Prikazujem sadržaj po oznakama: festa svetog vlaha

Spuštanjem barjaka sv. Vlaha sa standala ispred svečeve zborne crkve u Dubrovniku u nedjelju 5. veljače završila je 1051. Festa dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha koja je ove godine trajala četiri dana.

Barjak su spustili ovogodišnji festanjuli Vlaho Milićević i Mato Konsuo u nazočnosti bratima iz Bratovštine festanjula sv. Vlaha, njihovog duhovnika i rektora crkve sv. Vlaha don Ivice Pervana, gradskih barjaka i štovatelja sv. Vlaha.

dpp

Misu na Gorici sv. Vlaha u Dubrovniku posljednjeg dana Feste svetoga Vlaha u nedjelju je predvodio don Mladen Šutalo, župnik župe Gospe od zdravlja u Neumu, uz koncelebraciju župnika domaćina don Roberta Ćibarića. U pratnji su bili ovogodišnji festanjuli Mato Konsuo i Vlaho Milićević.

Neumski župnik Šutalo je u homiliji potaknuo vjernike da se ne boje svjedočiti svoju vjernost Bogu u današnjim teškim vremenima. Evanđelje 5. nedjelje kroz godinu donijelo je riječi: „Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlo svijeta.“

Propovjednik istaknuo kako je i naš nebeski zaštitnik sv. Vlaho rekao slične riječi: „Kako se može oko koje je ugledalo svjetlo, opet zaljubiti u tamu?”

Poručio je da nas svjetlo, svijeća prati od krštenja do smrti jer je svjetlo Krist, a sveci oni koji su se ugledali i nadahnjivali svoje životne korake na svjetlu Kristovu.

- Mi smo sve osvijetlili i ulice i gradove i podrume, sve moguće prostore i prostorije, a srce smo ostavili u tami, zato danas nema uzora i svjedoka, a kako ih je mnogo bilo u prvim kršćanskim vremenima”, primijetio je župnik Šutalo i zaključio kako ipak postoji nešto zajedničko današnjem vremenu i vremenu kada je živio sv. Vlaho, a to je da su oba – teška vremena. Potrebno je da se svatko za sebe upita je li odličan vjernik, je li odličan kršćanin, je li uvijek spreman dati svjedočanstvo Božje ljubavi. - kazao je.

- Ponosimo se svojim svetinjama i svojim zidinama, ali ako izbacimo Boga, svjetlo, iz našeg života, ostaju samo običaji i folklor. - poručio je propovjednik i potaknuo vjernike da se nadahnjuju primjerima svetaca od koji mogu mnogo toga primijeniti u svoj život.

Pjesmom je misu uveličao župni zbor župe sv. Mihajla, a vjernici ove župe čitali su misna čitanja i molitvu vjernika.

Tradicionalno, prije početka mise pristigli barjaci su izvijanjem pozdravili Parčevu crkvu na Gorici, a župnik Ćibarić ih je blagoslovio. S hodočasnicima i barjacima pristigli su i Bratovština festanjula, Gradska glazba Dubrovnik i Dubrovački trombunjeri.

Župnik Ćibarić je zahvalio svima koji su omogućili da se ovo euharistijsko slavlje održi, zahvalio svim hodočasnicima koji su pristigli, medijima koji su prenosili slavlje uživo, a osobitu zahvalu uputio je propovjedniku Šutalu. Nakon mise vjernici su mogli primiti blagoslov grla.

Tea Kuzek Marević

Središnja crkvena svetkovina blagdana svetog Vlaha, zaštitnika Grada Dubrovnika i Dubrovačke biskupije bila je pontifikalna sveta misa koju je ispred katedrale predvodio vrhbosanski nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, a u koncelebraciji sa 13 biskupa i mnoštvom svećenika.

Nadbiskup Vukšić u propovijedi se posebno osvrnuo na primjere iz života svetoga Vlaha a koja su i poučna i u današnje vrijeme te je govorio o pravednosti i postojanosti. Posebno je naglasio kako je talent duhovne postojanosti u životu velik blagoslov jer se njome nadvladaju kušnje i izazovi.

- Sveti Vlaho je bio postojan svjedok Kristov. Nasilno mu je oduzet život samo zato što je bio vjeran volji Božjoj i svojoj savjesti. Stoga, dok mu se utječemo i dok molimo da, po zagovoru kršćanskih mučenika, prestane svaki progon i da se posvuda poštuje čovjekovo dostojanstvo, da se osigura sloboda izbora vjere i njezina javnog ispovijedanja, ne smijemo zaboraviti nikoga od ljudi koji, dok mu ovdje u slobodi slavimo, bilo gdje u svijetu, trpe zbog svojih uvjerenja ili vjere koju ispovijedaju. Oni su svi naša braća i sestre i za njih molimo. – rekao je propovjednik, navodeći i da je tijekom prošle godine u svijetu zbog vjere bilo progonjeno čak 360 milijuna kršćana.

- Odnosno, svaki sedmi kršćanin bio je izložen nekom obliku fizičkoga progona ili diskriminacije zbog vlastite vjere, a brojni su bili ubijeni. - pojasnio je nadbiskup vrhbosanski, te naglasio:

- Na ovaj svečani i Bogu dragi dan, po zagovoru svetoga Vlaha, zazivamo prestanak svih progona i stradanja. – riječi su vrhbosanskog nadbiskupa.

Ističući nadalje kako je vjera koju je kršćanin prihvatio i koju ispovijeda, nije lišena otpora ni na razini osobnih slabosti pa kršćanin živi vjeru u trajnoj napetosti između ispovijedanja i ugroze nadbiskup Vukšić je rekao da je postojanost „luka spasa pred izazovima koji dolaze izvana i koji često ne ovise o nama“.

Okupljene vjernike na početku mise pozdravio je domaćin, dubrovački biskup mons. Roko Glasnović koji je svima čestitao 1051. festu svetog Vlaha. Nakon svečane liturgije gradskim ulicama je krenula procesija s moćima svetaca i brojnim barjacima.

Župa sv. Vlaha u Janjini proslavlja danas svog nebeskog zaštitnika, a u Janjini se danas uz Festu sv. Vlaha slavi i Dan općine.

Svečano euharistijsko slavlje u crkvi svetog Vlaha predvodio je don Marinko Šljivić, župnik župe Svete Obitelji u Mokošici i predsjednik biskupijskog Vijeća za život i obitelj, nakon čega je usljedila i tradicionalna procesija.

Ston danas danas slavi Dan općine i Festu svetoga Vlaha. Nakon jučerašnjeg otvaranja Feste, jutros su svečevi barjaci dočekani kod solane, nakon čega je uslijedila i središnja misa u parčevoj crkvi. Ovogodišnji festanjuli stonske Feste su Ivo Pavić i Zoran Korač.

Tradicionalnim puštanjem golubica i podizanjem barjaka svetoga Vlaha pred crkvom dubrovačkog zaštitnika otvorena je u Dubrovniku i 1051. Festa svetog Vlaha. Ovogodišnji festanjuli kapetan Vlaho Milićević i obrtnik Mato Konsuo podigli su svečev barjak, a biskup dubrovački Roko Glasnović istkanuo je ovom prigodom kako se na današnji dan, svijećnicu, kandeloru, a uz Međunarodni dan života želi podsjetiti na vrijednost i zaštitu svakog života od začeća do prirodne smrti.

- U ljudskoj povijesti, pa i našoj osobnoj, često se isprepleću različiti trenuci, radosni i žalosni. To tkanje života pomaže nam vidjeti da sami ne možemo koračati ovim svijetom, već smo potrebni Boga, koji nam daje snagu na životnom putovanju, no i jedni drugih. I u tome je ljepota življenja. - rekao je Glasnović.

- Život je neprocjenjiv dar. Danas se borba za život vodi na raznim stranama, od onih koji fizički odnose život drugima, ratovi u mnogim dijelovima svijeta, do onih koji lišavaju čovjeka ljudskog dostojanstva u svakom pogledu. Često zaboravljamo da se istinski život ostvaruje u ljubavi jer Bog je ljubav. On je naš život, put i istina. Život u tom duhu otvarat će nas stvaranju mira u nama samima, među bližnjima, pa i među narodima. - kazao je dubrovački biskup.

Rektor Zborne crkve sv. Vlaha don Ivica Pervan pročitao je čestitke i pozdrave štovatelja svetog Vlaha iz cijelog svijeta, a golubice je tradicionalno pustio biskup Glasnović.

dm

Ususret svetom Vlahu u Zavičajnom muzeju Konavala Antonia Rusković Radonić održala je pregledno izlaganje o Konavljanima u sklopu procesije sv. Vlaha nekad i danas.

- Festa sv. Vlaha jedina je festa koju Konavljani slave izvan Konavala. Festa je utemeljena nakon što je u 10. stoljeću sveti Vlaho proglašen zaštitnikom Grada, a odvija se preko tisuću godina te je kao takva od 2009. pod zaštitom UNESCO-a. Narodne nošnje su njezin neizostavan dio, što je vidljivo iz Rješenja o zaštiti nematerijalnog dobra te iz arhivskih priloga, fotodokumentacije i umjetničkih prikaza. Narodne nošnje u ovome kontekstu bila su odijela stanovništva Republike, potvrda prisutnosti na danu velikoga parca, kao i na sveukupnim Vlasićima. Konavoke i Konavljane putem vrela pratimo u Festi nekoliko prošlih stoljeća, no kako je i u kojem obujmu sudjelovanje ljudi iz Konavala u gradu bilo, pitanje je za neka buduća istraživanja. Isprava u kojoj se utvrđuje „Sloboda sv. Vlaha" (Franchisia Sancti Blasii) iz 3. veljače 1190. godine dozvoljava svima, dužnicima, bjeguncima, zločincima, tri dana prije i tri dana poslije svetog Vlaha da borave u Gradu, svi su tih dana oslobođeni progona. Istovremeno ova Festa na istom mjestu okuplja sve društvene slojeve, crkvene dostojanstvenike, državne službe, patricijat, gradske bratovštine, seoska bratstva, pomorce, žene, sav puk grada i okolice. - kazala je Rusković Radonić.

Ističući nadalje kako su su Konavle ušle u sastav Republike početkom 15. stoljeća ona kaće kako „ostaje za doznati jesu li ljudi s našeg područja u nekom drugom obliku sudjelovali u Festi i prije nego su Konavle ušle u sastav Republike”.

- Početkom 15. stoljeća utemeljena je tradicija Kandelore, odnosno otvaranja Feste koja također u svom sastavu sadrži narodne nošnje kao dio ceremonije. U kontekstu konavoske narodne nošnje upravo Kandelora i Festa čine veliku razliku. Naime, Kandelora je rezervirana za oblačenje gradskih djevojaka i djevojčica u konavosku robu. Običaj je to kojem svjedočimo zasigurno posljednjih 100 godina. Djevojke i djevojčice uvijek će na Kandelori biti obučene samo u košulje te će sudjelovati u prinosu darova zemlje i otpuštanju golubica. Tim djevojčicama sv. Vlaho postaje jedini dan u godini kad se oblače u konavosku robu, premda ne moraju nikako biti povezane s Konavlima. S druge pak strane, u procesiji sv. Vlaha sudjeluju Konavljani u svom svečanom, najsvečanijem ruhu. Ovisno o vremenu o kojem govorimo svečano je ruho mogla biti svečana konavoska nošnja, civilno svečano odijelo ili pak praksa novog starog kojoj svjedočimo posljednjih tridesetak godina. - kazala je Antonia Rusković Radonić, te naglasila:

- Upravo novo staro izaziva tolike prijepore i rasprave što je upravo, a što nije, kako treba, a kako se ne treba oblačiti. Otvaraju se pitanja oblačenja male djece, beba, dječaka, momaka i odraslih. Javljaju se pitanja o pravilnim vezivanjima pasova i kurđelica, pravilnim i nepravilnim dužinama odijela, pitanja o lažnom sjaju replika starinskih odijela, a najviše o pitanju oglavlja ženskih nošnji. Naime, konavoska nošnja vrlo je informativna te svojim cijelim sastavom govori o statusu, dobi i običajnom obliku žene koja je obučena. Konavljani su još uvijek osjetljivi na izbor oglavlja prilikom oblačenja u procesiji zbog statusne određenosti koje oglavlje ima. Upravo na ovu temu pokrenula se i rasprava koja na kraju nije dala zaključak. Novo staro oblačenje vrlo teško može zadovoljiti standard koji očekujemo od obučenog stanovnika Konavala iz 1890., 1920., 1930., 1950. ili 1970., a istovremeno znajući da se svi navedeni međusobno donekle razlikuju. Nošnja je živo biće koje se mijenja u svojim površnostima, pojavnostima, dok elementarni dijelovi ostaju nepromijenjeni. Ti elementarni dijelovi imaju svoja pravila koja su ista u svim razdobljima, a očituju se u izboru slojeva donjih i gornjih odijela i dozvole da se određeni dijelovi nošnje nose u određenoj životnoj dobi. Uz to, Konavlima je „uprav" ono na što se najviše energije usmjerilo, što je najbolje utijano, najčuvanije, najšesnije jer ipak je za parca. Svatko nosi ono što ima, a tko nema staro, ima ljubav i želju koja sjaji iz svih nepravilnosti koje primjećuju rođeni Konavljani, KUD-ovi i struka. Za novo staro to je otprilike dovoljno, a sve ostalo je jedna velika slika ponosa i ljubavi prema precima i baštini koja ne umire i kad je na smrt osuđena. - riječi su ravnateljice Muzeja i galerija Konavala Antonie Rusković Radonić.

U sljedeću srijedu, 8. veljače u 18 sati u Zavičajnom muzeju Konavala nastavak je razvijanja teme o oblačenju konavoske nošnje pod naslovom „Konavoska nošnja u perspektivi Jelke Miš”.