Povodom Dana dubrovačkih branitelja, položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomen križa na Srđu.

Ispred Grada Dubrovnika vijenac su položili gradonačelnik Mato Franković i njegova zamjenica Jelka Tepšić, a ispred Županije dubrovačko-neretvanske vijenac zamjenica župana Žaklina Marević i županijski vijećnik Teo Andrić. Također, vijence su položili i predstavnici Vlade RH, Predsjednice Rh, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata te obitelji stradalih branitelja.

Molitvu je predvodio katedralni župnik don Stanko Lasić.

V.S.

Multimedijalna izložba koja će prikazati ratna stradanja Dubrovnika otvorit će se u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku 17. prosinca. Izložba naziva "Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. - 2000.", autora Julijane Antić Brautović, Mata Brautovića i Gorana Cvjetinovića, predstavljena je na konferenciji za novinare, na kojoj je rečeno i da će se ista u bližoj budućnosti postaviti u Dubrovniku.

Autorica izložbe Julijana Antić Brautović rekla je kako se izložba otvara pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Vlade RH, kao i stalne misije RH pri UN-u. Glavni sponzor izložbe je Društvo prijatelja dubrovačke starine. Pak, sami povod izložbe, istaknula je Antić Brautović, "jest  40. obljetnica uvrštenja Dubrovnika na UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine i 20. obljetnice skidanja Grada s liste ugrožene svjetske baštine.

- Izložba je važna i zbog dva presedana. A to je da je UNESCO prvi put u svojoj povijesti na ratom zahvaćeno područje poslao svoje izaslanike. Oni su sa stručnjacima iz Zavoda za obnovu Dubrovnika, Konzervatorskog zavoda i DPDS-a evidentirali oštećenja i definirali prioritete obnove. Već 8. prosinca 1991 UNESCO je donio izvještaj o razaranjima, a 12. prosinca Dubrovnik je stavljen na listu ugrožene svjetske baštine. Drugi presedan je taj da je napad na Dubrovnik pred međunarodnim sudom određen kao zločin nad kulturnom baštinom, a za što su osuđeni general Pavle Strugar i viceadmiral Miodrag Jokić. To je ono što pokušavamo reći javnosti uz ovu izložbu. - rekla je Antić Brautović.

Što se tiče samog postava, izložba je obrađena kronološki i tematski. Izložbeni postav je organiziran u devet tematskih cjelina, koje su prikazane na devet otoka, koji predstavljaju dubrovačke blokove kuća. Svaki otok ima šest izložbenih ploha, na kojima su obrađene teme. Izložbu čini i interaktivni stol, na kojemu posjetitelji mogu sami pretraživati teme.
- Kad govorimo o napadu, nije obrađen samo napad na povijesnu jezgru, govori se i o napadu na kompletno dubrovačko područje. Stradanje same gradske jezgre je obrađeno pod tri podteme. Dakle, to su napad 6. prosinca, napadi u listopadu i studenome 1991. te napadi u svibnju i lipnju 1992. Govori se tu spaljenim zgradama, ulicama, sakralnim spomenicima, stepeništima, razrušenim krovovima... Ove su sve teme preuzete iz akcijskog plana kojeg su napravili UNESCO, ZOD i Konzervatori. Iz tog plana je i izvučen naslov izložbe, naime uvodni tekst u akcijskom planu se zove "Dubrovnik, A Scarred City." - podvukla je Julijana Antić Brautović.

Gradonačelnik Mato Franković dodao je "kako se tu ne radi o izložbi privremenog karaktera, dodajući kako će imati svoj trajni postav, odnosno kako će posjetiti dubrovačke gradove prijatelje te na koncu se postaviti, dakle, u Dubrovniku. Pojasnio je kako se tu još razmatraju dvije lokacije. Na pitanje na koji način je u realizaciji izložbe sudjelovao Muzej Domovinskog rata Dubrovnik, Franković je odgovorio da je njegova uloga bila savjetodavna.

Inače, uz autore izložbe i gradonačelnika Frankovića, na otvaranju u New Yorku sudjelovat će i pročelnica UO za europske fondove, regionalnu i međunarodnu suradnju, pročelnica UO za poslove gradonačelnika Marijeta Hladilo, predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica te izaslanici Vlade RH i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Na današnjoj konferenciji za novinare bili su nazočni i autori Goran Cvjetinović i Mato Brautović te pročelnica UO za europske fondove, regionalnu i međunarodnu suradnju Zrinka Raguž.

Gradonačelnik Mato Franković potpisao je jutros ugovor o izvođenju radova rekonstrukcije - dogradnje i nadogradnje područne škole Montovjerna s predstavnicima zajednice ponuditelja, odnosno sa Svenom Mullerom iz tvrtke Strabag te Ivicom Krile iz tvrtke Texo Molior. Ukupna vrijednost radova, s uključenim PDV-om, iznosi 70,6 milijuna kuna, a rok za izvođenje radova je 18 mjeseci od dana uvođenja izvođača u posao. Očekuje se da bi se s radovima trebalo početi u prvoj polovici siječnja.

Podsjetimo, Grad Dubrovnik kao investitor ishodio je u travnju građevinsku dozvolu za projekt rekonstrukcije - dogradnje i nadogradnje područne škole Montovjerna. Planiranim projektom zadovoljit će se suvremeni prostorno-tehnički uvjeti, potrebe nastavnog programa i kapaciteti za organizaciju jednosmjenske nastave za učenike od prvog do osmog razreda. Škola će u jednoj smjeni moći smjestiti 448 učenika, po 28 učenika u 16 razrednih odjeljenja, po osam nižih i viših.

Postojeća građevina nadograđuje se za jedan kat i dijelom spušta u podrum te se prostorno prilagođava i povezuje s dogradnjom. Dograđeni dio školske zgrade imat će također četiri etaže (podrum, prizemlje i dva kata), dok se sportska dvorana povezuje s prostorima u podrumu. Izgradit će se ukupno 16 novih učionica i dvodijelna sportska dvorana s pratećim sadržajima, blagovaonica i knjižnica, dodatne učionice za izborni predmet, te prostori za pedagoga i psihologa.

- Posljednja škola u Dubrovniku je izgrađena 1985. Bilo je manjih rekonstrukcija, ali ništa ozbiljno poput nove buduće škole na Montovjerni. Trenutno traje preseljenje postojeće područne škole u OŠ Lapad, radimo i neke građevinske radove u Lapadu kako bi osigurali dovoljan broj učionica. Molim građane za strpljenjem, bit će prašine, radova i buke, ali da bi se nešto napravilo tako mora biti. - rekao je Franković, objasnivši kako će se nakon izgradnje škole krenuti i u rekonstrukciju tamošnje ceste.

Ispred zajednice ponuditelja govorio je Sven Muller iz Strabaga. Rekao je kako Strabag godinama radi u Dubrovniku, dodajući "kako posao neće biti napravljen samo u roku već i u vrhunskoj kvaliteti".

Ravnateljica Osnovne škole Lapad Nikolina Soko kazala je više o organizaciji u školi kojoj je na čelu dok bude trajala izgradnja na Montovjerni.
- Već smo imali koordinacijski sastanak s gradonačelnikom vezano za selidbu učenika, učitelja te opreme. Preseljenje će se odraditi tijekom zimskih praznika, a koordinacijski sastanci s učiteljima i roditeljima održat će se tijekom predstojećeg tjedna. Ponosni smo na projekt i ovo je veliki projekt ne samo za OŠ Lapad nego i za Grad Dubrovnik. - kazala je Soko, dodajući kako će se po završetku izgradnje roditelji anketnim listićem izjasniti tko će preći u novu osnovnu školu, a tko će nastavu pohađati u OŠ Lapad.

Izložba "Gradine, gomile i špilje, zapadno dubrovačko područje" otvorena je večeras u žitnici Rupe. Autor izložbe je Domagoj Perkić, a likovni postav odradio je Studio Rašić+Vrabec.

Gradine su prapovijesni arheološki lokaliteti, stalnoga ili povremenoga naseobinskog, fortifikacijskog ili mješovitog karaktera, te su obično smještene na povišenim, strateški povoljnim i lako branjivim položajima, uz prirodne komunikacijske smjerove, po mogućnosti u blizini obradivih površina i izvora vode. Na zapadnom dubrovačkom području dosad je utvrđeno 49 gradina. U arheološkom kontekstu kamene gomile najčešće predstavljaju prapovijesna groblja za jednog ili više pokojnika, a katkad i dijelove fortifikacijskog sustava bedemima utvrđenih naselja, ritualne prostore i granične oznake. Na zapadnom dubrovačkom području dosad je utvrđeno 706 gomila.

Ravnateljica Dubrovačkih muzeja Pavica Vilać kazala je kako su izložba i pripadajući katalog nastali kao rezultat istraživanja prapovijesnih lokaliteta na zapadnom dubrovačkom području. Dodala je kako je vremenski okvir obuhvaća uglavnom razdoblje od kasnog eneolitika do kraja željeznog doba. Sva istraživanja, navela je, financirali su najvećim dijelom Dubrovački muzeji. Kazala je da je utvrđeno da su povijesni lokaliteti devastirani posebno u novije doba, zaključivši da ova izložba i senzibilizira javnost na potrebe očuvanja gradina i gomila,

Autor izložbe Domagoj Perkić kazao je da se gradine i gomile vežu uz Ilire, dodajući da je utvrđeno kako je naseljavanje na ovim lokalitetima u dubrovačkom kraju počelo znatno prije.

- Ne znamo tko su bili etnički nosioci tih kultura, možemo govoriti tek o Indoeuropljanima. Oni su donijeli te običaje, donose nam i bakar i njihove običaje možemo pratiti sve do dolaska Rimljana. Prilikom pripremanja izložbe pokušali smo da ista bude zanimljiva struci, budući da su ovi lokaliteti novi za struku. Međutim, pokušali smo i da bude vizualno dopadljiva široj publici. - naveo je Perkić.

Na otvaranju izložbe sudjelovao je i arheolog Vinicije Lupis, koji je rekao da je datiranje ovih lokaliteta bilo izuzetno potrebno. Kazao je kako je "naše područje ostalo visjeti u zraku, a ovdje možemo vidjeti sustavni obuhvat svih lokaliteta na osnovu kojeg će istraživači nastaviti dalje raditi".

Izložba ostaje otvorena do 15. ožujka.

V.S.

U sklopu obilježavanja Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, godišnju nagradu za doprinos i poboljšanje života osoba s invaliditetom dobili su specijalistica fizikalne rehabilitacijske medicine dr. Ranka Popovac Škoda, novinar Mario Bukvić i Policijska uprava dubrovačko-neretvanska. Nagrade su dodijeljene na svečanosti koja se danas održala u organizaciji Povjerenstva za osobe s invaliditetom Grada Dubrovnika u suradnji s Udrugom "Poseban prijatelj".

Dr. Ranka Popovac Škoda zahvalila se svim svojim suradnicima, dok je novinar Bukvić kazao kako vidi da zna sve manje o ovoj tematici što se više s njom bavi. U ime PU DNŽ nagradu je preuzeo načelnik Ivan Pavličević, koji je kazao kako na sreću ima osobe s posebnim potrebama u svojoj obitelji, dodajući da je posebno osjetljiv kad se oni koji nemaju invaliditet parkiraju na mjesta namijenjena osobama s invaliditetom.

Također, ovom prilikom ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik dr. Marijo Bekić predstavio je rad Poliklinike za zaštitu mentalnog zdravlja, a nazočnima se obratila i zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić, ističući kako Grad Dubrovnik želi olakšati život osobama s invaliditetom koliko je to moguće.

- Dobivamo pohvale, ali nisam najzadovoljnija s onim što radim. Moramo i može više. Recimo iscrtati nova parkirna mjesta za invalide ili ugraditi nove zvučne signalizacije na semafori,ma. - izjavila je Tepšić. zaključivši kako će dogodine u proračunu biti osigurano pet milijuna kuna za potporu osobama s invaliditetom.

V.S.

Pripremili smo određene mjere, možda će biti kasno za uvrstiti ih u proračun za 2019, ali možemo ih raspraviti za pravi rebalans, radi se o obiteljskim i gospodarskim mjerama, rekao je vijećnik Marko Miloslavić (KLGB Marka Miloslavića) na današnjoj sjednici Općinskog vijeća Općina Župa dubrovačka. Pojasnio je o čemu se točno radi.

- Obiteljske mjere su tu kroz naknadu za novorođenčad. Do sada je bilo tisuću kuna po djetetu. Sad predlažemo da se za treće dijete dobije tri tisuće kuna, a za četvrto i svako sljedeće dijete pet tisuća kuna. To bi pratilo trendove i u državi. Druga potpora je za nabavku školskih udžbenika. Konkretno, obitelji s četvero i više djece potroše na udžbenike i po tisuću eura. Mislim da imamo dovoljno novca da se takvim obiteljima omoguće besplatni udžbenici za djecu. Također, predlažemo i da se studentima subvencionira prijevoz dva puta godišnje. Dakle, da se plati 50 posto karte, u maksimalnom iznosu od 200 kuna. - rekao je Miloslavić.

- Što se tiče gospodarskih mjera, to su potpore za poduzetnike početnike do 35 godina, koji bi od 1. siječnja krenuli u otvaranje obrta ili poduzeća. Subvencionirali bi pokretanje posla, definirali opravdane troškove i odredili koje bi to djelatnosti bile i u kojem iznosu. Recimo, može biti sedam tisuća kuna po poduzetniku početniku, a ukupan fond bi bio 70 tisuća kuna. - objasnio je Miloslavić.

Obratio mu se vijećnik HDZ-a Vlatko Vuletić.
- Slažem se Marko, no možda ću glupo zvučati, ali kad se radi o djeci treba reći da se Župa naseljava, pa nije ovo Slavnija. Mi pojačavamo natalitet. Malo se šalim, ali... - dodao je Vuletić.

Načelnik Nardelli je kazao da razumije Vuletića, ali da se slaže da bi trebala ići naknada za svako treće, četvrto dijete.

- Eto, sad kad ja ne mogu praviti djecu. - našalio se Vuletić.

Također, Nardelli je dodao da je suglasan i s ostalim Miloslavićevim prijedlozima.
- Što se tiče knjiga mi imamo taj program i po financijskom cenzusu roditelji mogu zatražiti potporu, slažem se da odluku možemo promijeniti da za četvrto dijete ne gledamo financijski cenzus. Pravilnici nisu Sveto pismo i možemo ih mijenjati. Što se tiče prijevoza studenata, takvo nešto nemamo. No, značajno stipendiramo učenike. Naime, dajemo po tisuću kuna studentima koji studiraju van Dubrovnika, 600 kuna onima koji studiraju u Dubrovniku te 400 kuna učenicima. Mi izdvajamo godišnje 560 tisuća kuna. Možemo ubaciti tu nešto i za prijevoz, ali sukladno mogućnostima i raspoloživom novcu. - istaknuo je Nardelli.

- Već smo pomagali poduzetnike, i kroz Općinu i Turističku zajednicu. Ali držim da moramo točno definirati što financiramo. Znači, jesu li to deficitarne djelatnosti ili nešto drugo, to moramo jasno definirati kroz pravilnik, da ne financiramo neki kafić ili restoran čega imamo dovoljno. Apsolutno da, ali da se strogo definiraju pravilnici. - objasnio je Nardelli, predloživši da sad ovaj prijedlog ide na Odbor za društvene djelatnosti na daljnju raspravu.

Svi oni koji ne vjeruju u jednu ideju i nisu vaši istomišljenici zapravo su – ološ?! Naime, o ološu je govorio nekadašnji gradski vijećnik Igor Miošić, inače član skupine koja nije imala hrabrosti osnovati stranku pa se kriju iza nekakvih inicijativa i tko zna čega pod nazivom „Srđ je Grad“. On je na svojem Facebooku prenio napis koji govori o stranačkim rejtinzima, osvrnuvši se posebno na HDZ, pojasnivši zašto on smatra da HDZ-u ne pada rejting…

Politički poučak po Miošiću tako glasi da je HDZ "otporan na sve afere jer ološ bira ološ".

"Statistički, HDZ na vlasti drže indiferentni", napisao je Miošić.

Izazvalo je to reakciju gradonačelnika i šefa dubrovačkog HDZ-a Mata Frankovića koji se pak u svojoj Facebook objavi zapitao je li to znači i da je njegova obitelj ološ zato što glasa za HDZ.

U biti, Frankoviću je tu bilo lako odgovoriti, kao što je uvijek lako odgovoriti na tuđi govor mržnje. Jednostavno, Franković se povodio za onim kako je čovjek odista najveći kad je najmanji te je bez nekih prepiranja stvari sveo na bit stvari, na one koji izgleda mrze sve one koji ne razmišljaju kao i oni. Napisao je Franković tu i kako je Miošić srednjoškolski profesor.

Izazvao je ovaj okršaj na dubrovačkom političkom nebu i dosta pozornosti. Evo, Miošićeve riječi komentira i Sanja Putica na nacionalnim portalima, oglasio se i sam Miošić koji je nakon Frankovićevih riječi pobrojao afere HDZ-a. Oglašavaju se i usputne figure. Tako primjerice Dubravko Garbin iz dubrovačkog Živog zida na Faceboku, ispod napisa portala Dubrovnikpress.hr, naslovljenog "Franković reagirao na Miošićevu objavu na Facebooku: Je li moja obitelj ološ samo zato jer glasa za HDZ?", napisao: "Odgovor je potvrdan". U biti, tu se već radi o vrlo ružnim konstrukcijama uz koje se tako vrijeđaju članovi gradonačelnikove obitelji.
screengarb

Svaki političar u trenutku kad je ušao u politiku mora biti spreman da će mu se na plakatu nadopisivati svašta. I to je u redu, spada to pod takozvane demokratske silnice. Međutim, već je druga stvar vrijeđati članove obitelji, u ovom slučaju Mata Frankovića, sutra nekoga drugoga.

Problem je u tome što Miošićeve riječi, dakle, tako vjerno opisuju dubrovačko i hrvatsko političko stanje, potpuno nerazumijevanje demokratskih procesa od onih koji zazivaju vladavinu i participaciju naroda što „srđevci“ redovno rade.

Uostalom, za početak, radi se o grubom uopćavanju. Ne treba biti advokat HDZ-a za takvo što zaključiti, a njezine glasače svesti na pojam ološa spada pod jednoumlje. Po toj "demokraciji po Miošiću" tako ispada da je doslovno svatko tko je u stanju dati svoj glas HDZ-u istinska ološ i tu eto priča treba stati. Takvim metrom, sutra će tako ološ biti i svi SDP-ovci ili HNS-ovci, itd.

Miošić i Garbin na svojim su tužnim primjerima pokazali gdje je točno politička zbilja u Hrvatskoj zapela. U protivljenju drugome zbog drugačijih stavova i vjerovanja. Točnije, u tmastom je, učmalom mraku.

Ponedjeljak, 19 Studeni 2018 14:34

Osmijeh onih koji zaista ne razumiju ništa

Veliki broj ljudi sudjelovao je u vukovarskoj Koloni sjećanja. Istina da se Hrvatska Vukovara sjeti tih nekoliko dana u godini, istina jest da stvar s Kolonom sjećanja donosi sigurne poene i za one koji imaju svoje političke i ine interese, ali tako je to zapravo na svakom događanju takve magnitude te ujedno ne bi trebalo po tom pitanju spletkariti, odnosno svoditi nekakve račune.

No, ono što u Koloni sjećanja istinski treba smetati su najprostije moguće rečeno - osmijesi. Ne radi se tu samo o Koloni sjećanja i Vukovaru, radi se tu o svakom križnom putu, hodočašću... Priča ide tako da ekipice okidaju "selfie" ili slikavaju jedni druge, pritom se smiju, namještaju i poziraju. Budu prepune takvih fotografije i društvene mreže i mediji.

Činjenica je da sama Kolona sjećanja označava upravo sjećanje na veliko razaranje Vukovara i brojna ubojstva i progon stanovništva. Dakle, radi se o događaju s kojim se konkretno izražava poštovanje žrtvama, ali i toj muci novog svijeta gdje se ništa eto nije dogodilo ako nije zabilježeno fotografijom i objavom na društvenim mrežama, a uz što ide i neizostavni smiješak.

Osmijesi su divni, oni su jedino oružje uz koje se svijet lakše može nositi na grbači. Uostalom, u nasmijana lica, poslovice kažu, strijele se ne odapinju. Već poljupci. S osmijesima podgrijavaju se i nadanja, navale osjećanja i otvaraju se novi horizonti. Ne radi se tu o smijanju, ono luđačkome, nego decentnom, kao u Jesenjina koji nije slučajno napisao: "Biti nasmijan, prirodan i tih, najveća je umjetnost na svijetu." Međutim, takvi osmijesi ne mogu se vidjeti na fotografijama s Kolone sjećanja. Tu se u principu mogu vidjeti osmijesi koji zapravo ne znače ništa, a kad osmijeh ne znači ništa onda dođe kao posljednje utočište onih koji nemaju što za reći.

Svakodnevna je to muka raznoraznih mahanja repom po domjencima, sveudilj po uredima, itd. kako bi se ostvarila neka prednost, nekakvo napredovanje, eto ne uz sposobnost nego besciljno smješkanje. Nažalost, takvi prazni osmijesi prolamaju se vukovarskom Kolonom sjećanja, mjestu koje treba nagnati na razmišljanje. Mjesto je to, koje, dakle, treba čovjeka natjerati da izrazi iz sebe palac dolje ratu i stradanju, ne samo vukovarskome, već bilo kojeg naroda na kugli zemaljskoj.

Da bi se takvo što dodirnulo treba izaći iz prizme šepurenja i samovažnosti te istinski razmisliti o onome što znači rat, te kakve on reperkusije ima na pejzažima duša. No, takve misli najčešće ostanu čovjeku kao prtljaga, kao rana koju mu tako valja pregoriti. A kod rana, jasno, ne skupljaju se "lajkovi" i ne zarađuju se jeftina tapšanja po ramenu.

Zato, Vukovar u praksi i biva poprištem takvih navada, uz koji kao jeka odzvanja i osmijeh onih koji zaista ne razumiju ništa.

Dva neprihvatljiva postupka jedne te iste hrvatske priče, poput znakova pored puta, svjedoče o zaostalosti društva koje suočeno sa svojim naličje tone sve više i više u kaljužu svoje zablude. Prva priča odnosi se na jednu zagrebačku apotekaricu koja se pozvala na priziv savjesti pri izdavanju kontracepcijskih pilula djevojci, a druga na korčulansku vjeroučiteljicu koja je, kako donosi Telegram, tražila od učenika da nacrtaju svoje kolege koji ne idu na vjeronauk.

Katehetski ured Dubrovnik pokušao je ublažiti ovaj slučaj te su u priopćenju za javnost napisali kako je vjeroučiteljica od djece tražila da nacrtaju one koje vole, navodeći da je "vjeroučiteljici žao". Pak, majka jedne od djevojčica za Telegram slučaj je prikazala ipak nešto drugačijim riječima. Sad, je li vjeroučiteljica tražila da učenici crtaju zaista one koji vole pa je usput rekla i neku nepromišljenost o približavanju Isusa onima koji ne idu na vjeronauk, manje je bitno jer ne mijenja širu sliku uloge Crkve u društvu.

Naime, Crkvi identificiranje većih ili manjih vjernika i jest postala osnovna preokupacija i ona to godinama radi, uostalom savršena je to zastava za rastuće eskaliranje najrigidnijeg nacionalizma kojem danas svjedočimo na svakom koraku.

Ova dva slučaja različita su samo u izražaju iste priče. Razmatrat će slučaj raznorazne komore i etička povjerenstva, donijet će se tu pravorijeci da ljekarnica nije pravilo postupila, ali sve to u biti nije niti važno, jer je nečije zdravlje podređeno tuđoj savjesti, što je već toliko snažno da treba vrištati do neba, kao upozorenje koje kazuje o tome koliko je društvo nisko ateriralo. Nažalost, priče su to s istog čekića i nakovnja, priče iz tvornice zaostalosti, destrukcije i primitivizma gdje je zagrebačka magistra na istoj razini zatucanosti crkvenih velikodostojnika, uz časne iznimke. Bilo bi lijepo da su te priče s margine društva, međutim fragmenti su to koji sačinjavaju hrvatsku svakodnevicu, koja - treba to konkretno reći - boluje od rastućeg i gotovo pa sveopćeg nacionalizma. To je hrvatski izvor na kojem se natapaju najniže ljudske strasti.

Problem je to puno većih razmjera nego što naizgled djeluje, kao što je problem uvijek u društvu koje se zasniva na bilo kakvom obliku identifikacijskog faktora, koji u srži odbacuje sve novo i drugačije, što svoje reperkusije prije svega ima u kršenju ljudskih prava. Jednostavno, kad u Sabor može ući "Za dom spremni", kad ministar pozdravlja osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca, kad izbornik nogometne reprezentacije može reći da pjesma Thompsona može smetati pet posto ljudi ili kad se ulice nazivaju po ustaškim dužnosnicima jasno je da se stvori poligon uz koji će pijanoj budali pasti napamet rušiti spomenike ili ćudorednoj apotekarici ne izdavati lijekove.

Stoga, neće se stvari promijeniti ukorima i disciplinskim mjerama, problem je ukorijenjen, a očituje se u samim društvenim polugama koje dobrano posustaju pred idejama koje je civiliziran svijet davno apsolvirao.

Nevin sam, podnijet ćemo žalbu na presudu španjolskog suda, rekao je na konferenciji za novinare dubrovački pomorac Nikola Tolja koji se vratio u Dubrovnik nakon što je 16 mjeseci proveo u španjolskom zatvoru. Tolja je zajedno s posadom tegljača MV Eisevogel u srpnju 2017. uhićen pod optužbom krijumčarenja cigareta u vrijednosti 12 milijuna eura u međunarodnim vodama nedaleko od granice sa Španjolskom. Španjolski sud osudio je Tolju na dvije godine zatvora, no on je pušten na slobodu zbog vremena koje je već proveo iza rešetaka.

Na konferenciji za novinare objašnjeno je da je posada tegljača MV Eisvogel koju čine uz prvog časnika palube Tolju i hrvatski pomorac Ernest Pekar te još tri Talijana i jedan Rumunj preuzela u tegalj brod MV Falkvaag, koji je bio bez posade, ali nakrcan sa šest kontejnera krijumčarenih cigareta, s destinacijom tegljenja u Huelvu. Rečeno je da je jasno kako Toljin brod s cigaretama nije imao veze. Inače, vlasnik tegljača MV Eisvogel je talijanska tvrtka Lucatelly Towing and Salvage iz Trsta.
asindikatpomoraca- Španjolski sud ovdje očito štiti državu kako se ne bi odšteta trebala isplatiti onima koji su bili u pritvoru. Kad smo tek uhićeni u Cadizu mislili smo da ćemo brzo ići doma, tu je djetetu jasno da je krivnja na vlasniku broda. Odvjetnik je govorio da ćemo brzo brzo biti pušteni, da će sve biti u redu, ali to nije bio slučaj. Odvjetnik je lagao. Ubrzo sam uzeo svog odvjetnika te sam se u obrani odvojio od kompanije. Na samom početku, mi smo mislili daće sud donijeti oslobađajuću presudu. Onda su nam stavili lisice i strpali nas u marice, to je bio najgori momenat. Sve nam je oduzeto. - kazao je Tolja, koji je inače na konferenciji za novinare bio vidno emotivan.

- Ovo je bio specifičan slučaj, Od početka dokumentacija na brodu nije bila jedan kroz jedan kroz jedan, a ja sam od svih članova posade tu bio najkraće vrijeme, tek mjesec i pol dana. Sve to je bilo zbrda zdola. Nakon što smo završili u pritvoru, pokušavao sam saznati svoja prava, postoje u zatvoru socijalne radnice, zatvorska odvjetnica. Tu stvari nisu funkcionirale jer nisu znale engleski. Zahvaljujući mojoj sestri upoznali smo Hrvaticu koja se udala u Cadizu gospođu Asiu Giergiju koja mi je puno pomogla i sad pomaže. - rekao je Tolja.
anikolatoljaŠto se tiče žalbe koju će podnijeti, Tolja kaže:

- Ne zanima me velika naknada, ali bih se volio osobama koje su mi pomogle zahvaliti. Dakako, imam potrebu i da pravda bude zadovoljena jer nisam kriv. - objasnio je Tolja.

Rekao je još kako je Hrvatska država najviše učinila po pitanju njegovog slučaja, naglasivši da su zakazale institucije u Španjolskoj i Italiji, odakle dolazi njegova brodska kompanija. Naveo je kako i dalje razmišlja hoće li nastaviti navegavati.

ITF koordinator i predsjednik Sindikata pomoraca hrvatske Dubrovnik Romano Perić, koji je na sudu svjedočio kao svjedok obrane, kazao je kako se ovdje radi o kriminalizaciji pomoraca, što je navodi "među hrvatskim pomorcima čest slučaj". Naveo je također da se ovdje radi o specifičnom slučaju, dodajući da se ovakva presuda i očekivala. Istaknuo je kako sad slijedi drugi dio pravne bitke, objasnivši "kako će se razmisliti i o tužbi protiv španjolske države". Dodao je "kako smo talijansku kompaniju istraživali u cijelom postupku te je vlasnik navodno teško bolestan, a kompanija pred bankrotom", rekavši da članovi posade razmišljaju tužiti i kompaniju.

Na konferenciji za novinare govorila je i Toljina sestra Ana Bradaš, kazavši kako je Romano Perić puno pomogao.

Inače, svi članovi posade dobili su jednake presude.

Stranica 3 od 141

banner70dlji250 1

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019