Prikazujem sadržaj po oznakama: misa

Načelnik Policijske uprave dubrovačko – neretvanske Ivan Pavličević na današnjoj konferenciji za novinare županijskog Stožera CZ uputio je poseban apel, odnosno upozorenje svećenicima da se pridržavaju mjera koje je propisao Nacionalni stožer civilne zaštite.

- U tjednu smo kada se slavi najveći kršćanski blagdan Uskrs i imamo dojave od strane građana kako svećenici eventualno mogu ili su već puštali preko razglasa mise i na taj način određeni broj osoba se skuplja na otvorenom prostoru. - kazao je Pavličević.

- Dakle mali broj osoba na otvorenom prostoru nije zabranjen, ali svakako neko grupiranje se neće dozvoliti pa da ne bi do toga došlo mi ovim putem apeliramo da se takva događanja izbjegnu. - rekao je načelnik PU dubrovačko – neretvanske Ivan Pavličević.

dm

Objavljeno u Aktualno

Biskupi Splitske metropolije su svim svećenicima, redovnicima i redovnicama i svim vjernicima metropolije 13. ožujka uputili odredbe u svezi s opasnošću od zaraze koronavirusom (SARS-CoV-2) i bolesti koju uzrokuje (COVID-19). Dokument donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre!

Zbog vrlo složene situacije u svijetu izazvane koronavirusom (COVID-19), kao i zabilježenih slučajeva ove bolesti u Hrvatskoj, mi, biskupi Splitske metropolije, smatramo svojom dužnošću sve vas pozvati na veći oprez i odgovornost u kontaktima s drugim osobama kako bismo zaštitili sebe i druge. Ovisno o situaciji u pojedinoj državi, u nekim biskupijama su u potpunosti zabranjena misna slavlja, dok je u nekim biskupijama ograničen dozvoljen broj ljudi unutar crkve, kako bi se smanjila opasnost širenja ovoga virusa.

Naš Gospodin, kako čitamo u evanđeljima, uvijek je bio najbliži bolesnima i ostavljenima. Zato je u ovom vremenu osobito važno da Crkva bude blizu najugroženijima, vodeći se riječima Drugog vatikanskog koncila koji ističe da je „radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika.“ Ovo se danas posebno odnosi na našu brigu oko onih koji su u našem društvu ugroženi zbog opasnosti od zaraze i na našu dužnost da učinimo sve što je u našoj moći kako ne bismo bili uzrok širenja zaraze.

Sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici o odnosu vjere i razuma naglašava da je „Crkva najdublje uvjerena da se vjera i razum uzajamno pomažu“. Zato ne smijemo suprotstavljati vjeru znanosti, nego ovoj situaciji trebamo pristupiti vjernički odgovorno. Sve pozivamo na molitvu – osobito tijekom misnih slavlja koja su zbog koronavirusa mnogima uskraćena – i potičemo obitelji koje su „kućne crkve“ i sve vjernike na pojačanu molitvu, na pobožnosti krunice i križnih puteva u svojim domovima, na post i čitanje Božje riječi – za naš narod, za sve pogođene ovom bolešću, za one koji im služe i sve odgovorne na različitim razinama koji su pozvani u svezi s ovom situacijom donositi hrabre i odgovorne odluke. Jednako tako sve pozivamo da prate i drže se uputa Ministarstva zdravstva i drugih nadležnih službi i institucija.

Polazeći od svega ovoga i slijedeći upute nadležnih službi Republike Hrvatske, u prvom redu Stožera civilne zaštite, Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), ovim putem donosimo odredbe kojih se treba pridržavati.

1. Neka se odgode do daljnjega svi biskupijski i župni pastoralni i katehetski programi i aktivnosti, osim svetih misa i ispovijedi, što znači da se i župna kateheza neće održavati dok god traje obustava redovite nastave u osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj;

Odredbe za svete mise:

2. Sve vjernike koji zbog ove situacije u svojoj savjesti smatraju da ne mogu ili ne trebaju ići na misu, kao dijecezanski biskupi, oslobađamo dužnosti sudjelovanja na nedjeljnoj svetoj misi i potičemo ih da svetu misu prate na radiju, televiziji ili na internetu, a potičemo ih i na duhovnu pričest tako da sebi posvješćuju stvarnu Isusovu prisutnost u euharistijskim prilikama i bude želju za sjedinjenjem s Njim;

3. Neka svećenici sa simptomima povišene tjelesne temperature, kašlja, poteškoća sa disanjem, kratkog daha ne slave mise s narodom niti dijele sakramente, a ako nisu u mogućnosti pronaći zamjenu, neka se otkaže sveta misa;

4. Neka se suzdrže od dolazaka na svete mise:

- starije osobe;

- osobe sa simptomima povišene tjelesne temperature, kašlja, poteškoća sa disanjem, kratkog daha;

- osobe s kroničnim bolestima poput bolesti srčanožilnog ili dišnog sustava, šećerne bolesti, malignih bolesti;

- osobe koje su u posljednjih 15 dana boravile u područjima zahvaćenim širenjem zaraze ili su bile u doticaju s osobama koje su vjerojatno ili potvrđeno oboljele od COVID-19 bolesti;

5. Imajući u vidu veličinu pojedine crkve, neka prisutni u crkvi drže razmak (bilo kod stajanja, bilo kod sjedenja) koji preporučuje HZJZ, dok ostali mogu stajati ispred crkve;

6. Neka se, ako je moguće, svete mise slave na otvorenom;

7. Neka se, koliko je moguće, vrata crkve drže otvorenima da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve;

8. Neka se crkve redovito provjetravaju i čiste te se po mogućnosti na ulaz u crkve stave dezinfekcijska sredstva;

9. Neka se iz posuda za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i kapele ukloni blagoslovljena voda;

10. Neka se preko mise ne skuplja milostinja, a vjernike se može potaknuti da svoj prilog ostave nakon svete mise u prigodno postavljenim košaricama na izlazima iz crkve;

11. Neka se na svetim misama izostavi davanje mira pružanjem ruke;

12. Neka svećenici i ostali djelitelji pričesti obrate posebnu pažnju na dijeljenje pričesti vjernicima i neka dijele svete hostije isključivo na ruku;

13. Neka se djeci ne stavlja križić tijekom pričesti;

14. Neka svećenici i djelitelji pričesti posebnu pozornost obrate na pranje i higijenu ruku kod pripreme ciborija za misu i neposredno prije početka mise, kao i neposredno prije dijeljenja pričesti. Preporuka HZJZ je prati ruke temeljito sapunom i vodom najmanje 20 sekundi;

15. Neka se u koncelebriranim misama samo glavni slavitelj pričesti pod obje prilike, ostali samo blagovanjem Tijela Kristovog;

16. Neka se koncelebranti uzdrže svakog dodirivanja liturgijskih knjiga ili posuđa tijekom mise, tj. neka glavni celebrant obavlja sve liturgijske radnje;

17. Neka svećenici i ostali voditelji ministranata pouče ministrante kako će se, uz što manje kontakata s drugima, ponašati na misama;

18. Preporučuje se da svete mise – i nedjeljne – budu tihe mise, odnosno bez pjevanja;

Odredbe za ispovijedi:

19. Neka se ispovijeda u sakristijama ili drugim prostorijama gdje se može glasnije govoriti, a razmak između svećenika i osobe koja se ispovijeda neka bude barem jedan metar. Ako to ipak nije moguće, neka se u ispovjedaonicama preko rešetke stavi najlonska folija. Neka se ne ispovijeda u ispovjedaonicama koje su potpuno zatvorene;

20. Neka župnici, rektori crkava i upravitelji samostanskih crkava već sada potaknu vjernike na ispovijed prije Uskrsa. Neka se u tu svrhu, poštujući gore navedene odredbe za ispovijed, ponude vjernicima na dnevnoj ili tjednoj bazi više termina za ispovijed kako bi se neposredno prije Uskrsa izbjeglo okupljanje velikog broja ljudi.

Već sada koristimo priliku zahvaliti svima onima koji se brinu za nas, a osobito onima koji se brinu za oboljele. Svaka nepogoda i bolest je kušnja za nas. No, ne smijemo očajavati. Sve vas pozivamo da budete hrabri i postojani u osobnoj molitvi kako bismo sačuvali postojanu vjeru u Božje milosrđe i providnost. Još jednom sve vas pozivamo na molitvu, odgovornost, strpljenje i razboritost u ovoj situaciji.

Neka se odredbe ovog dekreta izvjese na oglasnim pločama i pročitaju vjernicima prije početka svetih misa Treće korizmene nedjelje. U privitku Vam dostavljamo i preporuku Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te vas pozivamo da pratite objave na službenim stranicama HZJZ-a.

Ove odredbe stupaju na snagu od nedjelje, 15. ožujka 2020., te vrijede do opoziva ili do izdavanja novih mjera. Stupanjem na snagu ovih odredbi opozivaju se ranije dijecezanske odredbe izdane u svezi s opasnošću od zaraze koronavirusom.

Sve vjernike i ljude dobre volje stavljamo pod moćni zagovor naše nebeske Majke – Blažene Djevice Marije i naših svetih zaštitnika: Dujma, Vlaha, Mihovila i Stjepana.

U Kristu vam odani.

Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit

Mate Uzinić, dubrovački biskup

Tomislav Rogić, šibenski biskup

Petar Palić, hvarski biskup

Objavljeno u Aktualno
Ponedjeljak, 03 Veljača 2020 17:00

Središnja misa uz Festu sv. Vlaha

Središnje pontifikalno euharistijsko slavlje u Dubrovniku, na svetkovinu dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha 3. veljače predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić.

Misa je slavljena ispred dubrovačke katedrale u koncelebraciji još devet (nad)biskupa i sedamdesetaksvećenika, brojnih redovnica i redovnica, hodočasnika iz drugih župa kao i iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja,brojnih vjernika štovatelja sv. Vlaha. 

Sv. Vlaho je za Dubrovnik više od zaštitnika

Dubrovnik je sv. Vlaha izabrao kao svoga zaštitnika još prije 11 stoljeća. Kroz sve to dugo vrijeme grad je imao podosta svojih stradanja, ali je još uvijek tu zajedno sa svojim zaštitnikom, kazao je u uvodu propovijedi biskup Križić te dodao: „On je ovaj grad štitio bolje od njegovih prekrasnih zidina i utvrda. Sveti je Vlaho za Dubrovnik i više od zaštitnika: on je na neki način identitet ovoga grada. Njegov lik, kao lik nekog svemoćnog stražara, bdije nad ulaznim vratima grada i jamči sigurnost njegovim sadašnjim i budućim naraštajima. On je simbol postojanja i slobode, ali i jamac neuništivosti ovoga grada.“
 
Rekavši kako se sv. Vlahu, kao i o drugim mučenicima iz toga vremena, ne zna puno jer gotovo da nije bilo ljudi koji su mogli napisati njihovu biografiju, propovjednik je kazao da je „do nas došla predaja njihova velikog štovanja i iskustvo njihova moćnog zagovora“. Sv. Vlaho, biskup i mučenik, svojim je životom, i napose svojim mučeništvom zbog Isusa, ostavio snažan dojam na kršćane svoga vremena, te se njegovo štovanje brzo širilo po cijeloj Crkvi.

Snaga mučenika za život Crkve

Mučenici su bili velika snaga Crkve u njezinim počecima kada je proživljavala najteže kušnje i stradanja, i kada je mogla preživjeti samo snagom mučeništva, nastavio je biskup ustvrdivši da „dok Crkva bude imala mučenika vrata je paklena neće nadvladati“. Razdoblje mučenika nisu samo prva stoljeća kršćanstva, nego to razdoblje zapravo nikada nije niti prestalo. I sv. Vlaho je postao mučenik poslije više godina od Milanskog edikta koji je kršćanima bio proglas slobode.
 
„Crkva ne poznaje neko razdoblje kada nije morala davati mučenike. Nije to bilo u svim krajevima svijeta, ali je uvijek negdje bilo“, kazao je biskup Križić te naveo podatak organizacija „Open Doors“ od 15. siječnja ove godine u izvještaju „World Watch List 2020“ gdje je istaknuto kako je progon kršćana u čak 73 zemlje svijeta na visokoj razini, te da je više stotina osoba ubijeno zbog vjere.
 
Govoreći o mučeništvu koje je bilo cijena rasta Crkve u prošlosti, a to je i u sadašnjosti i u budućnosti, biskup je naveo poznatu Tertulijanovu tvrdnju da je krv mučenika sjeme novih kršćana te skrenuo pozornost kako progonstvo kršćana nije nastalo zato što su kršćani dizali ustanke protiv vlasti ili zbog nekog njihova kriminalnog djelovanja, nego isključivo zbog vjere u Isusa. Kršćanski pisac Tertulijan krajem drugog stoljeća se obraća rimskoj vlasti s pitanjem: zašto progone i ubijaju kršćane iako im ne mogu dokazati nikakvu krivnju? A potom dodaje: „Svakim danom sudite tolike zatvorenike i toliko ih je osuđeno na smrt zbog ubojstava ili kriminala. Recite mi kada ste to osudili nekog kršćanina kao ubojicu ili kao džeparoša ili kao razbojnika ili kao kradljivca u toplicama. Nitko od takvih nije bio kršćanin. A ako je slučajno bio netko takav mi ga samim tim ne priznajemo kršćaninom“.
 
Primijetivši kako je kršćanski moral bio iznimno strog gospićko-senjski biskup je dodao: „Kamo sreće da i danas možemo ustvrditi nešto takvoga, tj. da nema kršćana među kradljivcima, među razbojnicima, među korumpiranima, i sl. U prvoj Crkvi nemoralnog kršćanina zajednica vjernika nije više priznavala kršćaninom.“
 
Biskup je naveo i citati iz apostolskog pisma „Ulaskom u novo tisućljeće“ pape Ivana Pavla II..: „Crkva je u svojim mučenicima uvijek otkrivala sjeme života. 'Krv mučenika sjeme je novih kršćana', taj slavni zakon koji je izrekao Tertulijan pokazuje se uvijek istinitim na ispitu povijesti.
 
Neće li biti tako također i za stoljeće i tisućljeće koje započinjemo? Možda smo bili previše naviknuti misliti na mučenike u pomalo dalekim pojmovima, gotovo kao da se radi o kategoriji prošlosti, povezanoj osobito s prvim stoljećima kršćanskog doba. Jubilejski spomen otvorio je iznenađujuće prizorište pokazujući naše vrijeme izrazito bogato svjedocima koji su na ovaj ili onaj način znali živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva, često do pružanja najuzvišenijega dokaza krvlju. U njima je Božja riječ, posijana na dobru tlu, donijela stostruki rod. Svojim su nam primjerom pokazali i gotovo poravnali put budućnosti. Nama ne ostaje drugo doli, s milošću Božjom, krenuti njihovim stopama“ (br. 41).
 
Naglasivši sintagmu da kršćanima ne ostaje drugo nego „krenuti stopama mučenika“, biskup Križić je dodao kako nema pravog kršćanstva bez mučeništva i objasnio da se „ne misli samo na mučeništvo krvlju, nego na mučeništvo ljubavlju i služenjem“.
 
Povezujući te misli s pročitanim evanđeoskim ulomkom u kojem Isus kaže da ako tko hoće ići za njih neka se odreče samoga sebe, uzme svoj križ i ide za njim, propovjednik je potaknuo okupljene vjernike na promišljanje o tome je li Isus s ovim prezahtjevan kada traži žrtvovanje života, odnosno je li ovo zbilja moguće svima ili je ostvarivo samo nekim izvanrednim osobama. Ustvrdio je da, s obzirom na to da se Isus obraća svima to znači da je moguće svakome tko želi biti autentičan i tko je spreman platiti određenu cijenu tog postignuća. 

Živjeti ljubav

U nastavku propovijedi biskup Križić je podrobnije objasnio značenja Isusovih zahtjeva: odreći se samih sebe; uzimati danomice svoj križ; ići za Isusom, slijediti ga.
 
Tumačeći prvi Isusov zahtjev ‘odreći se samih sebe’, kazao je da to ne znači zanemariti i zapustiti sebe, ne voditi brigu o sebi ili, ne daj Bože, mrziti samog sebe. „Odreći se sebe znači odreći se egoizma, odreći se želje biti 'centar svijeta'. Ili u pozitivnom smislu to znači: biti velikodušan, biti čovjek za druge sa iskrenom željom da i drugi pored tebe budu sretni. Jednom riječju to znači: živjeti ljubav,“ pojasnio je biskup te dodao da je taj Isusov zahtjev nešto posve normalno „jer se bez ovoga ne može ostvariti ni jedna osoba, ni jedna obitelj, ni jedno društvo. Čovjek ne može doživjeti istinsko ispunjenje i sreću ako se ne zna darivati, ako se ne zna raspoklanjati za druge“.
 
Potkrijepio je to mislima psihoanalitičara Eriha Froma koji je kazao da je glavni izvor nervoze i nezadovoljstva kod čovjeka u pomanjkanju ljubavi prema drugima. „Za mnoge koji zbog toga završe u depresiji nije rješenje, kako veli on, samo ih smjestiti u bolnicu, nego treba osobi pomoći da se otvori ljubavi i darivanju. Čovjek kada se daje, on se ispunja.“
 
Dodao je tom i misli ruskog pisca Dostojevskog koji u djelu „Braća Karamazovi“ predstavlja jednu ženu koja se tuži starom monahu Zosimu da ju neprestano progoni opsesija smrti. „Starac joj kratko odgovara: 'Ljubi i tvoje će opsesije nestati'. To znači: 'Čini nešto dobroga za druge i u tebi će rasti život, a ne opsesija smrti'“.
 
Nadalje je biskup Križić kazao kako se lako u Bibliji može uočiti kako i Bog, kada želi nekome nešto veliko dati, uvijek prije toga od njega nešto zatraži. Pa makar čašu vode kao od Samarijanke.
 
„Nije to stoga što je naš Bog egoista, nego zato što osoba može primiti samo ako se otvori. Stisnuta ruka, ali i stisnuto srce, ne može ništa primiti. Čovjek se otvara kada se daje, kada se poklanja. Tada je sposoban i primiti. Vidimo kako je ovaj Isusov zahtjev human, čovječan. Istina, ovo nije lako postignuće, zahtjeva žrtve, ali daje čovjeku neizmjerno više“, protumačio je biskup Isusov prvi zahtjev.

U patnji se čovjeku otkrivaju mnoge važne životne poruke

Govoreći o drugom Isusovom zahtjevu 'uzimati danomice svoj križ' biskup je kazao kako su u ljudskom životu poteškoće i patnje neizbježne, ali ih se ne smije gledati samo kao ljudske nesreće. „Puno puta nam patnje mogu postati objave, otkrića, važne poruke s obzirom na život koji treba u nečemu mijenjati. Tako su nam patnje često poziv da postanemo više ljudi, da postanemo bolji, plemenitiji“, objasnio je te dodao: „Bog se često služi baš patnjom da nas pouči, korigira, jer smo u patnji najosjetljiviji i najpozorniji. Koliko god može zvučati čudno, ali je istinito: najviše obraćenja ljudi se događalo u patnji; najjače susrete s Bogom i otkriće Boga ljudi su doživljavali baš u patnjama.“
 
Kazao je također kako puno osoba koje su u patnjama samo kukaju, dio nažalost psuje, proklinje i bijesni, no patnja s tim ne postaje ništa lakša nego teža. „Tako nošena patnja neće nikoga oplemeniti, i neće dati mogućnost da se u njoj otkriju mnoge važne životne poruke“, poručio je.
 
Isus ne govori da treba tražiti životne križeve ili patnje, nego da ljudi nose ono što im život donese, „svoj križ“. Svatko u svom životu i svom radu ima svoje patnje, svatko svoje, kazao je biskup te ustvrdio: „ Ono što izgrađuje jest: znati nositi svoje križeve, bili oni ovakvi ili onakvi, i ne dopustiti da nas oni izopače, deformiraju, ispune mržnjom i bijesom. Osoba tada postane teška za sve, napose za one s kojima živi.“
 
„Patnja uvijek nudi dvije mogućnosti: mogućnost da osobu oplemeni, da joj srce učini nježnijim i osjećajnijim, ali jednako tako patnja može osobu duhovno deformirati, isprazniti i osiromašiti. Znati nositi svoje životne kušnje, a ne izgubiti finoću i vedrinu: to je ono što oplemenjuje i posvećuje. To spada u mučeništvo ljubavi. Svi znamo kako su fine one osobe koje su puno propatile, ali nisu izgubile strpljivost ni dobrotu srca. Sigurno je jedno: čovjek koji izgubi sposobnost da trpi, izgubio je sposobnost da se promijeni, izgubio je mogućnost da postane bolji“, kazao je biskup te poručio: „Stoga uzeti svoj križ ne znači drugo nego živjeti ljubav, dobrotu, služenje. To je bio i križ Isusova života. Nije ga nosio s mržnjom i proklinjanjem, nego s ljubavlju prikazivao Bogu za ljude. Ljubav je sposobna svaki križ pretvoriti u blagoslov.“

Uvijek imati Isusov primjer pred očima

Treći Isusov zahtjev 'ići za njim, slijediti ga' je poziv svakom učeniku da ima uvijek Isusa i njegov primjer pred očima. Isus svoga učenika poziva da ljubi druge, ne više da ljubi druge kao samoga sebe – jer i sebe čovjek može ljubiti pogrešno – nego da ljubi kao što je Isus ljubio. Kriterij naše ljubavi, našeg služenja i naše zauzetosti za druge jest Isus. Ako to nije on, onda to neće biti pravi put, objasnio je gospićko-senjski biskup te ustvrdio: „Isus nam jamči da samo takav život nosi u sebi radost i mir, da samo takav život ima jamstvo vječnosti. Tko ovako gubi svoj život, on će ga imati, jer život se na ovaj način ne gubi. Blažen život koji se istrošio u služenju drugima! Gubi život onaj koji ga želi sačuvati, u smislu, da misli samo na sebe i svoje interese. Gubi život onaj koji izbjegava sve što je naporno i zahtjevno, koji izbjegava svaku žrtvu i svako odricanje za druge ili za opće dobro.“
 
Na kraju je biskup Križić je istaknuo dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha kao onoga koji je dao svoj život, i taj darovani život je postao sjeme dobra za cijelu Crkvu.
 
„On je dao svoj život u Maloj Aziji, a sjeme te svetosti je niklo i nosi plodove stoljećima u ovom prekrasnom gradu. To sjeme je dar vjere koju je ovaj grad živio od svog nastanka do danas. Ostaje uvijek pitanje: što će biti sutra? To pitanje je postavio i Isus na dramatičan način: 'Sin Čovječji kada dođe, hoće li naći vjere na zemlji?' Odgovor mora dati svatko od nas u svome srcu. Zato molimo svetog Vlaha da svojim moćnim zagovorom štiti puk ovog grada od svakoga zla, da u narodu čuva dar vjere, vjere koja je ovome gradu bila svjetiljka kroz stoljeća, da se ta svjetiljka nikada ne ugasi“, poručio je biskup Križić.
 
Kako se u ovoj crkvenoj godini poseban naglasak stavlja na poslanje djedova i baka darove na misi prinijeli su upravo djedovi i bake: Anica i Branko Daničić (iz župe sv. Petra – Boninovo), Branko i Veronika Mazarekić (iz župe sv. Mihajla – Lapad) i Frano i Stojka Šutalo (iz župe sv. Andrije – Pile). Misna čitanja i zazive molitve vjernika čitali su predstavnici različitih župa Dubrovačke biskupije, a liturgijsko pjevanje predvodili su udruženi Mješoviti katedralni zbor i zbor župe sv. Križa iz Gruža kojima je dirigirala Maja Marušić, dok je za orguljama bio Marko Palčok.
 
Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić zahvalio je na kraju predvoditelju mise dajući odgovor na pitanje kojim je propovjednik završio svoju propovijed o tome hoće li Krist kad ponovno dođe naći vjere i u ovom gradu, te da je potraživši odgovor u srcu našao ono 'hoće' budemo li po nadahnuću sv. Vlaha i dalje biti ljudi koji služe, nose svoje križeve i slijedeći Krista pomažu ih nositi i drugima. „Nismo mi izabrali sv. Vlaha nego je on izabrao nas. On je otvorio svoje srce ovom Gradu i zato ovaj Grad može uvijek ponovno otvarati svoje srce njemu i njegovim nadahnućima,“ kazao je biskup Uzinić.
 
Novi katedralni župnik don Marin Lučić pročitao je redoslijed sudionika svečane procesije koja je nakon mise krenula dubrovačkim povijesnim ulicama.
 
Na misi su u svečanoj odjeći sudjelovali festanjuli 1048. Feste sv. Vlaha dr. sc. Ivica Đurđević-Tomaš, kapetan i Ivica Vrlić, kamenoklesar, obrtnik, kao i dosadašnji festanjuli te rektor crkve sv. Vlaha mons. Toma Lučić. Mogli su se vidjeti i vjernici u različitim narodnim nošnjama iz raznih krajeva.
 
Uz biskupa domaćina i biskupa predvoditelja slavlja koncelebrirali su: mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, mons. Petar Palić, hvarski biskup i generalni tajnik HBK, mons. Tomislav Rogić, šibenski biskup, zatim mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup koadjutor, mons. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, mons. Rrok Gjonelleshaj, barski nadbiskup i apostolski upravitelj kotorski, mons. Ilija Janjić, kotorski biskup u miru, kao i provincijali i provincijalke nekih redovničkih zajednica, izaslanici drugih crkvenih poglavara. Na svečanom misnom slavlju bili su prisutni i predstavnici drugih religijskih zajednica među kojima i vladika Dimitrije Rađenović, episkop zahumsko-hercegovački i primorski. Stigao je i mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim bl. Kardinala Stepinca.
 
Na slavlje dubrovačkog Parca stigli su i visoki državni dužnosnici: predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, premijer Andrej Plenković, izaslanik predsjednika Sabora Branko Bačić, zatim ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek i drugi ministri, predstavnici raznih institucija, diplomatskog zbora, društveno-političkog i kulturnog života. Na misi je bila i potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica. Na čelu sa županom Nikolom Dobroslavićem bili su nazočni i županijski dužnosnici, a uz gradonačelnika Mata Frankovića gradski dužnosnici.
 
Angelina Tadić/Dubrovačka biskupija

Objavljeno u Aktualno
Označeno u

Na blagdan Bogojavljenja ili Sveta tri kralja 6. siječnja u dupke punoj crkvici Domino u Dubrovniku misno slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u suslavlju rektora crkve don Slavka Grubišića. Pjevanje božićnih pjesama predvodio je tamburaški orkestar s Krešimirom Magdićem, a okupljeni vjernici su se pridružili pjevajući, uz ostalo, i sve strofe božićne pjesme „U sve vrijeme godišta“.

Biskup Uzinić je u propovijedi kazao kako je blagdan Bogojavljenja vrlo maštovito prikazivan u umjetnosti pa i na području biskupije postoje mnoge slike s tom temom poklonstva triju kraljeva, odnosno mudraca koji su dobili i kraljevska obilježja. „Čovjek kao da teško razumije da se Bog utjelovio u običnom siromašnom djetetu, pa je ljudska mašta imala tu potrebu da ga izdigne iz te običnosti i učini neobičnim. Pa kad se već nije rodilo u kraljevskoj palači, onda ćemo ga učiniti kraljem tako što će mu se kraljevi doći pokloniti, dati mu darove i iskazati tu njegovu posebnost“, rekao je biskup.
 
Protumačio je i kako je tome pridonio i Matejev tekst koji ne govori o običnoj povijesti nego o povijesti spasenja, no ljudi su ga nerijetko razumijevali kao povijesni tekst. „Bog se nije želio utjeloviti niti u jeruzalemskom hramu, niti u Herodovom dvoru niti u dvoru rimskog imperatora nego se želio roditi u siromašnim jaslicama“, naglasio je biskup te naveo ovogodišnju božićnu poruku, misao sluge Božjeg Josipa Stadlera, da je to učinio zato da ga se nitko ne bi bojao, da bi ga svi mogli ljubiti.

Traženje betlehemske zvijezde

Govoreći o zvijezdi koju su mudraci slijedili biskup Uzinić je kazao kako su znanstvenici pokušali istražiti koja je to zvijezda pa su je prepoznavali u nekim zvijezdama. Kao zanimljivost kazao je da se u novije vrijeme govori da se i ovoj 2020. godini ponavlja ista konjukcija zvijezda kao iz jednog tog perioda, pa neki iz tog iščitavaju različite poruke.
 
Traženje te zvijezda je kao i traženje Noine arke, gotovo besmisleno, jer ta zvijezda jest sam Isus, poručio je biskup Uzinić. Nije to neka zvijezda na nebu o čemu na više načina svjedoči Sveto pismo. Biskup je naveo, protumačio i povezao neka od tih mjesta.
 
Zaključio je kako i prolog Ivanovog evanđelja Isusa predstavlja kao svjetlo koje je došlo na svijet, a Ivana Krstitelja kao svjedoka za to svjetlo. Sam Isus za sebe kaže da je on svjetlo.
 
„Želimo li se pridružiti mudracima nemojmo na nebu tražiti zvijezdu koja je došla u Betlehem i objavila Isusovo rođenje, tražimo je u betlehemskom djetetu položenom u jasle, običnom djetetu, kako bismo je mogli onda pronaći i jedni u drugima i biti jedni drugima odraz tog svjetla, oni koji to svjetlo svjedoče svojim životom“, naglasio je dubrovački biskup.

Krenuti novim putovima

A da bi se to dogodilo treba se dogoditi ono što se dogodilo mudracima, o čemu govori evanđeoski ulomak na Bogojavljenje, a to je „da promijenimo put, da ne idemo više starim putovima koji su tražili rješenja i odgovore u zvijezdama, što je oznaka poganskih naroda, nego da u Isusu Kristu prepoznamo svoj put“. Da to prepoznamo u njegovom životu, u onom što je on govorio, činio, načinu na koji je bio među ljudima, Bog među nama, od betlehemskog djeteta sve do križa, nastavio je biskup. „On je put. Pokušajmo zaboraviti naše stare sebične putove koji su u središte stavljali uvijek nas i naše interese kako bismo mogli konačno kretati njegovim putovima, putovima istine, ljubavi, mira.“
 
Potom je biskup kazao kako našoj Zemlji, Crkvi, domovini i svakom pojedincu želi da krenu tim novim Isusovim putem istine, ljubavi i mira te je u tom kontekstu čestitao i novom predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću.
 
„To želim i za ovu našu Zemlju. Želim joj da se prestane kretati ovim sebičnim putovima koji je iskorištavaju, koji iskorištavaju druge, kako bi doista svijet, zemlja, čovječanstvo konačno mogli krenuti putem Boga koji je u djetetu postao čovjek, da nam pokaže na koji način možemo biti novi ljudi, novi muškarci i žene.
 
To želim i za našu Crkvu, Crkvu kojoj pripadamo, koja traži putove obnove, traži načine na koji doista može nastaviti biti - a to joj je poslanje - ona koja pokazuje svjetlo, pokazuje na Isusa Krista, koja ga navješćuje riječima i svjedoči životom kršćana kojeg svi živimo na svojim razinama.
 
Želim to isto i za našu domovinu. Koristim priliku dok govorim o ovom novom putu za našu domovinu, da čestitam našem novom predsjedniku, koji je između ostalog u svom pobjedničkom govoru rekao i ovo: ' Ja od danas radim posao i živim posao drukčije od ovoga do sada'. Rekao je da želi krenuti novim putem. Želim doista njemu da ustraje na tom novom putu. S tom željom želim naravno da i cijela naša domovina krene novim putem, putem koji će biti put koji nam je pokazao Isus Krist, a to je put mira, ljubavi, zajedništva, služenja, put koji ne stavlja u središte sebe i svoj interes nego se stavlja na raspolaganje i služenje drugima.
 
Naravno da i svakom od nas pojedinačno želim da krenemo tim putem“, kazao je dubrovački biskup te primijeti kako bi bilo iluzorno misliti da je to lako.
 
Na kraju je biskup Uzinić citirao misao pape Franje iz pisma Admirabile signum: „Mudraci nas uče da katkad da bi se prispjelo Kristu treba prijeći jako dug put“, te zaključio: „Put je dug, ali važno je ne odustati. Sa željom da ne odustanemo, da mi koji smo pronašli svjetlo svijeta u betlehemskom djetetu budemo svjedoci tog svjetla, da budemo njegov odsjaj, svima nazdravljam blagdan Sveta tri kralja i želim da na taj način i mi kraljujemo.“
 
Angelina Tadić/Dubrovačka biskupija

Objavljeno u Aktualno
Četvrtak, 02 Siječanj 2020 14:59

Misa u Katedrali uz svetkovinu Marije Bogorodice

U srijedu 1. siječnja u dubrovačkoj Katedrali proslavljena je svetkovina Marije Bogorodice pontifikalnim euharistijskim slavljem koje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

U uvodnom dijelu biskup je istaknuo da današnja svetkovina za razmišljanje nudi, kao i svake godine, tri teme. Prva je ona liturgijska kojom slavimo jedan od najvažnijih i najstarijih Marijinih naslova, a taj naslov je Bogorodica. Druga je tema mira jer na današnji dan, 53. put po redu, slavimo Svjetski dan proslave mira. I treća je Nova godina.

Otajstvo Bogorodice

Vezano uz prvu temu, ove godine želim s vama, rekao je biskup, i s današnjim evanđeljem i apostolskim pismom pape Franje Admirabile signum (Čudesan znak) o značenju i vrijednosti jaslica, zaviriti u jaslice u kojima nalazimo i Marijin lik iz kojega spoznajemo to otajstvoBogorodice, ali i saznajemo kako i sami možemo postati Božja djeca u poslušnosti i stavljanju na raspolaganje Božjoj volji za nas i naš život.

„Marija je – piše papa Franjo – majka koja promatra svoje djetešce i pokazuje ga onima koji ga dolaze posjetiti. Njezin lik potiče nas da razmišljamo o velikom otajstvu kojim je zahvaćena ta djevojka kod je Bog pokucao na vrata njezinog bezgrešnog srca. Marija je s punom poslušnošću odgovorila na anđelov navještaj kojim se od nje traži da postane Majkom Božjom. Njezine riječi: 'Evo službenice Gospodnje,neka mi budu po tvojoj riječi!' (Lk 1, 38) , za sve nas su svjedočanstvo kako se u vjeri prepustiti Božjoj volji. Tim svojim da Marija je postala majkom Sina Božjega ne izgubivši, nego,zahvaljujući Njemu, posvetivši svoje djevičanstvo. U njoj vidimo Majku Božju koja svoga Sina ne drži za sebe, nego poziva sve da poslušaju njegovu riječ i provode je u djelo (usp. Iv 2, 5).“

Nada - krepost koja nas pokreće i daje nam krila

Za drugu temu, a ona je Dan mira, kao i inače poslužit će za razmišljanje poruka pape Franje. On je svoju poruku za 53. svjetski dan mira naslovio: „Mir kao put nade: dijalog, pomirenje i ekološko obraćenje“. U toj se poruci, rekao je biskup, papa Franjo dotiče mnogih i važnih tema, a ja bih pokušao izdvojiti onu koja prožima cijelu poruku, a ta tema je nada. Ovu temu sam izdvojio, rekao je biskup, zato što je Isusovo rođenje, kao uostalom na svoj način i rođenje svakog čovjeka, nova nada , ne samo za njegovu obitelj nego čovječanstvo.

Tijekom liturgijske godine ćemo se na različite načine upoznavati s onom nadom koju nam Isus pruža. I na kraju ćemo znati da naša nada nije bila uzaludna. I svaka je nova godina uvijek i nova nada. Zato je s radošću čekamo i slavimo. I s nadom gledamo prema naprijed. I mir je, kaže papa Franjo, kao veliko dobro „predmet naše nade.“ „Nadati se miru je ljudski stav koji u sebi ima egzistencijalnu napetost koja omogućuje da se, katkad tegobna sadašnjost ;može živjeti i prihvatiti ako vodi ka nekom cilju, ako u taj cilj možemo biti sigurni i ako je taj cilj tako velik da opravdava trud koji je uložen u prijeđeni put.“ Mir sve to nudi, jer mir je vrijednost za koju se isplati sve podnijeti.

A „nada je … krepost koja nas pokreće i daje nam krila da idemo naprijed, čak i onda kad se prepreke čine nepremostivima.“ „Naša ljudska zajednica nosi, u svom sjećanju i na svome tijelu, ožiljke niza sve razornijih ratova i sukoba koji ne prestaju pogađati osobito najsiromašnije i najranjivije“, ali ona istovremeno nosi i sjećanje zajednička solidarnost i nada u budućnost.“ Zato je za nadu od velike važnosti „sjećanje na prošle događaje ne samo – kaže papa plazeći od situacije Hirošime i preživjelih od atomske bombe bačene na taj japanski grad – da se iste greške ne bi ponavljalo, a lažne varljive obrasce prošlosti ponovo ljudima nudilo, (kao što se to, spominjem u zagradama, kod nas stalno čini nametnutim fašističko-komunističkim raspravama i podjelama kojima se ne nazire kraj), nego također zato da sjećanje, kao plod iskustva, služi kao osnova i nadahnuće za sadašnje i buduće odluke kojim se promiče mir.“

„Sjećanje je – dodaje – horizont nade“ jer „u tami ratova i sukoba, sjećanje i na malu primljenu gestu solidarnosti može poslužiti kao nadahnuće za hrabre, štoviše herojske odluke, može osloboditi nove energije i ponovo upaliti plamen nade u pojedincima i zajednicama.“ Da ne bismo pomislili da je to nešto jednostavno papa nas upozorava da „proces mira … zahtijeva trajnu predanost“ i da nam je potreban „strpljivi rad na traženju istine i pravde, kojim se odaje počast žrtvama i koji otvara put, korak po korak, zajedničkoj nadi jačoj od želje za osvetom.“

Crkva je pozvana tome doprinositi, a to može učiniti tako što će „služiti općem dobru i jačati nadu mira prenošenjem kršćanskih vrijednosti i moralnog učenja te svojim društvenim i odgojno-obrazovnim djelima.“ Nadahnuće za to joj treba biti „Biblija (koja), na osobit način po riječima prorokâ, podsjeća savjesti i narode na Božji savez s ljudski rodom. Riječ je o tome da se odustane od želje za dominacijom nad drugima i da naučimo gledati jedni druge kao osobe, kao djecu Božju, kao braću. Drugoga se nikada ne smije ograničiti na ono što bi mogao reći ili učiniti nego ga treba promatrati kroz prizmu obećanja koje nosi u sebi. Samo ako se odabere put poštivanja moguće je razbiti spiralu osvete i krenuti putom nade.“

Papa u djelu u kojem govori o potrebi ekološkog obraćenja koje nas „vodi nas do toga da na nov način gledamo na život, promatrajući darežljivost Stvoritelja koji nam je darovao Zemlju i koji nas poziva na radosnu umjerenost u zajedničkom dijeljenju svega“ tu nadu proširuje i na svu stvorenu stvarnost, a što od „kršćanina … zahtijeva da;plodovi njihova susreta s Isusom Kristom izađu na vidjelo u njihovim odnosima sa svijetom koji ih okružuje.“ U posljednjem poglavlju, naslovljenom: „Dobivaš onoliko koliko se nadaš“, papa nas ponovo podsjeća da se mir ne može postići ako mu se ne nadamo, a to, dodaje, „ prvom redu … znači vjerovati u mogućnost mira, vjerovati da drugi, baš kao i mi, trebaju mir“ za sve to se nadahnjujući „ljubavlju koju Bog ima prema svakom od nas, ljubavlju koja je oslobađajuća, bezgranična, besplatna i neumorna.“

Novogodišnji blagoslov

S nadom da ćemo to vjerovati i da ćemo, u nadi, biti graditelji mira i pomirenja,počinjući od vlastitih obitelji, preko uže i šire društvene, ali i crkvene zajednice, na sve nas, kao svoj doprinos trećoj temi, a ona je nova godina, s papom Franjom, a u duhu prvog čitanja i njegovog blagoslova, za novu godinu koju započinjemo izražavam tri želje kojima papa Franjo završava svoju poruku uz Svjetski dan mira, a koje je biskup Uzinić pretočio na kraju misnoga slavlja u novogodišnji blagoslov: Neka nas Bog mira blagoslovi i pritekne nam u pomoć. Neka nas Marija, Majka Kneza mira i Majka svih naroda na zemlji, prati i bude nam potpora na svakom koraku našega putovanja. I neka svaka osoba, dolaskom na ovaj svijet, uzmogne upoznati život mira i u potpunosti razvijati obećanje života i ljubavi koje nosi u sebi.

Na kraju je otpjevan zaziv Duha Svetoga, euharistijsko slavlje je pratio Mješoviti katedralni zbor.

Jelica Gjenero/Dubrovačka biskupija

Objavljeno u Aktualno

Na svetkovinu Svih svetih ispred kapele Svetog Križa na gradskom groblju Boninovo misu je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

Na Boninovu se okupio veliki broj vjernika, a na Dušni dan, 2. studenoga misa na Boninovu bit će također u 15.30 sati. U slučaju kišnog vremena misa će se slaviti u župnoj crkvi sv. Petra Boninovo.

D.M.

Objavljeno u Aktualno
Označeno u
Nedjelja, 21 Travanj 2019 13:24

Biskup Uzinić predvodio uskrsnu misu u Katedrali

Središnju misu na Uskrs u dubrovačkoj Katedrali predvodio je danas biskup dubrovački Mate Uzinić. Tijekom propovijedi biskup Uzinić govorio je o samoj povijesti kršćanstva i značaju Uskrsa i današnjem vremenu i obilježavanju Isusova uskrsnuća te je istaknuo kako se u modernom dobu nažalost kao simbol uzimaju sve češće primjerice zečevi umjesto kršćanskim simbola.

Biskup je govorio i o podjeli kršćana, ali i pedofiliji i netransparentnom poslovanju Crkve, a istaknuo je nedostatak poniznosti. Uzinić je kazao da su to pojave kojih se treba sramiti, ali, naglasio je, sve to nije ono što pripada samoj biti kršćanske vjere.

- Povijest kršćanstva ne može se svesti samo na one nedosljedne trenutke, iako nas neki žele na to svesti. Nije ni ispravno sadašnjost kršćanstva i Crkve gledati samo kroz pojedine negativne pojave koje ispunjavaju medijski prostor, iako nas mnogi samo kroz to vide. - kazao je biskup Uzinić.

Tijekom propovijedi biskup Mate Uzinić kazao je kako „u Isusovom životu i životu kršćana smrt nije točka na i, točka na i je uskrsnuće, domovina na nebesima, vječnost”.

- To je naša kršćanska posebnost u koji vjerujemo i kojem se nadamo. - kazao je biskup Mate Uzinić.

D.M.

Objavljeno u Aktualno
Nedjelja, 10 Veljača 2019 13:29

Misa na Gorici sv. Vlaha

Na dan zatvaranja 1047. Feste sv. Vlaha svečano misno slavlje ispred svečeve crkve na Gorici sv. Vlaha, na koju su se hodočasnici u svečanoj povorci uputili sat vremena ranije s Pila, ali i iz drugih dijelova Dubrovnika, predvodio je župnik župe sv. Mihajla u Lapadu mr. don Robert Ćibarić.
 
„Okupljeni smo u duhu kršćanske vjere i evanđelja na ovom jedinstvenom mjestu s kojeg želimo svi zajedno poslati poruku Gradu i svijetu kao vjerodostojni štovatelji našega Parca“, kazao je uvodno župnik Ćibarić. Spomenuo je veličanstvo štovanje sv. Vlaha u Dubrovniku koje mediji prenose cijelom svijetu te dodao kako upravo s tog mjesta treba krenuti „prema svim ljudima, dobrima i zlima, nazbilj i nahvao“ poruka „ljepote kršćanske vjere koju je živio i svjedočio naš slavni i ljubljeni Parac“.
 
Razmišljajući o tome zašto se sv. Vlaho kao Armenac odlučio „stvarno nastaniti i stoljećima živjeti u ovome Gradu“, zašto je ljude branio od neprijatelja propovjednik je kazao: „Siguran sam zato jer je vidio plemenitost i dobrotu ondašnjeg puka koji je u svakodnevnoj životnoj borbi u okrilju obiteljskog zajedništva uzdizao oči i vapaje Svemogućem Bogu. To je sv. Vlaho vidio i čuo kao miljenik Trojstvenog Boga i odlučio se nastaniti unutar ponajprije ondašnjih obitelji, koji su Parčevom snagom rasli u slobodi prema svima i koji su izgradili zidine samo zato da bi branili svoju slobodu. Zato ih zidine nisu sprječavale da budu otvoreni prema drugima.“
 
Potom je župnik Ćibarić skrenuo pozornost da kao štovatelji sv. Vlaha i kao jedno tijelo Kristove Crkve nemamo neprijatelje u svijetu:
„Nemamo i nećemo ih imati ako ćemo nastaviti izgrađivati osobni i obiteljski život na temeljnoj istini koju nam je Bog Otac objavio u Isusu Kristu da smo njegova ljubljena djeca, a međusobno braća i sestre!“
Govoreći o toj istini istaknuo je veličinu dara vjere u Krista koju je i sam sv. Vlaho posvjedočio i svjedoči kroz stoljeća, te se zapitao koliko ta vjera u Krista svakoga od nas čini sposobnim svjedočiti ljubav, dobrotu, istinu, svjedočiti istinu dostojanstva svake ljudske osobe, rođene, nerođene, praštanje ljudima nazbilj i nahvao.
 
Svjedočenje evanđeoskih vrednota ne nailazi uvijek na plodno tlo ali u duhu ideala mučeništva, kojega je podnio i mučenik Vlaho, pozvani smo „i tada iskazati ljubav, dobrotu, praštanje i molitvu prema svima“.

- Zar zidine koje okružuju naš ljubljeni Grad ne svjedoče duhovnu snagu pobjede dobra nad zlom i zlim, pobjedu dobra ljubavi nad mržnjom, pobjede praštanja nad osvetom, pobjede istine nad laži, pobjede života nad smrću? Tko štuje i časti i osjeća sv. Vlaha za svoga zaštitnika onda se neupitno trudi životom svjedočiti spomenute vrednote. – kazao je don Robert Ćibarić.
 
Propovjednik je potaknuo okupljene štovatelje sv. Vlaha na produhovljivanje materijalnih stvari duhom sv. Vlaha uz zahvalnost na životnom blagostanju, kao i da ono što stvaraju bude također trajni spomen za buduće generacije te da očuvaju vrednote obiteljskog života u koji su uključena djeca, mladi i stariji.

- Pružamo li dovoljno skrbi našoj djeci i nemoćnima, pazimo li na našu mladost ili smo zaokupljeni poslovnim obvezama zapostavili obitelji? Što je karijera, bogatstvo naspram veselja naše djece i naših roditelja? - zapitao je don Robert Ćibarić.
 
Na kraju je spomenuo i Godinu Orlanda, koja se obilježava u Dubrovniku, te sve ostale kamene likove svetaca na crkvama koji su dio žive duše i identiteta Grada kojemu je vrhovni nebeski zaštitnik biskup iz Sebaste.

- Dubrovnik nije samo grad svetog Vlaha, on jest sveti Vlaho. Živio sv. Vlaho! - s tim riječima župnik Ćibarić je završio propovijed.
 
Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti zbor župe sv. Mihajla pod vodstvom s. Veselke Grebenar, a vjernici su čitali misna čitanja. Na slavlju su sudjelovali i članovi Bratovštine festanjula sv. Vlaha u svečanim odorama zajedno s ovogodišnjim festanjulima Ivicom Lončaricom i Perom Butijerom. Barjaktari s gradskim barjacima prije mise su izvijanjem barjaka pozdravili zavjetnu Parčevu crkvu na Gorici, a nakon mise se svečana povorka s gradskom glazbom i trombunjerima okićena lovorovim grančicama uputila prema Gradu na svečano zatvaranje i spuštanje Parčevog barjaka ispred crkve sv. Vlaha.
 
A.T./Dubrovačka biskupija

Objavljeno u Aktualno
Označeno u

Središnje svečano pontifikalno euharistijsko slavlje Feste sv. Vlaha predvodio je u dubrovačkoj katedrali hvarski biskup mons. Petar Palić u suslavlju s više biskupa te većim brojem svećenika i redovnika.
 
Mons. Palić je bio dvadeset i dvije godine svećenik Dubrovačke biskupije prije nego je lani zaređen za biskupa a toga se prisjetio na početku mise rekavši kako je „danas i sam hodočasnik sv. Vlahu“.

- Slavimo danas spomen na Sveca, bez koga je ovaj Grad nezamisliv i u kojemu između Sveca i Grada postoji čudesna, neraskidiva nit, kojom je tijekom povijesti utkana u život stanovnika ove Dubrave ljubav i pobožnost prema tom istom Svecu. - kazao je u uvodu propovijedi mons. Palić.
Podsjetio je i na spominjanje sveca u protokolu otvorenja Feste te nastavio kako se životnost i privlačnost sv. Vlaha očituje „u našoj nazočnosti i pobožnosti, kojom se iz godine u godinu okupljamo kako bismo proslavili Boga, koji je divan u svetima svojim i molili zagovor svetoga Vlaha“.
 
Podsjetivši kako nema puno povijesnih podataka o sv. Vlahu naveo je neke podatke iz pobožne predaje. Spomenuo je da je sv. Vlaho bio liječnik i biskup grada Sebaste u Armeniji koji je mučen u progonima na Istoku Rimskog Carstva, da je bio mučen danima ustrajno i okrutno te da je ostao nepokolebljiv. Nakon što je odbio žrtvovati idolima i zanijekati vjeru u Isusa Krista, odrubljena mu je glava, a svete moći njegove glave časte se u dubrovačkoj katedrali.

- Život sv. Vlaha danas u prvom redu pruža primjer iznimne ljubavi prema Isusu Kristu. - ustvrdio je mons. Palić.

- Bez tog njegovog odnosa s Isusom Kristom nemoguće je razumjeti njegovu ljubav prema bližnjima, a još manje njegovu spremnost na mučeništvo. Sveti Vlaho nije želio izdati Krista. Bio je spreman prije umrijeti, nego odreći se svoje vjere i kršćanskog života. Znamo da se kršćanstvo razvijalo zahvaljujući milosti i spremnosti herojskog svjedočanstva mučenika. – kazao je.

- Sveti Vlaho nije prihvatio ponudu zanijekati Krista jer je živio duboku povezanost s njim. I u trenutku kušnje mučeništva nije se osjetio napuštenim, osjećao je da je s Kristom u patnji, u smrti. Sv. Vlaho, jer je bio Kristov, jer ga je ljubio i jer je osjetio da je sam od Boga ljubljen, bio je svjestan da ga ništa na ovome svijetu ne može rastaviti od ljubavi Božje, koju nam je Isus Krist objavio. Pa ni progonstvo, niti pogibao, niti mač. - kazao je propovjednik.

- I jer je bio Kristov, riječi današnjega Evanđelja za njega nisu bile prolazne i isprazne riječi. Isus je za svakoga od nas umro. On je Božje pšenično zrno, koje pada na zemlju i umire za nas. Plod njegove patnje je naš život, utemeljen na vjeri, nadi i ljubavi. Iz tog pšeničnog zrna rađa se plod. Isusova smrt donosi plod uskrsnuća. Umrijeti da bi se živjelo, umrijeti da bi se omogućio nastanak života, života drugih. To je otajstvo promjene, otajstvo dara za druge. – rekao je biskup Palić.
 
Biskup Palić se potom osvrnuo na pastoralne i kulturološke okolnosti i izazove ovoga vremena u kojem se također može učiti iz primjera sv. Pavla i sv. Vlaha.

- Svjesni smo da dolazi vrijeme, već je polako tu, kad i u našim vjerničkim zajednicama vjera nije ili neće biti sama po sebi razumljiva. Praktični i teorijski ateizam, vjerska indiferentnost, izbjegavanje pripadnosti Crkvi bili su na početku prošloga stoljeća fenomen elita. Danas sve više osjećamo svojevrsnu vjersku nepismenost novih generacija. Zahvatila nas je vjerska bezvoljnost, etiku stavljamo na kocku i riskiramo s njom, a čini se ni da zvona više ne pozivaju na misu. Svjedoci smo da za izrugivanje vjernika i šalu na račun Katoličke Crkve nije danas potrebna nikakva hrabrost, niti odgovornost. - istaknuo je propovjednik.

- Udobnost i konformizam, nedostatak svjedočke spremnosti za Isusa Krista dovela je kršćane u Europi, pa i u Hrvatskoj u situaciju da se moramo sustezati jasno i javno izreći svoje mišljenje i svoje stavove. Za razliku od apostolskih vremena, kad je poganstvo bilo nešto izvan i nasuprot vjerničkim zajednicama, danas nam je sekularizam ušao u kuće, postao djelom našega postojanja. Stoga je došlo vrijeme, kako ga papa Franjo naziva, obraćenja, preobrazbe: one pastoralne i misijske. – kazao je vjernicima mons. PalićŽ

- U našem društvu, na nekada kršćanskom Zapadu, nama kršćanima je potrebna Vlahova hrabrost, ustrajnost i beskompromisnost kada se radi o Božjim istinama. – dodao je i slikovito objasnio da ne želimo naše trgove pretvoriti u trg sv. Petra, ali…

- …želimo jasno i na svakom mjestu moći reći i svojim životom posvjedočiti da pripadamo Isusu Kristu i po svom ponašanju i po svojim djelima postati 'duša' ovoga društva u kojemu živimo.
 
Potom je istaknuo:
- Primjer života sv. Vlaha nas poziva i poučava da ne budemo fasadni kršćani, kršćani iz navike, bezbojni kršćani, neutjecajni kršćani, kršćani bez spremnosti svjedočiti za Isusa Krista. Pozvani smo biti kršćani koji će dići glas kad se ugrožava sloboda, dostojanstvo ljudske osobe, solidarnost. Glas nas kršćana u Crkvi i u svijetu mora biti krik, a ne nerazgovijetan žamor.

- U mučeništvu sv. Vlaha iz ljubavi prema Kristu otkrivamo „snagu života nasuprot nemoći smrti, ljepotu zajedništva nasuprot nemiru razdora. Ljepota života je u darivanju, snaga života je u umiranju. Budimo poput sv. Vlaha zaljubljeni u Krista i dopustimo mu da svojim Duhom zahvati naše biće i mijenja nas. – rekao je biskup Palić.
 
Propovijed je završio stihovima: „O mučeniče hrabreni, pomozi sluge vjerne ti./Tijelu nam zdravlje isprosi, a mir udijeli pameti“ i dubrovačkim usklikom na ovaj dan:„ Živio sv. Vlaho!“
 
Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, kao domaćin crkvene proslave, na kraju je izrekao riječi zahvale u prvom redu Bogu, sv. Vlahu i Gospi od Porata, zatim predvoditelju slavlja mons. Paliću, ocima biskupima, svećenicima i redovnicima, redovnicama i svima koji su ugradili sebe u Festu na različite načine. Pozdravio je i predstavnike političkog, kulturnog, akademskog i društvenog života koji su ovih dana u gradu i sudjeluju na Festi.
 
Na misi su, uz biskupa domaćina, koncelebrirali mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK, mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, mons. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup, mons. Nikola Kekić, križevački biskup, mons. Pero Sudar, vrhbosanski pomoćni biskup, don Željko Majić, generalni tajnik Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije i izaslanik biskupa mons. Ratka Perića. Slavlje su, uz ostale duhovnike, svojim dolaskom uveličali i mons. Janusz Błachowiak, prvi tajnik Apostolske nuncijature u Zagrebu i mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim blaženog kardinala Stepinca, kanonici Stolnog kaptola Gospe Velike, redovnički provincijali i vrhovne poglavarice, rektor crkve sv. Vlaha mons. Toma Lučić i katedralni župnik don Stanko Lasić. U svečanim odijelima na misi su sudjelovali ovogodišnji festanjuli Ivica Lončarica i Pero Butijer.
 
Liturgijsko pjevanje predvodili su Katedralni mješoviti zbor i Katedralni madrigalisti kojima se pridružio Mješoviti zbor župe Svetog Križa – Gruž s voditeljicom Marijom Brčić. Zborovima je ravnala Maja Marušić uz orguljsku pratnju Marka Palčoka. Evanđelje je navijestio đakon don Josip Mudri, čitanja su čitali Davor Buconić, Zvonimir Cetinić i Pavao Palić dok su zazive molitve vjernika pročitali Nina Piplica i Luka Musladin.
 
Na svečanoj misi, uz brojne domaće vjernike i hodočasnike iz raznih krajeva, nazočni su bili predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković s ministrima u Vladi,  izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Branko Bačić, gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, župan Nikola Dobroslavić, saborski zastupnici i zastupnici u Europskom parlamentu, predstavnici različitih društvenih institucija i vjerskih zajednica, načelnici nekih drugih gradova, članovi diplomatskog zbora.
 
Zbog kišnog vremena misa je ove godine slavljena u katedrali, a ne na otvorenom ispred katedrale, a ni svečana procesija se nije mogla održati. Unatoč tome vjernici u katedrali su srdaca punih ljubavlju prema Parcu otpjevali „Tebe Boga hvalimo“.
 
Svi okupljeni u katedrali su mogli iskazati štovanje moćima sv. Vlaha.
 
1047. Festa sv. Vlaha u Dubrovniku odvijala se i u kontekstu 40. obljetnice stavljanja Grada pod zaštitu UNESCO-a i 10. obljetnice upisa Feste sv. Vlaha na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
 
Angelina Tadić/Dubrovačka biskupija

Objavljeno u Aktualno

Biskup dubrovački Mate Uzinić u nedjelju će, u 18 sati, u Katedrali služiti misu za žrtve požara u Hidroelektrani Dubrovnik i njihove obitelji.

„Tragedija u hidroelektrani u Platu, u kojoj su smrtno stradale dvije osobe i za trećom se traga, duboko je dirnula i dubrovačkog biskupa mons. Matu Uzinića koji, u ime Dubrovačke biskupije i osobno ime, izražava sućut obiteljima poginulih, blizinu povrijeđenima i molitvenu potporu onima koji još tragaju za nestalim radnikom.“ – navode iz Biskupije dubrovačke.

D.M. 

Objavljeno u Aktualno
Stranica 2 od 2

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019