lausnekretninebanner

Od Kine do Zagreba za osam dana, a iz Zagreba do adrese u Dubrovniku nikad. Naime, naš sugrađanin (podaci poznati redakciji) ostao je bez pošiljke, proizvoda koji je naručio u Kini, zbog aljkavosti u Hrvatskoj pošti. Pošiljka se naime vratila u Kinu. Naravno, u Hrvatskoj pošto peru ruke od svega.

Uglavnom, 1. listopada jedan Dubrovčanin naručio je proizvod vrijedan tek nekoliko stotina kuna, a Kinezi su ga u Hrvatsku poslali 6. listopada. U Zagreb je pošiljka stigla 14. listopada te je, sukladno propisima, otpremljena na carinu. Carinjenje također nije prošlo glatko, naime, iako je vrijednost pošiljke mala, carinici su tražili račun, pa je pošiljka zadržana.

Inače, carinici i sami mogu i imaju pravo procijeniti vrijednost pošiljke, jer sadržaj i ne mora biti kupljen, može biti i poklon, pa gdje je onda račun?! No, uglavnom, sve bi to bilo u redu da im nije bilo potrebno istu dokumentaciju poslati čak tri puta. Treća sreća pa je pošiljka konačno, gotovo mjesec dana kasnije, 12. studenoga vraćena sa carine na poštu i krenula je prema, ne Dubrovniku, nego Splitu gdje je zaprimljena odmah sutradan i otpremljena prema Dubrovniku gdje na adresu primatelja nikad nije stigla.

Naime dogodilo se ono na što se u posljednje vrijeme brojni Dubrovčani žale - poštar nije ni pokušao uručiti pošiljku. Da je pozvonio ili pokucao na vrata svakako bi nekog našao doma, ali on to nije učinio. Umjesto toga navodno je ostavio obavijest o prispijeću pošiljke, samo nije jasno kome, jer našem sugrađaninu kojem se sve ovo dogodilo tu obavijest ostavio nije.

I tako, 3. prosinca pošiljka je ponovo otpremljena prvo u Split, pa u Zagreb, pa iz Zagreba prema Kini, valjda, jer kako piše u popratnom listu pošiljka je u Zagrebu 9. prosinca „stavljena u vreću”.

Naravno, naš sugrađanin požalio se Hrvatskoj pošti gdje su očekivano odgovorili kako oni nisu ništa krivi.

„Vezano uz Vaš prigovor obavještavamo Vas da internim postupkom koji je pokrenut nakon primitka prigovora utvrđeno da je za predmetnu pošiljku pokušana dostava no obzirom u trenutku pokušaja dostave nitko nije zatečen na adresi primatelja, za istu je ostavljena Obavijest o prispijeću pošiljke.” - napisali su u odgovoru na prigovor.

Zašto vjerujemo našem sugrađaninu, a ne vjerujemo Hrvatskoj pošti? Pa iz jednostavnog razloga jer se i sami, kao i brojni naši sugrađani gotovo svakodnevno susrećemo sa sličnim problemima. Osim što se brojni Dubrovlani žale kako im poštar uopće nije ni pokušao uručiti pošiljku, još je primjera aljkavosti, pa tako poštar koji npr. raznosi pošiljke u Ulici svetoga Križa, gdje je smještena naša redakcija, redovno pošiljke ostavlja u sandučiće, rekla bi mlađa generacija, „rendom” sustavom, pa koga čije pismo dopadne, te onda korisnici poslovne zgrade TUP – a pošiljke izmjenjuju međusobno ili ih guraju jedni drugima ispod vrata. Poštaru je valjda suviše teško pročitati imena tvrtki na poštanskim sandučićima i razvrstati poštu, jednostavnije mu je i brže ubaciti u sandučić kako mu padne na pamet.

Zbog takvih primjera ne vjerujemo niti jedne jedine riječi Hrvatskoj pošti u odgovoru našem sugrađaninu.

Godinu i pol dana ostalo je do sljedećih lokalnih izbora. Predsjednik dubrovačkog SDP – a Jadran Barač već je najavio gradonačelničku kandidaturu. O tome, ali i stanju u SDP – u, kako vidi stanje u oporbi općenito te naravno kako gleda na rad aktualnog gradonačelnika Mata Frankovića i gradsku upravu, Barač govori za Dubrovnikpress.hr.

Je li SDP „stranka s gerijatrije”, koji je problem s gradonačelničkim kandidatima SDP – a, boji li se da mu Andro Vlahušić ne bude protukandidat u vlastitom taboru, zašto SDP plaća danak pojedinim greškama, a HDZ ne, zašto Tatjana Šimac Bonačić ne kritizira HDZ, neka su od pitanja na koje je odgovorio predsjednik dubrovačkog SDP – a Jadran Barač.

jbaracinteview1301 9

Je li se osjećate usamljeno?
- U SDP – u? Ne!

Inače... U politici?
- Osjećam se nekad neshvaćeno u Gradskom vijeću, ali razlog tome nije zato što sam možda u krivu ili zato što nisam dobro argumentirao nešto, nego zato što je jednostavno takva klima kod većine vijećnika i čovjek se onda osjeća usamljenim u tom segmentu. Ali... generalno, ne. Najbitnije stvari u životu čovjek treba odraditi samostalno, iako treba imati tim, jer politika je timska igra. Ako sam najavio svoju kandidaturu za gradonačelnika podrazumijeva se da imam određene ljude koje ću imenovati na pozicije i tako provoditi politiku koju želim.

Imate li uistinu te ljude? Dojam je da SDP nije baš s kadrovima „na ti”.
- Kadrovi se stvaraju tijekom mandata tj. više godina. Na meni je da izgradim jednu grupu ljudi, suštinski dio koji bi činio okosnicu potencijalne ekipe za osvajanje vlasti. To su ljudi koji me podržavaju i nisu samo unutar SDP – a, nego i iz šireg spektra, iz društvenog i javnog života i ostalih stranaka. Redovno komuniciramo i situacija je potpuno drukčija nego kad sam preuzeo organizaciju. Ja računam na njih, a s imenima naravno ne bih još izlazio u javnost. Ne bilo bilo korektno prije nego sve dogovorimo i posložimo.

Blisko surađujete s Vidom Bogdanovićem, odnosno HSS – om, pa i Glasom. Je li već dogovorena koalicija?
- Ništa još nije službeno dogovoreno zato što su izbori za godinu i pol dana. Kad se sve dogovorimo i stavimo sve na papir, jasno ćemo i objaviti, kao i program, jasan program i kadar na koji računamo i tko će za što biti zadužen, a ne da kasnije bude nekih pomutnja. Računam naravno na HSS i Glas, za ostale ne mogu potvrdit, ali otvaram svima vrata koji su spremni prihvatiti naša načela i čija načela mi možemo prihvatiti.

jbaracinteview1301 1

Koliko surađujete s tim „ostalima” u Gradskom vijeću kao oporba.
- Na razini Gradskog vijeća suradnja je nezadovoljavajuća. To se vidi i na sjednicama. Po meni, za pravu oporbu, mislim na sve vijećnike koji formalno ne sudjeluju u poziciji vlasti, potrebno je imati zajedničku „pressicu” ili prije ili nakon vijeća, s nekakvim ključnim točkama s kojima ćemo izlaziti ili koje su nam odbili ili koje su možda sumnjive u smislu korupcije. Da radimo pritisak na HDZ. Kad radimo pojedinačno, oni vrlo lako stvaraju dojam da nas suzbijaju, nadglasavaju.

Zato sam i pitao je li se osjećate usamljeno...
- U određenom momentu čovjek se osjeti pod nekakvom paljbom, ali to treba izdržati.

HDZ JE MOĆAN, VIJEĆNICI SE BOJE, A IMAM I PRIJATELJE KOJI SE BOJE LAJKATI MI STATUS NA FACEBOOKU

Zašto je većina vijećnika oporbe tako šutljiva?
- Određeni vijećnici... Neću sad pojedinačno imenovati, niti je na meni da seciram njihov poslovni i privatni život ili situacije kroz koje su prolazili, ali svatko od njih ima neku svoju poziciju s koje nastupa. Neki ne vole atmosferu konfrontacije, a za biti istinski oporbeni vijećnik itekako je potrebno ponekad ulaziti u konflikte i dobivat zauzvrat i uvrede i etikete i podvale, a nažalost neki nisu na to spremni. Ljudi u Dubrovniku se mahom ne vole javno eksponirati, čast izuzecima, primjerice stručna javnost je posve nevidljiva, jer je HDZ poprilično moćan, a ne mislim samo u smislu broja vijećnika, koji ionako većinom i ne sudjeluju u raspravama, već drže sve poluge vlasti, drže sve poluge gospodarstva u Dubrovniku, imaju utjecaj na pravosuđe. Mi živimo u gradu gdje su sve okolne općine pod HDZ - om, Županija je pod HDZ -om, država je pod HDZ – om. Primjerice, moji podnesci prema državnim tijelima iz pozicije gradskog vijećnika se ignoriraju, a zakonski se moraju očitovati ili, još gore, odgovaraju mi potpuno neutemeljeno, a sve u cilju političke zaštite svojih kolega u HDZ-u. Ljudi su shvatili da je država u jednom smislu oteta.

I zato se boje istupati u Gradskom vijeću?
- Boje se istupati, da. Pa evo ja imam određene prijatelje koji se boje meni lajkat status na Facebooku, da to netko ne bi vidio, da to netko ne bi notirao i da ih možda tamo gdje rade, u gradskoj upravi ili tvrtki, ne bi prozivao za nešto.

jbaracinteview1301 6

Ali Vi imate uz sebe u Gradskom vijeću i stranačku kolegicu, Tatjanu Šimac Bonačić, koja je jednako tako šutljiva. Ne sjećam se da je u ovom mandatu baš nešto kritizirala HDZ ili stajala uz Vašu stranu na sjednicama kada se nađete pod „paljbom”. Je li se Vi možete sjetiti neke situacije u kojoj Vam je pomogla u Gradskom vijeću?
- Na zadnjoj sjednici je istupila kada sam ja naglasio kako je dosta projekata, koji su završeni, rezultat i prethodne vlasti. Tada je također to naglasila, ali u nekakvom širem spektru ja se slažem, Tatjana nema isti stil kao ja, oporbeni stil da se razumijemo, ali svaki vijećnik odabire svoj put. Mora se nešto pojasniti, svaka argumentirana kritika koju iznosim na govornici nije iznesena da bih ja tamo ispadao dežurni kritičar i svađalica, već doprinosi raspravi u cilju da se određene odluke poboljšaju, a jesam li uspješan ili ne, sve ćemo vidjeti na izborima u kontekstu rezultata. Ja kad sam preuzeo dubrovački SDP, stranka je ostvarila rezultat od osam posto potpore za Gradsko vijeće, a za gradonačelnika sedam posto. Hoće li ovakav moj rad dati rezultat... Smatram da hoće.

U SDP – U JE BILO SVEGA, OD ZAPOŠLJAVANJA DO UHLJEBLJAVANJA, PLATILI SMO DANAK TOME

Spomenuli ste kako je istupila podržavši vas u mišljenju da su rezultati ove gradske uprave i zasluga prošle vlasti. Zar to nije čudno s obzirom da je upravo Tatjana Šimac Bonačić svoju kampanju za gradonačelnicu temeljila na napadima na Andra Vlahušića. Odrekla se u biti i svojih vlastitih rezultata.
- Kampanja se temeljila na održivom razvoju, ne mogu reći da se odrekla, ali postojao je odmak od HNS – a. Činjenica je da, dok je SDP bio uz HNS u vlasti, SDP je izgubio identitet. No, za to ne treba kriviti HNS, HNS je radio što je njima u interesu, a na SDP – u je bilo da uzme svoj politički prostor i svoj kadar da ga raspoređuje. E tu je bilo puno unutarstranačkih problema koji su sad iza nas. SDP je imao problema, nije tajna, bio je i raspušten. Postojao je jedan duboki nered u odnosu na kandidature, punu podršku i izgradnju vlastitog kandidata. Pa sjetimo se Nika Šalje i njegove kandidature za gradonačelnika. Tada su se radile greške i zato smo i kasnije imali povijesno najlošiji rezultat, osvojili samo dva mandata u Gradskom vijeću.

Teško je i ići niže od toga kad je SDP u pitanju. Kako mislite popraviti situaciju? Poštujem starije, ali najčešća šala o dubrovačkom SDP – u jest da je to stranka s gerijatrije.
- Nismo stranka gerijatrije, imamo novih, mladih i fantastičnih ljudi koji su unatoč svim okolnostima koje sam spomenuo došli i spremni su na politički aktivizam. Jedan takav čovjek vrijedi sto HDZ – ovih koji su stranci pristupili da bi dobili kućicu na Stradunu ili u Mokošici ili posao negdje.

Ali... je li se SDP tu baš puno razlikuje od HDZ – a. Dubrovnikpress je svojevremeno objavio i ono famozno pismo SDP – ovke „zaposlite moju mamu”.
- Bilo je svega, bilo je zapošljavanja, uhljebljivanja, ali pokušavam današnji SDP u Dubrovniku usmjeriti na drugi način. Politika je nažalost za neke interesna djelatnost.

Može li se to mijenjati? Da politika bude interesna djelatnost, ali ne za članove stranaka, nego za građane.
- Može i treba. Politika u Hrvatskoj bazirana je na klijentelizmu. Znači, namiri se jedna grupacija, a onda oni tebe poslije namiruju. SDP je na izborima platio veliki danak takvoj politici, a ti ljudi koji su dobili određene beneficije, nema ih nigdje u SDP -u.

jbaracinteview1301 8

Kako HDZ ne plati takav danak?
- Trebalo bi napravit nekakvu studiju našeg društva o tome. Kolinda Grabar Kitarović je na posljednjim izborima govorila takve nebuloze da nemam riječi, pa je osvojila gotovo polovicu glasova. To je tako jer je HDZ oteo državu, ti ljudi su prisiljeni glasati za HDZ zbog svoje egzistencije.

FRANKOVIĆ SE PREVIŠE BAZIRA NA ZABRANAMA I ULAZI I NADLEŽNOSTI KOJE NEMA

Kako gledate na rad aktualne gradske uprave, prvenstveno gradonačelnika Frankovića kojem kanite biti protukandidat?
- Mislim da se previše bazira na zabranama. Ova gradska uprava ima odlične uvjete da grad unaprijedi. Cijela zemlja i regija je u jednom ciklusu ekonomskog procvata i ostvarujemo sve bolje prihode. Smatram da se novac u proračunu ne raspoređuju dobro. Imamo rekordno visok proračun i usprkos određenim projektima koji se realiziraju, škole, vrtići, ključni problemi u ovom gradu nisu još uvijek riješeni, a oni se baziraju na prometu, odvodnji i gospodarenju otpadom. Ti problemi nisu se riješili niti vidim da će se riješiti u bliskoj budućnosti.
jbaracinteview1301 2Eto, npr. iz 2012. postoji prometna studija koja govori o jasnim zahvatima u prostoru u odnosu na povećanje broja vozila na prometnicama koji iznosi cca 7.5 posto godišnje, ne zbog taksista, nego zbog svih nas građana i Dubrovnik treba nova prometna rješenja, podzemna. Franković je odavno trebao početi raditi ključni infrastrukturni projekt u tom smislu, ali ne, on se bavi nezakonitim zabranama. Umjesto projekata imamo samo najave i najave najava, PR o jednom te istom projektu sto puta, od raspisivanja javne nabave do potpisivanja ugovora s izvođačem itd.

Ali i Mato Franković je slično govorio kao i Vi, a onda je došao na mjesto gradonačelnika i vidio da ne ide baš sve preko noći i lako.
- Ne ide, ali treba početi kopati, a ne reklamirati se. I ne treba raditi ove razne zabrane korištenja javnih dobara koje su „vatrogasne mjere“ i neće ništa dugoročno riješiti, a zapravo se pogoduje jednoj grupi na štetu drugih sudionika na tržišta.

Kad to spominjete zamjeraju Vam da branite privatne interese, i to kao socijaldemokrata.
- Nisu to privatni interesi, to su javni interesi. Dakle, ako Vi i ja ne možemo dobiti poslovni prostor u Gradu i ispred njega javnu površinu po jednakim uvjetima, onda je riječ o diskriminaciji. Ako se nekome produžavaju neki ugovori u nedogled i drugi ih ne mogu dobiti, to znači da nemaju svi ista prava na korištenje javnog dobra, gradskih resursa, ako netko nema pravo dolaska na Pile, a drugi ima, riječ je o diskriminaciji. Diskriminacija je i nakana zabrana prolaska preko Ilijine glavice na osnovu mjesečne karte za parking. Zakon ne predviđa nešto takvo, da onaj tko nema mjesečnu kartu za parking ne može proći, pa parking nema veze s pravom prolaska. Ali, ako Franković želi tako smanjivati promet oko Grada, postoji rješenje, neka voze samo javni gradski prijevoznik i vozila stanara tog područja. To zakon predviđa.
jbaracinteview1301 4Frankovićev problem je da ulazi stalno u nadležnosti koje nema. Grad Dubrovnik se treba baviti komunalijama, vrtićima, školama, prostornim planiranjem. Nema prava najavljivati izmjene zakona kao što je to radio sa Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu kada je optuživao taksiste za gužve, pa je ta inicijativa propala. To znači ujedno da ga ne podržava ni vlastita Vlada u takvim nakanama ili da ne zna što govori. U isto vrijeme je u Dubrovnik uveo novu rent-a-car tvrtku, tzv. „car sharing” i doslovce im je mukte dodijelio povlaštena parking mjesta u centru grada, a sve zamaskirao pod pričom kako će se time smanjiti gužve u prometu.

VLAHUŠIĆ IMA ODREĐENE PRAVOSUDNE PROCESE, POLITIKA NE SMIJE PROMOVIRATI TAKVE LJUDE KAO KANDIDATE

Spomenuli smo Andra Vlahušića. Je li on bivši?
- Jest! Andro Vlahušić je čovjek koji je imao bogatu političku karijeru, zna se da je bio i ministar i gradonačelnik u više mandata, ali mislim da on nema više što ponuditi Gradu osim savjetodavno. Treba uvijek od ljudi koji imaju iskustva u politici u nekim segmentima primiti savjet i saslušati ih. U tom dijelu zašto ne, ali on svojim likom i djelom mislim da nema više što ponuditi. Nažalost, ima i određene pravosudne procese u tijeku i dok je god to tako, politika ne smije promovirati takve ljude kao kandidate.

Znači, ne bojite se da bi Vam Andro Vlahušić mogao biti protukandidat u vlastitom taboru, mislim na lijevo orijentiranu oporbu u cjelini.
- Ne. Ja se tu uopće ne bojim. Svatko se može kandidirati, imati svoju viziju, u tom dijelu smo stvarno demokratska država. No, on sa svojim primjerom i načinom vladanja, neke stvari je dobro napravio, neke loše, uz deset godina vladanja, mislim da u cjelini nema što novo ponuditi. Nikad se ne treba vraćati na stara rješenja, to je tako u životu, pa i u politici. Ako nemate novu generaciju, novi pristup u vođenju grada, onda nemate napredak.

jbaracinteview1301 5

Poseban animozitet vlada između predsjednika Gradskog vijeća Marka Potrebice i Vas.
- Ja nemam animozitet prema nikom, a što se njega tiče, s njegove strane taj animozitet se javlja iz činjenice da su Gradskom vijeću pojavio čovjek koji iznosi svoj stav. Ja glasam za 90 posto odluka, ali njemu smeta kad netko ima drukčije mišljenje. On najviše uživa kad ima oporbu koja ne djeluje kao oporba, koja ga hvali, koja mu plješće, i tad je on zadovoljan. To je možda neka karakterna ili politička crta, on ne shvaća da je dobro da u oporbi postoje ljudi koji će kritizirati i iznositi svoje mišljenje i braniti svoje stavove. Njemu to smeta i zato onda idu razne pogrdne izjave, diskreditacije pa i prijetnje.

Tužio Vas je za klevetu.
- Jest, zato što sam medijima dao kopiju kaznene prijave koju sam podnio protiv njega, gradonačelnika i zamjenice Tokić zbog toga što su umiješani u aferu oko zemljišta na Mihajlu.

I... Što je s kaznenom prijavom.
- Pretpostavljam da je u tijeku obrada.

A što je s tužbom protiv DPDS – a koju ste podnijeli s Vlahušićem i Bogdanovićem?
- To naše pravosuđe drži u ladici. Morat ćemo pisati požurnicu. Skoro godinu dana nije zakazano ročište i to daje poruku o stanju u kojem se nalazimo.

NE BUDEM LI KANDIDAT ZA GRADONAČELNIKA, NEĆU BITI NI PREDSJEDNIK DUBROVAČKOG SDP - A

Najavili ste gradonačelničku kandidaturu. Pojedincima to baš i nije najbolje leglo. Zar nije prirodno da predsjednik gradske organizacije bude i gradonačelnički kandidat, jer ako nije, znači da mu članstvo ne vjeruje.
- To je najprirodnija stvar u politici i to je najveći problem koji je bio u SDP – u, da SDP nije gradio svog kandidata i nije imao kandidata koji je već komunicirao s građanima, predstavljao svoju politiku, pa da se i predstavi kao kandidat i da na kraju preuzme uspjeh ili neuspjeh. To je minimum logike u politici. No, svatko se može kandidirati, svaki član SDP – a može biti predložen. Gradski odbor može i potvrditi drugog kandidata, ali to znači i da otkazuje povjerenje predsjedniku organizacije.

Drugim riječima, ukoliko ne budete kandidat za gradonačelnika dat ćete ostavku na mjesto predsjednika dubrovačkog SDP – a.
- Da, ja tada neću više biti predsjednik, jer bi to značilo da ja nemam podršku vlastitog članstva.

Dubrovčani su podijeljenog mišljenja o najavi iz gradske uprave kako će se od 2021. godine preko Ilijine glavice zabraniti promet svim vozilima, osim javnog gradskog prijevoza, vozilima s dozvolom, odnosno vozilima koja plaćaju dolazak na Pile i pretplatnicima mjesečne parkirališne karte, popularno nazvane „abonamenat”.

Raznorazna se mišljenja mogu čuti o tome, no prvo što se mora kazati jest da nije dubrovačka gradska uprava „izmislila toplu vodu”. Dakle, argumenti pojedinaca kako takvih primjera nema nigdje ne drže vodu. Takvih je primjera po Europi puno, pa i u sredinama koje čak imaju i manje prometnih problema od Dubrovnika, a i raznih je načina ograničavanja prometa, no jedno je svima zajedničko, u prvom planu je interes rezidenata, odnosno ljudi koji žive na pojedinom području.

Pa da ne bi nabrajali primjere iz drugih zemalja, evo primjera sasvim blizu, iz Konavala, odnosno Cavtata. U zonu povijesne jezgre Cavtata već odavno mogu ulaziti isključivo vozila stanara i vozila s dozvolom, odnosno opskrbna i vozila interventnih službi. Isto vrijedi u turističkoj sezoni i za Put Tihe u večernjim satima. Dakle, nije trebalo otiči daleko za pronaći primjer ograničenja poput onog nad kojim se u Dubrovniku pojedinci sad zgražaju.

Odluka dubrovačka gradske uprave možda izgleda restriktivno, no zapravo je potpuno logična, prostor od Ilijine glavice prema zoni oko povijesne jezgre te dalje prema Orsuli, nema mogućnosti širenja prometnica, a i mogućnosti izgradnje i uvrštenja novih parking mjesta iznimno su ograničene, odnosno svode se na možebitnu izgradnju garaže ispod postaje žičare.

S druge strane broj vozila je sve veći i veći i sasvim je jasno da u „bocu od litre ne može stati litra i pol”.

E sad, „drugi par rukava” je komod na koji su pojedinci navikli pa bi s autom, da mogu, najradije i na Stradun. Dubrovčani relativno dobro žive, koliko dobro pokazuje to i sami broj novih vozila, a tome imaju zahvaliti turizmu i milijunima gostiju koji dolaze u Grad. Jednostavno, oni koji bi htjeli „i jare i pare”, morat će shvatiti da to tako ne ide.

Komentari poput onih, pa i pojedinih žitelja zone oko povijesne jezgre, da se time npr. zabranjuje da im netko dođe u posjetu ili pak npr. komentari žitelja susjednih i općina koje gravitiraju Dubrovniku kako im se time zabranjuje dolazak u Grad, poprilično su neozbiljni i neracionalni. Nitko nikome ne zabranjuje dolazak negdje, zabranjuje se samo dolazak automobilom nerezidentima, dolaze li u Dubrovnik automobilom ostavit će ga negdje u Lapadu ili Gružu ili garaži na Ilijinoj glavici i doći u Grad. Vrijedi to isto i za žitelje susjednih općina, a oni koji često dolaze u Grad pa im to stvara problem također imaju mogućnost kupiti mjesečnu parkirališnu kartu, doduše po nešto većoj cijeni od građana Dubrovnika.

Druga pitanja, poput onih oko dolazaka gostiju s automobilom u apartmane koji imaju garaže, pa trebaju li rezidenti koji imaju garaže imati i mjesečnu parkirališnu kartu i sl. uredit će se do 2021. godine, no s druge strane, kako smo na Dubrovnikpress portalu više puta i napisali, pa zaboga, tko ne može sebi priuštiti 60 kuna mjesečno za parking, a kojega će mu vraga i auto, jer to znali ni da za benzinu nema.

Početak 2020. godine u Općini Konavle, odnosno političkom životu Konavala, obilježio je raspad koalicije HDZ – a i HSS – a. Točnije, HDZ je, osiguran podrškom DDS – ovog Iva cara, „otkazao suradnju” HSS – u.

Sve je objašnjeno time kako su HSS – ovci pisali neprilične komentare o Kolindi Grabar Kitarović.

Pravi razlozi rastanka HDZ – a i HSS – a puno su dublji, animozitet naime nije „od jučer”. Pokojni, bivši načelnik Općine Konavle Luka Korda s HSS – ovcima u zadnjim godinama svog mandata vjerojatno ne bi bio surađivao ni da se Konavle okrenu naopako. Postizborna koalicija HDZ – HSS u Konavlima primjer je neprincipijelnih koalicija kakvih se u Hrvatskoj uistinu može naći puno.

No, ono što je čini posebnom jest da to nije primjer neprincipijelnosti zbog toga što su u koaliciju ušle stranke s dva različita politička spektra. Kad je politička orijentacija u pitanju, HSS je stranka koja zapravo niti ne zna gdje pripada, s predsjednikom koji promovira ljevicu i dijelom članstva koje je naklonjenije desnici. Naime, odličan je to primjer druge neprincipijelnosti, one kad se odluče udružiti ljudi koji su prije toga jedni druge gotovo pa izbjegavali na ulici.

Razlozi takvih koalicija uvijek su isti, želja za što većim sudjelovanjem u vlasti, što je legitimno, jer cilj svake političke stranke jest sudjelovanje u vlasti kako bi mogle provoditi svoje programe koji bi trebali dovesti do napretka društvene zajednice, ali i sitni, privatni interesi.

U konavoskom HSS – u reći će vam kako im zapošljavanja i vlastiti interesi nisu bili u prvom planu, te potkrijepiti to time kako nisu dobili puno. No, s dva mandata, uz Cara kao osigurača HDZ – a, HSS zapravo i nije mogao dobiti više od jednog pročelničkog mjesta, onog Perice Pušića u Upravnom odjelu za ruralni razvoj, gospodarstvo i EU fondove. I Pušić taj posao dobro odrađuje. I udruga Agroturizam Konavle odjednom je dobila veliku podršku Općine koju nikad prije nije imala.

HSS je dobio dakle ono što je realno i mogao dobiti brakom s HDZ - om, a na koncu je dobio i ono što svatko u neprincipijelnim političkim brakovima dobiva od jačeg pri, svejedno, ili prvom neslaganju ili inzistiranju na realizaciji dodatnih interesa – otpusnicu.

Iza gotovo svakih izbora ostaju repovi, pa tako i iza posljednjih predsjedničkih izbora. Iako je pobjednik nesporan, nekoliko dana nakon završetka predsjedničkih izbora ponovo se govori o nelogičnostima prilikom izračuna postotka glasova koji su kandidati osvojili u prvom krugu. Naime, Državno izborno povjerenstvo u prvom krugu ukupnom broju glasova pribraja i nevažeće listiće, te onda izračunava postotke osvojenih glasova pojedinih kandidata. U drugom krugu DIP izračunava onako kako je logično, u ukupan broj glasova iz kojeg se izračunavaju postotci po kandidatu ne ulaze nevažeći listići.

Osim što se postotci u prvom i drugom krugu ne izračunavaju na isti način, a morali bi, potpuno je nelogično da se nevažeći listići na bilo kojim izborima, u bilo kojem krugu, uopće uzimaju u obzir pri izračunima postotaka koji su osvojili kandidati. Jer, nevažeći listići su upravo to – nevažeći, nitko nije dobio glas.

Na predsjedničkim izborima nitko nije oštećen, jer su razlike između kandidata bile prevelike, no ususret lokalnim izborima koji se imaju održati za godinu i pol dana, ponovo se povlači pitanje izračunavanja postotaka, jer u prvom krugu prijašnjih godina oštećen je niz kandidata koji su zbog nelogičnog izračuna morali ići u drugi krug iako su u prvom osvojili više od pedeset posto glasova birača koji uistinu i jesu birali.

Među oštećenima je i bivši načelnik Općine Konavle, nedavno preminuli Luka Korda, pa smo na Dubrovnikpress.hr portalu izračunali prave rezultate izbora prvog kruga u Općini Konavle 2013. godine kako bi na tom primjeru pokazali nelogičnost izračuna DIP – a.

Naime, Korda bi 2013. godine izbore za načelnika Općine Konavle dobio u prvom krugu s 51,12 posto glasova da su se postotci izračunavali onako kako trebaju, na način koji je uostalom još 1995. godine utvrdio Ustavni sud, a to je da se nevažeći listići ne mogu uzimati u obzir pri izračunu postotaka broja glasova koji su osvojili kandidati. No, po DIP – ovom izračunu Korda je te godine u prvom krugu dobio 49,33 posto glasova.

Te 2013. godine u Općini Konavle na birališta je u prvom krugu izbora za općinskog načelnika izašlo 4.910 birača, a nevažećih listića bilo je 172. To znači da su svi kandidati mogli osvojiti ukupno 4.738 glasova. Od 4.738 glasova koji su birači dali kandidatima Korda ih je dobio 2.422, tj. spomenutih 51,12 posto, dovoljno za pobjedu u prvom krugu. No, umjesto toga DIP je izračunao postotak kao da je bilo 4.910 glasova, pa je Korda ostao na 49,33 posto, nedovoljno za pobjedu u prvom krugu.

Na koncu Luka Korda te 2013. godine u drugom krugu jest premoćno pobijedio, ali s druge strane bespotrebno su potrošeni nemali novci na organizaciju drugog kruga izbora, kao i u nizu drugih općina i županija sa sličnim primjerima.

Do sljedećih lokalnih izbora zakoni bi se svakako morali mijenjati i biti u potpunosti dorečeni i u skladu s Ustavom i odlukama Ustavnog suda uskladiti.

Četvrtak, 09 Siječanj 2020 21:58

Društvo prijatelja neprijatelja Dubrovnika

Iz Društva prijatelja dubrovačke starine onomad su govorili kako oni ne mogu trošiti solde na obnovu tvrđave Imperial na Srđu, jer to nije spomenik kulture iz doba Republike, a da se oni bave isključivo obnovom i zaštitom spomenika nastalih u vrijeme Dubrovačke Republike. Sjetit će se tih riječi oni koji se žele sjetiti.

U međuvremenu, kako u DPDS – u ne znaju što sa soldima zarađenim na dubrovačkim zidinama, makar i Grad uzimao dio (svog) kolača, počeli su se baviti kupovinom nekretnina iz vremena i na području bivše Republike, a zatim i obnovom. Nekima je to pohvalno i simpatično, nekima baš i nije da jedna udruga građana novcem zarađenim na gradskoj imovini priskrbljuje sebi vrijedne nekretnine, no to je već toliko puta iskomentirana i ispričana priča, pa nećemo bit papagala.

Ono što je tužnije od toga jest uriniranje na sve one koji su se u neka davna vremena pokušali oduprijeti ukidanju Republike, iste one Republike u koju se u DPDS – u zaklinju, i odavanje počasti onima koji su Republiku prisvojili.

DPDS je naime prvo od Općine Konavle dobio na upravljanje tvrđavu na Prevlaci, točnije rtu Oštro, a koju je Općina Konavle dobila od države, a u Ministarstvu državne imovine su unaprijed znali da je Općina neće koristiti već da će prijeći u ruke DPDS – a. Koliko je to zakonito... A jednako koliko je i zakonito to što DPDS upravlja dubrovačkim zidinama. Ali, zakonitostima se ovdje nećemo baviti, uzalud se uostalom time baviti u državi u kojoj je sudstvo pod utjecajem i uvučeno u spletke raznoraznih političara. Inače, Goran Marić, nekadašnji ministar državne imovine zbog sličnih je manipulacija i podnio ostavku, ali slučaja tvrđave na rtu Oštro nitko se nije dirao.

Ono što ovdje treba istaknuti, osim što tvrđava na rtu Oštro s Republikom nema nikakve veze, a DPDS će je obnoviti iako su, podsjetimo opet, iz te udruge govorili kako se oni ne bave obnovom spomenika koji ne datiraju iz vremena Republike, jest to da DPDS tamo diže svojevrsni spomenik okupatorskoj vojski, odnosno kani urediti muzej Austro – ugarske ratne mornarice, države koja je prisvojila teritorij Dubrovačke Republike.

DPDS time odaje počast vojsci države u koju je Dubrovnik nasilno uguran i pod čijim su jarmom nestale sve nade u obnovu Dubrovačke Republike, one iste zbog koje je Društvo prijatelja dubrovačke starine i nastalo. Pravdaju takav potez u DPDS – u time da su u Austro – ugarskoj mornarici bili i brojni Hrvati. I što sad što su Hrvati bili u Austro – ugarskoj mornarici, što ćemo s tim, trebali bi se možda ponositi hrvatskim sluganstvom austrijskom caru?! Sluganstvom koje su Hrvati iskazivali puno prije nego što je Beč prisvojio Republiku. No, eto, neka se svatko ponosi čime želi, pa i DPDS i oni koji sluganstvo Beču i ideju muzeja okupatorske vojske smatraju dobrom.

Kako im u DPDS – u u dokazivanju svog prijateljstva prema neprijateljima Dubrovačke Republike to valjda nije bilo dosta, nedavno su financirali postavljanje ploče u spomen obljetnice posjeta cara Franja Josipa I. Dubrovniku, na fasadi palače Bassegli – Gozze u Gradu.

Inače, prvu ploču u počast caru, koju je par mjeseci nakon njegova boravka u Gradu postavio tadašnji vlasnik palače Pavo Bassegli – Gozze, Dubrovčani su uništili, bola im je oči.

Istina, na novoj, skromnijoj ploči, čak i piše kako je oštećena „u duhu kasnijeg neraspoloženja prema austrijskoj vlasti”, ali kad je već tako, kad su Dubrovčani bili „neraspoloženi” prema austrijskoj vlasti čemu onda dizanje na pijedestal cara Franja Josipa I.

Kazat će iz DPDS – a kako je to dio povijesti. Jest, istina, dio je povijesti, kao što je npr. dio povijesti i Država Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevina SHS i postavljanje reljefa srpskom kralju Petru I. u vratima od Grada.

Kako je krenulo, ne bi bilo čudo da nekom padne na pamet i srpskom kralju ponovo dizati spomenike, jer i njega je dio Dubrovčana smatrao velikim osloboditeljem i veličao ga kao što svojim odlukama u DPDS – u veličaju Austro – ugarsku.

Pravoslavni vjernici danas slave Božić. Kad čovjek vidi društvene mreže koje vrve čestitkama katolika svojim pravoslavnim prijateljima, vidi i da živimo u najrazvijenijoj demokraciji i najtolerantnijem društvu na svijetu.

Nema do Hrvata, zaključio bi, osim Hrvata samih, npr. i prosječni Šveđanin ili možda Danac i Švicarac, da zna hrvatski i da ga zanima što pišu tamo neki Hrvati s druge bande Europe. Toliko lijepih želja valjda ni vlastite matere ne bi im ispisale koliko su Hrvati danas toga ispisali svojim pravoslavnim prijateljima.

Sve bi to bilo istina i bilo bi lijepo, kao što i jest lijepo kad svojim pravoslavnim prijateljima, uz Hristos se rodi, sve najbolje uz Božić požele oni koji to iskreno misle i žele, i ne bi bilo vrijedno komentara, jer se u društvu normalnih to podrazumijeva, pa komentirati nije ni potrebno, samo eto da nema likova...

... likova koji su dva dana prije, nakon poraza Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima zazivali spuštanje magle, guste naravno, da koje druge i bili spremni za dom i motiku, da posade one njihove vrbe za Srbe.

I onda u utorak, magla, ona gusta, u glavama im se čudesno razišla, pa umjesto na vrbama, Srbe vide u crkvama i čestitaju, Hristos se rodi.

Ta transformacija pravo je čudo pravoslavnog Božića! Čudesa Božića 25. prosinca iz hollywoodskih filmova nisu ni blizu čudu Božića 7. siječnja, još je k tome to čudo i dokazano i ponavlja se svake godine. Film o tome, s Hrvatima u glavnim ulogama, bio bi blockbuster.

Nakon što je potpredsjednik SDP – a Dubrovačko – neretvanske županije Kuzma Tomašić jutros na konferenciji za novinare kazao kako će se oporba okupiti oko zajedničkog kandidata za župana na sljedećim lokalnim izborima, a da to ne mora nužno biti SDP – ov kandidat, već može biti i neovisni, na Facebook stranici portala Dubrovnikpress.hr reagirao je čelnik HSS – a na jugu Vido Bogdanović.

Bogdanović je naime napisao kako bi „bilo lijepo da to Kuzma reče i oporbi na koju računa”.

Vido Bogdanović u posljednje vrijeme intenzivno surađuje s predsjednikom dubrovačkog SDP – a Jadranom Baračem, koji je također jutros bio na konferenciji za novinare održanoj u povodu pobjede Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima, a koji inače ističe okupljanje dubrovačke oporbe i pri tome u prvom redu ističe upravo HSS i Glas.

No, na županijskoj razini očito suradnja nije tako intenzivna, inače se Kuzma Tomašić i Vido Bogdanović ne bi igrali „gluhog telefona”.

Silne analize se rade, spominju se crni, bijeli i sivi labudi, 'tice trkačice, osam tisuća eura preko Interneta, govor tijela, vestiti i veste, Plenković, Vaso, dijaspora i Hercegovci, oni što će tek postati dijaspora, poluprazna Slavonija, Škoro i nevažeći listići, debate, svatko ima svoju teoriju o predsjedničkim izborima i razlozima zašto je HDZ, odnosno Kolinda Grabar Kitarović potučena do nogu.

Svi politički analitičari i oni koji se tako osjećaju spominju gafove Kolinde Grabar Kitarović, ali sve nekako sramežljivo, a zašto ne reći, jasno i glasno, bez uvijanja: Hrvatska je glasala tako da se riješi klauna. Hrvatska je glasala protiv cirkusa koji je na gotovo svakodnevnoj bazi priređivala Kolinda Grabar Kitarović.

Milanović... On je tek nuspojava, slučajni predsjednik.

Nema osobe koja je toliko degradirala instituciju predsjednika kao što je to učinila još uvijek aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kiatrović, smijali su joj se i desni i lijevi, a jedino što će nedostajati nakon njena odlaska jest upravo to – njeni gafovi i cirkuske točke - da se malo smijemo u nedostatku dobrih domaćih komedija.

Njima je eto žao, dogodila se komunikacijska greška, tako se pravdaju iz čakovečke bolnice što su mimoišli prvu rođenu bebu u tom gradu i Međimurskoj županiji u ovoj godini, a eto valjda je sasvim slučajno da je riječ o bebi romske nacionalnosti.

Zapravo nije uopće čudno da su u međimurskoj bolnici napravili tu „komunikacijsku grešku”, čudno je da se netko uopće tome čudi.

Hrvatska se posljednjih godina revizijom povijesti, rehabilitacijom ustašluka na mala vrata, vratila ne u '90. - te, već u vrijeme režima Ante Pavelića čiji grob u Španjolskoj obilaze mnogi Hrvati, kojemu se drže mise zadušnice. Jer i '90. - tih je, čini se, bilo više demokratskog duha no danas. Pustimo zakone, zakoni jesu demokratski, pogledajmo stanje nacije, a ono je ispod svake civilizacijske razine.

Stoga, nemojmo se čuditi „komunikacijskoj greški”, jer ako je normalno, a pogledajte oko sebe i vidjet ćete, čuti ćete, da je sasvim normalno ono što je nenormalno – nekome kazati da je Cigan, a da pri tome sve ima pogrdan kontekst – čemu se onda čuditi „komunikacijskoj greški” iz čakovečke bolnice.

Licemjerno je čuditi se nečemu što oko sebe vidimo svaki dan, jer jednostavno, hrvatska nacija toliko je nisko pala u poštovanju drugih i različitih da su oni normalni, kojima nenormalno nije normalno, a nažalost sve ih je manje u Hrvatskoj, mogu danas čuditi jedino općem čuđenju na „komunikacijsku grešku” iz čakovečke bolnice, koja nije bila greška dok je zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi nije prozreo.

Stranica 10 od 46

fabrio banner 250 ljetni

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020

71 DLJI banneri Dubrovnikpress 250x250