Prikazujem sadržaj po oznakama: nadogradnja

Pitavši gradonačelnika Mata Frankovića kad će se provesti revizija prostora u TUP-u, gradski vijećnik Ivo Lučić istaknuo je kako u krugu tog društva ima svega i svačega, „od nadogradnja do nelegalnih stanara”. O nelegalnim stanarima i nadogradnjama u TUP-u gradonačelnik Mato Franković nije govorio, ali se osvrnuo na stanje u TUP-u te plaću bivšeg direktora Domouprave, inače odnedavno voditelja tehničke službe u TUP-u Kosnuela Končića.

- Započeo je postupak revizije svih ugovora u TUP-u i postupak utvrđenja plaćanja, koliko i što i po kojim uvjetima se plaćaju najamnine. Nekima je uključena struja u cijenu najma, a nekima nije. Kupili smo dioničko društvo s pravima i obavezama i naslijedili određene obveze koje moramo poštivati i na nama je da uredimo situaciju.- rekao je Franković te se osvrnuo na napise dijela medija koji se se bavili plaćom Konsuela Končića.

- Prije par dana je prozvan Konsuelo Končić kako je iz Domouprave prešao u TUP i od toga se radila mega vijest, a nitko nije pitao koliku je plaću imao u Domoupravi, a ja ću vam reći, 12.000 kuna. - rekao je Franković te dodao kako Končić u TUP-u ima manju plaću od one koju je imao u Domoupravi.

- Nitko ne pita kolika mu je u TUP-u plaća. I to ću vam reći - 8 000 kuna, ali odmah blato, odmah blato. To je ta percepcija, a istina je ovo što vam ja sad govorim. - kazao je Franković te se osvrnuo na napise kako je u TUP-u otpustio radnike.

- Kad smo kupovali TUP predugovorom je bilo određeno da ćemo društvo kupiti bez radnika i sukladno tome u ožujku su prestali svi ugovori radnih odnosa i dogovorena je isplata otpremnina te kako i na koji način će ljudi otići, da bi se u javnom prostru reklo da smo potjerali 20 ljudi. Nije ih nitko potjerao, potpisali su sporazumni raskid ugovora i uzeli novac koji ih je pripadao i pošli svojim putem, i to je normalno. - kazao je Franković.

Osvrnuo se i na plaće u TUP-u pa i plaću direktorice TUP-a i UTD Raguse Marije Šimunović.

- Za 27 zaposlenih u TUP-u u ožujku smo isplatili 260.000 kuna bruto za plaće. U kolovozu za sedam radnika smo za plaće isplatili 60.502 kune, znači 70 posto manje trošimo na plaće danas nego u ožujku. Direktorica UTD Raguse je ujedno i direktorica TUP-a, a ne prima plaću u TUP-u, a u UTD Ragusi prima naknadu, pa sad vi meni recite štedimo li ili se ponašamo rastrošno. - rekao je gradonačelnik Mato Franković.

Inače, što se tiče nelegalnih stanara i nadogradnja, pitanja na koje gradonačelnik nije odgovorio, a koje je spomenuo Lučić, to se odnosi na građevinske radove koje, kako su potvrdili iz Grada Dubrovnika za Dubrovnikpress, provodi tvrtka Ritam jedan dva d.o.o. vlasnika Hrvoja Bubala. Bubalu su suglasnost za izvođenje tih radova dali iz bivše uprave TUP -a, a nakon što je UTD Ragusa preuzela TUP radovi su stali, odnosno zaustavila ih je nova direktorica Marija Šimunović. Kad je nelegalnim stanarima riječ u TUP-u ih je nekoliko, a riječ je, doznaje Dubrovnikpress neslužbeno, o zaštitarima jedne tvrtke koja im je tu pronašla smještaj iako je riječ o poslovnoj, a ne stambenoj zgradi.

Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica boravio je u četvrtak u radnom posjetu Gradu Dubrovniku tijekom kojeg je posjetio Županijski sud u Dubrovniku i Zatvor u Dubrovniku te se sastao sa županom Nikolom Dobroslavićem i gradonačelnikom Matom Frankovićem. Naime Županija dubrovačko – neretvanska i Grad Dubrovnik sufinancirat će proširenje, tj. izgradnju još jednog kata na zgradi suda, a u priopćenju iz Županije nakon sastanka ne navodi se kad bi ti radovi trebali početi.

Dubrovnikpress.hr je još u veljači 2019. pisao o nadogradnji suda, a tada su iz Ministarstva pravosuđa tvrdili kako će radovi početi u drugoj polovici godine, te 2019. godine, sad smo u 2021.

Uglavnom, kako stoji u priopćenju „tijekom posjeta ministar je održao radni sastanak sa županom Dubrovačko - neretvanske županije Nikolom Dobroslavićem, zamjenikom župana Joškom Cebalom i gradonačelnikom Grada Dubrovnika Matom Frankovićem o aktivnostima u realizaciji projekta kojim se dugoročno osiguravaju prostorni kapaciteti sudova i Zatvora u Dubrovniku te s predsjednicom Županijskog suda Jositom Begović na temu provedbe akcijskih planova za povećanje učinkovitosti rada sudova te o infrastrukturnim i kadrovskim pitanjima. Na sastanku su uz ministra, sudjelovali i predsjednika Županijskog suda u Dubrovniku Josita Begović, predsjednica Općinskog suda u Dubrovniku Marijana Capurso Kulišić te upravitelj Zatvora u Dubrovniku Zlatko Karačić.”

„Grad Dubrovnik, Dubrovačko - neretvanska županije i Ministarstvo pravosuđa potpisali su 25. srpnja 2018. godine Sporazum o sufinanciranju radova, temeljem kojeg se izgradnja prostornih kapaciteta sufinancira u omjerima – 55 posto Ministarstvo pravosuđa i uprave, 10 posto Dubrovačko-neretvanska županija i 35 posto Grad Dubrovnik. Realizacijom ovog projekta osigurat će se dostatni prostorni kapaciteti za smještaj svih pravosudnih tijela u Gradu Dubrovniku.” - piše još u priopćenju.

dm

Nakon što je na Montovjerni izgrađena prva nova škola u Dubrovniku nakon 35 godina te raspisana javna nabava za izvođenje radova rekonstrukcije i adaptacije nove zgrade Osnovne škole Marina Getaldića u povijesnoj jezgri u Ulici Ilije Sarake, iduća na redu je škola u Mokošici. Predan je glavni projekt za ishođenje građevinske dozvole za njezinu dogradnju, koju čini potpuno nova zgrada istočno od postojeće, na mjestu sadašnjeg vanjskog igrališta.
 
Sastojat će se od ukupno 16 učionica te po jednim zajedničkim kabinetom na svake dvije učionice. Nova školska zgrada bit će opremljena iuredima, polivalentnom prostorijom, potrebnim sanitarijama i tehničkim prostorima te vanjskim ograđenim igralištem dimenzija 26 x 14 metara. Također, izgradit će se topla veza između planirane dogradnje i postojeće škole.

 
Nadogradnjom OŠ Mokošica ostvarit će se preduvjeti za organizaciju jednosmjenske nastave u svim školama na području Grada Dubrovnika, a realizacijom ceste Tamarić, za koju je Upravni odjel za izgradnju i upravljanje projektima ishodio pravomoćnu građevinsku dozvolu, riješit će se dugogodišnji problem loše cestovne komunikacije s kojim se suočavaju roditelji koji dovode djecu u vrtić i školu, ali i svi stanovnici ovog dijela Mokošice.
 
Grad Dubrovnik dobio je nedavno i građevinsku dozvolu za rekonstrukciju - dogradnju i nadogradnju Dječjeg vrtića Pčelica u Mokošici, a planiranim zahvatom vrtić će sa sadašnjih osam grupa narasti na ukupno njih 15, s pratećim prostorima.

dpp

Nadogradnja zgrade dubrovačkog Suda koja je trebala započeti još u drugoj polovici 2019. godine, a završiti do kraja 2020. ipak se neće tako skoro realizirati, vjerojatno zbog aktualne pandemije i krize koju je ona prouzročila.

Naime, još je u veljači 2019. na sjednici koju je Vlada tada, povodom Feste svetoga Vlaha i Dana Grada Dubrovnika, održala baš u Dubrovniku, tadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković kazao je kako je s gradonačelnikom Matom Frankovićem i županom Nikolom Dobroslavićem u svibnju 2018. potpisao ugovor o nadogradnji kata na zgradi dubrovačkog suda.

Prema tom ugovoru, nadogradnju četvrtog kata u vrijednosti od 13 milijuna kuna na zgradi suda Ministarstvo pravosuđa trebalo bi sufinancirati s 55 posto, Grad Dubrovnik s 35, a Županija dubrovačko - neretvanska s 10 posto sredstava.

Ta je nadogradnja u veljači 2019,. od tadašnjeg resornog ministra Bošnjakovića predstavljena kao projekt koji se provodi u sklopu reforme pravosuđa. Inače, u okviru te reforme u Dubrovnik je ponovo vraćeno sjedište Trgovačkog sud koji je neko vrijeme djelovao kao ispostava Trgovačkog suda u Splitu.

Kako se 2020. doslovce primakla kraju, sasvim je jasno da radovi u tekućoj godini neće započeti, a razlog je očito nedostatak sredstava zbog krize izazvane pandemijom koronavirusa. No i da pandemije nema, žalosno je da država za realizaciju svojih projekata uopće traži novac od jedinica lokalne samouprave.

Kad je u pitanju nadogradnja zgrade u kojoj djeluju Općinski, Županijski i Trgovački sud u Dubrovniku, ona izgleda i neće tako skoro započeti. Naime, iz Ministarstva pravosuđa i uprave na upita portala Dubrovnikpress.hr odgovaraju kako se realizacija projekta nadogradnje suda i zatvora u Dubrovniku očekuje u razdoblju od 2021. do 2023. godine.

Poprilična je panika uhvatila dio oporbenih vijećnika nakon što su shvatili da amandman Mara Kristića, koji su svojim potpisom podržali uoči posljednje sjednice Gradskog vijeća, nije nastao zbog njegove brige za nekakav javni interes na Malom Stradunu na Babinu kuku već je rezultat Kristićeve brige za ženina brata koji je na Malom Stradunu vlasnik poslovnog prostora. Zbog podrške koju je Kristićevu amandmanu dao vijećnik srđevaca Nikša Selmani, izgleda da je i među njihovim članovima došlo do nekakvog sukoba.

Piše: Nikolina Metković

Politika je inače umijeće mogućeg, no spinovi kojima se posljednjih dana služi dio dubrovačke oporbe, kao i sam Kristić, ne bi li opravdali svoje postupke, zaista su nadrealni. No, kako je osmišljavanje spinova ipak posao za spin doktore, prije negoli su se njima poslužili trebali su pogledati u određene stručne pojmovnike. Tada im, čak ni onima s prosječnim kvocijentom inteligencije, ne bi palo na pamet, pravdati se kako su oni Krsitićev amandman potpisali kako bi na Malom Stradunu zaštitili javni interes.

Godinama nakon II. Svjetskog rata u demokratski uređenim zemljama, baš kao i onima koje s u ostale iza željezne zavjese s planskom ekonomijom, javni interes koristio se kao osnova planiranja prostora. Dok se razvijene zemlje tim pojmom, nakon što je puno puta zloupotrebljen, danas nerado koriste, u ovim postkomunističkim zemljama njime se doslovno razmeću.

Tako je javni interes posljednjih godina omiljena poštapalica i hrvatskim političarima. Kad mogu s više razine, što se na javni interes ne bi pozivali i ovi naši lokalni političari. Oni to inače često čine, njima je svaki projekt kojega brane ili projekt od javnog interesa ili u njemu preispituju javni interes. Čudo je onda pravo kako od tolikog poznavanja javnog interesa u projektu koji na Malom Stradunu na Babinu kuku želi realizirati 13 poduzetnika, također vide javni interes.

Očito je dijelu oporbe projekt na Malom Stradunu od iznimnog nekog drugog, a ne javnog interesa, kad su na prošloj sjednici Gradskog vijeća tijekom trosatne rasprave, umjesto o izmjenama i dopunama PPU-a- i GUP-a, koje inače već tri i pol godine zazivaju, dva sata bili fokusirani isključivo na Mali Stradun.

Gdje je javni interes u projektu u sklopu kojega 13 poduzetnika prostore, čiji su vlasnici, žele nadograditi te u njima, otvoriti restorane, kafiće, slastičarnice i suvenirnice? Nadogradnja s ciljem daljnje apartmanizacije tog prostora, a što se špekulira da će se na Malom Stradunu u konačnici i dogoditi, sve je samo ne javni interes.

Ili oporba ne razumije da kafići, restorani, suvenirnice u privatnom vlasništvu nisu ni sadržaji ni projekti od javnog interesa ili je dio njih, podržavajući Kristićev amandman, podržavao nečije privatne interese.

Konkretno, Maro Kristić uopće se ni najmanje ne srami što ga se proziva da je amandmanom išao zapravo pomoći ženinu bratu da na Malom Stradunu ostvari svoj privatni interes. Dok je u amandmanu između ostalog naveo kako su izmjene GUP-a predložene na Gradskom vijeću protuzakonite i predstavljaju opasan presedan kojim predlagatelj svjesno prelazi preko zaključaka struke i interesa javnosti te na taj način podilazi interesima jedne velike hotelske grupacije, putem određenih medija docira o sukobu interesa u kojem se, smatra nije našao. Štoviše, traži da mu se obrazloži što je sporno u tome što je podnio amandman koji ide u prilog ženinom bratu te koji je to element sukoba interesa u činjenici da brat njegove supruge ima poslovni prostor na Malom Stradunu, a on zagovara projekt. Besramno. Ali od Kristića smo na besramnost ionako navikli.

I dok Kristić valjda nije dobro shvatio Zakon o sprječavanju sukoba interesa u čijim je člancima jasno definirano koje su to situacije u kojima političar dolazi u sukob interesa koristeći svoju političku poziciju iz koje naravno proizlazi određena moć, sramotnija je konstatacija novinara jedne lokalne tv kuće kako je Kristić vijećnicima zaboravio reći da mu je brat od žene vlasnik prostora na Malom Stradunu. No, ta novinarska konstatacija za koju se od sugovornika nije tražilo obrazloženje kako se i može li se uopće tako nešto zaboraviti, može se pripisati neiskustvu jer bilo bi žalosno da je drukčije.

Kristić je dakako trebao reći kako na Malom Stradunu ima interes koji se može uz njega vezati. U konačnici nije ni trebao podnijeti amandman, kad je interes obitelji činjeničan.

Krstić, koji je inače od gradonačelnika Mata Frankovića već prozivan da je u blizini Malog Straduna na jednoj parceli štitio interese poduzetnika koji su i vlasnici prostora na Malom Stradunu, ubuduće bi se trebao suzdržati od izjava kako se njemu imputira neka suradnja s nekim građevinskim lobijima. Odgovoran bivši saborski zastupnik, aktualni gradski i županijski vijećnik, kakvim Kristić sebe smatra, trebao bi se posve drukčije ponašati. No, kako smo se od njega svega nagledali, teško je očekivati da će doživjeti prosvjetljenje.

No, nije Kristić jedini koji u budućoj nadogradnji na Malom Stradunu vidi javni interes. Vide ga i tzv. srđevci, konkretno Nikša Selmani koji je na Vijeću zdušno branio Kristićev amandman. Zašto je Selmaniju bilo važno da taj amandman kojim bi se u konačnici olabavili uvjeti gradnje na Malom Stradunu prođe, zaintrigiralo je i člana liste SJG Igora Legaza koji je u videu na svom kanalu na Yotubeu naveo kako se „oštro i snažno distancira od izdajničkih radnji Nikše Selmanija”. Nakon što su tzv. srđevci Legaza „izbacili iz grupe”, zaželjevši mu sreću u njegovu daljnjem samostalnom političkom angažmanu, objasnivši kako oni vazda jedni drugima čuvaju leđa, Legaz je objavio novi video u kojem navodi kako Selmani nije bio jedini među „srđevcima” koji je znao za šurovanje s Kristićem, odnosno da je Selmani uoči sjednice, putem e-maila, komunicirao sa sedmoricom članova Liste SJG, dok je tekst amandmana od njega zatajio.

Nakon videa koje je objavljuje Igor Legaz, „srđevci” još ne objašnjavaju zašto su branili Kristićev amandman. Tijekom rasprave na Vijeću Selmani u jednom trenutku pita „može li se ljudima dati garancija da će biti sigurni da će se to ostvariti”.

Tako se slobodno može postaviti pitanje kako možemo biti sigurni da će 13 poduzetnika na malom Stradunu na svoje prostore nadograditi sadržaje predviđene GUP-om ili kako ih oporba naziva sadržaje od javnog interesa? Kako možemo biti sigurni da će se držati uvjeta iz Urbanističko-arhitektonskog natječaja?

Iz onog vidljivog iz video simulacije prvonagrađenog rješenja nakon provedenog Urbanističko-arhitektonskog natječaja, teško da će se propisanih uvjeta držati. Ako GUP na Malom Stradunu predviđa nadogradnju u kojoj nema prenamjene prostora, zašto su u video simulaciji vidljivi bazeni na parcelama koje nisu u vlasništvu tih poduzetnika?! Zašto su u video simulaciji vidljive intervencije u samu ulicu na malom Stradunu, nad kojom ovi poduzetnici nemaju vlasništvo i u koju bez dozvole vlasnika ne smiju zabiti ni čavao?! Jesu li Kristić i Srđevci slijepi ili se slijepima prave?

Zašto je svima, pa čak i Igoru Legazu jasno da na Malom Stradunu nema nikakva javnog interesa već samo dva suprotstavljena interesa, Valamarov, koji ne želi tuđe apartmansko naselje u centru svog kompleksa i interes 13 poduzetnika koji planiraju izgraditi „trokatnice”. Naime, GUP-om na tom području dozvoljava se izgradnju prostora sa suterenom, prizemljem, katom i potkorovljem.

Tako nije ni čudo što i sam Legaz, koji je simulaciju pobjedničkog rješenja natječaja za Mali Stradun očito jedini od njih dobro proučio i shvtaio, sarkastično zaključuje kako tako izgledaju „kuće sirotih obitelji s Babinog Kuka, koje su, jadni, ostali bez nastambi, uslijed katastrofalnog potresa i naknadnog požara, pa jest javni interes da ih se sad nekako zbrine i napravi im se „krov nad glavom”, te da im se zakrpi ulica ispred kućnog praga”.

Onima koji su ovaj projekt pokušali progurati kao projekt od javnog interesa maske su pale. Nema ni gradonačelnik više razloga poput Vojka Vrućine pitati se „kako to, kako to”, kad je jasno čemu služi onaj „tafa tefe, tafa tefe, ritam k'o iz kajdanke”, ritam uz koji su se u konačnici neki nesvjesno razotkrili.

Nakon što je portal Dubrovnikpress.hr razotkrio kako vijećnik Mosta Maro Kristić u slučaju nadogradnje na Malom Stradunu na Babinu kuku nije branio nikakve javne interese, kako je to želio prikazati na sjednici Gradskog vijeća, već interese brata svoje supruge Nina Prkačina, vlasnika poslovnog prostora na Malom Stradunu, iskoristivši zapravo svoju političku funkciju za rješavanje privatnih interesa svoje rodbine, vijećnik i predsjednik SDP – a Dubrovnik Jadran Barač govori kako on i druga vijećnica SDP – a Tatjana Šimac Bonačić nisu znali za rodbinske veze kada su podržali Kristićev amandman na sjednici.

- Namjera podrške tom amandmanu je bila da otvorimo temu i raspravimo na sjednici o svim aspektima rješavanja tog arhitektonskog urbanističkog rješenja u cilju zaštite interesa svih uključenih u taj proces. To sam jasno istaknuo i za vrijeme sjednice gradskog vijeća. - kazao je Barač.

- Što se tiče ovih novih informacija koje su izašle u javnost, želimo naglasiti kako SDP nije imao informaciju da je itko od supotpisnika rodbinski ili poslovno povezan s vlasnicima predmetnih nekretnina. Stav SDP-a kao stranke, ali i naš osobni je, da bi svaki vijećnik trebao zaista voditi računa o sudjelovanju, tj. nesudjelovanju u donošenju svih prijedloga i odlukama koje se potencijalno mogu protumačiti kao sukob interesa. - rekao je predsjednik SDP – a Dubrovnik Jadran Barač.