Četvrtak, 02 Veljača 2023 09:43

Franković obećao nove javne prostore za Igre

Financijski okvir 74. Igara vraća se na pretpandemijsku razinu, na 2019. godinu (1,6 milijuna eura, op.a.), kazao je sinoć gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković na predstavljanju programa Dubrovačkih ljetnih igara.

Franković se dotaknuo i problema scenskih prostora. Upravo ambijentalna umjetnost proslavila je Igre, a posljednjih godina u Igrama se sve češće susreću s problemom da se poglavito ambijentalne predstave jednostavno nemaju gdje izvoditi s obzirom da su gradske ulice uglavnom zauzete stolovima ugostiteljskih objekata. Dio krivice svakako leži na dubrovačkim gradskim upravama.

- Grad Dubrovnik će učiniti sve da osigura nove javne prostore u budućnosti te da time pokažemo kako može postojati simbioza gospodarstva, Grada i umjetnosti. - rekao je gradonačelnik Franković.

Imaju Dubrovačke ljetne igre i još jedan veliki problem. Naime, sve više Dubrovčana Igre više ne smatra „svojima”, tako ih i komentiraju, no dubrovački gradonačelnik ovako to tumači: „Dubrovačke ljetne igre bit će dubrovačke i uvijek će živjeti s našim gradom i građanima, do onog trenutka dok građani te iste igre komentiraju. Kada komentari izostanu, tada nešto moramo mijenjati. Dakle, s nestrpljenjem iščekujem komentare, kako pozitivne tako i negativne. Siguran sam da ćemo kao i uvijek pronaći model kako biti uspješniji, pozitivniji i kvalitetniji.”

Intendantica Dora Ruždjak Podolski kazala je pak kako su „ Igre u ovom gradu, sredini i kraju, obilježje koje je neprocijenjivo”.

- Iza nas su desetljeća koja su uistinu svjedočanstvo da kulturu ništa ne može zatrti, a Igre su, kada sagledamo događanja iz prošlosti poput rata ili virusa COVID 19, apsolutno veće od svih nas. - rekla je intendantica Dubrovačkih ljetnih igara Dora Ruždjak Podolski.

Zamjenik župana Dubrovačko - neretvanske županije Joško Cebalo istaknuo je pak „posebno zadovoljstvo činjenicom kako program donosi i onaj dio namijenjen najmlađoj publici, što je izuzetno bitno za izgradnju mlade festivalske publike i kulturni razvoj naših mladih sugrađana”.

- Želim poručiti kako je potrebno sačuvati igre, koji su jedan od osnovnih dijelova dubrovačke i hrvatske kulture, identiteta i tradicije. Siguran sam kako ćemo, zajednički u tome i uspjeti. Veselimo se novom izdanju 74. ljetnih igara. - kazao je zamjenik župana Joško Cebalo.

Nemojte se smijati, ali Maro Kristić napustio je još jednu stranku. Zapravo, s obzirom da je predsjednik Božo Petrov potpisao odluku o raspuštanju dubrovačkog Mosta nije sasvim jasno je li „dobio nogu” ili je stranku sam napustio, ali nebitno, Kristić više nije u Mostu.

Na FB-u je objavio kako će ubuduće u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika i Županijskoj skupštini Dubrovačko – neretvanske županije biti nezavisni vijećnik.

Kristića su inače za nerad prijavili vrhu stranke sami članovi, a bilo im je upitno i to što je Kristić izašao na nedavne izbore za gradske kotare u Dubrovniku s nezavisnom listom koju Most nije odobrio sukladno unutarnjim aktima stranke.

Maro Kristić inače je dosad, što se zna, bio član HSS-a i Hrvatskih laburista, kategorički je već odavno demantirao da je bio i član HDZ-a, ali je rado s HDZ-om radio, npr. na tzv. „lex Vlahušić” kada je bivšeg dubrovačkog gradonačelnika trebalo izbaciti iz izborne utrke. Za suradnju s HDZ-om nagrađen je uhljebljenjem u dubrovačku Čistoću. Tamo vodi brigu o privlačenju sredstava iz Europskih fondova iz kojih je, ne imenujući ga, ali jasno aludirajući o kome je riječ, HDZ-ov vijećnik u dubrovačkom Gradskom vijeću Ivan Maslać kazao da je „dotični kolega u četiri godine povukao nula kuna, a milijun kuna osobnih prihoda”, bilo je to inače u siječnju prošle godine. Metiljao se Kristić i sa zakletim HDZ-ovim neprijateljima – srđevcima.

Svi su mu dakle spektri hrvatske politike dobro poznati pa mu epitet političkog kameleona itekako dobro stoji. Sad je eto – nezavisni. Ili možda opet. Tko će ga znati, teško je sve to pohvatati.

Srijeda, 18 Siječanj 2023 16:00

Završena je predstava s „Dubravkom”

Završena je predstava s natječajem za zakup restorana „Dubravka” na Pilama. Budući zakupac isti je kao i dosadašnji, tvrtka Nautika d.o.o. Eriha Kolaka ostaje u najmu, a bila je i jedini ponuditelj. Najam će iznositi 41 tisuću eura plus PDV, odnosno više od 50 tisuća eura mjesečno. Riječ je o poslovnom prostoru na Pilama, na samom ulazu u povijesnu dubrovačku jezgru.

„Trgovačko društvo UTD Ragusa d.d. provelo je javni natječaj o zakupu poslovnog prostora restorana „Dubravka“ na Pilama na vrijeme od pet godina. Na natječaj, koji je bio otvoren od 5. do 13. siječnja 2023. godine, prijavio se jedan ponuditelj i to tvrtka Nautika d.o.o. koja je trenutni zakupac prostora. Ponuđeni iznos zakupnine iznosi 41 tisuću eura, bez uključenog PDV-a.” - piše danas u priopćenju Grada Dubrovnika.

Kako navode iz gradske uprave, „nakon pregleda dokumentacije, Povjerenstvo za provedbu javnog natječaja utvrdilo je da je pristigla ponuda potpuna, pravovremena i valjana ponuda te ispunjava sve uvjete propisane javnim natječajem”.

„Temeljem ocjene povjerenstva, Uprava društva UTD Ragusa d.d. donijela je odluku o odabiru te će u narednom razdoblju s tvrtkom Nautika d.o.o. sklopiti ugovor o zakupu prostora.” - dodaju u priopćenju.

Nakon što je Grad Dubrovnik objavio natječaj iz tvrtke Nautika d.o.o. uputili su priopćenje kojim su tražili da se isti i poništi.

„Stav odgovornih osoba i vlasnika Nautike d.o.o. je da se javni natječaj poništi i ponovi zbog raznih interpretacija istog i mogućih sudskih postupaka koji nisu u interesu niti jedne stranke u postupku.” - napisali su iz Nautike d.o.o.

„Pošto se sadašnjim vlasnicima Nautike d.o.o. nikad u zadnjih 20 godina nije pogodovalo u ovom Gradu, a da bi otklonili sve sumnje, mi inzistiramo da se javni natječaj poništi i objavi novi natječaj.” - bio je stav iz Nautike d.o.o.

Nautika d.o.o. poduzeće je u vlasništvu Eriha Kolaka, Marija Raiča, Iva Dobroslavića i Tonija Lazarevića, no najeksponiraniji od njih je Kolak.

Inače, uvjet u natječaju bio je da ponuditelj, odnosno budući zakupac ima godišnji prihod od najmanje 25 milijuna kuna što je uzburkalo duhove iako takva poslovna praksa koja je zapravo jamstvo da će zakupac uredno izvršavati svoje obaveze nije neuobičajena.

Dosadašnji najam za „Dubravku” iznosio je 15.396 eura plus PDV. Povećanim najmom Grad Dubrovnik, odnosno UTD Ragusa, poduzeće u vlasništvu Grada Dubrovnika, kani vraćati kredit podignut za kupovinu tvornice TUP.

Odlaskom Branka Bačića u Vladu broj zastupnika u Saboru iz Dubrovačko – neretvanske županije spao je na svega dva imena, gradonačelnika Dubrovnika Mata Frankovića i mostovca Boža Petrova. Franković ima svojih gradonačelničkih muka i njegovo sudjelovanje u saborskim raspravama svedeno je na minimum, uostalom jedan je od zastupnika koji se najmanje javljao za riječ, a Božo Petrov nije da se pretrgao brigom o problemima juga.

Branka Bačića u Saboru će inače zamijeniti Danica Baričević iz Splitsko – dalmatinske županije odakle i prevladavaju imena, ne samo kod HDZ-a, već i kod svih ostalih stranki, na izbornim listama u X. Izbornoj jedinici. Na HDZ-ovoj listi tako je na posljednjim izborima Dubrovačko – neretvanska županija bila zastupljena sa samo četiri od 14 imena. Uz spomenute Bačića i Frankovića, na listi HDZ-a bili su još Marija Vučković te župan dubrovačko – neretvanski Nikola Dobroslavić, valjda počasno, jer kao župan on ne može obnašati i dužnost saborskog zastupnika za razliku od gradonačelnika. Vučković je ministrica poljoprivrede, Dobroslavić ne može, osim ako se ne odrekne mjesta župana pa zapravo nikoga nije niti bilo iz Dubrovačko – neretvanske županije tko bi zamijenio Bačića po tom, županijskom ključu.

Zapostavljanje Dubrovačko – neretvanske županije kod sastavljanja lista za parlamentarne izbore nije naravno HDZ-ov ekskulzivitet, ni ostale stranke nisu se proslavile brojem kandidata s krajnjeg juga.

Govori li to o odnosu stranki prema krajnjem jugu ili samo o izbornoj matematici pri kojoj se prednost daje kandidatima koji dolaze iz mnogoljudnije Splitsko – dalmatinske županije, a sami Split ima za gotovo 50 tisuća više stanovnika od cijele Dubrovačko – neretvanske županije?

Izborna matematika je nemilosrdna te je sasvim je očekivano da se odluke donose po njenoj računici, ali s druge strane da je jug Hrvatske iznjedrio još pokoje jako političko ime zadnjih godina zasigurno bi se i stranačke liste krojile prema jačini tih imena. No, nažalost jug Hrvatske trenutno ne „proizvodi” političare nacionalnog kova i značaja. Možda je najbliži tome trenutno Mišo Krstičević, gradonačelnik Ploča koji ima određeni utjecaj u vrhu SDP-a, ali sagledavajući političku scenu na krajnjem jugu suviše je optimistično očekivati nekakav dramaturški obrat u kojem bi iza zastora mogao izletjeti neki lik kojeg ne moramo voljeti, ali eto, barem da u politici mimo granica svoga grada ili općine nešto i znači.

Branka Bačića ne bismo mogli nazvati osobom koja dobro stoji kod površnog i prosječnog konzumenta hrvatske politike, osim ako nije simpatizer ili glasač HDZ-a. U genezu tog odnosa sad nećemo ulaziti, ali itekako bi bilo nepošteno reći da nije radio za jug Hrvatske. Sad ga jednostavno - nema tko zamijeniti.

Grad Dubrovnik danas je u priopćenju obavijesto kako je od policijske uprave Dubrovačko – neretvanske dobio informaciju da su policajci zatekli danas maloljetnu osobu prilikom nelegalnog iscrtavanja grafita na novoj prometnici od Mosta dr. Franja Tuđmana do Pobrežja.

„Zbog nagrđivanja i oštećivanja imovine – prometne infrastrukture u vlasništvu Grada Dubrovnika maloljetna osoba je privedena. U cilju zaštite gradske imovine, Grad Dubrovnik će podnijeti odgovarajuće prijave protiv počinitelja koji je, uz sankcije, dužan ukloniti grafit te imovinu Grada vratiti u prvobitno stanje do ponedjeljka, 16. siječnja.” - piše u priopćenju Grada Dubrovnika u kojem su još naveli kako upućuje javni apel o nužnosti čuvanja gradske, odnosno javne imovine od svih oblika vandalizma te da je u tu svrhu postavljen funkcionalan sustav videonadzora na javnim i prometnim površinama. Građane se poziva da svaki zamijećeni čin vandalizma prijave nadležnim tijelima.

OK, red je red, ne bi čovjek na ovo možda ni riječi rekao, ali zaboga... Privoditi dijete zbog grafita i to na ružnom betonskom potpornom zidu čini se ipak malo pretjerano, možda je bilo tek dovoljno da se pozovu roditelji, a sankcije bi ionako bile iste. Doduše, ne poznamo mi novinari zakone kao što ih poznaju ili bi ih trebali poznavati policajci, ali poznamo Grad, iscrtan na svakom koraku ružnim porukama, ponegdje i fašističkim obilježjima, koje se obično uklone tek ako nešto i napišemo.

Što se tiče gradske uprave i tjeranje pravde na maloljetniku... Hm, dok ista ta gradska uprava samoprozvanim „street art umjetnicima” dopušta po gradskim ulicama ocrtavanje grafita koji, blago rečeno, ne slične na ništa, poput npr. onih na zidu lapadskog igrališta, a kamoli na pozitivan street art, pa kad uz to pogledamo i ulaz u Novo naselje Mokošica koji je također nelegalno ocrtan grbovima ratnih postrojbi HV-a po istom principu po kojem je to radio privedeni maloljetnik, te tome pribrojimo raznorazne grafite Torcide i sličnih skupina, sve zajedno je licemjerno i jadno.

Da ne bi bilo licemjerno i jadno, onda je red i od gradske uprave očekivati da sve nelegalno iscrtane grafite po cijelom gradu ukloni, a od policije da provede temeljitu istragu i privede one koji su ih i iscrtali. U pojedinim slučajevima ne treba policija ni provoditi istragu s obzirom da se zna tko je i kad pojedine grafite, bez dozvole gradske uprave iscrtao.

I opet, red je red, sve OK, ali neka red bude isti za svih.

Dok premijer Andrej Plenković i ministri u Vladi prijete privatnim trgovcima zbog povećanja cijena koje su se dogodile „zaokruživanjem” nakon prelaska na euro, u dubrovačkom Sanitatu ne mare baš puno za riječi predsjednika Vlade. Naime, Sanitat je bez odluke Gradskog vijeća, koje određuje cijene, poskupio parking u prvoj zoni u kojoj inače ne vrijede mjesečne karte. Također, Sanitat je povećao i cijenu na parkingu na Pilama. Dogodilo se to konverzijom na eure kada su u Sanitatu u spomenutim slučajevima cijene jednostavno „zaokružili” na više.

Tako je dosadašnjih 5 kuna u prvoj zoni umjesto ispravnih 0.66 eura zaokruženo na 0.70 eura (5,27 kuna), a na parkingu na Pilama dosadašnjih 20 kuna po satu zaokruženo je na 2,7 eura (20,34 kuna).

No, kakvom se zapravo matematikom vodila direktorica Sanitata Klaudia Barčot nije sasvim jasno. Da se na njen račun našalimo, nije ni mogla ostvariti neku karijeru u privatnom, bankarskom sektoru, s matematikom koju je Sanitat primijenio pri preračunavanju cijena pa ne čudi da je došla u gradsku tvrtku. Mogla je doduše Barčot za savjet pitati predsjednika nadzornog odbora Pera Vićana, njemu matematika bolje ide.

nultazona sanitat 050123

Naime, matematika u Sanitatu je bila takva da u tzv. „nultoj” zoni parking na Pilama sada košta spomenutih 2,7 eura, a u istoj zoni, u Ulici branitelja Dubrovnika, 2,65 eura što i jest najtočnija moguća konverzija.

prva treca sanitat 050123

Jednako tako 5 kuna u prvoj zoni postalo je spomenutih „zaokruženih” 70 eurocenti, a istih 5 kuna u trećoj zoni preračunato je na 66 eurocenti, što i jest najtočnija moguća konverzija.

sanitat bezeura 050123

Također Sanitat nije svugdje ni istaknuo cijene u eurima, ponestalo im valjda naljepnica.

sanitat zicara 010523

No, da ne bude da je Sanitat samo poskupio parking netočnom konverzijom, jedan parking je čak i pojeftinio, ali to dodatno govori kakva je konfuzija bila u glavi direktorice Barčot i njenih djelatnika kada su se traljavo određivale cijene u eurima. Tako je na parkiralištu ispod Žičare, na donjem platou, cijena određena na 1,3 eura što je za 21 lipu manje od donedavnih 10 kuna.

Neće naravno niti Sanitat propasti zbog tih par centi manje na Žičari, niti građani zbog par centi više u prvoj i „nultoj” zoni, tek je sprdačina da u istoj zoni postoje dvije različite cijene, a da dosadašnjih 5 kuna ne vrijede isto u različitim zonama, jednaka onoj po kojoj se biraju direktori gradskih poduzeća.

COVID je kao prošlost, ali ipak nije sve dok postoji razlog da se objavljuje broj oboljelih, a objavljuje se, manje više redovno na stranicama Dubrovačko – neretvanske županije, po podacima županijskog Zavoda za javno zdravstvo. Novi sojevi iz Kine ponovo prijete, u Europi se govori o kontroli kineskih putnika, od kojih je pandemija i krenula, a u Hrvatskoj se sve to više – manje promatra opušteno.

Od prvog slučaja koji je bio udarna vijest na svim naslovnicama do paničnih zatvaranja ljudi u kuće, cijepljenja i odbijanja cijepljenja, COVID je u Hrvatskoj uistinu danas gotovo pa istisnut iz javnog prostora i općenito interesa javnosti.

Ipak, eto, broje se novi slučajevi, službeno objavljuju, a što god tko mislio o tome i o koronavirusu, evo kako stojimo na jugu po pitanju oboljelih.

U 2023. godinu tako je Dubrovačko – neretvanska županija ušla s 57 aktivnih slučajeva oboljelih od kojih je najviše njih u Dubrovniku – 36. Šestero je oboljelih u Metkoviću, petero u Župi dubrovačkoj, troje u Konavlima i po dvoje u Pločama, Kuli Norinskoj i Stonu. Jedna oboljela osoba je u Općini Slivno. Tako je to po službenim podacima, iako je broj zaraženih vjerojatno i veći, jer sve se manji broj ljudi uopće testira.

Inače, od početka pandemije do danas u Dubrovačko – neretvanskoj županiji koja broji nešto više od 115 tisuća stanovnika službeno je zabilježeno 50.315 oboljelih od koronavirusa, a od posljedica COVID-a prema službenim podacima umrlo je 336 osoba. Pri tome je do danas testirano 268.899 osoba, što znači da su neki testirani i više puta.

Izgradnja zračne luke kod Trebinja na lokaciji Taleža kod Trebinja, projekt je koji će se sigurno dogoditi, stava je vojni ekspert Berko Zečević. Izvanredni profesor na sarajevskom Mašinskom fakultetu na Odjelu za odbrambene tehnologije, koji je bio i sudski vještak suda u Haagu, naglašava kako je u cijeloj toj priči, sa sigurnosnog aspekta, samo pitanje tko će taj aerodrom graditi, Srbija i BiH ili Srbija i RS. Ukoliko ga budu gradile Srbija i Republika Srpska, jasno je da iza njih stoji Rusija, njegov je stav.

- Nisam izrazito protiv izgradnje aerodroma ukoliko je ona regulirana odnosima između dvije države BiH i Srbije. No, ovdje se radi o izrazitom pokušaju da vlada Srbije direktno financira izgradnju aerodroma u Trebinju unutar BiH bez suglasnosti državnih organa Bosne i Hercegovine, pri čemu se državni organi BiH ništa ne pitaju. Naime, postoje direktni pokušaji da se dio teritorija BiH promatra kao dio teritorija Srbije gdje praktički državni organi BiH nemaju ovlasti za donošenje odluke o tome je li neki projekt potreban ili nije. - kazao je Zečević, istaknuvši kako je priča da Srbija i RS grade zračnu luku za turističke svrhe poprilično naivna.

- Izgradnja zračne luke kod Trebinja prema nekim procjenama košta 100 milijuna eura. To nisu mali novci, a obrazloženje je da je izgradnja tog aerodroma turistički interes Trebinja, da bi jako veliki broj inozemnih gostiju dolazio u Beograd pa iz Beograda u Trebinje da bi konačno mjesto boravka tih turista bio Dubrovnik ili zaleđe Dubrovnika. Ako pođete od postavke da u Dubrovniku postoji vrlo dobra zračna luka, iluzorno je uložiti 100 milijuna eura u aerodrom kod Trebinja samo iz turističkih razloga u nekom potencijalno dobrom biznisu. To nema neke logike, ali ima logike ako se to promatra s geopolitičkog stanovišta Balkana i onoga što se događa u tim odnosima između istoka i zapada. Tada dolazite do jednog trokuta Srbija – BiH – Crna Gora, gdje u nekoj budućnosti, u slučaju poremećenih globalnih međunarodnih odnosa, taj aerodrom postaje strateški aerodrom uz vezivanje Bokokotorskog zaljeva, u drugim međunarodnim okolnostima, ako se u Crnoj Gori promijeni vlast i ta zemlja izađe iz NATO saveza. Tada dolazite do situacije da se potencijalno stvara prostor za dolazak ruskih snaga na to područje. - smatra profesor Zečević, koji smatra da iza Srbije, kad je u pitanju izgradnja zračne luke kod Trebinja, stoji Rusija.

- Tko ima zračnu luku, ima i radare koji mogu kontrolirati obalu Jadranskog mora, a svaki radar s dopunskim sustavom može biti sredstvo za prigušivanje komunikacija i kontrole bespilotnih letjelica. Albanija, Grčka, Italija, Hrvatska, Sjeverna Makedonija i Crna Gora su u NATO-u, a u Trebinju biste imali kontrolu usred teritorije NATO-pakta odakle možete kontrolirati komunikacije, vršiti ometanje i još štošta. – rekao je Zečević te naglasio kako se svaka zračna luka za civilni promet može koristiti u vojne svrhe.

- Svaki je aerodrom vojni aerodrom. Nema razlike između vojnog i civilnog aerodrom. Vojni avioni su za manevre manje zahtjevni od civilnih. Primjerice, veliki vojni transporteri manje su zahtjevni od Boeinga 747. Svaki pristojan civilni aerodrom u nekim drugim okolnostima postaje fantastičan vojni aerodrom, suština je samo u radarskom sustavu koji se bez ikakvog problema problema mogu dovesti. - kazao je Zečević te pojasnio zašto se zračna luka kod Trebinja može graditi u slučaju da je to projekt Srbije i BiH, a ne Srbije i RS-a.

- Ako to nije projekt Bih i Srbije, tada oružane snage BiH nemaju nad njim nadležnost. Mislim da će u konačnici Srbija morati pristati graditi taj aerodrom zajedno s BiH. Ne vjerujem da bi ova osmorica, koja nakon izbora u BiH formiraju vlast, imali hrabrosti drukčije postupiti. Ako dozvolite da teritorijalni integritet neke zemlje uzurpira druga zemlja nizom političkih poteza, u slučaju ovog aerodroma RS, tada više niste država. - kazao je profesor Zečević, koji smatra da su okolnosti rata u Ukrajini utjecali na realizaciju trebinjske zračne luke.

- Mentalni sklop u Rusiji je nezaustavljiv. Oni su nezaustavljivi u tom svom konceptu kontrole prostora i političkih utjecaja. Zemlja koja je najveća po površini treba još neki komad tuđe zemlje. Kako je Hitler krenuo osvojiti Rusiju, tako su Rusi krenuli na Ukrajinu, na dio zemalja u koje su bile u sastavu Sovjetskog saveza. Znate, kad demokracija nestane sa scene sve je moguće i tada ideje pojedinaca postaju dominantne i te ideje treba eliminirati s prostora Balkana. Nama ne trebaju vođe, treba nam demokracija. - kazao je profesor Zečević.

Kao vojni stručnjak profesor Zečević itekako zna koliko je važna pitka voda pa razmišljanja s hrvatske strane kako bi trebinjski aerodrom zbog svoje blizine mogao ugroziti izvorište Omble kao jedino vodocrpilište s kojeg se Dubrovnik opskrbljuje pitkom vodom, drži opravdanima.

- Voda je strateški interes, ona je pitanje budućnosti. Kad je u pitanju ovaj aerodrom i ugroza po dubrovačko vodocrpilište, jako je važno gdje će biti skladišta za kerozin i ostala goriva, gdje će biti smještene servisne službe koje zračna luka mora imati. Postoje jasni standardi, takvi rezervoari moraju biti nepropusni, moraju se izraditi studije utjecaja na okoliš. Ukoliko je BiH uključena u taj projekt, Hrvatska kao članica EU može tražiti od države BiH pridržavanje određenih standarda i konvencija, posebno sad kad je BiH dobila status kandidata za EU. Ako izgradnju zračne luke kod Trebinja bude projekt Srbije i RS-a, tada Hrvatska neće puno postići. No, čini mi se da je Hrvatska potpuno nezainteresirana za projekt izgradnje zračne luke kod Trebinja. Sigurno mogu reći da će se u 21. stoljeću ratovi budućnosti voditi zbog pitke vode jer voda je jedan od budućih strateških vojnih ciljeva i ona će biti vrijednija od nafte. Područje Balkana, za razliku od većine europskih zemalja je iznimno bogato vodama. - kazao je profesor Berko Zečević.

Hoće li izgradnja zračne luke kod Trebinja imati negativan utjecaj za izvorište rijeke Omble, jedinim izvorištem kojim se Dubrovnik napaja pitkom? Za vijećnika stranke Srđ je grad u Županijskoj skupštini Dubrovačko – neretvanske županije i dugodišnjeg aktivistu Marka Giljaču, to pitanje uopće nije sporno. On tvrdi, taj utjecaj dokazan je još u istraživanjima koja su rađena 60 - tih godina prošlog stoljeća.

- Uopće nije sporno hoće li izgradnja zračne luke kod Trebinja u Popovu polju utjecati na podzemne vode koje dolaze do mora i izvorišta naše pitke vode na Ombli. To je dokazano u svim istraživanjima iz 60 - tih do danas, međutim mi imamo problem s našom županijskom i gradskom vlasti koje jednostavno, kako bi zadovoljile kratkoročne interese svojih projekata, koje nisu u stanju realizirati, ruše sustav obrane pitke vode koji je postavljen na istraživanjima još od 60 - tih godina do danas. - rekao je Giljača i naveo primjere.

- Svjedoci smo da smo zbog izgradnje Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje stavili potencijalnu ekološku bombu usred sliva Malostonskog zaljeva. Svjedoci smo da smo 2019. odlukom Gradskog vijeća Grada Dubrovnika produžili rok odlagalištu otpada Grabovica jer sadašnja gradska vlast nije u stanju riješiti problem deponiranja otpada i samim time smo srušili prvu crtu obrane izvorišta jer smo upravo mi ti koji smo promijenili vodozaštitnu zonu iznad izvorišta iz II., koja je bila do 2019., u III. sanitarnu zonu i time smo otvorili put prema lakšem rješavanju dozvola i okolišnih kriterija za zračnu luku Trebinje. Naše vlasti su svojim nepromišljenim potezima otvorile naše bokove i omogućile Republici Srpskoj realizaciju tog projekta. - rekao je Giljača te odgovorio na pitanje temeljem čega je promijenjena zona sanitarne zaštite.

- Kao što je poznato, rađena je jedna studija koja je pokazala da je brzina toka podzemnih voda tolika da se može promijeniti vodozaštitna zona. Mi smo od početka upozoravali na rezultate te studije, ali i sve ostale koje se koriste samo da bi se postigao ciljani rezultat, a ne da bi se na osnovu rezultata donosile odluke. Ta je studija samo poslužila kako bi se produžio rok korištenja odlagališta Grabovica. - kazao je Giljača.

Upozorio je na Rješenje za postupak izgradnje i rada aerodroma Trebinje u Bosni i Hercegovini koje je na stranicama Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja RH objavljeno još 25. listopada 2022.

- Zanimljivo je iščitati taj dokument jer jasno navodi kako je javna rasprava o „Elaboratu uz prethodnu procjenu utjecaja na životnu sredinu za izgradnju i rad aerodroma Trebinje”, koju je izradio Institut za građevinarstvo „IG” iz Banja Luke, održana od 23. svibnja do 21. lipnja 2022. godine, a u izvješću se navodi da su pristigla samo dvije primjedbe, ali među njima nema primjedbi iz Dubrovačko – neretvanske županije. Paralelno s javnom raspravom, Ministarstvo je obavilo konzultacije o Elaboratu s državnom upravom, tijelima područne (regionalne) i lokalne samouprave Republike Hrvatske i slijedom navedenog, u skladu sa člankom 5. Konvencije o procjeni utjecaja na životnu sredinu preko državnih granica - ESPO konvencije. - kazao je Giljača te dodao kako je zanimljiv datum konferencije za novinare koji je na temu izgradnje trebinjskog aerodroma održao župan dubrovačko – neretvanski Nikola Dobroslavić.

- Zanimljiv je datum tiskovne konferencije župana Dobroslavića na kojoj je najavio pisanje primjedbi na Elaborat. Dakle, bilo je to 21. lipnja, zadnjeg dana javnog savjetovanja. Nisu sudjelovali u redovnoj proceduri već su išli s primjedbama izvan roka, koje su im u listopadu odbijene. - rekao je Giljača.

- Iščitavajući mišljenje hrvatskog Ministarstva, jasno je da primjedbe koje je naknadno uputila Dubrovačko – neretvanska županija nisu prihvaćene. - napominje.

Objavljeni dokument Ministarstva za prostorno planiranje i ekološku zaštitu vlade Republike Srpske, dapače, u zaključku pokreće sljedeću fazu pripreme dokumentacije za izgradnju - izradu Studije utjecaja na okoliš i jasno naglašava da je lokacija smještena u III. zonu zaštite izvorišta Omble i pritom se poziva na odluku Gradskog vijeća grada Dubrovnika iz 2019. godine.

- Dakle, očito je crta obrane izvorišta Omble pukla upravo odlukama u kojima se suspektnim elaboratima o vodozaštitnoj zoni pogodovalo produljenju životnog vijeka Grabovice. - smatra Giljača, koji kaže kako Hrvatska svoje vodocrpilište, ali i svoje strateške interese, mora rješavati u suradnji sa susjednim zemljama, u ovom slučaju RS i BiH.

- Mi zbog Grabovice i CGO Lučino razdolje imamo probleme u sebe doma koje ne rješavamo već 20 godina. Uz svoje, imamo probleme i preko granice koje moramo rješavati u suradnji sa susjednom zemljom. Umjesto da sjednemo s njima za stol, puštamo dimnu zavjesu i produbljujemo probleme sa susjedstvom te istovremeno na svom prostoru radimo nove problematične projekte. Mi se možemo samo nadati da će igrom slučaja naša voda i dalje ostati kvalitetna i dobra za upotrebu, onakva kakvu je Dubrovnik navikao i želi je imati. No, moglo bi se dogoditi da grad koji obiluje pitkom vodom u budućnosti ima problem. - rekao je vijećnik SJG u Skupštini Dubrovačko – neretvanske županije Marko Giljača.

Sadržaj je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.

*Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora

Od najave da će ga graditi, vlasti entiteta Republike Srpske u susjednoj BiH u protekle su dvije godine napravile puno na pripremi projekta izgradnje aerodroma kod Trebinje, točnije mjesta Taleža. Izgradnja zračne luke doduše još nije počela, ali je razminirano i otkupljeno zemljište te napravljen tzv. zoning plan koji je zapravo preduvjet realizaciji projekta jer njime se naime definiraju namjene pojedinih površina te uvjeti projektiranja i gradnje.

Dok se u susjedstvu vrše pripreme koje su preduvjet izgradnji, vlasti s hrvatske strane, konkretno Dubrovačko – neretvanske županije strahuju od negativnog utjecaja trebinjskog aerdroma na dubrovačko vodocprilište jer izvor rijeke Omble s kojeg se dubrovačko područje opskrbljuje vodom. Županijske vlasti često ističu kako je rijeka Ombla u trećoj zoni higijensko – sanitarne zaštite, no karstolog dr.sc Ivo Lučić u to nije baš siguran. Stava je naime kako se Ombla, kao i lokacija trebinjske zračne luke dijelom nalaze u drugoj sanitarnoj zoni zaštite.

Da bi aerodrom Trebinje mogao imati negativan utjecaj na dubrovačko izvorište zaključili su i s Instituta za građevinarstvo IG iz Banja Luke u „Elaboratu uz prethodnu procjenu o utjecaju na životnu sredinu za izgradnju i rad aerodroma Trebinje”.

PITANJE JE U KOJOJ SE ZONI ZAŠTITE NALAZI BUDUĆI AERODROM

Što je zona treće sanitarne zaštite objasnio je dr.sc Ivo Lučić te istaknuo kako na sliv Omble, koji je na krškom području, već djeluju određene vrste zagađenja

- Prema hrvatskom Pravilniku o utvrđivanju zona sanitarne zaštite u trećoj zoni zabranjeno je, uz ino, ispuštanje nepročišćenih otpadnih voda, svako privremeno i trajno odlaganje otpada, dok je građenje prometnica, aerodroma, parkirališta i drugih sličnih površina zabranjeno bez kontrolirane odvodnje i odgovarajućeg pročišćavanja oborinskih onečišćenih voda prije ispuštanja u prirodni prijamnik. Ne znam kakva je regulativa na snazi u BiH, jer se ondje postupa prema pravilniku koji su donijele nadležne vlasti. - kaže dr. sc. Ivo Lučić.

- No, zakoni su jedno, a stvarnost drugo. Na slivu Omble se događa sve što akteri namjeravaju raditi – od septičkih jama, otpada, gradnje, što god, i to ne samo u trećoj, nego i drugoj zoni. Propisi se poštuju kad vlast ocijeni da bi se trebali poštivati i tada to ne mora biti zbog okolišnih pitanja nego mogu biti politički razlozi, kao što je vjerojatno u slučaju aerodroma; inače se teško izboriti za to. Treći problem je smisao i vjerodostojnost tih propisa uopće. Naime, mi ni pojmovno, ni u smislu regulative, ne znamo ništa o kršu i radimo s njime voluntaristički. Odredba o tzv. mikrozoniranju u trećoj zoni, koja je donesena u vrijeme ministara Bačića i Pankretića, omogućila je da se dobije dozvola za Lučino razdolje na kojem će se graditi županijski Centar za odlaganje otpada i primjer je kako se može posve obesmisliti sama ideja zaštite putem određivanja zona. - rekao je dr. sc. Ivo Lučić te dodao kako je pitanje je li budući aerodrom, baš kao i Ombla, u trećoj ili drugoj zoni sanitarne zaštite.

ivo lucic271222dr. sc. Ivo Lučić. Foto: Dora Lučić

- Upitne su mi tvrdnje da se nalazi u trećoj zoni. Prema karti koju je za potrebe Vodovoda Dubrovnik radio Energoprojekt iz Beograda 1990. godine, a istraživanja je interpretirao hidrogeološki autoritet Petar Milanović, taj bi aerodrom barem dijelom morao zahvatiti drugu zonu. Naime, prema toj karti, druga zona se proteže od sjevera, linije Kočela – Tvrdoš, do Omble na jugu, i jednako tako obuhvaća Trebinje i cijelo Popovo polje do njegovih završnih ponora. Taleža i Hum se nalaze na tom pravcu Kočela - Ombla. U jednoj drugoj karti stoji da bi taj prostor mogao biti II./III. zona, ali sama ta činjenica govori da tome treba postupiti s najvećom predostrožnosti. - navodi dr. sc. Ivo Lučić.

- Dakle, imamo pravo smatrati da je šira lokacija aerodroma dobrim dijelom u drugoj zoni. Budući da tu ima sumnji, trebamo se ravnati prema najstrožjoj varijanti, na to nas tjera i Zakon o okolišu. Gradbeno načelo Europske unije je i načelo predostrožnosti koje je ugrađeno u taj i u zakone drugih EU zemalja. Prema tome, bespredmetno je dalje razgovarati kako će za siguran okoliš sliva Omble netko napraviti ovo ili ono, kad s jedne strane postoje velike dileme oko određivanja zone, a s druge, sve što su do sada radile vlasti u tom pogledu nije nikakva preporuka za zaštitu okoliša.- kazao je Lučić te postavio pitanje.

- Je li aerodrom Trebinje štetniji projekt od izgradnje Centra za gospodarenje otpadom na Lučinu razdolju? Za mene ni jedan nije prihvatljiv, a nije ni potreban. Razlika je što se aerodrom nalazi nad vodonosnikom koji je jedan iznimno važan ekosistem i izvorište pitke vode jednog većeg grada, u kojem je potrošnja vode znatno veća zbog snažnog turizma, dok Lučino razdolje može ugroziti opskrbu znatno manjeg Slanog, ali je zato izložen Rezervat prirode Malostonski zaljev. Teško da i na jednoj strani možemo imati neki umirujući podatak. - rekao je.

PRI BILO KAKVOM ZAGAĐENJU U KRŠU NEMA POVRATKA

O kršu, naglasio je dr.sc. Lučić, znamo vrlo malo i odnosimo se prema njemu voluntaristički te je dodao kako je teško odgovoriti na pitanje je li uopće moguće na krškom terenu koji je propustan, graditi vodoneprepropusni platoi kako otpadne vode, nafta i sve štetne tvari ne bi utjecale u tlo i u podzemne vode.

rijekadubrovacka 271222Zaštićeni krajolik Rijeke dubrovačke s izvorom Omble. Foto: Davor Mladošić

- To nitko odgovoran ne može isključiti. Nitko ne može jamčiti da ne bi imao negativne utjecaje na Omblu i podzemne vode. To što zagovornici aerodroma tvrde da neće imati, ne znači mnogo. Odluke poput ove donose se u kancelarijama koje su zimi obično pregrijane, a ljeti jako ohlađene. Ljudi u njima misle o prirodi kao o virtualnoj stvarnosti; kao da je priroda na dugme i uvijek po kontrolom. Tko bi zadržao zagađivače pod kontrolom u potresu magnitude 7 stupnjeva po Richteru? Vjerujete li im da bi to mogli? Oni također ne daju pišljiva boba za velike promjene u okolišu, koje već sada pokazuju da to nije ta priroda, da su povećani udari oborina, jačina suša, itd. Sve će to još više otežavati zadatak zaštite okoliša kod gradnje takvih objekata, o čemu, oni, naravno, ne razmišljaju. - veli dr. sc. Ivo Lučić.

- Kad jednom neka zagađujuća otopina uđe u podzemlje, tko će ju i kako zaustaviti da ne dođe do samog izvora i otkuda oni znaju što će se s njome dogoditi kad nitko nije ispitao podzemlje niti ga može na takav način ispitati. Mogu samo podsjetiti kako mala količina zagađivala može onečistiti veliku količinu vode i da to može činiti dugo vremena. Stručnjaci u Sloveniji su u podzemlju pronašli tragove trasera starijeg od deset godina. Dakle, bilo kakvom zagađenju u kršu - nema povratka! Glupo je prihvatiti kako su jamci takvih zahvata u prostoru vlasti jer ni u nas ni preko granice nema vlasti koje su odgovorne poput, primjerice, nordijskih vlasti. Ovdje vlasti nemaju baš nekog kredibiliteta. - kazao je Lučić te naglasio kako vlasti u Hrvatskoj, a ni u BiH, ne postupaju različito kad su u pitanju projekti opasni po okoliš.

ZONA ZAŠTITE NA GRABOVICI FALSIFIKAT?

- U pogledu upravljanja okolišem nema velike razlike. Na svim ključnim zahvatima takve vrste, spomenimo odlagalište Grabovicu i Lučino razdolje, dubrovačke i županijske vlasti su postupale slično, kao što sada i uvijek postupaju u Trebinju. Naime, Grabovica je u drugoj zoni, ali su podaci u takozvanoj studiji za određenje zona falsificirani. - tvrdi dr. sc. Ivo Lučić .

- Hidrogeolog koji je radio na studiji je dao ocjenu da je Grabovica u drugoj zoni Omble, a nakon što su se vlasti tome usprotivile, on je dao ostavku. Firma koja je radila studiju je otišla u stečaj, a netko je u studiju unio da se ne radi o drugoj zoni. U studiji za Lučino razdolje, na strani 9. stoji da je na bazi istražnih radova utvrđeno da prema Pravilniku lokacija Grabovica pripada u drugu zonu sanitarne zaštite te da nije prihvatljiva za odlagalište otpada. A Grabovica je dobila dozvolu za produženje rada. Sad imamo situaciju da je firma koja je dobila gradnju zahvata u Lučinu razdolju ušla u predstečajnu nagodbu, što nije baš preporuka da će se posao napraviti kako treba. Pojam krša je inače u općoj javnosti nešto pežorativno. Napravite pretragu po riječi krš, pa će vam izbaciti najviše događaje vezanih za prometne nesreće i neke druge nepopravljive štete. Npr. „Krš i lom na Kantafigu“. U Hrvatskoj ne postoji ni jedan zakon koji se bavi posebno kršem, iako krš prekriva više od polovice Hrvatske i čuva više 80 posto podzemnih voda, te predstavlja najosjetljivije ekosisteme i središte je biodiverziteta u svjetskim razmjerima. Čak ni Zavod za zaštitu prirode nema ni jednu organizacijsku jedinicu koja se kompleksno bavi kršem. Pitanje je uopće što mi štitimo i kakva je naša ideja vrijednosti prirode. Zašto je Mljet nacionalni park ili Plitvička jezera ili Kornati, a nije Ombla koja je vjerojatno najveća prirodna vrijednost Hrvatske, i zajedno s cijelim kompleksom završnog toka Trebišnjice, i njegova podzemnog spajanja s morem, ima univerzalnu važnost. - kazao je Lučić.

ZNANJE SE BAGATELIZIRA

Odgovorio je i na pitanje zašto je većina hrvatskih znanstvenika i stručnjaka nezainteresirana za štetne projekte u dubrovačkom zaleđu.

- Teško je reći, vjerojatno ima puno uzroka, ali vjerujem da je na prvom mjestu neznanje. Ono je dvojako, u širim krugovima se radi o klasičnom neznanju, tj. odsutnosti podataka, a u stručnim o iscjepkanom, invalidnom znanju, koje je odvojeno od humanističkog poslanja. Teško je u ranijim civilizacijama naći primjere da se znanje tako bagateliziralo kao danas. - navodi dr. sc. Ivo Lučić.

- Ono što se znalo, cijenilo se i primjenjivalo. Danas će imaoc znanja predati to znanje nekome za zahvate poput ovih o kojima pričamo, i neće ga biti briga što je ono i falsificirano i zloupotrebljeno protiv javnog dobra i smisla znanosti. Takva (ne)znanja omogućuju da se donose zakoni i načela koja smo preuzeli od EU, koja su nesumnjivo vrlo napredna, a da zapravo ostaju mrtvo slovo na papiru. I kad se koriste ta načela, radi se o nekom pukom marketingu. Primjerice, okvirna direktiva o vodama kaže da se sva
vodna tijela trebaju vratiti u približno prirodno stanje, a kod nas ta vodna tijela degradiraju novim zahvatima. U medijima uništavači prirode, čak i oni koji imaju otežan pristup javnosti, u javnim medijima sponzoriraju programe i tako se lažno predstavljaju kao prijatelji prirode. U obrazovnom sustavu više je poticaja mladima za aktivnu zaštitu okoliša dala jedna švedska tinejdžerica, nego stotine nastavnika i profesora. U javnim raspravama o problemima obrazovanja se ne traži da učenici i studenti budu dobri i istinoljubivi graditelji zajednice, nego da budu ono što traži tržište. Sve dodatno osnažuju političari iz odlučujućih grupa, koji nadmeno donose odluke kako bi pokazali samovolju i da su oni gazde. Ali u temelju je ipak jedno veliko neznanje o važnosti i ranjivosti okoliša. - zaključio je karstolog dr.sc. Ivo Lučić.

U nastavku teme: Gdje je pogriješila vlast u Dubrovniku...

Sadržaj je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.

*Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora

Stranica 1 od 70