Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović s razlogom je ismijana nakon što je za jedan austrijski medij govorila o jogurtu, odnosno činjenici da je, kako je izjavila, "htjela izaći iz komunizma, biti slobodna, imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta". Nije to prvi put da predsjednica ispada na prvoj krivini, ali ovdje se radi ustvari o jednom kroničnom problemu kad oni koji ne vole raspadnutu Jugoslaviju kazivaju o onome čega u toj Jugoslaviji nije bilo.

Od nedostatka banana; tom očitom polazištu svih negativnosti u mrtvoj i premrtvoj Jugoslaviji predsjednica je eto avancala do jogurta jer ni njega nije bilo koliko ga ona, očito, može smazati, a evo jogurta sada u izobilju na jelovnicima pučkih kuhinja koje su zrcalo valjda te napredne Hrvatske. Ima tamo svih vrsta jogurta, baš onih koji su Kolindi toliko falili u komunizmu iz kojeg se jedva iskobeljala.

Ali, o čemu zapravo KGK govori?

Država je od srednje razvijene industrijske zemlje pretvorena u trgovačko-uslužnu ekonomiju, što je izazvalo potpuni poremećaj. U međuvremenu, dok je ekonomska slika propadala, u Hrvatskoj se zidao nacionalni identitet, taj kolektivni zanos pripadanja kao nešto osobito važnoga sada je zahvatilo jedan krajnji apsurd, jer društvo je radikalizirano na svim nivoima. Posljedica rigidnog nacionalizma ima svoje zakonitosti koje se danas žive, uz koje vladaju uglavnom najniže strasti i koje tako Hrvatsku stavljaju na dno civilizacije suvremenog svijeta.

Ne radi se tu samo o osjećaju pripadanja, onom opasnome "svoj na svome" poučku, što u biti nema veze s modernim i urbanim, a što eksplodira gdjekad na kakvom skupu hrvatske desnice. Ne, radi se tu o problemu koji je zahvatio svaku poru društva, gdje je primjere pljačke i korupcije s rukom na srcu ustvari izlišno i nabrajati. Standard je sveden na tugaljivo nisku razinu, jer je sistem jasan: ako nisi u prilici krasti, onda propadni.
Stvara to još jedan problem, potpune jagme za poslovima u općinskim, gradskim i županijskim upravama gdje je opet isticanje tog nesretnog nacionalnog identiteta pri zapošljavanjima bitan faktor. Takav nesretni krug zatvara i činjenica da je vlast ona koju se manje više ne izaziva. Ispada tako da oporba služi da se sliže s vlašću da i ona dobije koje radno mjesto, a uz što je podbacilo i civilno društvo jer i udruge imaju za cilj sačuvati same sebe budući da im je svrha postojanja postala sisanje proračuna. Ništa bolji tu nisu niti mediji, gdje je većini toplije uz vlast, što zbog novca, a što zbog osjećaja odabranosti, dakle opet pripadanju jednoj vrsti kolektivnoga.

Što onda mogu misliti nezadovoljni i obespravljeni koji žive u društvu u kojemu je toliko nepopularno propitkivati slobode i biti nekakav Don Quijote? Valjda vide da su štrajkovi posljedica nesređene države, gdje ispada da je radniku komunizam bio majka u odnosu na svanuće hrvatske države koja mu je izbila svaku nadu.

Uzmimo u primjer dva najnovija fijaska. Prvo, nasilno hinjenje Vlade o uspjehu prilikom spašavanja Agrokora je samo mamac za naivne, jer spašavanje najvećeg poslijeratnog poduzeća je obavljeno tako što je Todorićev plijen pao u ruke stranim bankama. Karakteristično je i potapanje brodogradnje bez obzira na strukturu vlasništva, što je temeljni nacionalni gubitak i civilizacijski šamar državi koja je u brodogradnji imala povijest i nekoć obećanu budućnost. A što tek obespravljeni Hrvat misli o spomenutim zapošljavanjima, gdje je eto bitno biti dio kakve stranke, bez obzira na obrazovanje i kvalitete, ne treba niti pretpostavljati.

Jedna od zamjerki Jugoslaviji je i nekakav masovni progon pa se nameće pitanje koji onda sad vraga raseljava Hrvate, dok se eto nacionalni identitet rasipa po autobusnim kolodvorima. Rezultati iseljavanja su katastrofalni. Broj učenika u osnovnim školama od 1996. pao je za više od sto tisuća, a u 117 škola nije upisan niti jedan učenik. Kako stvari stoje škole će se pretvarati u seljačke radne zadruge i domove umirovljenika, sve valjda kao rezultat obećanog blagostanja. Stoga, nema potrebe da Kolinda Grabar Kitarović Hrvatsku mjeri s "rahmetli" Jugoslavijom, raspadnutom državom, bilo bi joj jednostavnije da nas uspoređuje sa zemljama Europske unije, u čijem smo savezništvu, a gdje će nam uskoro Rumunjska i Bugarska biti kao Sjedinjene američke države.

Knjige i iskustva starijih kažu da je u Jugoslaviji bilo stege, a sad je sasvim jasno da se i ona u svijetu obrukala svojim jednoumljem, ali gledajući današnju Hrvatsku jasno je i da je u Jugoslaviji bilo više morala i kudikamo više reda u funkcioniranju. Dovoljno je vidjeti koliko se toga u Hrvatskoj raspada, pa i ne treba ići dalje od Dubrovnika za vidjeti koji sve dilatanti, ljudske ništarije postaju osnovne karike društva uz što se sve tako jednostavno pretvara u anarhiju kojoj dobrano pogoduje demokracija na hrvatski način.

I za kraj, vratimo se na početak, na simbol Jugoslavije koji se očituje u nedostatku banana ili jogurta. Trebala bi Kolinda Grabar Kitarović pitati nekog od svojih sugrađana bi li voljeli da je danas manje banana ili vrsta jogurta, ali i manje potrebe za pučkim kuhinjama, te odrednice koje KGK u svojem besmislenom zanosu nije svjesna, a koja cijeloj državi sudbonosno već radi o glavi.

Sat i pol vremena uz raspravu kome će koji stol na Prijekome ili sat-dva rasprava o raznim izvješćima i imenovanja uz koja se obično ne kaže ništa. Sve je to dio sjednica dubrovačkog Gradskog vijeća, što se moglo vidjeti i na posljednjoj, koja se održala u ponedjeljak.

Recimo, drugačije bi to bilo da se može doći do nekog kompromisa, uz koji bi se moglo istinski stvari promijeniti. Međutim, konkretno dubrovačka oporba iz dva razloga do makar i "male pobjede" nije u stanju doći. Stvar je u raspršenosti, činjenici da oporba ne djeluje homogeno evo i nakon više od godinu dana od lokalnih izbora.

Sve to skupa ne znači da se pitanja ne trebaju postavljati, odnosno kako se to popularno reče, biti onaj nekakav korektiv. Jasno, treba "kopati", inzistirati jer samo davanje sebe građani na koncu i mogu prepoznati na sljedećim izborima.

Ali, ipak sjednice Gradskog vijeća u praksi nisu ništa drugo nego neučinkovite i nesvrsishodne. Do rečenog kompromisa nije moguće doći iz jasno opisanih razloga, a ono što bi trebala biti platforma koja može poslužiti kao određeni lakmus papir kotiranja u javnosti, pretvoreno je u jalovi blatnjavi prostor.

Oporba je takva kakva jest. Predsjednici SDP-a i HNS-a Jadran Barač i Miho Obradović još se uče mnogim političkim postulatima pa zato zaslužuju i određenu amnestiju, dok se za ostatak oporbe eto niti ne zna jesu li u oporbi ili su izvan nje, što vrijedi za sve ostale osim HSS-ovog Vida Bogdanovića, za kojega je dojam da mu se jednostavno ne da, posebice ljeti. Uglavnom, opće je to mjesto problema koje definira stanje u cijeloj državi, a uz koje je tako prirodnije pokušavati se približiti toplini vladajućih skuta, umjesto da se pokuša nametnuti svoj put.

Mlitavost sjednica još je veća otkako počinju od 11 sati, budući da završavaju praktički u isto vrijeme kao i prije, a dobilo se samo nekoliko sati nesvrsishodnog palamuđenja više.

Na Izbornoj skupštini Turističke zajednice Dubrovačko-neretvanske županije izabrani su novi članovi Turističkog vijeća. Oni su Draženko Čović, Mladen Đeldum, Mihajlo Grgić, Ivan Karlić, Srđan Krištić, Frano Luetić, Hrvoje Šanje i Đivo Tomšić.

Također, dva člana Turističkog vijeća imenuju i Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora. Tako je ispred HGK u Turističko vijeće ušao Stanko ljubić, a ispred HOK Nikolina Farčić. Na današnjoj Skupštini izabrani su i članovi Nadzornog odbora. Oni su Romana Antunović i Željko Miletić. Trećeg člana izabrat će Hrvatska turistička zajednica.

Župan dubrovačko-neretvanski i predsjednik županijske TZ Nikola Dobroslavić te direktor TZ DNŽ Vladimir Bakić na sjednici su se osvrnuli na sezonu. Obojica su se složila kako je sezona bila jako dobra, dodajući da nije uvijek moguće očekivati iznimno velike poraste u dolascima i noćenjima. Naglasili su kako je turizam konkurentskih mediteranskih zemalja ojačao, ističući kako je sve to podstrek da turistički dionici u Dubrovačko-neretvanskoj županiji rade još kvalitetnije i predanije.

Na sjednici TZ DNŽ prikazan je i novi promotivni film snimljen u produkciji Balduči filma iz Zagreba, pod redateljskom palicom Herve Tirmarchea i producentice Spomenke Sarage. Film traje četiri minute, kroz koje se isprepliću sve turističke pogodnosti Dubrovačko-neretvanske županije. Film će se prikazivati na turističkim sajmovima i festivalima. Film možete pogledati OVDJE.

V.Salvia

Četvrtak, 13 Rujan 2018 10:03

Mlini će dobiti pothodnik

U Mlinima će se u budućnosti nalaziti pothodnik. Naime, vijećnica Tea Benić Klaić (KLGB Antuna Bašića) pitala je na sjednici Općinskog vijeća održanoj 30. srpnja načelnika Silvija Nardellija u kojoj je fazi izgradnja pothodnika u Mlinima, kad se očekuje početak radova i na kojoj lokaciji bi se trebao nalaziti.

Na jučer održanoj sjednici Općinskog vijeća svim vijećnicima dostavljen je i pisani odgovor načelnika Nardellija.

"U suradnji s Hrvatskim cestama u tijeku je izrada projektne dokumentacije za poboljšanje prometnih uvjeta na kompletnoj dionici državne ceste D8 kroz područje Općine Župa dubrovačka uključujući i zahvate za koje je potrebno ishođenje akta za gradnju, a što je među ostalima i slučaj s pothodnikom u naselju Mlini." - napisao je Nardelli.

"Pothodnik je predviđen na lokaciji Popolica u neposrednoj blizini križanja s Šetalištem Marka Marojice a točna lokacija znat će se u nastavku izrade spomenute projektne dokumentacije." - objasnio je Nardelli.

"S obzirom na potrebne radnje i predviđeno trajanje istih u planu je i na ovoj lokaciji uređenje pješačkog prijelaza s kompletnom horizontalnom, vertikalnom i svjetlosnom signalizacijom što bi trebalo povećati sigurnost prometa do realizacije pothodnika kao trajnog rješenja." - stoji u odgovoru načelnika Silvija Nardellija.

V.Salvia

Župski vijećnici na današnjoj sjednici Općinskog vijeća Općine Župa dubrovačka usvojili su Odluku o Izradi Urbanističkog plana uređenja Kupari I. Kako je objasnio pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela Jure Marić, tu se zapravo radi o tehničkoj odluci.

- Došlo je do poznatog zastoja cijelog projekta zbog brenda koji će biti u Kuparima, sad je projekt nastavljen, ali zbog tog zastoja javna rasprava o Urbanističkom planu nije održana. Sporazumni ugovor je iz 2016. godine, a ako se po zakonu javna rasprava ne održi kroz dvije godine onda se proces mora obnoviti. Ništa se nije mijenjalo u odluci. - rekao je Marić.

Podsjetimo, Vlada RH u lipnju je dala suglasnost Ministarstvu državne imovine za sklapanje Aneksa I. Ugovora o realizaciji Projekta Kupari I. Radi se tu o preduvjetu za realizaciju izgradnje hotelskog kompleksa Kupari. Investitor u ovom projektu je tvrtka Avenue ulaganja. Inače, oko gradnje u Kuparima postojali su i prijepori te je u jednom trenutku i ministar državne imovine Goran Marić kazao kako od projekta neće biti ništa. Naime, u uvjetima natječaja postojao je određeni brend po čijim će uvjetima investitor graditi i poslovati, a riječ je o Marriott International. No, investitor je tražio izmjenu brenda, a problem je ispao jer je ime novog dostavio bez pisma namjere na kojem je inzistirala Vlada. Novi odabrani brend je Four Season's, s čim su se na kraju usuglasile sve strane.

Na današnjoj sjednici Vijeća, nastala je zanimljiva rasprava. Vijećnik Marko Miloslavića (KLGB Marka Mislovlavića) komentirao je kako se Kupari trebaju obnoviti, ali i zapitao se o potrebi da tamo bude 1500 ležajeva.

- Tu se otvaraju brojni drugi izazovi, Tko će raditi, što će se nuditi u kompleksu, je li to stvarno nama treba i koliko ćemo dobiti od ovoga, a koliko ćemo izgubiti? Koje su ekološke posljedice? Ovo je možda šira tema, ali želim upozoriti jer osim prostora za koji dobijamo mrvice naknade nemamo baš toliko puno koristi koliko imamo gubitka. Mislim da pilamo granu na kojoj živimo. - rekao je Miloslavić.

Odgovorio mu je načelnik Nardelli.

- Hvala na zabrinutosti. Ali, nema razloga za brigu. Prema našem i županijskom Prostornom planu stoji 1500 ležajeva, ali to je zbog toga što je u sadašnjem kompleksu toliko ležajeva. Smjernice koje nam je uputio investitor govore da će biti manje od 500 kreveta. Sami brend Four Season's je garancija da ćemo dobiti hotelski kompleks kakvog Hrvatska još nije vidjela. Od samog projekta je Općina već imala ogromne koristi. Profitirali smo i imovinsko-pravno te je dio infrastrukture Kupara upisan na ime Općine za potrebe vrtića. Kad Kupari krenu dobit ćemo i tako jak brend, ali i nova radna mjesta, porez na dohodak, boravišne pristojbe.... Tu je i onih 25 posto za pravo gradnje i trećina naknade za koncesiju pomorskog dobra. - objasnio je Nardelli.

Pročelnik Marić također je dodao da su promišljanja Miloslavića neutemeljena te kako je obaveza Općina donijeti UPU, kako bi investitor mogao nastaviti s aktivnostima da kompleks napokon zaživi.

Inače, svi su vijećnici osim Miloslavića i Antuna Bašića (KLGB Antuna Bašića) bili za usvajanje ove odluke. Miloslavić i Bašić su bili suzdržani. Načelnik Nardelli ih je pitao zašto su suzdržani.

- Nisam protiv plana niti protiv toga da se naprave Kupari. Dapače, ali imam osjećaj da investitor kupuje vrijeme i da zavlači. Godine 2015. dosta toga je dogovoreno, a da je htio mogao je početi s uklanjanjem objekata. Sad je tu aktualiziran i projekt Kupari IV gdje je još 800 ležajeva.... - rekao je Bašić.

- Nisam vidovit, vi očito jeste pa znate kakav je investitor! Nije istina što ste rekli. Počinjete priču o Kuparima IV, a to nema veze s ovim, to je jedna buduća priča. - kazao je Nardelli.

- Također, u nas se realiziraju planovi koji su zastarjeli. Projekt se realizira nakon 20 godina, to je veliko razdoblje pa se napravi ono što je zastarjelo. - dodao je Bašić.

- To je vaš razlog da budete suzdržani? Odlično! Super! Kad bi svi razmišljali kao vi i bili suzdržani nikad ne bismo donijeli ovako važnu odluku. - zaključio je župski načelnik Silvio Nardelli.

Dakle, sad Općini slijedi izrada UPU-a. To vrijeme investitor može iskoristiti za projektiranje, koje dakle može ići paralelno s donošenjem Urbanističkog plana, ishođenje projektne dokumentacije, ali i rušenje svih objekata u Kuparima, osim hotela Grand, koji je pod konzervatorskom zaštitom i koji će se obnoviti.

Odgovorno tvrdim da sve ovo vrijeme u kojem smo imali događanja da voda nije bila za piće vodooprskrbni sustav je uspješno obranjen, odnosno u istome nije bila prisutnost nijedne bakterije, rekao je predsjednik Uprave Vodovoda Lukša Matušić na konferenciji za novinare održanoj povodom nedavnog onečišćenja vode amonijakom.

Naime, na konferenciji za novinare rečeno je kako amonijak ne djeluje štetno na zdravlje te kako onečišćenje nema veze s Grabovicom. Pak, sumnja se da je do onečišćenje došlo iz Općine Ravno, vjerojatno zbog tamošnjih klaonica, odnosno zabilježeno onečišćenje bilo je životinjskog podrijetla. Stoga, jutros je u prostorijama Vodovoda održan i sastanak s načelnikom Općine Ravno Andrijom Šimunovićem, a na kojem je sudjelovao i dubrovački gradonačelnik Mato Franković.

- Vodovod i Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije obavili su izvrstan posao i uspjeli smo sva četiri dana 24 sata vršeći monitoring izaći na kraj s problemom. Žalosti me činjenica da su pojedinci pišući po portalima davali izjave rekla-kazala, neprovjerene informacije, čineći s tim štetu i stvarajući elemente panike. To je nedopustivo. Pojedinci smatraju da su "stručnjac"i za promijeniti žarulju ili da su doktori ako su stavili flaster na ranu. Vodovod se nije na vrijeme očitovao jer je čekao rezultate analiza, bio bih najsretniji da ti rezultati idu brže. - rekao je Matušić, kazavši i da je on pio vodu dok ona nije bila za piće.

Ravnatelj ZZJZ DNŽ Mato Lakić kazao je kako se reagiralo već onda kad je primijećena veća razina klora.
- Klor se u vodi vezuje za bakterije ili organska onečišćenja, poput amonijaka. On se tako troši, a kako su se dodavale veće količine klora, izašli smo na lice mjesta i obrađivali uzorke vode. Odmah smo poslali obavijest da voda nije za piće, iz predostrožnosti jer nismo znali o čemu se radi dok nisu došli rezultati analize. Povećana razina amonijaka je bila samo u jednom danu, dakle 30. kolovoza. Znači, samo je amonijak bio povećan, svi drugi parametri su bili unutar dozvoljene razine, a Escherichije coli nije bilo. Velika analiza je rađena u Zagrebu, još čekamo nalaze koji će pokazati ima li u vodi virusa. - rekao je Lakić.

Što se tiče pisustva amonijaka u vodi, Lakić je kazao da je dopuštena razina 0,5 miligrama, dok je u Dubrovniku pronađeno "0,91 mg u sirovoj vodi s izvora, a u vodovodnoj mreži zabilježeno je prisustvo od 0,63 do 0,72 miligrama".

- Ne znamo izvor onečišćenja, ali možemo govoriti što bi mogao biti uzrok. Najvjerojatnije je riječ o vodi koja se onečistila putem fekalnih voda, odnosno vodi koja je potekla iz klaonica. Na to upućuju analize, mi to ne možemo tvrditi. To je sad međudržavna stvar i radit će se na tome da se dobije registar onečišćivača da se vidi kakvi su uvjeti bili u potencijalnim zagađivačima. Mi nikoga ne želimo optužiti, ali sve upućuje na to. - kazao je Lakić.

Također, Općina Ravno izradila je i četiri bušotine poviše sliva Omble, a koje nisu zatvorene. Na današnjem sastanku je dogovoreno da se one zatvore, kako se ne bi dogodilo da kroz njih dođe do zagađenja vode. Matušić je kazao kako se može reći da uzrok zagađenja nije u bušotinama, napomenuvši kako se one ipak trebaju zatvoriti.

Na konferenciji za novinare bilo je i riječi o vodi u cisternama, koja se osigurala za potrebe stanovništva dok voda s Omble nije bila za piće. Rečeno je kako se ona puni na drugim izvorima, npr. na izvoru Palate ili Duboke Ljute.  Uz Matušića i Lakića, na konferenciji za novinare sudjelovali su i članovi Uprave Vodovoda Zoran Ćosić te Vicko Begović, voditeljica Odjela kontrole kvalitete i sanitarnog nadzora u Vodovodu Dubrovnik Selma Čustović te Dolores Grilec i Marija Jadrušić.

Nova ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika je Mihaela Skurić, koja inače u ZOD-u radi kao viša savjetnica za poslove pripreme i nadzora. Odlučila je to vladajuća većina na današnjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika. O imenovanju Skurić, koja se inače natjecala na Nezavisnoj listi Konavle na platformi MOST-a na lokalnim izborima za konavosko Općinsko vijeće 2017. godine, prvi je pisao portal Dubrovnikpress.hr.
Predsjednik Odbora za izbor i imenovanja i predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica dosadašnju ravnateljicu Carević Peković spomenuo je kroz ozbiljan kontekst sukoba interesa, spominjući poslove njezinog supruga Željka Pekovića.

- Koji su prigovori na rad gospođe Peković i zašto smatram da nije dobro da dobije drugi mandat? Sukob interesa je razlog. Knežev dvor, Katedrala, Lazareti su projekti njezinog gospara koje je gurao kroz Zavod za obnovu Dubrovniku. Imate Lazarete, projektant je njezin suprug. Kad sam vidio da su neki eminentni profesori stali u obranu Ive Carević Peković, malo sam se pokolebao. Onda sam vidio da neki od njih imali 89 tisuća netto razloga, odnosno 50 tisuća netto razloga da je podrže. Drugi razlozi su narušeni odnosi s konzervatorima i nekim drugim ustanovama bitnima za obnovu spomeničke baštine.- rekao je Potrebica.

Vijećnik SDP-a Jadran Barač ga je pitao zašto onda nije prijavio to o čemu govori, kazavši da se tu radi o kaznenom djelu. Potrebica mu je odgovorio da to što on priča nije tajna.

Za vrijeme rasprave došlo je do prepucavanja između gradonačelnika Mata Frankovića i SDP-ova vijećnika Jadrana Barača. Naime, Barač je podsjetio vijećnike i gradonačelnika na sve pozitivne projekte dosadašnje ravnateljice Ive Carević Peković, kazavši i da se aktualna gradska uprava promovirala uz rad Carević Peković. Rekao je da se ovim imenovanjem šalje loša poruka mladima, ističući "kako se poručuje mladima podobnost važnija od sposobnosti".

Gradonačelnik Franković je rekao kako "Barač ne poznaje materiju čim spominje projekt obnove Lazareta jer je tu Grad, a ne ZOD nositelj projekta". Dodao je i kako je treća prijavljena kandidatkinja Sanja Krželj članica HDZ-a, dodajući kako očito politička podobnost nije razlog ovog imenovanja.
- Ovdje nitko nikoga nije smijenio. Mihaela Skurić je kvalificirana da bude ravnateljica ZOD-a. To zašto vama smeta je nešto drugo. Prijedlog Odbora za imenovanja je jasan. Ali, vi ste sve promašili. Ne možete zabiti gol da je šest praznih bara ispred vas. - dodao je Franković, kazavši i da je jak SDP potreban u državi i Gradu, preciziravši da je njemu žao što to nije tako.

Rekao je i "kako bi njemu bilo nedopustivo da svom bratu daje poslove", ali i kazao kako mjesta za Ivu Carević Peković i dalje ima u ZOD-u".

Ipak, sukus stvari iznio je DUSTRA-in Rikard Rossetti.
- Spominjemo politička imenovanja. Što bježimo od toga. Ovo je političko tijelo. Tu su politička imenovanja. Good bye. - zaključio je Rossetti.

Moj stav po pitanju Trebinja je jasan, ne samo moj nego i svih mojih prethodnika, neki su dijelom lutali, ali većini je bio jasan, rekao je na sjednici Gradskog vijeća dubrovački gradonačelnik Mato Franković.

Pitanje odnosa s Trebinjem aktualiziralo se kroz prepucavanja je li v.d. ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik Marin Ivanović trebao ići u Trebinje na otvorenje izlože Atanasija Popovića i je li prilikom otvorenja te izložbe trebao zazivati suradnju između dva grada dok se iz Trebinja službeno ne ispričaju Dubrovniku.

- Službene suradnje Grada Dubrovnika i naših institucija s Trebinjem i njegovih institucija nema dok ne uslijedi isprika. To je jasno, to je tako već dugo, dugo godina. Nemam ništa da ljudi idu gore, komuniciraju s Trebinjcima, to je stvar osobne želje. Nemam ništa protiv toga. Nikad nisam bio u Trebinju i nemam razloga da idem. - objasnio je Franković.

- Mislim da je oko njihovog ponašanja sve jasno. Vidimo i po portalima da njima ne pada na pamet isprika. Ne da im ne pada na pamet isprika nego ne daj Bože da im padne na pamet nešto drugo. To im može pasti na pamet puno prije nego isprika. Ali, naša politika je uvijek bila da smo korak iznad i po tom pitanju stranke su bile unisone, zašto se to promijenilo ne znam. Ali, evo sad se ne mogu nego prisjetiti činjenice da je predsjednik Srbije jučer rekao da se u Kninu nikad nije vijorila šahovnica. Moramo znati kontekst vremena, kontekst tenzija, mi smo hrvatski Grad, europski Grad i s takvima želimo surađivati. Ne vraćati se u prošlost, osim kad se radi o pitanju isprike. - zaključio je gradonačelnik Franković.

Sukob u kulturnim krugovima Grada Dubrovnika. Zvuči to, onako, gordo, kao recimo „sukob na ljevici“. Što bi trebalo značiti da su se našli oni prpošniji pa se počeli sveudilj prepucavati ne bi li osim polemičarske oštrice ukazali i na opće mjesto problema, što bi trebalo imati i neku korist od cijele priče. Tako bi to trebalo biti kad se radi o nekom sukobu među onima na istoj strani ponešto drugačijih pogleda. No, uz dubrovački sukob oko dodjele nagrade Orlando nije to tako, već se tu radi samo o jednoj strani koja bi eto veći respekt za svoj sud, unatoč tome što se respekt zaslužuje, a ne zahtijeva.

Uglavnom, Ocjenjivačkom sudu nagrade Orlando za glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara kojega čine predsjednica Sanja Dražić te Marija Grazio i Goran Merčep smetaju komentari intendantice Dubrovačkih ljetnih igara Dore Ruždjak Podolski. Ukratko. Ocjenjivački sud nagradu Orlando je dodijelio ruskom pijanistu Daniilu Trifonovu, dok se Ruždjak Podolski u svojim istupima u javnosti usudila reći da je Orlando mogao i u druge ruke.

Pišu Dražić, Grazio i Merčep kako „niti jedan intendant do sada nije polemizirao s odlukom o nagradi nakon njezine dodjele“ te da je takvo ponašanje „u najmanju ruku neprimjereno i predstavlja presedan u dosadašnjoj praksi“. Smatraju oni i kako je „gospođa Dora Ruždjak Podolski javno degradirala i Nagradu i Ocjenjivački sud i Vijeće koje ju je prihvatilo i ustanovu koja iza te nagrade stoji“. Napisali su oni i „da je ustanova javnom izjavom trebala zaštiti njihov integritet i kredibilitet“, dodajući kako su „čekali reakciju“, napomenuvši kako je „ona je i uslijedila i potvrđuje sve navedeno, ali nije objavljena u javnosti“, što bi trebalo dati neki kredibilitet Ocjenjivačkom sudu, iako je potpuno nejasno na koju reakciju oni pritom misle.

U svakom slučaju, degradirajuće je tu, valjda, što intendantica ima pravo na svoje mišljenje te što ga javno iznosi, k tome još i presedanski pa tako dovodi u pitanje mišljenje poštovanog suda, koje je dakle naviklo biti u ulozi bogomdanog arbitra. Kad bi recimo kroz jedan državno subvencionirani festival poput Dubrovačkih ljetnih igara mogli govoriti kroz kontekst integriteta, onda taj isti integritet upravo osnažuje mišljenje Ruždjak Podolski, koja se kao šefica cijelog projekta Igara eto nije uplitala u mišljenje žirija, ali je na novinarsko pitanje jasno odgovorila što misli. Zar upravo to ne bi trebao biti „modus vivendi“ koji se lupom traži još od demokratskog svanuća cijele zemlje? Dakle, da mišljenje prvog među jednakima, ujedno nije ono obvezujuće mišljenje.

No, Dražić, Grazio i Merčep napominju i kako je njihov izbor bez primjedbi prihvaćen još dan prije dodjele Orlanda na sjednici Vijeća Nagrade Orlando, precizirajući kako je i Ruždjak Podolski član Vijeća. To bez primjedbi bi valjda trebalo značiti da bi oni radije da im je rečeno na Sjednici, a ne u javnosti. Međutim, da Ruždjak Podolski na Sjednici kazala što misli onda bi to bilo uplitanje u izbor, što bi očito manje smetalo članovima Ocjenjivačkog suda. U redu se, je li, uplitati sve dok u javnosti ugled ostaje na određenom pijedestalu.

U ovom slučaju činjenica kome je trebao u ruke Orlando je najmanje bitna. Ali, ima logike i u promišljanju Dore Ruždjak Podolski. Daniil Trifonov veća je zvijezda i od samih Igara. Daniil Trifonov, jasno, nije nazočio dodjeli Orlanda, nagradu je u njegovo ime preuzela upravo intendantica, koja je kazala kako će mu je nastojati predati. Početkom ovoga stoljeća Sportske novosti su dodjeljivale nekakvu svoju vrstu Zlatne lopte, pa bi onda po bjelosvjetskim trening centrima izaslanstvo Sportskih tražilo nogometaše kojima su dodijelili nagrade, ne bi li im ih uručilo. U nekom smislu, malo je to degradiranje samoga sebe, što je uvijek slučaj kad se zagrize preveliki zalogaj.

Trifonov je došao u Dubrovnik odraditi svoj koncert, odradio ga je, reći će oni koji su bili, fantastično, ali Daniil Trifonov nije iznjedren od strane Igara, njegova izvrsnost vuče korijene kroz neke druge produkcije i meridijane. Stoga, jasno je i zašto Ruždjak Podolski smatra da je nagrada trebala u ruke onome tko sam raste tako što u određenom kontekstu iznutra pomaže tkati tkivo Dubrovačkih ljetnih igara.

Takvo mišljenje može i treba naići na otpore, možda treba izazvati i polemiku je li nagrada treba ići apsolutno najboljem ili treba služiti kao poticaj, ali temeljem tog mišljenja ne može se Ruždjak Podolski proglasiti „onom koja proziva u javnosti“.

Bez politike ili određene vrste ulizivanja naših svagdašnjih, nemoguće je postati hostesa Igara, a kamoli intendantica. No, Ruždjak Podolski, iako dakle montirana od strane politike, djeluje dovoljno lucidna i u pozitivnom smislu svojeglava da je kod puno stvari najjednostavnije nije briga tko će što misliti. Zato, činjenica da daje mišljenje kontra unutarnjih struja Festivala svakako je dobrodošlo i uopće je nejasno u kojem smislu bi ona na temelju istoga trebala narušavala dignitet Igara, sve dok nije agitirala za nekog svog kandidata.

Stoga, zato što je rekla svoj stav, Dora Ruždjak Podolski nije degradirala niti nagradu Orlando, niti Vijeće, a niti Dubrovačke ljetne igre. Nije ona degradirala niti članove Ocjenjivačkog suda.

Drugi par rukava je što eto postoje oni koji bi najradije konzervirali svoju poziciju unutar odabranih krugova, vječno uživajući pravo sebi razumljive pravde na jedino važeće mišljenje. Ima to u Dubrovniku svoje korijene u onom naboju pripadanja, prije svega kolektivnoj snazi koja se, između ostaloga, očituje baš u gnijezdu Dubrovačkih ljetnih igara. Kad na isto nisu imuni cjepači karata ili raspoređivačice stolica, jasno je da neće biti niti „poštovani sud“.

Može to biti i zabavno dok je na razini eskaliranja samovažnosti na privatnim nivoima, međutim kad isti taj naboj za sebe traži pravo ekskluziviteta na mišljenje u javnosti, onda se tu ne radi samo o cijeloj armiji vojnika taštine, već i o posvemašnjem nedostatku osjećaja za mjeru.

Nedjelja, 09 Rujan 2018 12:47

Ne vrši nuždu dok Lille, s dva L, jede

Nisu baš svi bili oduševljeni zbog sinoćnjeg koncerta Lidije Bačić koji se održao uz Grušku noć. Osim onih koje ne gusta taj tip muzike, neki su ostali razočarani iz vrlo praktičnih razloga, koji uglavnom imaju veze s njihovim mjehurom, odnosno zato što zbog Lidije Bačić eto nisu mogli na WC, što dakako nikako ne služi na čast organizatora.

Naime, za vrijeme stanke, koja je "nota bene" trajala skoro pa sat vremena, Lidija Bačić je jela u restoranu Zrinski, koji inače djeluje u sklopu Hotela Gruž, trgovačkog društva u većinskom vlasništvu Grada Dubrovnika. Međutim, poslužilo je nju osoblje u zasebnom dijelu restorana, ogradivši tako taj dio od ostatka restorana pa tako tom separeu ostali gosti restorana nisu mogli prići. Problem je u tome što se u tom dijelu Zrinskoga nalaze i jedini zahodi.

Stoga, svi gosti restorana koji su htjeli na WC, a jasno, na Gruškoj noći bilo ih je izuzetno puno, to nisu mogli, odnosno bili su spriječeni pristupiti od strane osoblja. Kako se malo i popilo, došlo je tu i do skoro incidentnih situacija, ali srećom ostalo je sve na buci i galami. Jasno, gosti imaju apsolutno pravo jer su cijelu noć naručivali pića u Zrinskom, a uskraćena im je osnovna usluga. Najsmješnije, ujedno i najtragičnije u cijeloj situaciji je što je jedna od djelatnica restorana rekla gostu da mu ona ne može pomoći i da on pođe u - park. Pak, drugoj gošći je rečeno da ode u susjedni restoran Porat.

Situacija u kojoj, dakle, zvijezda Gruške noći večera, a zbog čega desetine gostiju ne može prići WC-u definitivno ne služi na čast ovom restoranu, kao niti organizatorima, dubrovačkoj Turističkoj zajednici i Gradu Dubrovniku. Nešto kasnije, kad se valjda vidjelo da se pretjeruje, gosti restorana ipak su pušteni na zahod, jedan po jedan, uz asistenciju zaštitara, kako se njeno veličanstvo Lidiju Bačić Lillu, s dva L, valjda ne bi previše uznemirilo.

No, treba reći kako je Lidija Bačić za ovu situaciju najmanje kriva, osim što samo njeno pjevanje također može tjerati na nuždu, već su krivi oni koji su ovakvo što dopustili. No, ima to dublje društvene konotacije, uz koje u cijelom hrvatskom društvu eto postoje nedodirljivi uz čije prisustvo se jednostavno ne pazi na osnovna prava drugih. Jasno, uz pripadajuću neorganizaciju i šlamperaj, koji se tako jasno očituju i u ovoj situaciji koja bolno točno prikazuje hrvatsku svakodnevicu.

Stranica 8 od 141

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019