Hrvatskim građanima ništa dobro se ne sprema u svim segmentima društva. Do ovog "samoubojstvenog" zaključka nije teško doći; ne treba tu bacati prvo zrno graha za prošlost, drugo za sadašnjost, ili kako to već ide, već se dovoljno okrenuti oko sebe i vidjeti ono što se cijeni, a što se očituje najprije u potrebi onoga gdje se i kako mladi žele zaposliti. Recimo, kome imalo normalnome može biti dobro zaposlenje u gradskoj upravi, nekakvom poduzeću ili nekoj inertnoj kulturnoj ustanovi?

Ići u sedam sati na posao, da bi se prvi uredski ćato iživljavao nad čovjekom ako zakasni 10 minuta, raditi do 15 sati, a realno, biti sasvim nebitan, dio stroja, kao plavi ovratnik u kakvoj tvornici čavala. Teško bi to posebno trebalo biti svakome, posebno onima koji su mladi, pa bi po takvoj "uigranosti godina" trebali biti i napredni, čili, zdravi. Zapravo, hrabri, što je jedino i važno, kako kaže Dostojevski, biti u stanju usuditi se. Kako se usuditi kao zaposlenik slijediti nečije "ideje", možda ispravne, ali tuđe?

Oni nesretnici koji se imaju prilike kretati od poduzeća do poduzeća, ili ustanove do ustanove, zapravo mogu tu vidjeti najnevjerojantije ljude, koje je bilo teško zamisliti na nekim takvim poslovima, kako zapravo ponosno sljeduju "ideju", što je tužno poput onih građana što po kiši uz državne praznike mašu papirnatim zastavama. E, ali zašto? Zašto je baš to posebna mača u Dubrovniku te kao takva ne podgrijava nadu da bi se Grad mogao izvući iz totalnog duhovnog mraka u kojemu čami?

U Dubrovniku se može raditi na jako puno drugih mjesta, koji nemaju nikakve veze s politikom, a uz to i puno više novca zaraditi. Jer, plaće u gradskim tijelima, osim onih direktorskih, i nisu toliko visoke. Dapače, radi se o sasvim prosječnim novcima. Stoga, tko bi radio, recimo, u Dubrovačkim kinematografima ili u Sanitatu, kad može jednako zaraditi npr. u Valamaru i to ne samo kao konobar ili pizza majstor? K tome, ovako na prvu djeluje da se u gradskim poduzećima i teže zaposliti. Jer, za biti uhljeb, svaka čast uhljebima koji su u svom poslu i stručni, treba veći ili manji obuhvat zadovoljenja političkih okvira, ako već ne onih drugih koji se protežu duljinom postelje, što je fakt, bez obzira na to kako obojana bila garnitura na vlasti.

Nadalje, treba vječno biti i nasmijan. Zvuči to banalno. No, to je bitno, nevjerojatno važno. Osmijesi koji dolaze sami po sebi, nepredvidivi su kao oluje i bujice, s proljeća iz jednog, a s jeseni iz drugog razloga. S osmjesima, podgrijavaju se i nadanja, i veće je zadovoljstvo svemu. Pak, smijati se u prazno, da bi se smijao, jer se osjeti da šuplja nasmijanost pali, najtužnija je stvar na svijetu.

Zašto onda prolaziti kroz sve to skupa? Problem je u pozi. Pozi koju omogućuje rad u politički definiranom sistemu. Zato jer je veće zadovoljstvo, očito, prošetati facu Stradunom preko pauze za posao i "glumiti glumu", moći reći da se poznaje "taj i taj", ovisno o tome tko dobro već kotira u kakvim gradskim krugovima, nego neovisnije raditi za više novca. Tako je, doduše, u cijeloj zemlji, a eto u Dubrovniku prisnaženo svojstvenim mu mentalitetom. Koliko god je mentalitete u načelu teško opisati, ovaj pod Srđem rođen valjda uporište ima u licemjerju, koje značajno boja kamene pozornice Grada, ali i nejasan kompleks o pošto-poto ispunjenju građanskog, onog famoznog gosparskog, što koncentrira šljam lažnog sjaja i ljigavo se s generacije na generaciju prenosi.

U takvom odnosu snaga, logično je zašto je većini potreba raditi uz nečija patronstva, što je ujedno i razlog zašto se malo što dobroga može očekivati i zašto politika pobjeđuje sve druge sfere života. Tome je lako doskočiti. Jednostavno, potpuno smanjiti državni, kao i gradske, županijske i općinske aparate. Dakle, četverostruko ih smanjiti i povećati proizvodnju. Što se neće dogoditi jer Hrvatska nije Danska da može povećati proizvodnju, ali i zato jer su radna mjesta jedino, ali ama baš jedino oruđe politike, kojoj je u srži stvar zadržati postojećima.

S druge strane, udruge, koje bi za cilj trebale imati isprovocirati promjenu, isto to jednostavno ne žele. Procjena glasi da je shodnije parazitirati na politici, osmišljavati nekakve programčiće jednom uz godišnjicu smrti Marina Držića, a drugi put uz obljetnicu postavljanja Orlandovog stupa, kao što je po pravilu pizdama ionako najlakše stajati u zapećku i prezati kao ostarjeli mačak pred vruću kašu. Građani? Oni pametniji među njima davno su se uvjerili da su politički polovi jedno, kako u državi pa tako i u Gradu, pa su u nekom svom bunilu zapletenom između onoga što istinski žele i što moraju. Ostali valjda ne stignu misliti dok pokušavaju preživjeti uz neke svoje narative, razmišljajući npr. o nekakvom ujedinjenju zbog nogometa vjerujući u unificirane istine, kako bi se valjda lakše preživjelo.

A oni lukaviji, dakle popularni uhljebi nastoje biti dio igre, što će im eto ići od ruke, sve dok je politika bitna koliko je sad bitna, postavljena tako da štiti samu sebe. Bit će to tako, prošetavat će se Stradunom u pozama samozadovoljstva, kao tobožnji "gospari", nesvjesni da u gradskoj svakodnevici tek kao puki fiskali bivaju posljedicom jedne promašene i do zla Boga zagađene ideje.

Uz predstavu smo pokušali ući u odnos između umjetnika novca, politike, društva, rekao je na konferenciji za novinare redatelj predstave "Michelangelo" Sebastijan Horvat. Radi se o prvoj dramskoj premijeri Dubrovačkih ljetnih igara, koja će se održati u petak, na Lokrumu, u 21.30 sati.

Predstava je nastala po drami "Michelangelo Buonarroti" Miroslava Krleže, a izvest će se u suorganizaciji s HNK Ivana pl. Zajca Rijeka.
- Pokušavali smo ući u neki odnos, dijalog s Krležom. S ciljem da  ispoštujemo njegov tekst, ali ujedno sa sviješću da Krležini tekstovi nisu završeni za sva vremena. Tako da je ovo i jedan razgovor s Krležom, Dubrovačkim ljetnim igrama, glumcima, umjetnošću u kazalištu danas. - rekao je redatelj Horvat.

Za adaptaciju i dramaturgiju zadužen je Milan Marković Matthis.
- Uvijek je jako inspirativno kad se radi Krleža. Prilika je to da se bavimo i vremenom u kojem mi živimo. Pisao sam dio teksta za ovu predstavu, mogu reći da je na ravni jezika to formativno iskustvo, svaki put sam puno naučio iz tog dijaloga i mislim da je to jedna od ključnih stvari za ovu predstavu. Kad se radi o Krleži, postoji tu dužnost da se bavimo razmišljanjem na društveno-političkom polju, ali i tome što je kazalište danas i kakva je njegova uloga u vremenu u kojem živimo. - objasnio je Marković Matthis.

Glumac Rakan Rushaidat, koji igra Michelangela, rekao je kako se isprva prepao.
- Mislio sam se kako ću to izvesti, ali kad sam vidio tekst to opterećenje je splasnulo. Jer sam shvatio da se mi bavimo Michelangelom kao temom. Što sam više ulazio u tekst, vidio sam da smo mi svi Michelangelo, svi se bavimo s tom temom. To su predstave u kojima volim biti. - kazao je Rushaidat.

Autorski tim uz Sebastijana Horvata i Milana Markovića Matthisa čine Igor Vasiljev koji potpisuje scenografiju i video, kostimografkinja je Belinda Radulović, autorica glazbe Karmina Šilec, suradnica za pokret Ivana Kalc, oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek, a oblikovatelj tona Saša Predovan. U podjeli su glumci riječke Hrvatske drame Olivera Baljak, Jelena Lopatić, Tanja Smoje, Marija Tadić, Aleksandar Cvjetković, Edi Ćelić, Dean Krivačić, Jasmin Mekić, Nikola Nedić, član Talijanske drame riječkog HNK Giuseppe Nicodemo, a velike uloge Michelangela u prvom činu predstave te Redatelja u drugom činu pripale su Rakanu Rushaidatu (Zagrebačko kazalište mladih) te Jerku Marčiću (Kazalište Kerempuh). U predstavi sudjeluje i Kor fanatika.

Michelangelo će na 69. Igrama imati ukupno pet izvedbi, dakle osim premijere u petak, predstave će se odigrati 28., 29., 30. i 31. srpnja. Prijevoz brodom na otok Lokrum uključen je u cijenu ulaznice. Brodovi polaze iz Porta u 20.30 i 20.45.

Dubrovnik bi kroz 2019. godinu trebao subvencionirati smještaj policijskim službenicima, a za što su ugovor još na dan otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara potpisali gradonačelnik Mato Franković i i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Radi se ovdje o značajnoj stvari, koja eto i nije doživjela neku određenu pozornost u dubrovačkoj javnosti.

Evo, danas je voditelj Stožera za provedbu mjera sigurnosti u turističkoj sezoni Željko Prša za Jutarnji list izjavio kako će ta subvencija iznositi dvije tisuće kuna. Koliko god to bilo zapravo dobro, jer u turističkoj sezoni policajci nisu na odmet, pogotovo oni koji bi uvodili reda u prometu i na graničnim prijelazima, u drugu ruku je žalosno da Ministarstvo unutarnjih poslova nije sposobno osigurati smještaj policajcima. A nije da se infrastrukture nema.

Portal Dubrovnikpress.hr već je pisao o bivšoj zgradi Prometne policije u Gružu koja se danas nalazi u derutnom stanju. Godinama se ponavljala mantra kako bi ona, kad se obnovi, trebala služiti za smještaj policajaca. No, na upit portala Dubrovnikpress.hr još prošle jeseni odgovoreno je kako za tim nema potrebe jer je obnovljena zgrada Mladost u Kuparima. Stoga, zgrada u Gružu služit će za poslovne potrebe službi PU dubrovačko-neretvanske.

Tako ispada da će Grad Dubrovnik subvencionirati smještaj policajaca, koji su na jugu Hrvatske izuzetno potrebni, što su uostalom nedavno i iz PU dubrovačko-neretvanske potvrdili za portal Dubrovnikpress.hr, dok sami MUP eto smatra da svoju zgradu nema potrebe obnavljati za smještaj policajaca, iako očito smještajnih jedinica nedostaje. Apsurd na hrvatski način.

Inače, Grad će subvencionirati i uređenje Vila Palme. Stoga, ovaj primjer sa sufinanciranjem smještaja policajaca nije prvi, a vjerojatno niti zadnji slučaj gdje Grad Dubrovnik "uskače" na područje koje bi trebalo biti pod državnom ingerencijom.

Četvrtak, 19 Srpanj 2018 21:14

Održana komemoracija za glumicu Mariju Kohn

Komemoracija za glumicu Mariju Kohn koja je nakon teške bolesti preminula u ponedjeljak u 84. godini života, održana je u Saloči od zrcala. Od Marije Kohn oprostila se njena rodbina, prijatelji i suradnici.

Intedantica Dubrovačkih ljetnih igara Dora Ruždjak Podolski citirala je samu Kohn.

- Kako sam je doživjela najljepše govore njezine vlastite riječi. Ona je rekla: "Ne znam kako bih se osjećala da ne radim ništa. Imam na Lopudu u svom đardinu 13 stabala trešanja i što god posadim to iznikne. Volim biti na suncu, volim biti sama. Bolje biti sama nego u lošem društvu". Hvala draga Mare za tvoj rad i sve plodove koji su iznikli. - poručila je Ruždjak Podolski.

Zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić izrazila je sućut obitelji Marije Kohn.

- Tužno je bilo čuti kako nas je napustila, ali simbolično je da se to dogodilo za vrijeme Dubrovačkih ljetnih igara na kojima je ostavljala tako veliki trag. Vvijek je briljirala. Gospođa Marija je uvijek bila uzor. Trebamo se prisjetiti svih njezinih doprinosa. - kazala je Tepšić.

Od Marije Kohn svojim govorima oprostili su se i glumci Perica i Maro Martinović, Doris Šarić Kukuljica i Srđana Šimunović.

Marija Kohn rođena je na Lopudu 1934. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu diplomirala je 1956. Članicom ansambla Dramskoga kazališta Gavella bila je od 1957., a kao slobodna umjetnica od 1983. do 1987. nastupala je i u Teatru &TD i Teatru u gostima. Bila je članicom Satiričkoga kazališta Kerempuh od 1987. do 1990., a potom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu do odlaska u mirovinu 1999. godine. Ostvarila je niz zapaženih uloga na filmu i televiziji, a za svoju prvu, iznimno sugestivno odigranu ulogu seoske djevojke Rože u filmu Svoga tela gospodar (1957.) F. Hanžekovića bila je nagrađena Zlatnom arenom na Pulskom filmskom festivalu. 1999. godine dodijeljena joj je Nagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje, a 2014. i Nagrada „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Marija Kohn najnagrađivanija je hrvatska glumica koja iza sebe ima više od stotinu kazališnih uloga, šezdesetak filmova te gotovo dvadeset uloga u televizijskim dramama i serijama.

V.S.

Stradun je dobio nova dva bankomata, što samo po sebi ne bi bio nikakav problem da se ne nalaze tamo gdje se nalaze, a to je izlog knjižare Algebra, odnosno bivšeg Algoritma. Dakle, bankomati su smješteni u prostoru Zaklade Blaga djela, a za koji je uz natječaj u travnju precizirano kako se izdaje isključivo za obavljanje knjižarske djelatnosti.

Evo čini se kako uz knjižarsku djelatnost mogu i bankomati. Pisao je o tome na svojem Facebooku gradski vijećnik HNS-a Miho Obradović.
"Ako je prostor bivšeg Algoritma bio namijenjen isključivo za knjižaru ili nešto slično tome, i nije se ni dalo raspravljati o drugoj namjeni, Algebri nije smetalo da, za sada postavi 2 bankomata u izlog. Postavite još 2, i zatvorite trgovinu..." - napisao je Obradović.

E, sad. Nije problem u bankomatima, neka ih, unatoč tome što je i gradonačelnik Mato Franković govorio kako "nije primjereno što su na gradskim ulicama zavladali bankomati". Uklonili se oni ili naposljetku ne uklonili, nije to ništa važno gledajući neku širu sliku, uostalom nikakvi bankomati nisu neka posebna novost niti u ostalim turističkim središtima poput Dubrovnika.

Problem je u dvije konotacije, koje u ovom slučaju itekako bodu oči.

Jedna je ta da naknada od bankomata nije niti malo simbolična. Dobiju se tu sasvim fini soldi. Konkretno, u povijesnoj jezgri radi se obično o cifri od preko dvije tisuće eura. Pravilo je takvo da se naknada za bankomat dijeli između najmodavca i najmoprimca ili se umanje od mjesečnog iznosa najamnine.

Pak, Algebra svoj najam plaća, za onaj prostor, smiješnih 50 tisuća kuna mjesečno. Smiješan je to iznos u odnosu na druge najmove jer se radi o jednoj od atraktivnijih lokacija, ne samo u Gradu nego u cijeloj zemlji. A to je ono što je poentirao i Obradović, dakle neka još dva bankomata, a zašto ne prekriti cijeli izlog bankomatima, pa se knjižara može i zatvoriti te figurativno rečeno živjeti samo od najma bankomata?! Prostor je dan u najam po tom iznosu jer je riječ o knjižari, a ne suvenirnici, ćevabdžinici ili slastičarnici... No, licemjerni su kriteriji Zaklade Blaga djela, iz koje su mjesecima odašiljane poruke kako se poslovni prostor na ovoj adresi daje u zakup isključivo za obavljanje knjižarske djelatnosti, bankomate nitko nije spominjao.

U sklopu Programa javnih potreba u kulturi za 2019. godinu, Grad Dubrovnik izdvojit će četiri milijuna kuna, može se iščitati iz Poziva gradske uprave. Piše tu i kako će Grad okvirno financirati oko 150 programa, projekata i manifestacija. Sve prihvatljive prijave obradit će i ocijeniti novoosnovana kulturna vijeća Grada Dubrovnika i Upravni odjel za kulturu i baštinu Grada Dubrovnika.

Inače, tek predstoji vidjeti u praksi kako će se navedeni novci raspodijeliti. Upravo je financiranje udruga u kulturi u posljednje vrijeme pod povećalom javnosti. Nije tajna da se u bližoj prošlosti financiralo sve i svašta, odnosno da se uz Program javnih potreba u kulturi zapravo parazitiralo.

Ova tema otvorena je u više navrata i na sjednici Gradskog vijeća, prije svega kroz izlaganje DUSTRA-inog Željka Raguža, koji je financiranje udruga nazvao i Pandorinom kutijom, ali i HDZ-ove Katarine Doršner koja je rekla da se financiranjem udruga "podupire nečija neinventivnost".

Također, osim ovog Poziva, koji se raspisuje svake godine, gradonačelnik Mato Franković raspisao je nedavno i poziv za dodjelu jednokratnih financijskih potpora udrugama za 2018. godinu, u iznosu od pola milijuna kuna.

U svakom slučaju, za nadati se da će se uvjeti postrožiti, odnosno da će članovi kulturnih vijeća raditi posao za koji su izabrani.

V. Salvia

Kako je za portal Dubrovnikpress.hr potvrdio vršitelj dužnosti ravnatelja Državnog arhiva u Dubrovniku Ivan Venier, natječaj za ravnatelja/icu je poništen. Podsjetimo, za novog ravnatelja Arhiva prijavili su se Nikolina Pozniak i dva bivša ravnatelja Frane Čizmić i Ivo Oreškovič.

Venier je rekao i kako ne zna razloge zbog kojih se poništava natječaj. Pak, kako je u međuvremenu doznao portal Dubrovnikpress.hr, ministrica Nina Obuljen Koržinek, na kojoj je isključivo odluka o imenovanju, pozvala se na novi Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, koji od sutra stupa na snagu. On predviđa i dodatne uvjete, koji bi se tako uz novi natječaj trebali ispuniti.

Uzgred rečeno, dobro je da se Obuljen Koržinek uopće sjetila poništiti natječaj. Recimo prošle godine, kad su se na natječaj prijavili Orešković i Čizmić, ali i Goran Cvjetinović, ministrica kulture jednostavno nije nikoga izabrala. Kasnije je bez obrazloženja o razlozima zašto nije imenovan ravnatelj temeljem natječaja izabrala Veniera kao vršitelja dužnosti.

Što se tiče netom poništenog natječaja, prije svega recimo da je Nikolina Pozniak, inače zaposlena u računovodstvu Arhiva, a članica je dubrovačkog HDZ, najbolje kotirala za preuzeti ovu funkciju. Jasno, zbog ideološke bliskosti aktualne gradske uprave, odnosno osjetljivog trenutka u kojemu se Državni arhiv nalazi „a propos“ preseljenja u bivšu vojarnu, a u što Grad ulaže 35 milijuna kuna. No, upravo poništenje natječaja trebalo bi Pozniak ići u prilog, ukoliko bi se ona ponovo kandidirala za ravnateljicu.

Naime, Pozniak je imala dvije očite mane u svojoj kandidaturi. Prvo, ona nije imala položen stručni ispit iz arhivske struke. Drugo, nije imala niti „objavljene vrijedne, stručne i znanstvene radove“. Unatoč ovim razlozima, Pozniak je mogla biti izabrana za ravnateljicu budući da još uvijek aktualni zakon propisuje da se za „ravnatelja/icu može iznimno izabrati osoba koja nije položila stručni ispit iz arhivske struke, ako se na temelju dosadašnjeg rada može očekivati da će s uspjehom voditi arhiv i uz obvezu polaganja stručnog ispita u roku od dvije godine od dana imenovanja“. Što se tiče radova, iako su u natječaju oni stajali kao uvjet, njihov popis se nije trebao dostaviti uz prijavu što zvuči kao nevjerojatno, ali je u Hrvatskoj i to moguće.

Stoga, iako je Pozniak mogla biti izabrana, njezino imenovanje moglo se osporavati.

A što donosi novi zakon? Više nije uvjet da kandidat ima objavljene radove. Isto kao što je u dijelu gdje se govori o imenovanju osobe bez stručnog ispita izbačena riječ kako se „iznimno“ može imenovati netko bez tog ispita što u praksi znači da traženi uvjet položenog stručnog ispita i nema smisla pa sad stoji „da se može imenovati osoba koja nije položila stručni ispit ako se na temelju dosadašnjeg rada može očekivati da će s uspjehom voditi državni arhiv i uz obvezu polaganja stručnog ispita u roku od osamnaest mjeseci od dana imenovanja“.

No, za razliku od prošlog zakona, novi zakon propisuje da se treba dostaviti i program rada. Što je sasvim u redu, ali itekako podliježe subjektivnom dojmu, tj. uvijek se izbor može obrazložiti, recimo, boljom usklađenošću sa strategijom ministarstva, itd. Pa su tako i dosadašnji, nazovimo ih, objektivni kriteriji ustupili mjesto onim „odokativnim“, temeljenih isključivo na dojmu, a ne mjerljivim parametrima.

Nadalje, u zakon su „ubačene“ i tri godine rada u arhivu, i to ne nužno na stručnim poslovima, odnosno pet godina u području kulture, znanosti i obrazovanja, što je itekako širok pojam kojega ispunjava popriličan broj visokoobrazovanih.

Državni arhiv do zaključenja novog natječajnog postupka vodit će svakako Ivan Venier, unatoč tome što prema Zakonu o ustanovama vršitelj dužnosti može biti imenovan najduže na razdoblje do godinu dana. Slijedom okolnosti, Venier će sigurno biti na čelu Arhiva duže od godinu dana. No, tu se ionako radi o osobi od povjerenja Nine Koržinek Obuljen. Venier je za ravnatelja Arhiva bio postavljen i prije desetak godina, kad je sadašnja ministrica bila državna tajnica.

Utorak, 17 Srpanj 2018 20:39

Kaos u autobusima Libertasa

Ekstremne su gužve danas bile po cijelom Gradu, što se logično odrazilo i na javni gradski prijevoz. Najčešća linija u Dubrovniku je ona Pile - Babin Kuk, na kojoj dakle autobusi prometuju svako 10 do 15 minuta. E, pa danas oko 16.30 sati autobus se na Batali za Babin kuk trebao čekati čak 40 minuta.

I, nakon što je napokon došao, bio je prepun građana i turista te je uslijedila uobičajena kaotična scena u kojoj vozač ne otvara prednja vrata jer putnici ne mogu ući nego se pokušati probiti kroz srednja ili zadnja vrata.

Amnestira li danas Libertas to što su u cijelom Gradu bile ogromne gužve? Naravno da ne amnestira jer ovakve scene događaju se svakodnevno, bile gužve ili tekao promet sasvim normalno. Jednostavno, iako autobusi na ovoj relaciju idu svako desetak minuta redovno su prepuni pa vozač ili produži dalje ili ukrcava putnike na srednja ili zadnja vrata. Stoga, logično bi bilo, ako je već tolika navala na gradske autobuse, onda bi na frekventnim linijama trebalo još pojačati broj autobusa.

U protivnom, voziti se gradskim autobusima ljeti spada pod pravu noćnu moru. Jer, kako drugačije opisati vožnju u prenatrpanom autobusu, što onako priliči slici koju zamišljamo u nekakvoj Indiji ili Bangladešu. U ovom slučaju, radi se i o očiglednom kršenju propisa jer nijedan zakon na svijetu ne propisuje da se putnik „vozi na putniku“. Dapače, Zakon o cestovnom prometu propisuje da se u autobusima nalazi i označen je ukupan broj kako sjedećih tako i stajaćih mjesta u autobusu, što u autobusima Libertasa već više godina nije slučaj već se ukrcava veći broj od dopuštenog.

Uz sve navedeno, treba reći i kako Libertas previše ne pomaže poboljšati situaciju sitnicima koje bi stvar mogle ublažiti.

Dakle, osim što ne poveća broj autobusa na frekventnim linijama, ponovo se nameće pitanje i zašto ne uvesti dodatnu tarifu za one koji prevoze svoje kofere te tako zauzmu ogroman broj mjesta. Nadalje, Dubrovnik je valjda jedini turistički grad u kojem je vozač ujedno i kondukter i blagajnik. Jednostavno, prečesto se događaju zastoji u prometu jer šofer mora razmijeniti novce kako bi turisti kupili kartu. No, eto jednostavno valja nije opcija u Libertasu neke stvari promijeniti na bolje.

Sve to nažalost doprinosi ovakvim gužvama u autobusima te neurednosti u voznom redu, što je ustvari pravilo, a ne nekakva iznimka uvjetovana današnjim gužvama. Gužve mogu biti uzrokovane svakojakim problemima, kao što mogu utjecati na puno toga, autobusi Libertasa kaotični su sami po sebi.

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković sa suradnicima obišao je novouređeni park s dječjim i sportskim igralištem te prostorom za fitness na otvorenom u Solitudu.

- Grad je završio još jednu investiciju vrijednu 1,1 milijun kuna. Imamo tu višenamjenske sprave, vježbalište za odrasle, košarkaško igralište, kao i dječje igralište. Nastavljamo s izgradnjom novih igrališta, za petnaestak dana izgradit ćemo igralište u Trstenom, sve sukladno planu i proračunu Grada za 2018. godinu. - rekao je Franković.

- Na području Grada imamo više malonogometnih terena, koji se uređuju i postavlja se umjetna trava na njima. Ovdje smo se odlučili za košarku, koja je također popularna. Najvažnije je da se mladi usredotoče na sport i sportske aktivnosti. - objasnio je Franković.

Dodao je i kako će Grad rekonstruirati igralište na Sedam smrtnih grijeha, napomenuvši da je pokrenuta i javna nabava za igralište kod Osnovne škole Ivana Gundulića.

Također, ovom prilikom gradonačelnik Franković sjeo je na ljuljačku, ali se i okušao na fitness spravi, kroz šalu kazavši "kako nije siguran da će moći podignuti svoju težinu".

V.S.

Problem s vodičima koji nisu licencirani, a i dalje vode goste i dalje traje. O čemu se konkretno radi? Naime, kad u Grad dođe inozemna grupa, u pratnji svojih turističkih pratitelja, prema Zakonu o pružanju usluga u turizmu, nju bi trebao preuzeti vodič, koji ima položen stručni ispit za područje Dubrovnika. U praksi, to nije tako.

Dakle, događa se da taj turistički pratitelj ustvari vodi svoju grupu po Gradu, bez da je unajmio licenciranog vodiča. Najčešće, radi se tu o problemu kojega stvaraju turistički pratitelji iz dalekoistočnih zemalja, koji tako na ovim slučajevima uštede značajnu količinu novca, koja bi inače išla dubrovačkim vodičima.

Na ovaj problem još prije dva mjeseca upozoravala je pročelnica Ceha turističkih vodiča Marina Franić. Pak, kako je izjavila za portal Dubrovnikpress.hr, nije se ništa promijenilo.
- Jedino nam Grad Dubrovnik zaista ulazi ususret i čini sve u svojoj moći da se to promijeni. Zbilja su pokazali dobru volju što mi daje nadu da će doći do promjene. Što je problem? Carina je ona koja bi trebala vršiti inspekciju, a u Dubrovniku je samo troje tih inspektora. Najviše tih "ilegalnih" vodiča je iz Južne Koreje, koji bez problema sa svojim zastavicama šetaju preko Straduna. E sad, događa se da se oni prave kako ne znaju engleski jezik i tako u biti prođu lišo. Grad je spreman financirati prevoditelja s korejskog koji bi išao s inspektorima kako bi napokon tom problemu stali na kraj. - rekla je Marina Franić.

- Prije tri dana zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić primila je predstavnike Ceha vodiča, Hrvatske carine i Društva turističkih vodiča Dubrovnik. Uskoro će biti racija, dakle kontrolirat će se strane agencije i vodiči. Nadamo se da će se tako prestrašiti i više neće raditi te probleme. - kazala je Marina Franić.

- Ono što bi trebalo je možda postaviti nekoga na Pile da kontrolira situaciju, kao što sad radi Sanitat s turističkim autobusima. U drugim gradovima ti ne možeš izaći iz autobusa da te ne čeka lokalni vodič. - dodala je.
Unatoč ovom problemu istaknula je kako je u Dubrovniku dobro biti turistički vodič.

- Nije uvijek lako, ali mi imamo puno posla. Zbog toga smo sretni. Grad je pun, stižu kruzeri, sezona je duga. Ali, ovo je veliki problem. Opet ponavljam, drago nam je što iz Grada zaista shvaćaju naše probleme i čine sve da ih i riješe. - objasnila je pročelnica Ceha turističkih vodiča Marina Franić.

Stranica 14 od 141

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019