitelja.

- Gospodin ima novu varijablu koja dosad nije postojala – odluka naručitelja. Izrađivač studije izvedivosti nije naručitelj nego je također izrađivač. Odluka naručitelja?! Tko je naručitelj? - pitao je Giljača, ali je zapravo ostao bez konkretnog odgovora.

Ovo na fotografiji je Franko Mekišić. U povijest će ući kao prvi čovjek kojem je zima na sjevernoj hemisferi došla 4. rujna, nikome drugom, samo njemu, što je još jedan fenomen.

Osim što u slobodno vrijeme čeka zimu u rujnu, on je i direktor Libertasa Dubrovnik, poduzeća za javni gradski prijevoz. Također, Franko Mekišić je čovjek kojeg nije briga kako će doma stići Dubrovčani koji rade do kasno u noć i svojim radom financiraju njegovo direktorsko i radna mjesta viška zaposlenih u poduzeću kojeg vodi. Da ga je briga Libertas ne bi od danas vozio po novom rasporedu u kojem posljednji autobusi radnim danima voze oko ponoći kao da smo usred zime. Možda ga je i briga, ali je nesposoban omogućiti svojim sugrađanima normalan javni gradski prijevoz. Zapravo, ne zna se što je gore, da ga nije briga ili da je nesposoban.

Proučavajući Franka Mekišića došli smo i do otkrića kako on zapravo ne živi u današnjem vremenu, već u prošlosti, u godinama kad se s kokošima išlo leć'. U tome nije usamljen, društvo u prošlosti čini mu gradska uprava koja odobrava njegove odluke.

Pojavi li se kojim slučajem Franko Mekišić u današnjosti molimo vas da ga obavijestite kako smo mu kupili džemper, da se ne smrzne dok uzaludno čeka autobus u hladnim rujanskim noćima, i da ga može osobno doći preuzeti u redakciju.

Drugu polovicu kolovoza i početak rujna u Dubrovniku su svakako obilježile dvije teme: pomorsko dobro i trasa brze ceste kroz Rijeku dubrovačku. O trasi brze ceste, ne samo kroz Rijeku dubrovačku, već cjelokupnoj trasi od Osojnika do Zračne luke Dubrovnik govorit će se i na zakazanoj javnoj raspravi, a nastavit će se naravno i priča o pomorskom dobru i novom zakonu koji je jedinicama lokalne samouprave dao puno veće ovlasti no što su imale dosad. Nastavit će se naravno i prikupljanje sitnih političkih tema na obje teme.

Najdalje od svih na skupljanju tih poena ipak je pošao dubrovački SDP, poglavito njegova v.d. predsjednice Anita Bonačić Obradović. Drugarica Bonačić Obradović bez imalo srama, dan nakon što je Igor Legaz otpilio dio ograde i srušio dio zida koji su sprječavali prolaz tim dijelom puta prema kupalištu Vile Elite, uputila je priopćenje kako je eto ona tamo išla dati podršku „u borbi protiv uzurpacije pomorskog dobra”. I piše tako ona u tom priopćenju: „Već 8.8. prvi smo ukazali na ovaj problem kod legendarnog dubrovačkog kupališta Vila Elite, ističući neaktivnost lokalne samouprave i gradonačelnika.”

SDP je, eto već 8. kolovoza ukazao na problem, prvi, kaže drugarica Bonačić Obradović, a valjda pri tome nema veze što je Legaz godinama prije „trubio” o tome, godinama prije u kojima je upravo SDP u Dubrovniku bio dio vladajuće koalicije, i ne samo dio vladajuće koalicije, već je upravo Tatjana Šimac Bonačić, majka današnje v.d. predsjednice SDP-a Dubrovnik, bila i zamjenica gradonačelnika Andra Vlahušića.

Godinama su taj isti zid i ta ista ograda stajali dok su SDP i Vlahušić vladali. No, Vlahušić se, mudro, barem ne javlja po ovom pitanju, dok iz SDP-a nedavno pišu: „Izostale su bilo kakve reakcije od strane gradske vlasti, niti su prijavili bespravnu gradnju na pomorskom dobru niti su javno osudili privatnog investitora zbog uzurpiranja pomorskog dobra...”

Riječ je inače o istom investitoru koji je svoje nakaradne građevine po Babinom kuku raširio poput epidemije, a treba li uopće reći – dok su Dubrovnikom vladali Andro Vlahušić, HNS i SDP.

Eto, sad bismo svi mi trebali sve to zaboraviti, kao i da je upravo u mandatima Andra Vlahušića i SDP-a koji je bio dijelom vlasti i donosio odluke, Dubrovnik nepovratno urbanistički unakažen. Gdje su stali Dubravka Šuica i HDZ, Vlahušić i SDP su nastavili, a SDP sad proziva taj HDZ. Pa zaboga isti ste.

Ne misle naravno samo u SDP-u da smo svi dementni, i u HDZ očekuju da ćemo zaboraviti sve lopovluke jer su došla neka nova lica, nećemo, ali može se novim licima pružiti šansa, kao što se može pružiti i SDP-u i Aniti Bonačić Obradović, ali nitko ne može dobiti novu šansu promišljajući kako će sve pasti u zaborav.

Teško je i zaboraviti grijehe SDP-a u promišljanju razvoja Grada Dubrovnika jer svaki dan gledamo u najveći čir u javnom prostoru koji je izrastao upravo na pomorskom dobru, u gruškom zaljevu. Riječ je naravno o Marini Frapa Franja Pašalića, kojem je koncesiju, ukravši Dubrovčanima pola gruškog zaljeva, gle čudnog li čuda, dala SDP-ova Vlada. Na to se može zaboraviti jedino ako ćemo kroz Gruž ići zatvorenih očiju i prihvatiti kako je povijest odnosa SDP-a i pomorskog dobra započela 8. kolovoza kad su iz te stranke „prvi ukazali na problem kod legendarnog dubrovačkog kupališta”. Kupalište niti je legendarno, niti je za veći dio Dubrovčana kao samo kupalište važno, ali rušenje zida ima simboličku težinu pa bi se i u SDP-u, makar simbolički mogli posuti pepelom po glavi, a ne ići glavom kroz zid i pod svaku cijenu kupiti političke poene tamo gdje ih kupiti ne mogu. Možda mogu, kod dementnih.