Još od zatvaranja „šinteraja” u Župi dubrovačkoj, gdje su se odvodili i psi s dubrovačkih ulica, u Dubrovniku se govori o izgradnji skloništa za životinje. U međuvremenu su pronađeni psi, ne samo iz Dubrovnika, odvođeni na Žarkovicu, u azil Društva za zaštitu životinja Dubrovnik koji je djelovao mimo regula. Nakon što je donesena odluka da se psi sa Žarkovice moraju izmjestiti pokrenuta je akcija njihova udomljavanja, a kako je nedavno objavio gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković danas se tamo nalazi samo 93 psa. Na početku akcije bilo ih je, naveo je Franković, 276.
Pitanje koje se postavlja i ovaj put, kao što se postavljalo i dugi niz godina, jest odakle zapravo tih nekoliko stotina pasa na Žarkovici. Naime, u tom azilu u pojedinim trenucima bilo je i više od tri stotine životinja pa ispada da je otprilike svaki 143. stanovnik Dubrovnika napustio psa, ako azil promatramo kao sklonište za životinje s područja Dubrovnika. Ako uzmemo šire područje, npr. Dubrovniku pridodamo Župu dubrovačku, Konavle i Dubrovačko primorje, ispada po gruboj računici da je svaki 200 – ti stanovnik napustio psa koji se na koncu našao na Žarkovici. Naravno takvi podaci nisu istiniti, a odakle su stigli svi oni psi koji su sklonjeni na Žarkovicu odgovor vjerojatno nikad niti nećemo dobiti.
Dubrovnik je u međuvremenu među ljubiteljima pasa došao na zao glas kao grad koji ne brine o napuštenim životinjama jer nema službeni azil. Pri tome nitko nije spominjao ni npr. Župu dubrovačku, ni Konavle, ni Primorje, ni eto npr. Ston ili Trpanj itd. Sve te jedinice lokalne samouprave također nemaju azil. No, Dubrovnik je u očima javnosti bio i ostao kao jedini negativni primjer.
Takav pritisak doveo je do toga da Grad Dubrovnik planira, zapravo već je prema izjava iz gradske uprave ishodovana i građevinska dozvola, projekt skloništa za životinje na Grabovici koji zapravo nadilazi njegove potrebe. Taj kompleks trebao bi se prostirati na 12 tisuća četvornih metara što bi ga, ako se izgradi, kako tvrde iz Grada Dubrovnika, činilo jednim od najvećih skloništa za životinje u Europi kojim upravlja jedna jedinica lokalne samouprave. U njemu će biti mjesta za čak 352 psa i 91 mačku, precizan je izračun iz projekta.
Grad Dubrovnik treba izgraditi azil, sklonište za životinje i normalno je da se izgradi, uostalom, to je neki „civilizacijski doseg”, ali posljednji podaci koje je iznio upravo gradonačelnik Franković pokazuju da projekt na Grabovici uistinu zasad nije potrebno realizirati u takvim gabaritima. Ako danas u azilu na Žarkovici ima manje od stotinu pasa, a priljeva novih nema u značajnijem broju opravdanja za izgradnju azila koji bi udomio 352 pasa i skoro stotinu mačaka, baš i nema. Projekt koji bi u ovom obujmu koštao oko 30 milijuna kuna, može dakle biti i skromniji, osim ako Grad Dubrovnik nije taj koji bi trebao rješavati pitanje zbrinjavanja životinja na puno širem području od svojih administrativnih granica, a nije.
Kako Dubrovnikpress neslužbeno doznaje Grad Dubrovnik uistinu će i krenuti u pravcu da se u projekt ipak uđe sa skromnijim ambicijama od smještaja nekoliko stotina životinja. Tako bi, doznajemo, u prvoj fazi trebalo biti izgrađeno sklonište za stotinu pasa, a građevinska dozvola koja je izdana ujedno se i odnosi na prvu fazu projekta. Ta prva faza, koja bi ujedno i zadovoljila trenutne potrebe, koštat će oko 12 milijuna kuna. To ne znači, doznajemo iz izvora bliskih gradskoj upravi, da Grad Dubrovnik odustaje u potpunosti od skloništa kako je zamišljeno cijelim projektom, već da će se on dalje razvijati prema potrebi.
Inače, projekt azila na Grabovici koji je prijavljen i za financiranje iz fondova EU zamišljen je i kao samoodrživ u smislu da će imati vlastitu proizvodnju električne energije putem solarnih panela te prikupljanje vode.
