Prikazujem sadržaj po oznakama: govor

Hvala Vam što ste večeras ovdje i što ste proteklih dana sudjelovali u programu obilježavanja Dana Općine Konavle i 30. obljetnice oslobođenja Konavala u Domovinskom ratu.

Dan Općine je prilika za osvrnuti se na učinjeno u proteklom jednogodišnjem razdoblju i istaknuti sve uspjehe koji su ostvareni, poteškoće koje smo prebrodili, prijatelje i ljude dobre volje koji su nam u tome pomogli.

No s obzirom da je ovo ipak 30. obljetnica oslobođenja, dopustite mi da se prvenstveno spomenem naših branitelja kojima dugujemo sve što danas uživamo.

Dopustite mi da se spomenemo i svih velikih, a samozatajnih Konavoka i Konavljana koji su u vremenu prije nas voljeli svoje ognjište i održali na životu našu zemlju, kulturu i baštinu. Naših djedova i baka, očeva i majki.

Ovom prilikom posebno ću istaknuti doprinos prvog konavoskog načelnika Luke Korde čiji su napori, naročito iza Domovinskog rata, utrli put i temelje modernih Konavala.

Kad stojim danas ovdje pred vama, moram istaknuti kako je jedna od činjenica na koju sam najponosniji, ta da u posljednjih nekoliko godina Općina Konavle nije ustuknula usprkos velikim izazovima koje je donijela pandemija koronavirusa, a sada je pred nama i dodatna energetska kriza koju donosi ruska agresija nad Ukrajinom.

U svemu ovome uspješno smo zadržali gotovo sav onaj standard i mjere koje smo donosili u vrijeme kada je novaca bilo. Svi projekti koje smo započeli se uredno izvršavaju i financiraju. Pa ljudi moji, lako je zaboraviti da mjere i pogodnosti treba netko platiti. Svaka pomoć koja se donese znači da se s neke stavke proračuna moralo uzeti, odnekle novac izmisliti. Negdje nešto izlobirati, zamoliti, potegnuti za rukav, pitati, kumiti, tražiti. Sve smo to radili. I neka smo. I opet ćemo za Konavle. Ovdje moram posebno zahvaliti županu Dobroslalviću i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ali i Vladi Andreja Plenkovića, ministrici Vučković, ministru Medvedu i svima koji su nam pomagali.

Zahvaljujući neumornom radu ljudi iz Općine i naših ustanova i tvrtki, uskoro očekujemo rješavanje financiranja nove škole OŠ Cavtat. Znate koji je posao bio riješiti imovinsko-pravne poslove tu, ali nakon sedam godina uspjeli smo i to. Hvala Vladi RH na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem na pomoći i sluhu koji su pokazali.

Za koji dan nam kreću 30 milijuna kuna vrijedni radovi sanacije rive u Cavtatu, projekt odvodnje u Moluntu vrijedan 25 milijuna kuna je gotov, a radovi na pročistaču od skoro devet milijuna kuna bit će gotovi do kraja godine. U samoj su završnici radovi na Vatrogasnom domu na Grudi, nakon 30 godina stavili smo u funkciju Ljetno kino Cavtat, vratili ga ljudima.

Pokrenuli smo Poduzetničku zonu u Čilipima i u pregovorima smo za više ozbiljnih investitora.

Uz sve to, tu su uređenja dječjih igrališta na Zvekovici, Popovićima, Moluntu, razvijamo projekt boćarske dvorane u Dubravki, uhvatili smo se u koštac s komasacijom Konavoskog polja.
Ljudi nekad znaju reći kako nema interesa riješiti pitanje Konavoskog polja, ali to naprosto nije istina. Razlog zašto Konavosko polje nije još riješeno je činjenica da je to posao kojem praktički nema kraja. Ali netko ga mora početi. I završiti. I vjerujem da ćemo to uspjeti u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede.

Možda i pretiho što se tiče javnosti, ali samozatajno i konstantno funkcionira Zaklada Otac Ivan Fiorović kroz koju pomažemo našim potrebitim sumještanima i financiramo naše studente.

Ne smijem i neću zaboraviti spomenuti i sve dobre i vrijedne ljude koji rade za naše Komunalno, Čistoću, Dječjim vrtićima, Vatrogascima, Domu za starije. Sve su to mali kotačići koji svaki dan rade svoj posao kako bi život u Konavlima bio ono što vidimo danas.

I hvala im na tome.

U ovoj godini smo dočekali državne prvake u judu i vaterpolu, naša mladost je pokazala da im nema premca. Ono što napravimo danas može se pamtiti puno duže od nas samih. Za mene, to je otisak kojim svi trebamo težiti. - govor je načelnika Općine Konavle Boža Lasića uz Dan Općine i 30. obljetnicu oslobođenja Konavala na svečanoj sjednici Općinskog vijeća održanoj u petak na Grudi.

Objavljeno u Aktualno

Pozdravljam vas u Dubrovačkoj noći na ovom mjestu autentične prepoznatljivosti i univerzalne ljepote. Dok boravimo tu na Placi, podno Gradskog zvonika, zagledani u lukove naše Divone, zaklonjeni zidinama i utvrdama i čuvani budnim okom Parca postajemo sljubljeni s ovim kamenom i nebom.
 
Ugodno je, i utješno, prepustiti se poznatim praksama tradicije, vidjeti vedra lica prijatelja, drage goste, i upijati harmoničnu ljepotu svedubrovačkog prostora.
 
Pod barjakom Libertasa i uz vječne stihove Himne Slobodi ponovno podižemo zavjesu i otvaramo pozornicu za ljudsko kulturno stvaralaštvo i umjetnost koja oplemenjuje. Prepuštamo se estetici duha.
 
Ohrabruje ovaj povratak starim životnim navikama. Ali u mnogočemu, pruža nam samo privid poznatoga. Jer drugačiji smo nego što smo bili prije ove globalne traume. Hoćemo li biti bolji? To je na nama. Dubrovačka kolektivna povijest pamti mnoge strahote - od potresa i požara do bjesomučnog i grubog razaranja. Ožiljke trebamo liječiti i njegovati, ne da bi potpuno nestali, ali da bi napravili mjesta za nova, lijepa sjećanja koja ćemo tek stvoriti.
 
Nećemo to napraviti ako budemo usredotočeni na razmetljivost, na sakupljanje i na materijalno. Bolje od toga dugujemo sebi, svojim obiteljima, djeci, ali i našim precima koji su iznad svega vjerovali u prosperitet ovog grada, zagovarali zajedništvo i promovirali načela općeg dobra.
 
Pravda je naime, kako se čita, stalna i trajna volja svakomu dati njegovo pravo.
 
Ona je ta koja učvršćuje carstva, jača kraljevstva, širi kneštva, povećava i umnaža gradove, rađa slogu, hrani mir, vlada ljudima i narodima u miroljubivom i mirnom stanju.
 
Odzvanjaju snažne i prosvjetiteljske, gotovo poetski skladne riječi Dubrovačkog statuta, te kolosalne pravne zbirke i snažnog simbola pravnog poretka Republike kroz stoljeća.
 
Sa svakim jednako. Kneževi, vijećnici, suci, trgovci, obrtnici, pomorci, graditelji, obiteljski i poslovni odnosi, komunalno uređenje i urbanistička pravila. Nitko i ništa nije bilo veće ili važnije.
 
Od svog proglašenja, na ovom mjestu, prije 750 godina Statut se s vremenom i prilikama neprestano mijenjao, ali ostajao je jamac napretka i sigurnosti kroz društvenu uređenost. Do nje su stari Dubrovčani posebno držali.  
 
Poput vjernog svjetionika pokazivao bi ispravan smjer i u današnjem dobu kada tražimo putokaze u stvaranju boljeg i pravednijeg društva.
 
Jer nisu još sve nevere i oluje utihnule. Bremenita vremena jesu iza nas, prema rječniku našijenaca – najgore je pasalo, ali čovjek, iako do Boga i njemu na sliku stvoren, nije božanstven.  
 
Puno toga čovjek može. Kapač je stvoriti monumentalna umjetnička djela, osvijetlili tminu, liječiti bolesne i podariti milosrđe.
 
Nažalost u stanju je predati se i svirepim nagonima  - razarati, paliti, pljačkati i ubijati.
 
Prije trideset godina, uz velike žrtve i herojstvo naših vitezova, obranili smo svoje domove i potjerali bešćutne agresore s našeg praga. 
 
Danas izdaleka gledamo rat, tu pogubu ljudske naravi.
 
Suosjećamo s patnjom i duboko razumijemo odlučnost očuvanja neovisnosti i identiteta jednog naroda ma koliki gubici bili jer Mir i Sloboda apsolutne su vrijednosti i vječite težnje s kojima se ne trguje. To mi dobro znamo.  
 
Učeći iz razboritosti, mudrosti i umijeća političkog i svekolikog ophođenja onih koji su na ovoj hridi bili prije nas osigurajmo vedru i ispunjenu sutrašnjicu za one koji će na ovoj hrvatskoj grudi, od nebesa pogledanoj, stajati kad nas ne bude. Neka do kraja iskoriste svoje potencijale, očuvaju tradicijske vrijednosti i neka u duhu tolerancije i otvorenosti ostvaruju nove uzlete.  
 
A mi? Budimo poput noćnih čuvara koji, kako Statut govori, prisežu na sveta Božja evanđelja da će u dobroj vjeri i i bez prijevare čuvati naš grad, galije i predgrađe.
 
Proglašavam 73. Dubrovačke ljetne igre otvorenima.

Objavljeno u Aktualno

Sedamdeset i prvi, a opet kao prvi! - riječi su kojima je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković započeo svoj govor uz otvaranje 71. Dubrovačkih ljetnih igara koje su ove godine, zbog mjera suzbijanja pandemije COVID – a 19 otvorene u Portu.

- „Ovo su minuto godište velike nemoći bile, oto mi stari dekrepiti, i još smo živi“, napisao je Držić u Dundu Maroju referirajući se na epidemiju kuge iz 1550. godine. Gotovo pet stoljeća poslije svijet je na trenutak stao, a globalna pandemija nametnula je nova pravila življenja na koja se vrijedi navikavati. - nastavio je u svom govou gradonačelnik.
 
- U dugoj i bogatoj festivalskoj povijesti zapisano je da ceremonija svečanog otvaranja Igara nije održana samo jednom. Prije 28 godina, slično kao i večeras, pust je i tih bio prostor ispred Orlandova stupa. Tada je Dubrovnik bio izložen barbarskim napadima ljudi koji su imali samo jednu misiju – uništiti i zatrti sve što je lijepo i plemenito, od davnina dubrovačko i hrvatsko, sve što se diči Libertasom kao neotuđivom vrijednosti i najvećim idealom kojem čovjek treba stremiti. „O, Bože, Ti ne daj da zauvijek umre Dubrovački festival“, zapisao je tog desetog srpnja 1992. godine svoje osjećaje naš slijepi sugrađanin Ivo Stjepović u dnevničkim „Zapisima iz opkoljenog grada“. Festival nije izdahnuo, Grad je uz velike žrtve obranjen, a njegova je opstojnost očuvana. - rekao je Franković.
 
- Prošlogodišnji govor na otvaranju obljetničkih Igara završio sam čuvenim Držićevim riječima o „bremenu kojemu se valja akomodavat“. A ima li slikovitijeg primjera akomodavanja od ovog večeras. Svjedoci smo nečemu što u pasalih 70 ljeta nikada nismo imali. Nevidljivi neprijatelj nas je od crkve sv. Vlaha odveo ovamo - u Porat. Ali, kontinuitet smo sačuvali, tradicija je neprekinuta, a vrata dobrodošlice umjeteonstvu otvaramo pod dubrovačkim mirima, okruženi našim vjernim štitovima - Lazaretima, Lokrumom i tvrđavom sv. Ivana. Kao snažno identifikacijsko obilježje Dubrovnika Igre su iznikle upravo iz kreativne tradicije njegovog puka i nose pečat autentičnog ambijenta drevnog grada. - podsjetio je gradonačelnik zbog čega se Igre otvaraju u Portu.
 
- Govorio sam lani o gubitku mjere – kako u kulturi tako i u svakodnevnom životu. Većina se toga podredila jurnjavi za tezorom, za blagom. I sva je harmonija jedna od odlika naših starih, koji su su ovu hrid izgradili i očuvali stoljećima, bila nestala.Mnogi su zato u ovoj pošasti skloni bili vidjeti osvetu prirode, kaznu s nebesa. Puno mi je bliže promatrati to kao davanje prilike za temeljito promišljanje o tome gdje zapravo idemo. Želimo li ići putem koji će nas voditi u kaos i u probleme ili idemo putem koji će zajednici donijeti onu prijeko potrebnu dubrovačku mjeru. - kazao je dalje.
 
- Kao u svakom vremenu velikih nevolja i tegoba, pa tako i u ovom, maske padaju i otkrivaju se prava lica. Čuli smo kuknjavu onih koji su još jučer slavili nagomilavanje tezora. Svjedočili smo jadikovkama onih koji preziru zajednicu, kojima Grad i država predstavljaju problem. Najednom su taj isti Grad i državu molili za pomoć. Jer kada se tezoro nakuplja sve je u redu, ali kada ga počne manjkati - Grad i Država im više nisu smetnja. - odlično je opisao u svom govoru dubrovački gradonačelnik stanje svijesti kod dijela Dubrovčana.
 
- Pritiscima nismo podlegli. Naša zadaća u krizi je misliti o svima. A ponajviše o onima koji su najranjiviji. I tako smo postupili. Najprije smo se pobrinuli za najugroženije, a onda i za sve ostale. Pravedno i prema potrebama. Jer od pamtivijeka se zna da se uspješnost jedne države, jedne zajednice, mjeri prema njenoj skrbi o onima koji su najranjiviji. Zato je ova hrid bila i ostaje primjer mnogima. Ne smijemo dopustiti da oni koji sebe vide iznad zajednice, koji sebe vide kao neke gospodare iz sjene, ostvare svoje naume. Pogotovo sada jer su krize pravi trenuci za smutljivce svih vrsta, za ljude nahvao. Ti koji misle da tezorom mogu vladati zajednicom i da mogu kupiti a ma baš sve grdno se varaju. - rekao je Franković.
 
- I danas smo tu, večeras dok s nestrpljenjem iščekujemo onaj neopisivi trenutak ushita i najezdu ponosa što ih nepogrješivo nose vječni stihovi Gundulićeve i taktovi Gotovčeve Himne slobodi, kada u zanosu slobodoljublja srca svih Dubrovčana i prijatelja Grada počinju jače kucati, sjetimo se da živimo u gradu koji je znao odgovoriti svakoj opasnosti i pošasti koja mu je došla pred vrata. Danas, kada je Dubrovnik suočen s novim izazovima, upravo u povijesti nalazimo snažan oslonac i vodič! Hirovita Fortuna od nas traži da budemo jakog duha, prizemni, smireni i strpljivi, integralni ljudi, ljudi nazbilj. I da se, sada više nego ikad, okrenemo jedni drugima. Ne abandonat, pomagat se!, odzvanjaju Držićeve riječi. - nastavio je otvarajući govor gradonačelnik Dubrovnika.
 
- Barjak Libertas, koji će uskoro opet zavijoriti iznad nas, na tvrđavi svetog Ivana, kao i prije 70 godina kada su Igre rođene, podsjetit će nas da smo dio istog okvira slobode i kreativnosti, okvira koji je od davnina sama srž ovog grada. S ovim promišljanjima ću i završiti, u nadi da ćemo zajedno iskoristiti priliku i uz zagovor sv. Vlaha vratiti sklad na ovu hrid. Cijelom timu Dubrovačkih ljetnih igara i umjetnicima želim dobru i uspješnu festivalsku sezonu, ma koliko ona izazovna bila. Vama, dragi sugrađani i gosti, prijatelji Grada i Igara, želim da kao i svake godine uživate u ponuđenim programima. Proglašavam 71. Dubrovačke ljetne igre otvorenima. - otvorio je tim riječima gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković 71. Dubrovačke ljetne igre.

Foto prilog s otvaranja Igara možete pogledati OVDJE.

dm

Objavljeno u Aktualno

Jubilarne 70. Dubrovačke ljetne igre otvorene su u srijedu navečer ispred crkve Svetoga Vlaha, a Igre je tradicionalno uz samu ceremoniju svojim govorom otvorenim proglasio gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Njegov govor na ceremoniji otvaranja Igara prenosimo u cijelosti:

"Prije sedam desetljeća Dubrovnik je dobio kulturnu manifestaciju koja će ga ponovno, nakon gotovo stoljeća i po', vratiti na svjetsku scenu. Ovaj put to neće biti umijeće politike, kao što je to bio slučaj u doba od Republike, već umjeteonstvo od kulture. No, neki su simboli povezali ta dva vremena i ta dva dubrovačka iskoraka. Od Himne slobodi, dizanja barjaka, koji je također redizajnirana pomorska zastava Republike, na Orlandov stup pa do reminiscencija koje izazivaju Negromant, knez i vlastela, a posebno Vojnovićev Orsat i njegov monolog.

I dosta se toga promijenilo u sedam desetljeća od kada je nekolicina entuzijasta krenula u ovaj projekt. Hvala svima onima koji su svih ovih sedam desetljeća na bilo koji način sudjelovali u i oko Igara. A bilo ih je mnogo, zaista mnogo. Zato ova prigoda i jest na neki način raskrižje s kojega se osvrćemo i na kojemu odlučujemo kamo i kako dalje.

Grad i Svijet su se puno promijenili od ljeta te 1950. godine. Danas živimo u digitalnom dobu, u dobu u kojemu dominiraju društvene mreže, ali u kojemu dominira i jurnjava. A juri se samo za što više tezora, za što više blaga. I to je ono što nije dobro. To je ono što ruši taj stari dubrovački model, a zapravo antički ideal, življenja u skladu s mjerom. Ništa previše - zapisali su stari Grci u Delfima. A Dubrovnik je tijekom stoljeća samostalnosti tu mjeru nastojao živjeti. I dok je bilo mjere bilo je i sklada, bilo je reda. Međutim, i Grad i Svijet krenuli su u jurnjavu za tezorom. Pa je na brzinu nestala mjera i svi smo zajedno rekli „dobro jutro, kaosu!“.
Kao i u ostalome, tako se i u kulturi dogodila vidljiva promjena. I kultura je krenula u potragu za tezorom, krenula je u potragu za instant slavom i za isforsiranim provokacijama kao receptom za uspjeh. Stoga i kultura, kao i mnoge druge društvene pojave i djelatnosti, mora razmisliti o trenutku u kojemu se nalazi danas. A to je, općenito govoreći, kriza. Kriza i otuđenje, a sve pospješeno tezorom. Stoga je potrebno da kultura koja je oduvijek znala naći odgovore na mnoge probleme, bude vodilja i  svjetionik u tmini svakidašnjice. 

Događanja u društvu ne smijemo promatrati samo sa strane. Trebamo djelovati i to što prije.

U ovoj obljetničkoj prigodi bih i sebe i vas pozvao da promislimo kako ne pasti u zamku od tezora i kako zadržati i živjeti prave vrijednosti, kako u umjetničkom stvaralaštvu tako i u svakodnevnom životu. Time će nam naš dubrovački i hrvatski prozor u svijet ostati čist i cjelovit usred svih oluja od tezora.

I sve je samo na nama. Mi smo ti koji ćemo odlučiti hoćemo li zbog tezora srušiti sve oko sebe ili ćemo mjerom pokazati i dokazati kako smo zaista baštinici naših starih. Onih koje je mjera i mudrost očuvala na ovoj hridi gotovo pet stoljeća. Samo mi odlučujemo.  Nema izlika, nema opravdanja i nema življenja na staroj slavi i po starim, nekada uspješnim, a danas prevladanim receptima.

Svevremenski Držićev Pomet govori o toj prilagodbi. Kaže Pomet: „Ma se je trijeba s brjemenom akomodavat. Trijeba je bit vjertuoz tko hoće renjat po svijetu.“

I za kraj citirat ću dio iz himne svetom Vlahu iz 1972 godine: „Niti bure niti trešnje niti mora bijes ne ruši mu stijene jer ih štiti jer ih brani svetog Vlaha glas slobode nam svete.“

Nek nam ova naša Dubrovačka lađa od ljetnih igara i dalje uspješno plovi.

Ovim proglašavam 70. dubrovačke ljetne igre otvorenima!

Živjeli!"

Objavljeno u Aktualno

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019