Prikazujem sadržaj po oznakama: brancin

Petak, 27 Listopad 2023 19:08

KAKO LOVITI U PLIĆAKU, A NE ZAPINJATI ZA DNO

I kad temperature priobalnog mora dosegnu najniže vrijednosti smudut, brancin, neće napustiti plićake nego se intenzivno hraniti pa zato i dobro loviti. No, kako su ti tereni u pravilu pokriveni livadama, umjesto brancina često će se kačiti vlati trave, osobito u ribolovu povlačenjem mamca.

Taj problem, izražen i u ostalim načinima lova pri dnu te na nečistim terenima, dosta je lako i jednostavno riješiti i to na više načina. Najjednostavnije rješenje je udica postavljena u mamac, odnosno varalicu tako da tijekom lova vrhom bude okrenuta k površini mora, s gornje strane mamca. Još bolje rješenje za izbjegavanje kačenja trave i ostalih prepreka je jedna od montaža poznatih kao „weedless“ (eng. bez korova).

Najjednostavnija je postavljanje udice vrhom unutar mamca ili varalice. Najprije je primijenjena u lovu kozicom u livadama voge, posidonije, gdje se brancin rado zadržava. Takvo nadijevanje počinje uklanjanjem repnih pločica kako bi se spriječilo njihovo zapinjanje za travu, ali i moguća neprirodna vrtnja mamca pri povlačenju ili u kurentu.

ribolov271023 1 min

Zatim se udica zabode odozgo i otpozadi neposredno (4-5 mm) od kraja tijela. Nakon što se provede kroz tijelo sve do vezišta, udica se zaokrene za 180 stupnjeva, vrhom prema glavi mamca. Potom se rep što više savije kako bi se vrh udice mogao zabiti što bliže glavi kozice. Poslije mamčenja vezište udice treba biti jedva izvan mamaca, a vrh udice gotovo paralelna s osom tijela i ne snije izvirivati iz njega.

Na opisani način nadjenuta kozica mora se potezati sporo kako bi se postigla prirodna prezentacija. Kako se udica se ne provlači kroz glavu, najosjetljiviji njen dio, kozice dugo živa na udici i pokretima nožica provocira brancina. Iako je rep dovoljno mekan da udica lako prilazi kroz njega, kontra u lovu s ovako postavljenom kozicom ipak treba biti malo jača.

Malo jača kontra je potrebna i u lovu mekanom varalicom nadjenutom na isti način. Osim toga, poželjno je koristiti što mekše varalice i što oštrije te tanje udice.

Sve je to suvišno s mekanim „weedless“ varalicama. One s gornjem strane imaju prorez u koji se postavlja vrh i dio krivine udice. U njega se može postaviti i želatinski ili uljni atraktor, primamljivač koji varalici daje dodatnu privlačnost.

Osim mekanih i prirodnih mamaca „weedless“ montaža je moguća i na tvrdim varalicama. Kako se u njih ne mogu sakriti, udice se moraju zaštiti od zapinjanja. To se može uraditi postavljanjem različitih elastičnih elemenata ispred vrha udice - komada najlonske ili „FC“, fluorougljične strune, plastične cjevčice, žice ili opruge.

Takav način rješavanja problema moguć je kako na jednokrakim, tako i na višekrakim udicama. Zaštitni monofil može biti vezan samo na jednom ili na oba kraja.

Najjednostavnije i najbrže rješenje, koje svaki ribolovac može obaviti je zaštita izrađena od monofila. Praksa je pokazala da je za lov brancina na na manje zatravljenim terenima, odnosno od kasne jeseni do proljeća, najpraktičnija zaštita od najlona debljine 0,60 do 0,70 mm. Za vrlo zatravljene terene kakvi su livade voge, odnosno za lov ljeti i početkom jeseni, kad je vegetacija najbujnija, bolje rješenje je monofil vezan na oba kraja.

Objavljeno u esPRESSo

Osim od promjene nivoa mora, o čemu smo pisali prije tjedan dana, apetit pa time i lovnost brancina (smuduta, lubina) udicom ovisi o još nekim čimbenicima, manje ili više utjecajnim i međusobno ovisnim.

Jedan od važnijih čimbenika jest temperatura mora. Naime, brancin se zadržava u moru čija je temperatura između 2 i 32 stupnja. Najaktivniji je kad je temperatura oko 22 stupnja, prestaje jesti kad je niža od 7 stupnjeva, a napadati varalice kad je ispod 13 stupnjeva.

Aktivnost brancina veoma ovisi i o vidljivosti. Naime, osim što izvrsno vidi, brancin ima i izuzetno razvijeni njuh te osjetilo za vibraciju, ne samo u bočnim linijama, kao većina drugih riba, nego i u glavi. Zato je sposoban loviti i u vrlo nepovoljnim svjetlosnim uvjetima, po oblačnom vremenu, u mutnom moru i noću.

U pravilu, najbolje se lovi noću, pogotovo po mjesečini, a tijekom dana najbolje u rano jutro ili predvečer. Često, čak i kad mu ostali uvjeti pogoduju, za vrijeme lijepog vremena brancin ne lovi nego čeka noć. U pravilu to čini na područjima s velikom nautičkom aktivnošću tijekom dana. Najčešće se pred bukom i povlači u dubinu da bi u smiraj dana i prestanak buke vratio, često i u vrlo male dubine. Ako se na početku večeri poklope pun mjesec, jak kurenat i bura, uspjeh sigurno neće izostati!

Apetit brancina veoma ovisi i o vjetru koji puše, zapravo o promjeni tlaka koja izaziva određeni vjetar. Dominantno je mišljenje da je jugo najbolji vjetar za lov brancina. Međutim, to je samo djelomično točno. Jako jugo je dobro za dnevni lov brancina odmetom u zaklonjenim uvalama. Brancin se danju osobito dobro lovi i pendulom u pjeni što je jugo stvori udaranjem u stijene s vanjske strane lukobrana. U ostalim situacijama jugo, ali i levant te ostali vjetrovi južnog kvadranta, uglavnom znači nešto slabiji ulov pendulom.

Međutim, ako treba izabrati neki vjetar za lov brancina pendulom, onda je lagana te umjerena bura najpovoljniji vjetar za lov brancina pendulom, jer bura znači dolazak anticiklone, ili u najmanju ruku rast tlaka zraka, a brancin, kao i gotovo sva riba, voli visoki tlak koji najčešće znači stabilno vrijeme.

Zimske burne noći su odlične i za lov brancina varalicama te odmetom. Što se tiče ostalih vjetrova, ako nema burina, noću je bolje da bude utiha, bonaca nego da pušu ostali vjetrovi. Danju je, pak, dobar i maestral.

Dobri ulovi brancina, ali i ostalih riba mogu se očekivati i prije oluja jer se u to vrijeme tlak mijenja, što ribe zračnim mjehurom osjećaju i znaju da će uvjeti za hranjenje biti složeniji za hranjenje pa se intenzivnije hrane prije nevremena.

Stabilizacija vremena, smirivanje vjetra, razvedravanje i porast zračnog tlaka poslije kiše pridonose uspjehu u lovu na brancina, a najbolje vrijeme za to su sumrak, zora i noćni sati. Međutim, u povoljnim vremenskim prilikama i uvjetima mora i drugi dijelovi dana pružaju podjednako dobre izglede za uspjeh. Nemali broj brancina ulovljen je usred sunčanog dana, ali po valovima i zamućenom moru. Ti preduvjeti u pravilu se stječu u jesen i proljeće.

Na uspjeh u lovu brancina udicom utjecaj ima još jedna atmosferska pojava- kiša. U pravilu, po kiši je aktivniji nego po suhom vremenu, osobito kad nema vjetra. Tada kapi kiše razbijaju glatku površinu i tako smanjuju prodiranje svjetlosti u more, što brancina, ali i ostale ribe koje se klone jakog svjetla navodi na povećanje aktivnosti. Osim toga, u dodiru s površinom kapi kiše proizvode zvuke slične iskakanju sitnih riba iz mora, što izaziva pozornost brancina. Međutim, po kiši brancin se vrlo teško lovi pendulom, ali neposredno pred nju izvrsno!

Poslije kiše brancin se posebno dobro loviti uz samu obali. Naime, kiša s obale ispire razne sitne životinjice koje dospiju u plićak. S prestankom kiše često se poklopi i plima jer razina mora poraste zbog sniženog tlaka zraka. U tom trenutku tlak počne rasti i riba dobije volju za hranjenjem.

Od ostalih vremenskih pojava koje imaju utjecaj na lovnost brancina vrijedno je spomenuti i maglu. Ona koja tijekom dana stvara posebne svjetlosne uvjete u kojima se može ostvariti nadprosječno dobar lov brancina „pljuskavcima“, površinskim varalicama o kojima smo pisali zadnjeg rujanskog petka.

Na kraju, treba naglasiti da navedene savjete treba uzeti s barem malom rezervom jer svako lovno područje ima svoje specifičnosti koje se jedino mogu spoznati višekratnim ribolovom u različitim uvjetima. Najlakše tako da se prije ribolova provjere tablice plime i oseke te vremenska prognoza, po dolasku na odabrano mjesto lova utvrdi stanje i temperatura mora, smjer i jačina vjetra te potom uzimajući u obzir sve gore navedeno odabere najprikladnija tehnika i taktika lova.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

S prvim osjetnijim zahlađenjem počet će i razdoblje najboljeg lova smuduta, brancina, jedne od najcjenjenije lovine udičara. Međutim, i tijekom tog razdoblja „kralj riba“ će se rijetko kačiti na udicu, jer nikako ne bi ni zaslužio tu titulu kad bi lako i brzo poput većine riba postajao plijenom ribolovaca. Udicom će ga loviti samo najspretniji i najbolji poznavatelji njegovih navika, jer mu hranidbene navike, presudne u njegovom lovu udičarenjem, ovisi o velikom broju čimbenika.

Jedan od njih je i pitanje utjecaja plime i oseke na apetit, a time i lovnost brancina, vjerojatno najčešća tema u razgovorima među lovcima na brancina. Mišljenja su jednako brojna koliko i raznolika jer se temelje na osobnim iskustvima, više ili manje provjerenim, u pravilu na užim područjima, samo u određenim vremenskim uvjetima i u lovu samo određenim tehnikama i mamcima. Pokušajmo utvrditi postoje li neke zajedničke odrednice, pravila koja vrijede na svim terenima i u svim uvjetima.

Da bi se išta spoznalo o utjecaju podizanja i spuštanja razine mora, plime i oseke na apetit ribe nužno je prvo što više znati o toj pojavi. Minimalno što treba znati jest da se nivo mora tijekom dana, točnije za 24 sata i 48 minuta, najčešće dva puta podigne do svoje najviše točke i dva puta padne na najnižu razinu, da plima, odnosno oseka, naizmjenično traju približno 6 sati i 12 minuta. Kada promjene nastaju i koliki su nivoi najlakše je naći u tablicama koje objavljuju Hrvatski hidrografski institut (HHI) te Institut za oceanografiju i ribarstvo (IZOR) iz Splita.
Promjene nivoa mora uzrokuju kurenat, struju mora čija snaga ovisi o razlici nivoa između plime i oseke te obrnuto. Ta se razlika naziva koeficijentom plime i oseke i ima utjecaj na apetiti brancina, ali i mnogih drugih riba.

Za vrijeme plime i oseke more se diže ili spušta različitom brzinom pa i različito djeluje na apetiti ribe. Tijekom prvog i posljednjeg sata razina vode varira za 1/12 raspona plime, odnosno oseke. Tijekom drugog i petog sata po 2/12 za svaki. I konačno tijekom dva središnja sata od 3/12 za svaki. Struja je, dakle, na svom vrhuncu tijekom trećeg i četvrtog sata plime ili oseke.

Koeficijenti plime i oseke na našem dijelu Jadrana su relativno mali i kreću se od 0 do 100. U južnome dijelu ta razlika rijetko prelazi 40-ak centimetara. No, u nekim uskim kanalima i zaljevima, plima može poprilično narasti tijekom jake bure. Taj fenomen karakterističan je za velike i duboke zaljeve južnoga Jadrana.

Brancin je riba koja voli loviti u kurentu, osobito onima koji su posljedica koeficijenta između 60 i 90, ali uz mnoge iznimke ovisno o okolišu, vremenskim uvjetima ostalim čimbenicima. U pravilu, koeficijenti manji od 60 nemaju osobitog pozitivnog djelovanja na apetiti brancina, dok oni iznad 90 ne jamče njihov brojni i osobito uspješni ulov. To je zbog činjenice da se ti visoki koeficijenti poklapaju s nepovoljnim mjesečevim fazama, ali i zato što jake struje od ribolovca zahtijevaju više tehničkog majstorstva kako bi se moglo pravilno loviti.

Dominantno je mišljenje da je brancina, osobito s obale, moguće uloviti samo u vrijeme najjače plime. To nije točno, u stvarnosti je svaka pozicija drugačija i produktivna u različito vrijeme plime ovisno o svojoj strukturi i orijentaciji u odnosu na struju.

Činjenica je da se u sredini plime, ovisno o topografiji, orijentaciji i jačini kurenta, stvaraju „morske rijeke“, vrtlozi i prigodni prolazi za sitne ribe ili aktivira određena fauna koja ih privlači, a za njima više ili manje privlači i brancine. Takva mjesta mogu biti potpuno prazna tijekom 11 sati plime i postati mjesto najboljeg lova brancina preostalih sat vremena. Zato je najbolje provoditi što više vremena u ribolovu u različito vrijeme plime kako bi se odredilo kada ćete brancini proraditi. Negdje će to biti usred, negdje na početku ili kraju plime. Što više, negdje će se brancin najbolje loviti i u vrijeme oseke, ovisno o brojnim čimbenicima.

Loviti ili barem pokušati u vrijeme oseke dobro je iz više razloga. Ponajprije zato što to pomaže da upozna šira topografija područja i otkriju prolazi između stijena, „krpe“ trave na golom dnu te ostala najbolja mjesto za buduće ribolove. Osim toga, s morem iz plimne zone se u dublje povlače i priobalne ribice te većina rakova, koje spremno sačekuju smuduti, u pravilu stariji i krupniji, koji nisu sposobni progoniti plijen nego ga čekaju da naiđe.

Oportuni, zbog gojaznosti i starosti spori krupni brancini se nadprosječno dobro love i u vrijeme kad se mijenjaju plima i oseka. Veliki broj specijalaca za lov brancina tvrdi da su za njihov lov najprikladniji zadnja dva sata oseke i prva dva plime najbolja vremena.

Objavljeno u esPRESSo

U ovo doba godina najbolja mjesta za ribolov s obale su luke i lučice. Osim najbrojnijih cipola, o čijem smo lovu pisali prije tjedan dana, u njima se uspješno mogu udičariti i brojne druge ribe. Loviti je najbolje na najdubljim mjestima, osobito dok se more još nije zagrijalo na barem 13 Celzijevih stupnjeva. Tehnike koje daju najviše šansi za uspjeh su „bolognese“ na pola dna te na dnu klasični odmet i „ledgering“, ribolov s priborom na kojemu je hranilica.  Obično mutna lučka voda omogućava upotrebu prilično debelih struna.

Od cijenjenih riba, u lukama se sada najbolje love ovrata i smudut (brancin). Štoviše, dok još zbog mrijesta ulaze u njih, u njima je moguće ostvariti i ulov krupnih, čak i kapitalnih „kraljeva priobalja“. Najprofitabilnija tehnika je lov sa što svježijom cijelom srdelom na „a'volo“, odmet bez dodatnog utega, s privezom, pjokom debljine 0,35 do 0,40 mm te dužine i preko dva metra. U takvom lovu, o kome smo detaljno pisali 10. veljače, brancinu treba dati vremena da uzme, čak i ponese mamac, pa kontrirati, snažno i odlučno, treba tek kad struna osjetno brzo silazi s kalema.

U isto vrijeme kad i lubin najaktivnija ja i ovrata. No, za razliku od brancina, ona ne ulazi u sve luke i lučice nego samo one duboke te u one u kojima postoji miješano morsko dno, odnosno tamo gdje ima vrlo raznovrsnu hranu- od danji s kamenih obala, preko volaka i rakova smiješanog do crva, rakova i školjki s mekanog dna.

ribolov100323 3

Ovrata se u lukama i lučicama može loviti svim tehnikama. Krupne je najbolje loviti na dnu velikim crvom, volkom, dagnjom i ostalim školjkama s razbijenim oklopom, ali i svim ostalim mamcima koji su obmotavanjem elastične niti zaštićeni od napada sitnih riba. Manje primjerke bolje je loviti „bolognese“ te „ledgering“ načinom muljašem, pjeskuljom korejskim te ostalim malim crvima, čak i bigatinom, larvom zelene muhe, koji je inače jedan od najboljih mamaca za lov plovkom. Poput brancina, ovrata je najaktivnija od 90 minuta prije i poslije vrhunca oseke te isto toliko prije i poslije vrhunca plime.

Osim brancina i ovrate, od krupnijih riba u lukama i lučicama se zadržava i gruj. Loviti se može uz samu škrapastu obalu te u najdubljim predjelima. No, za razliku od brancina i ovrate, uglavnom je noćni plijen, ali je aktivan i danju kada je voda vrlo zamućena zbog olujnih udara.

Najdublja mjesta u lukama i lučicama u pravilu su i najfrekventnije plovne rute, zbog čega je ribolov na njima otežan, poneka i nemoguć, čak i sada kad se najmanje plovi. Naime, na plovnom putu teško je odbaciti mamac na bilo koje mjesto, a da struna pribora bude izvan dohvata propelera plovila.

U ribolovu kraćim odbacivanjem, odnosno u manjim lukama to je više ili manje uspješno moguće „ledgering“ tehnikom ribolova. Za lov iole daljim odbacivanjem, neophodno je pribor u što većoj dužini položiti na dno, što je nemoguće u plovkarenju, a teško u ribolovu s klasičnim ometcem. No, s jednostavnim dodatkom na priboru moguće je loviti na dnu bilo kojeg dijela plovnog puta.

ribolov100323 1

Osim što se uklanja izvan domašaja plovila, ometac, klasični ili „ledgering“, s tim dodatkom zadržava maksimalnu osjetljivost. Čini ga olovnica težine 35 do 50 grama vezana za „dakron“ ili najlon dužine 30-tak centimetara, na čijem je drugom kraju okrugli fiksni plovak nosivosti dva grama te mala kopča. Taj jednostavni dodatak služi za potapanje osnovne strune. Nakon što se mamac odbaci na željeno mjesto, na opuštenu strunu se stavi kopča i pusti da klizne nošena olovnicom. Kad olovnica dotakne dno, najbolje što bliže obali, osnovna se struna lagano zategne kako bi brže prenijela signal ugriza.

Opisano pomagalo se pokazalo toliko učinkovitim da su ga počeli rabiti i za potapanje pribora pro lovu ovrate na položitim obalama. Tamo je na dno pribor neophodno potopiti kako eventualnim dodirom lebdeće strune oprezna i lukava „kraljica“ ne bi bila upozorena na opasnost.

Objavljeno u esPRESSo

Odlukom Ministarstva poljoprivrede, lovostaj na sitnu plavu ribu umjesto zadnjeg dana u mjesecu prestaje 16. veljače. Tako će udičari na smudute, odnosno brancine, uz ovratu najcjenjeniju priobalnu lovinu u najhladnijem dijelu godine, ranije nego su očekivali ometcem moći loviti freškom srđelom, uz olignje, po mnogima najboljim, a sigurno najjeftinijim dobrim mamcem za zimski lov brancina. Naime, „gospodar priobalja“ u ovo doba godine, pred, tijekom mrijesta i oporavka od njega najradije jede energetsku, masnu hranu kakva je i sarđela.

Brancin se ometcem uspješno može loviti i konzerviranom srđelom, ali se svježa bolje drži na udici. Mamčiti je najbolje „prošivanjem“ po leđima od repa prema glavi. Nekoliko puta, ovisno o dužini mamca i njenoj veličini, udica s privezom se zabode pod kožu, provuče ispod nje i izvede vani tako da na kraju iza glave viri, ali što manje iz hrpta mamca kako bi je oprezni brancin što teže primijetio jer mamac često pažljivo ispituje. Prije nadijevanja s mamca je dobro ukloniti sva peraja. Na kraju, nakon zatezanja kroz mamac provučenog priveza, njime oko repa mamca treba načini lažni čvor, koji ne samo što omogućava dalje odbacivanje nego i sprječava uvrtanje priveza prilikom izvlačenja i provjere mamca.

Mamčiti se može i s dvije udice, s tim da je druga oko polovine dužine mamca, ali to je znatno kompliciranije, a ništa učinkovitije. Osim toga, dvije udice više zapinju za dno. Čak i kad se očekuje kapitalni ulov, udica ne treba biti veća od broja 1 do 2/0, odnosno širine luka 10- 12 mm, najbolje s prstenastim vezištem i oblika „live bait“ ili „chinu“. Udicu treba spojiti na privez dužine 1,5. 2,0 m i debljine 0,25 mm, najbolje od „FC“, fluoro ugljične strune. Obvezno posredstvom vrtilice, privez treba spojiti s osnovnom najlonskom strunom debljine 0,28- 0,30 mm.

Ovako finim priborom može se loviti samo štapom i rolom. Najprikladniji je tri libra jaki parabolik ili polu parabolik štap dužine 3,6 do 3 9 m na kome je rola veličine preko 4.000 s „long- cast“, bacačkim kalemom i vrlo preciznim kočnicama.

Iako je u ovo doba godine veoma aktivan, uspjeh u lovu brancina bez primamljivanja skoro je nemoguć. Za svaki sat lova neophodno je oko kilogram primame, koju je najbolje praviti od svježe srdele. Pola riba treba rezati na 3- 4 komada, a pola bacati cijele svakih 20-tak minuta u ograničeno područje promjera oko tri metra.

Mamac je najbolje odbaciti na rub brumanog područja. Također, najbolje je ako se odbacuje bez dodatnog utega na priboru, koji može ukazati opreznom brancinu na opasnost. Ako se ipak koristi olovnica, ona mora biti što manja. Bez olovnice na priboru po bonaci sarđela se može odbaciti 20-tak metara.

Nakon odbacivanja i laganog zatezanja strune, ako nema kurenta i vjetra, treba ostaviti da struna slobodno visi i pravi blagi trbuh do površine mora. Kad ima strujanje koje izvlači strunu, nju treba malo izvući, položiti na obalu uz štap i pritisnuti je nečim teškim tek toliko da se spriječi to neželjeno izvlačenje te nakon toga čekati željeno- potezanje najlona kad brancin uzme mamac.

Kad uzme mamac i potegne 20-tak centimetara strune treba brzi reagirati, uzeti štap u ruke usmjeriti ga tako da ne tvori kut sa strunom. Zatim treba biti strpljiv i sačekati da riba proguta mamac i krene, za što ponekad treba i minutu- dvije. Ako traje manje, u pravilu se radi o manjem brancinu. No, bez obzira na njegovu veličinu, brancin će se brzo predati, ali i pokušati zadnji bijeg pred izvlačenje iz mora. Tad treba biti najoprezniji, osobito u lovu po lukama i lučicama, gdje je brancina sad najbolje tražiti, osobito tamo gdje plivarice iskrcavaju ulov.
Kako su brancini često u plovu, čim se izvuče prvi treba odmah bacite šaku-dvije primame, da ostale zadržite u zoni ribolova.

Loviti se može cijeli dan, ali se najbolji ulovi ostvaruju oko podne. Što se tiče vremenskih uvjeta, lov na opisani način je najuspješniji po sunčanom, bez oblaka na nebu, stabilnom vremenu.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 21 Siječanj 2022 10:24

Koje varalice zimi ponuditi smudutu...

Kasnije nego što je uobičajeno, počela je sezona najboljeg lova brancina, smuduta, u pravilu oko ušća, na plažama, u lukama i marinama i to kad je more valovito, zamućeno i tijekom plime. Udarni termini su svitanje, sumrak i noć, iako dobro radi i usred sunčanog dana, osobito kada je more mutno i za plime. Na ovo podsjećamo jer izbor varalice, o čemu će danas biti riječi, u dobroj mjeri ovisi o navedenim uvjetima. Naravno, odgovarajući izbor varalica i njihova pravilna primjena ipak su samo jedan od čimbenika uspješnosti lova brancina.

Iako se mogu loviti svim vrstama varalica, odavno se zimi skoro isključivo love mrdavcima i teturavcima, varalicama izrazito snažnih vibracija koje očito najviše provociraju brancine.

Kad su u pitanju mrdavci, varalice od mekane plastike, sada se najčešće rabe imitacije ribica, tipa „shad“, kod nas poznati kao mlataravci zbog intenzivnog mlataranja repa koje uzrokuje poprijeka ploha na njemu. Koriste se takve varalice izduženog oblika i dužine 5 do 10 cm.

Osim njih, učinkoviti su i klasični mrdavci namijenjeni morskom ribolovu. Ponajprije su to imitacije jeguljica duge 10 do 12 cm, iako se rabe i duže. Pri njihovoj nabavi treba voditi računa o tome da pravilno rade i pri sporijem povlačenju, a to mogu samo one kojim rep nije krut, te da vibriraju i tijelom i repom.

smuduti210122 1

Da bi se izbjeglo zapinjanje za dno u plićaku, silikonce treba otežati tek toliko koliko je potrebno za ravnotežu, odnosno dovoljan odbačaj i pravilan rad. Zato se koriste posve male olovne glave ili se one veće postupno stružu dok ne dosegnu željenu težinu, uz obvezne pokuse plovnosti. Najpraktičnije je na golu „jigg“ udicu kliještima stisnuti kuglicu rascijepane sačme potrebne težine.

Kako ne bi zapinjale za dno plićaka, originalne udice kod takvih varalica treba okrenuti prema gore. Inače, na mrdavcima se rabe udice oblika „Aberdeen“ ( tzv. parangalke) i „O'Shaughnessy“. Prve su tanje i elastičnije, pa se lakše oslobađaju kad zapnu, ali ih krupni brancini mogu ispraviti, osim ako ribolovac nije iznimno vješt. „O'Shaughnessy“ udice dužeg su tijela, deblje, jače i manje elastične. Teško se ispravljaju, a još teže prodiru, pa njima treba i snažnije kontrirati. Obično se upotrebljavaju za duže modele varalica, veće od 10 cm.

U lovu brancina spinanjem, potezanjem s mjesta, teturavci možda nisu učinkovitiji od mrdavaca, ali sigurno jesu puno trajniji. Apsolutnu primat u takvom lovu imaju oni izduženog oblika, u svijetu poznati pod engleskim imenom „pins“. Jasno, za ribolov s obale na manjim dubinama, pogotovo u plićaku, treba loviti teturavcima namijenjenim površinskom ribolovu, plivajućim i to plitkoronećima.

Čast iznimkama, ali originalne udice na mnogim teturavcima, uključujući i one najcjenjenijih tvrtki, nužno je zamijeniti većim i jačima kako bi se izbjegle kontre „u ništa“ te gubitci već prevarenih brancina. Pritom treba voditi računa o tome da se to ne odrazi na akciju varalice. U pogledu tipa trokrake, prednost treba dati onima sa širokim lukom i ekstremno kratkim vratom.

smuduti210122 3

Kad je veličina varalice u pitanju, izbor će ovisiti o tome daje li ribolovac prednost kvantitetu ili kvalitetu ulova. Pravi sportašima preporučujemo lov s većim varalicama. Tome su najmanje dva dobra razloga. Da bi imali pravilne akcije, kraće varalice, osobito teturavci, moraju imati relativno male udice. Samim time mogućnost da se izgubi ulov, osobito krupniji, dosta je velika. Obrnuto, veći modeli dopuštaju uporabu ne samo većih udica, nego i njihova većeg broja, čak i tri na dužim teturavcima. Osim toga, minijaturnim varalicama pretežito se love nedorasli brancini, oni kraći od 25 cm, zakonom dozvoljene minimalne lovne dužine.

Pri izboru veličine varalice za spinanje na plitkim terenima, kao što su morske plaže, treba voditi računa i o tome da duži teturavci određenog modela dublje rone. Suprotno tome, veće silikonske varalice s istom težinom olovne glave pliće rone od manjih istovjetnih modela. I na kraju, treba znati da je u uvjetima smanjene vidljivosti, primjerice po izrazito zamućenom moru i noću, poželjnije rabiti veće varalice.

Budući da su ribice kojima se brancini hrane uglavnom duge između 10 i 15 cm, preporučuje se upotreba varalica dugih između 7 i 13 cm. Jasno, optimalna dužina varalice ovisi o vrsti i modelu. Tako će se koristiti 11 do 15 centimetara duge silikonske jeguljice ili teturavci od 9 do 11 cm.

Što se tiče oblika varalice, obično se misli da brancin najradije napada modele izduženog oblika, što se tumači time da takve ribice čine njegovu glavnu hranu. Međutim, to mišljenje, iako je logično, treba prihvatiti s rezervom. Naime, brancin se dobro lovi i netipičnim, debeljuškastim varalicama, ali njih treba koristiti samo kad brancini ignoriraju one standardne.

Objavljeno u esPRESSo

S jačim zahlađenjima i jesenskim kišama počeo je period najboljeg lova smuduta, brancina. No, i sada je „kralj priobalja“ na udici prilično rijetko, posebice na varaličarskoj. Međutim, taj način udičarenja, ako ne najučinkovitiji, sigurno je najsportskiji. Osim toga, ta je tehnika udičarenja najplodonosnija baš sada, kada je brancin zbog mira na moru najmanje oprezan, pa se može varaličariti na brojnim pozicijama, praktično svuda uz obalu. Bez obzira gdje se varaličarilo, jedan od osnovnih preduvjeta za uspjeh u tome jest pravilan izbor dekora varalice.

Osim što je iznimno oprezan, brancin je i vrlo radoznao. Igrajući na tu kartu, mnogi su ga varaličari pokušavali prevariti raznim neobično i šareno obojenim varalicama. Ali, uglavnom bez većeg uspjeha. No, u najčešćim uvjetima vremena i mora koji pogoduju lovu brancina, a to je zamućeno more, oblačan dan, sumrak, svitanje i noć, pokazalo se da su najučinkovitije varalice izrazito upadljivih boja. Uspjesi su se postizali i s onima narančasto-crvenih leđa i zlatnog trbuha, odnosno dekora oznake FGR u „Rapala“ sistemu označavanja dekora. U opisanim uvjetima podjednako su učinkovite i varalice srebrnastog trbuha i zeleno-žutih leđa (SFC), drečavo zelenih leđa s crnim šarama, drečavo zelenih leđa s crnim šarama i narančastim trbuhom (FT).

Tako dekoriranim varalicama posljednjih su se godina ulovili i trofejni primjerci brancina. Time se udovoljava klasičnom pravilu o odnosu dekora varalice i uvjeta vidljivosti u ribolovu, što je osnova varaličarenja. Međutim, u istim uvjetima uspjeh, čak i bolji, postizao se i varalicama namijenjenim posve suprotnim uvjetima, bistrom moru i vedrom danu. Najučinkovitije su bili „wobleri“, teturavci dekora gavuna, pa oni sa srebrnim tijelima i crni (S), plavim (B) ili zelenim (MN) leđima. Njima uz bok mogu stati i imitacije potočne (TR) te kalifornijske pastrve (RT).

smuduti151021 1

Što se, pak, varalica od mekane plastike tiče, u opisanim uvjetima osim dekora koji oponašaju prirodne uzore, izvrsnim su se pokazale mutno bjeličaste varalice, vrlo dobre transparentne te bijele ili sedefasto-bijele. O upadljivo obojenim mrdavcima nema previše saznanja, jer se rijetko koriste, barem kod nas, a oni koji su to ipak činili nemaju osobito dobrih iskustava.

Nameće se zaključak da u uvjetima slabe vidljivosti boja igra drugorazrednu, a noću vjerojatno nikakvu ulogu u usporedni s akcijom i prezentacijom varalice za lov na brancina. Ipak, preporučuje se loviti varalicama oznake dekora GRF, SFC i B. U uvjetima manje zamućenosti, odnosno veće osvijetljenosti, bolje je rabiti manje upadljive dekore varalica. Takvi su dekori RT, TR, MN i S. Negdje su u sredini između tih skupina umjereno upadljivi dekori poput zlatnog s crnim ili crvenim leđima (G), koji se na moru posebno dobro pokazao u jutarnjim satima. Njemu uz bok je i dekor CW (bakarno-narančasti) te SSD, varalice srebrnih bokova, narančastog trbuha i crnih leđa.

smuduti151021 3

Bez obzira na vrstu, varalice crvene glave i bijelog ili sedefasto-bijelog tijela, poznate „testarose“ odnosno dekora RH, najčešće jamče uspjeh u svim uvjetima vidljivosti.

Iako mnogi tvrde da oči, šare i ostali detalji na varalicama više služe za to da se „ulovi“ ribolovac, a ne brancin, činjenica je da sitni ali uočljivi detalji poboljšava lovnost varalice. Zato je dobro koristiti varalice s velikim očima ili na bokovima nacrtanim isprekidanih crtama ili točkica, odnosno mekane varalice sa „šljokicama“, svjetlucavim listićima u tijelu.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 01 Listopad 2021 11:21

Kako najlakše prevariti smuduta...

Teško je u Jadranu naći ribu koja poput smuduta može nadmudriti ribolovca, kako početnika tako i meštra od udice. Može mu se danju i noću bacati najrazličitije mamce i varalice, koristiti najsavršeniji pribor, najtanje strune i najoštrije udice, no „kralj priobalja“ će najčešće ostati neuhvatljiv. Manji će još i zagristi, ali oni teži od pola kilograma, lovnog prosjeka, uvijek ostaju pravi izazov i za najbolje ribolovce.

Evo nekoliko savjeta iskusnih udičara koji mogu olakšati nadmudrivanje sa smudutom u lovu s obale, kako čekanjem prirodnim mamcem, tako i povlačenjem umjetnog ili prirodnog.

Pronalaženje područja na kojem smuduti redovito obitavaju prvi je uvjet uspješnog ribolova. Najbolje mjesta su luke u kojima se redovito čiste ribarske mreže, pristaništa za veće brodove gdje lubin u gužvi lakše ulovi plijen, pozicije s jakim strujama mora, a posebno ušća dotoka slatke vode, čak i onih koji su aktivni samo nakon kiše.

smuduti011021 3

Svako dobro mjesto za lov velikog smuduta treba na primjereni način pripremiti, bez obzira hoće li se loviti prirodnim ili umjetnim mamcem. Priprema se prije svega sastoji u višednevnom prihranjivanju mrtvom ribom. Dva, tri kilograma sarđele nekoliko večeri zaredom bačenih u more potaknut će smuduta da redovito dolaze na postu i manje oprezno uzimaju hranu. Što se dulje i redovitije prihranjuju, mogućnosti za ulov smuduta kapitalca su veće.

Mali smuduti mogu se uloviti i danju, ali one velike bolje je loviti isključivo noću. Buka iz ugostiteljskih objekata uz more, brodovi, automobilski farovi, znatiželjni prolaznici i bilo kakvi zvukovi na obali smetaju ovu ribu. Tek kada svi zvukovi zamru, a obala utone u savršeni noćni mir, kapitalac dolazi po vašu ješku. I tada kada pomislite da je sve idealno, nemojte napraviti grešku i približiti se moru s upaljenom cigaretom ili bilo kojim izvorom svjetlosti. Smuduti to vide i odlazi negdje drugdje sretni što ste ih upozorili na svoju prisutnost.

Najbolji mamac za velike smudute su ribe od 10 do 15 centimetara dužine. Cipoli, girovke, bukva, šparmić, širun bolji su od srđele zbog tvrde kože koju teže oštećuje sitna riba. Smudut će rado, ali rjeđe od spomenutih ribica zagristi mamce poput velikog morskog crva ili kojeg raka. U rijetkim prigodama, kada se uspješno lovi danju, najbolji mamac je živa kozica, a može poslužiti i živi šparmić manjih dimenzija.

smuduti011021 2

Umjetni mamci su dobri za smudute teže od pet kilograma samo na pojedinim mjestima, gdje oni mogu svoju lovnu zonu pretraživati neposredno uz samo dno. To su najčešće ušća rijeka i međuotočni prolazi s jačim kurentom. Iako se svake godine zabilježi više ulova krupnih smuduta na varalice, morate znati da je on na prvom mjestu strvinar, a tek onda lovac na živi plijen. To pogotovo vrijedi u područjima gdje se redovito istresaju ribarske mreže pa nepokretne i lako dostupne hrane ima u izobilju.

Kad uzme mamac, smudut ga ponese i po pet metara prije nego što ga stigne progutati. Kroz to vrijeme ne smije osjetiti nikakav otpor. Na struni zato ne smije biti nikakvo olovo, hvatač strune na roli treba biti otvoren bez obzira na to ima li ona slobodan hod kalema. Za indikator ugriza najbolje je upotrijebiti neki lagani predmet poput stiropora, lagane limenke koji će se pri potezu ribe odmah osloboditi s najlona. Električni indikatori ugriza su dobro rješenje, ali trebaju biti podešeni na zvučnom minimumu.

Nakon što mu se dozvoli da ponese mamac nekoliko metara, smudutu treba kontrirati odlučno, ali ne i prejako. Prerana kontra izvući će mamac iz usta smuduta, on će panično pobjeći i duže vrijeme neće uzimati hranu. Predugo čekanje prije kontre isto nije dobro. Smudut može osjetiti i samu težinu najlona ili zapinjanje za dno što je dovoljno da odustane od hranjenja.

Iz načina na koji smudut uzima ponuđeni mamac, možete s velikom vjerojatnošću znati o kolikoj je ribi riječ. Mali vuku brzo i živčano, a polagano i kontinuirano izvlačenje najlona pokazuje da je riječ o većem primjerku.

Način izvlačenja većeg smuduta ovisi o terenu na kojem lovimo. Na mjestima gdje u moru ima prepreka, bova, konopa ili kamenja ne treba popuštati. Plijen treba izvući brzo, ali ga zbog toga treba i loviti jačim priborom. Kada se lovi na terenu bez većih zapreka treba samo držite zategnut štap dok se izmorena riba ne pojavi na površini. Zatim je treba polako privlačite prema sebi. Kritičan trenutak nastaje kada se približi obali. Ako smuduta odmah ne dočekate u podmetač većih dimenzija on će pokušati svom snagom zaroniti u dubinu. Ukoliko rola nije dovoljno dobro podešena, najlon će pući kao od šale. Smudut koji panično bježi za sobom će povući i sve ostale koji su se našli u blizini. U takvoj situaciji možete se slobodno spakirati i otići doma ili na neku drugu poziciju.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 30 Travanj 2021 11:55

Smudut voli rakove

U ovo doba godine većina iskusnih udičara uz obalu pokušava uloviti ovratu, jer je sad najbolje vrijeme njenog lova. No, na istim terenima sada je moguće dobro loviti i drugog vladara plićaka – smuduta, brancina, lubina. Što više, obje ribe mogu se loviti istom tehnikom, opremom i mamcima, ali je bolje ciljano loviti jednu od njih i tome prilagoditi ribolov.

Kad je u pitanju mamac, za ciljani lov brancina najbolje je koristiti rakove. Naime, duž naših obala rakova je u izobilju, pa veliki dio hrane brancina čine rakovi svih vrsta i veličina. Nerijetko se u ulovljenom brancinu nađe više raznih rakova, jer bez obzira na snagu oklopa i kliješta te obrambeni stav većih rakova pa i većih, brancin je odlučna grabljivica sposobna savladati bilo kojeg raka. Ipak, zato što nema snažne i tvrde čeljusti kao ovrata, koja može lako zdrobiti i najtvrđeg raka, brancin kad god može radije nego s tvrdim, bira rakove s mekšim oklopom.

Od mekših rakova, brancin najviše jede najbrojnije - razne vrste kozica, ali su mu poslastica rak pjeskulj (gambor) te samac, jasno, bez kućice u kojoj se skriva. Ma koji se koristio, udicu obvezno cijelu treba prekriti mamcima. Od 2 do 4 sitnija račića nanižu se kroz glavu na krivinu i tijelo udice. Veliki se nadijevaju pojedinačno probadanjem kroz cijelo tijelo, od repa prema glavi da vrh udice viri između njenih nožica. Nadijevati je najbolje na tanke i dugačke udice oblika „Aberdeen“ i „Crystal“, širine luka 7 do 10 mm, odnosno 15 mm kad se žele loviti samo krupniji primjerci.

Kad su u pitanju rakovi tvrdog oklopa, idealni su oni koji su u fazi presvlačenja, mijenjanja oklopa. Osim što su mekani, u toj fazi tada luče sluz koja ribama atraktivno miriše. No, njih je vrlo teško pribaviti, ali je lako škarama izrezati oklop da izgleda kao da je puknuo u prvoj fazi presvlačenja. Tako pripremljenog raka najbolje je nadijevati cijelog. No, kad se radi o većim primjercima, bolje ih je nadijevati kako je prikazano na slikama.

smuduti300421 2

Rak se najprije oslobodi noga, kliješta te dijela oklopa. Nakon toga se uzdužno prepolovi, natakne na udicu pa obmota elastičnom niti.

Na terenima gdje obitava i ovrata, ciljanom lovu brancina pridonosi i odabir mikro lokacije za polaganje mamca, ali i tehnika lova. Radije nego ovrata, brancin se zadržava u struji mora pa je u nju i najbolje spustiti mamac. Manji u pravilu plivaju, a krupniji mirno plutaju, osobito rado u zavjetrini kakve prepreke. Osim toga, krupniji te ostarjeli, podjednako rado love u „džepovima“ - mjestima slabijeg kurenta, odnosno iza neke uzvisine ili iznad manje udubine. Također, rado lijeno plivaju mutnim uvalama skupljajući hranu. No, osim u položitim plićacima, gdje je najradije, lubin zalazi i u dublje prolaze, obilazi rtove koji strmije poniru, ali samo ako na tim mjestima ima kurenta. Završnjak, najprikladniji sistem za lov na svim tim navedenim pozicijama čini osnovna struna na kojoj je privez dužine 30 cm pričvršćen približno 70 do 100 cm poviše olovnice, a koji se baca blizu stijene ili koje druge prepreke kurentu.

smuduti300421 3

Umjesto opisanim klasičnim priborom na dnu, puno je bolje loviti priborom s plovkom, između dna i površine jer brancin više nego ovrata lovi u gornjim slojevima mora. Pribor za lov plovkom može se kompletirati na više načina. Na kalemu role je dovoljno namotati 100 metara, najbolje višenitne „PE“ strune, najbolje plivajuće kako ne bi zapinjala za dno i ostale prepreke. Osim toga, plivajuća PE struna osigurava bolji kontakt s plovkom.

Na osnovnu strunu se postavlja plovak te otežanje, najbolje u vidu jedne duguljaste olovnice težine tri četvrtine nosivosti plovka. Posredstvom vrtilice s kopčom, na osnovnu strunu se postavlja završnjak, zapravo samo metar dugi privez od “FC“ strune promjera 0,28 do 0,40 mm. U ekstremnim slučajevima, poput lova u polju morske trave može se koristiti struna debljine 0,50 mm. Za lov s otvorene obale i u luci prilično otvorenoj prema pučini dovoljan je plovak nosivosti 1-2 g oblika mrkve ili kapi, ovisno o uvjetima mora.

Objavljeno u esPRESSo

Sada, u sezoni najboljeg lova, smudut (brancin, lubin) se može prevariti brojnim mamcima. No, kod nas se lovi relativno malim brojem njih. Među onima koji se nikako ili slabo koriste ima i mamaca koji su u određenim uvjetima najbolje rješenje.

Donedavno vrlo malo rabljena skupina mamaca za lov smuduta bili su crvi, zbog njihovog teškog pronalaženja. No, s pojavom uvoznih na našem tržištu sve je više udičara koji ih ponovo koriste. Najčešće crva pjeskulja, poznatijeg kod nas pod talijanskim imenom arenikolo. Razlog tome je što je on, bez obzira na doba godine, uvijek učinkovit u lovu čekanjem. Posebice na pjeskovitom i muljevitom dnu kad je more mirno ili u laganom pokretu. Za mamčenje su najbolji veliki primjerci, koji, nadjenuti kroz prednji, žilaviji dio tijela, vise ispod udice i svojim pokretima provociraju smuduta.

I manji se pjeskulji mogu koristiti za lov smuduta, ali ako se žele krupniji ulovi njih treba nadijevati u snopovima - nekoliko crvića se postavi i elastičnom niti vežu oko udice tako da im veći dio visi slobodno ispod njenog vrata. No, takvi postaju i lak plijen drugih riba, ponajprije ovčice, prije nego li privuku pozornost smuduta. Zato se u lovu njima pribor mora često provjerava i nanovo mamčiti. Na isti način kao i mali pjeskulji mamče se i muljaši, crvi iz priobalnog mulja, koje smudut također jede uvijek. I ovi crvi su najučinkovitiji na mekanim terenima.

Svi spomenuti crvi učinkoviti su i u lovu noću, ali za lov u tami „kralja priobalja“ posebno je dobar „kralj crvolikih mamaca“ - veliki morski crv, jer intenzivnije svijetli i miriše od pjeskulja i posebice muljaša. On je od njih i znatno žilaviji pa kad pribor na kome je veliki komad velikog crva nešto potegne to osim lubina može biti još samo neka druga okrunjena morska glava, najčešće ovrata (komarča, orada).

Velikim crvom se može loviti na svim terenima gdje smudut obitava, ne samo čekanjem nego i potezanjem. Za takav lov je najbolje koristiti najžilaviji dio crva, onaj od glave. U 10 -15 cm dugi komad se redno postave dvije ili tri udice.

Još teže nego velikog, ostale ribe smudutu preotmu golog štrcaljca, bibija. Tog žilavog crva najbolje je koristiti u svježem stanju, ali se vrlo dobri rezultati postižu i sa zamrznutim te na drugi način konzerviranim. Osobito je uspješan u lovu na pjeskovitom dnu tijekom i neposredno nakon nevremena. No, u to vrijeme smuduti ga pohlepno uzimaju i na terenima gdje štrcaljci ne obitavaju.

Osim ovih kojih ima u njemu, smudut se uspješno može loviti i crvima koji ne obitavaju u Jadranu. Među takvima su se najboljim pokazali tzv. korejski i osobito, američki crv koji namamčen obilato ispušta iznimno mirisnu i ribama privlačnu krv.

No, tako uspješno smuduta i ostale ribe može se namamiti samo u mirnom ili tek neznatno pokretnom moru. Ta dva crva su osobito učinkovita na pjeskovitom dnu, posebice u blizini i na ušćima. Nadijevati ih je najbolje kroz sredinu. Korejski, osim na samom dnu, iznimno je učinkovit u lovu plovkom na „pola dna“. Ovaj crv, poput velikog, u tijelu ima puno bioluminescentnih ćelije pa intenzivno svjetluca zbog čega je posebno dobar za lov noću.

Za razliku od crva, jedan drugi iznimno učinkovit mamac za lov smuduta, osobito krupnijih, u hladnijem dijelu godine kod nas se malo korisit. Radi se kraku hobotnice.

smudutimamci190221 2

U brojnim slučajevima na terenu gdje ima hobotnica taj se mamac pokazao uvjerljivo boljim od ostalih prirodnih, a vrlo je učinkovit i u lovu potezanjem, kako s obale tako i za plovilom. Razlog tome je intenzivni i vrlo specifični miris te floroscencija mesa hobotnice, zbog čega je krak iznimno učinkovit i u lovu noću.

Dugogodišnje iskustvo kazuje da je, tko zna zašto, najučinkovitiji krak hobotnice ulovljen na mjestu lova smuduta, dok krak hobotnice s ribarnice, posebno iz leda, daje znatno lošije rezultate! Za mamac namijenjen lovu čekanjem na dnu dovoljno je koristiti 6 do 7 cm najdebljeg dijela kraka. Najbolje ga je nadjenuti pomoću igle za mamčenje kroz sredinu i to tako da vrh udice ostaje izvan tanjeg kraja mamca. Pribor za takav lov je jednostavan - na osnovnoj strunu valja postaviti kliznu olovnicu, ne težu od 60 grama, i završnjak iza nje od jednog metra.

Objavljeno u esPRESSo
Stranica 1 od 2