Dubrovčani su podijeljenog mišljenja o najavi iz gradske uprave kako će se od 2021. godine preko Ilijine glavice zabraniti promet svim vozilima, osim javnog gradskog prijevoza, vozilima s dozvolom, odnosno vozilima koja plaćaju dolazak na Pile i pretplatnicima mjesečne parkirališne karte, popularno nazvane „abonamenat”.

Raznorazna se mišljenja mogu čuti o tome, no prvo što se mora kazati jest da nije dubrovačka gradska uprava „izmislila toplu vodu”. Dakle, argumenti pojedinaca kako takvih primjera nema nigdje ne drže vodu. Takvih je primjera po Europi puno, pa i u sredinama koje čak imaju i manje prometnih problema od Dubrovnika, a i raznih je načina ograničavanja prometa, no jedno je svima zajedničko, u prvom planu je interes rezidenata, odnosno ljudi koji žive na pojedinom području.

Pa da ne bi nabrajali primjere iz drugih zemalja, evo primjera sasvim blizu, iz Konavala, odnosno Cavtata. U zonu povijesne jezgre Cavtata već odavno mogu ulaziti isključivo vozila stanara i vozila s dozvolom, odnosno opskrbna i vozila interventnih službi. Isto vrijedi u turističkoj sezoni i za Put Tihe u večernjim satima. Dakle, nije trebalo otiči daleko za pronaći primjer ograničenja poput onog nad kojim se u Dubrovniku pojedinci sad zgražaju.

Odluka dubrovačka gradske uprave možda izgleda restriktivno, no zapravo je potpuno logična, prostor od Ilijine glavice prema zoni oko povijesne jezgre te dalje prema Orsuli, nema mogućnosti širenja prometnica, a i mogućnosti izgradnje i uvrštenja novih parking mjesta iznimno su ograničene, odnosno svode se na možebitnu izgradnju garaže ispod postaje žičare.

S druge strane broj vozila je sve veći i veći i sasvim je jasno da u „bocu od litre ne može stati litra i pol”.

E sad, „drugi par rukava” je komod na koji su pojedinci navikli pa bi s autom, da mogu, najradije i na Stradun. Dubrovčani relativno dobro žive, koliko dobro pokazuje to i sami broj novih vozila, a tome imaju zahvaliti turizmu i milijunima gostiju koji dolaze u Grad. Jednostavno, oni koji bi htjeli „i jare i pare”, morat će shvatiti da to tako ne ide.

Komentari poput onih, pa i pojedinih žitelja zone oko povijesne jezgre, da se time npr. zabranjuje da im netko dođe u posjetu ili pak npr. komentari žitelja susjednih i općina koje gravitiraju Dubrovniku kako im se time zabranjuje dolazak u Grad, poprilično su neozbiljni i neracionalni. Nitko nikome ne zabranjuje dolazak negdje, zabranjuje se samo dolazak automobilom nerezidentima, dolaze li u Dubrovnik automobilom ostavit će ga negdje u Lapadu ili Gružu ili garaži na Ilijinoj glavici i doći u Grad. Vrijedi to isto i za žitelje susjednih općina, a oni koji često dolaze u Grad pa im to stvara problem također imaju mogućnost kupiti mjesečnu parkirališnu kartu, doduše po nešto većoj cijeni od građana Dubrovnika.

Druga pitanja, poput onih oko dolazaka gostiju s automobilom u apartmane koji imaju garaže, pa trebaju li rezidenti koji imaju garaže imati i mjesečnu parkirališnu kartu i sl. uredit će se do 2021. godine, no s druge strane, kako smo na Dubrovnikpress portalu više puta i napisali, pa zaboga, tko ne može sebi priuštiti 60 kuna mjesečno za parking, a kojega će mu vraga i auto, jer to znali ni da za benzinu nema.

Početak 2020. godine u Općini Konavle, odnosno političkom životu Konavala, obilježio je raspad koalicije HDZ – a i HSS – a. Točnije, HDZ je, osiguran podrškom DDS – ovog Iva cara, „otkazao suradnju” HSS – u.

Sve je objašnjeno time kako su HSS – ovci pisali neprilične komentare o Kolindi Grabar Kitarović.

Pravi razlozi rastanka HDZ – a i HSS – a puno su dublji, animozitet naime nije „od jučer”. Pokojni, bivši načelnik Općine Konavle Luka Korda s HSS – ovcima u zadnjim godinama svog mandata vjerojatno ne bi bio surađivao ni da se Konavle okrenu naopako. Postizborna koalicija HDZ – HSS u Konavlima primjer je neprincipijelnih koalicija kakvih se u Hrvatskoj uistinu može naći puno.

No, ono što je čini posebnom jest da to nije primjer neprincipijelnosti zbog toga što su u koaliciju ušle stranke s dva različita politička spektra. Kad je politička orijentacija u pitanju, HSS je stranka koja zapravo niti ne zna gdje pripada, s predsjednikom koji promovira ljevicu i dijelom članstva koje je naklonjenije desnici. Naime, odličan je to primjer druge neprincipijelnosti, one kad se odluče udružiti ljudi koji su prije toga jedni druge gotovo pa izbjegavali na ulici.

Razlozi takvih koalicija uvijek su isti, želja za što većim sudjelovanjem u vlasti, što je legitimno, jer cilj svake političke stranke jest sudjelovanje u vlasti kako bi mogle provoditi svoje programe koji bi trebali dovesti do napretka društvene zajednice, ali i sitni, privatni interesi.

U konavoskom HSS – u reći će vam kako im zapošljavanja i vlastiti interesi nisu bili u prvom planu, te potkrijepiti to time kako nisu dobili puno. No, s dva mandata, uz Cara kao osigurača HDZ – a, HSS zapravo i nije mogao dobiti više od jednog pročelničkog mjesta, onog Perice Pušića u Upravnom odjelu za ruralni razvoj, gospodarstvo i EU fondove. I Pušić taj posao dobro odrađuje. I udruga Agroturizam Konavle odjednom je dobila veliku podršku Općine koju nikad prije nije imala.

HSS je dobio dakle ono što je realno i mogao dobiti brakom s HDZ - om, a na koncu je dobio i ono što svatko u neprincipijelnim političkim brakovima dobiva od jačeg pri, svejedno, ili prvom neslaganju ili inzistiranju na realizaciji dodatnih interesa – otpusnicu.

Iza gotovo svakih izbora ostaju repovi, pa tako i iza posljednjih predsjedničkih izbora. Iako je pobjednik nesporan, nekoliko dana nakon završetka predsjedničkih izbora ponovo se govori o nelogičnostima prilikom izračuna postotka glasova koji su kandidati osvojili u prvom krugu. Naime, Državno izborno povjerenstvo u prvom krugu ukupnom broju glasova pribraja i nevažeće listiće, te onda izračunava postotke osvojenih glasova pojedinih kandidata. U drugom krugu DIP izračunava onako kako je logično, u ukupan broj glasova iz kojeg se izračunavaju postotci po kandidatu ne ulaze nevažeći listići.

Osim što se postotci u prvom i drugom krugu ne izračunavaju na isti način, a morali bi, potpuno je nelogično da se nevažeći listići na bilo kojim izborima, u bilo kojem krugu, uopće uzimaju u obzir pri izračunima postotaka koji su osvojili kandidati. Jer, nevažeći listići su upravo to – nevažeći, nitko nije dobio glas.

Na predsjedničkim izborima nitko nije oštećen, jer su razlike između kandidata bile prevelike, no ususret lokalnim izborima koji se imaju održati za godinu i pol dana, ponovo se povlači pitanje izračunavanja postotaka, jer u prvom krugu prijašnjih godina oštećen je niz kandidata koji su zbog nelogičnog izračuna morali ići u drugi krug iako su u prvom osvojili više od pedeset posto glasova birača koji uistinu i jesu birali.

Među oštećenima je i bivši načelnik Općine Konavle, nedavno preminuli Luka Korda, pa smo na Dubrovnikpress.hr portalu izračunali prave rezultate izbora prvog kruga u Općini Konavle 2013. godine kako bi na tom primjeru pokazali nelogičnost izračuna DIP – a.

Naime, Korda bi 2013. godine izbore za načelnika Općine Konavle dobio u prvom krugu s 51,12 posto glasova da su se postotci izračunavali onako kako trebaju, na način koji je uostalom još 1995. godine utvrdio Ustavni sud, a to je da se nevažeći listići ne mogu uzimati u obzir pri izračunu postotaka broja glasova koji su osvojili kandidati. No, po DIP – ovom izračunu Korda je te godine u prvom krugu dobio 49,33 posto glasova.

Te 2013. godine u Općini Konavle na birališta je u prvom krugu izbora za općinskog načelnika izašlo 4.910 birača, a nevažećih listića bilo je 172. To znači da su svi kandidati mogli osvojiti ukupno 4.738 glasova. Od 4.738 glasova koji su birači dali kandidatima Korda ih je dobio 2.422, tj. spomenutih 51,12 posto, dovoljno za pobjedu u prvom krugu. No, umjesto toga DIP je izračunao postotak kao da je bilo 4.910 glasova, pa je Korda ostao na 49,33 posto, nedovoljno za pobjedu u prvom krugu.

Na koncu Luka Korda te 2013. godine u drugom krugu jest premoćno pobijedio, ali s druge strane bespotrebno su potrošeni nemali novci na organizaciju drugog kruga izbora, kao i u nizu drugih općina i županija sa sličnim primjerima.

Do sljedećih lokalnih izbora zakoni bi se svakako morali mijenjati i biti u potpunosti dorečeni i u skladu s Ustavom i odlukama Ustavnog suda uskladiti.

Četvrtak, 09 Siječanj 2020 21:58

Društvo prijatelja neprijatelja Dubrovnika

Iz Društva prijatelja dubrovačke starine onomad su govorili kako oni ne mogu trošiti solde na obnovu tvrđave Imperial na Srđu, jer to nije spomenik kulture iz doba Republike, a da se oni bave isključivo obnovom i zaštitom spomenika nastalih u vrijeme Dubrovačke Republike. Sjetit će se tih riječi oni koji se žele sjetiti.

U međuvremenu, kako u DPDS – u ne znaju što sa soldima zarađenim na dubrovačkim zidinama, makar i Grad uzimao dio (svog) kolača, počeli su se baviti kupovinom nekretnina iz vremena i na području bivše Republike, a zatim i obnovom. Nekima je to pohvalno i simpatično, nekima baš i nije da jedna udruga građana novcem zarađenim na gradskoj imovini priskrbljuje sebi vrijedne nekretnine, no to je već toliko puta iskomentirana i ispričana priča, pa nećemo bit papagala.

Ono što je tužnije od toga jest uriniranje na sve one koji su se u neka davna vremena pokušali oduprijeti ukidanju Republike, iste one Republike u koju se u DPDS – u zaklinju, i odavanje počasti onima koji su Republiku prisvojili.

DPDS je naime prvo od Općine Konavle dobio na upravljanje tvrđavu na Prevlaci, točnije rtu Oštro, a koju je Općina Konavle dobila od države, a u Ministarstvu državne imovine su unaprijed znali da je Općina neće koristiti već da će prijeći u ruke DPDS – a. Koliko je to zakonito... A jednako koliko je i zakonito to što DPDS upravlja dubrovačkim zidinama. Ali, zakonitostima se ovdje nećemo baviti, uzalud se uostalom time baviti u državi u kojoj je sudstvo pod utjecajem i uvučeno u spletke raznoraznih političara. Inače, Goran Marić, nekadašnji ministar državne imovine zbog sličnih je manipulacija i podnio ostavku, ali slučaja tvrđave na rtu Oštro nitko se nije dirao.

Ono što ovdje treba istaknuti, osim što tvrđava na rtu Oštro s Republikom nema nikakve veze, a DPDS će je obnoviti iako su, podsjetimo opet, iz te udruge govorili kako se oni ne bave obnovom spomenika koji ne datiraju iz vremena Republike, jest to da DPDS tamo diže svojevrsni spomenik okupatorskoj vojski, odnosno kani urediti muzej Austro – ugarske ratne mornarice, države koja je prisvojila teritorij Dubrovačke Republike.

DPDS time odaje počast vojsci države u koju je Dubrovnik nasilno uguran i pod čijim su jarmom nestale sve nade u obnovu Dubrovačke Republike, one iste zbog koje je Društvo prijatelja dubrovačke starine i nastalo. Pravdaju takav potez u DPDS – u time da su u Austro – ugarskoj mornarici bili i brojni Hrvati. I što sad što su Hrvati bili u Austro – ugarskoj mornarici, što ćemo s tim, trebali bi se možda ponositi hrvatskim sluganstvom austrijskom caru?! Sluganstvom koje su Hrvati iskazivali puno prije nego što je Beč prisvojio Republiku. No, eto, neka se svatko ponosi čime želi, pa i DPDS i oni koji sluganstvo Beču i ideju muzeja okupatorske vojske smatraju dobrom.

Kako im u DPDS – u u dokazivanju svog prijateljstva prema neprijateljima Dubrovačke Republike to valjda nije bilo dosta, nedavno su financirali postavljanje ploče u spomen obljetnice posjeta cara Franja Josipa I. Dubrovniku, na fasadi palače Bassegli – Gozze u Gradu.

Inače, prvu ploču u počast caru, koju je par mjeseci nakon njegova boravka u Gradu postavio tadašnji vlasnik palače Pavo Bassegli – Gozze, Dubrovčani su uništili, bola im je oči.

Istina, na novoj, skromnijoj ploči, čak i piše kako je oštećena „u duhu kasnijeg neraspoloženja prema austrijskoj vlasti”, ali kad je već tako, kad su Dubrovčani bili „neraspoloženi” prema austrijskoj vlasti čemu onda dizanje na pijedestal cara Franja Josipa I.

Kazat će iz DPDS – a kako je to dio povijesti. Jest, istina, dio je povijesti, kao što je npr. dio povijesti i Država Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevina SHS i postavljanje reljefa srpskom kralju Petru I. u vratima od Grada.

Kako je krenulo, ne bi bilo čudo da nekom padne na pamet i srpskom kralju ponovo dizati spomenike, jer i njega je dio Dubrovčana smatrao velikim osloboditeljem i veličao ga kao što svojim odlukama u DPDS – u veličaju Austro – ugarsku.

Pravoslavni vjernici danas slave Božić. Kad čovjek vidi društvene mreže koje vrve čestitkama katolika svojim pravoslavnim prijateljima, vidi i da živimo u najrazvijenijoj demokraciji i najtolerantnijem društvu na svijetu.

Nema do Hrvata, zaključio bi, osim Hrvata samih, npr. i prosječni Šveđanin ili možda Danac i Švicarac, da zna hrvatski i da ga zanima što pišu tamo neki Hrvati s druge bande Europe. Toliko lijepih želja valjda ni vlastite matere ne bi im ispisale koliko su Hrvati danas toga ispisali svojim pravoslavnim prijateljima.

Sve bi to bilo istina i bilo bi lijepo, kao što i jest lijepo kad svojim pravoslavnim prijateljima, uz Hristos se rodi, sve najbolje uz Božić požele oni koji to iskreno misle i žele, i ne bi bilo vrijedno komentara, jer se u društvu normalnih to podrazumijeva, pa komentirati nije ni potrebno, samo eto da nema likova...

... likova koji su dva dana prije, nakon poraza Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima zazivali spuštanje magle, guste naravno, da koje druge i bili spremni za dom i motiku, da posade one njihove vrbe za Srbe.

I onda u utorak, magla, ona gusta, u glavama im se čudesno razišla, pa umjesto na vrbama, Srbe vide u crkvama i čestitaju, Hristos se rodi.

Ta transformacija pravo je čudo pravoslavnog Božića! Čudesa Božića 25. prosinca iz hollywoodskih filmova nisu ni blizu čudu Božića 7. siječnja, još je k tome to čudo i dokazano i ponavlja se svake godine. Film o tome, s Hrvatima u glavnim ulogama, bio bi blockbuster.

Nakon što je potpredsjednik SDP – a Dubrovačko – neretvanske županije Kuzma Tomašić jutros na konferenciji za novinare kazao kako će se oporba okupiti oko zajedničkog kandidata za župana na sljedećim lokalnim izborima, a da to ne mora nužno biti SDP – ov kandidat, već može biti i neovisni, na Facebook stranici portala Dubrovnikpress.hr reagirao je čelnik HSS – a na jugu Vido Bogdanović.

Bogdanović je naime napisao kako bi „bilo lijepo da to Kuzma reče i oporbi na koju računa”.

Vido Bogdanović u posljednje vrijeme intenzivno surađuje s predsjednikom dubrovačkog SDP – a Jadranom Baračem, koji je također jutros bio na konferenciji za novinare održanoj u povodu pobjede Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima, a koji inače ističe okupljanje dubrovačke oporbe i pri tome u prvom redu ističe upravo HSS i Glas.

No, na županijskoj razini očito suradnja nije tako intenzivna, inače se Kuzma Tomašić i Vido Bogdanović ne bi igrali „gluhog telefona”.

Silne analize se rade, spominju se crni, bijeli i sivi labudi, 'tice trkačice, osam tisuća eura preko Interneta, govor tijela, vestiti i veste, Plenković, Vaso, dijaspora i Hercegovci, oni što će tek postati dijaspora, poluprazna Slavonija, Škoro i nevažeći listići, debate, svatko ima svoju teoriju o predsjedničkim izborima i razlozima zašto je HDZ, odnosno Kolinda Grabar Kitarović potučena do nogu.

Svi politički analitičari i oni koji se tako osjećaju spominju gafove Kolinde Grabar Kitarović, ali sve nekako sramežljivo, a zašto ne reći, jasno i glasno, bez uvijanja: Hrvatska je glasala tako da se riješi klauna. Hrvatska je glasala protiv cirkusa koji je na gotovo svakodnevnoj bazi priređivala Kolinda Grabar Kitarović.

Milanović... On je tek nuspojava, slučajni predsjednik.

Nema osobe koja je toliko degradirala instituciju predsjednika kao što je to učinila još uvijek aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kiatrović, smijali su joj se i desni i lijevi, a jedino što će nedostajati nakon njena odlaska jest upravo to – njeni gafovi i cirkuske točke - da se malo smijemo u nedostatku dobrih domaćih komedija.

Njima je eto žao, dogodila se komunikacijska greška, tako se pravdaju iz čakovečke bolnice što su mimoišli prvu rođenu bebu u tom gradu i Međimurskoj županiji u ovoj godini, a eto valjda je sasvim slučajno da je riječ o bebi romske nacionalnosti.

Zapravo nije uopće čudno da su u međimurskoj bolnici napravili tu „komunikacijsku grešku”, čudno je da se netko uopće tome čudi.

Hrvatska se posljednjih godina revizijom povijesti, rehabilitacijom ustašluka na mala vrata, vratila ne u '90. - te, već u vrijeme režima Ante Pavelića čiji grob u Španjolskoj obilaze mnogi Hrvati, kojemu se drže mise zadušnice. Jer i '90. - tih je, čini se, bilo više demokratskog duha no danas. Pustimo zakone, zakoni jesu demokratski, pogledajmo stanje nacije, a ono je ispod svake civilizacijske razine.

Stoga, nemojmo se čuditi „komunikacijskoj greški”, jer ako je normalno, a pogledajte oko sebe i vidjet ćete, čuti ćete, da je sasvim normalno ono što je nenormalno – nekome kazati da je Cigan, a da pri tome sve ima pogrdan kontekst – čemu se onda čuditi „komunikacijskoj greški” iz čakovečke bolnice.

Licemjerno je čuditi se nečemu što oko sebe vidimo svaki dan, jer jednostavno, hrvatska nacija toliko je nisko pala u poštovanju drugih i različitih da su oni normalni, kojima nenormalno nije normalno, a nažalost sve ih je manje u Hrvatskoj, mogu danas čuditi jedino općem čuđenju na „komunikacijsku grešku” iz čakovečke bolnice, koja nije bila greška dok je zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi nije prozreo.

Nakon što se raspala koalicija HDZ – a i HSS – a u Konavlima, odnosno nakon što je HDZ, kako su naveli u priopćenju iz te stranke, raskinuo koaliciju s HSS – om, postavilo se pitanje većine u Općinskom vijeću koje broji 15 članova, a HDZ ima sedam mandata te je većinu držao upravo uz pomoć HSS – ovih Lucije Miljanić Macan i Vlaha Muja.

- Imamo većinu, to nije problem. - kazao je samo kratko načelnik Općine Konavle Božo Lasić odgovorivši na pitanje s kim će sastaviti većinu u Općinskom vijeću, ne otkrivši ime tko će prići HDZ – u.

Kako Dubrovnikpress.hr neslužbeno doznaje, taj jedan vijećnik, koji nedostaje HDZ – u za većinu, najizglednije je da će biti Ivo Car iz Vićanova DDS – a.

Zapravo, time bi se u konavoskom Općinskom vijeću malo toga promijenilo, jer je Ivo Car kao vijećnik DDS – a, iako nisu bili službeno u koaliciji, podržavao HDZ, a i dio je kluba vijećnika u kojem su i HDZ - ovci.

Godina u zrcalu, retrovizoru, pogled unatrag, pregled godine, najčešći su nadnaslovi i podnaslovi na koncu i početku svake godine, a u Dubrovniku, odnosno točnije, političkom životu Grada, sve može stati u tri slova: HDZ. Tako je prošla 2019., tako će proći i 2020. godina.

Gledajući unatrag - HDZ, gledajući unaprijed – HDZ, jer...

... jer nisu potrebni veleumni novinarski komentari, nisu potrebni politički (kvazi)analitičari da vam kažu ono što svatko politički iole pismen vidi, u dubrovačkom političkom životu oporba je nestala.

... jer kakav je to kraj i kakav je to početak godine kad je jedina informacija koju se iz oporbenih redova ovih dana može spomenuti ta da je Vido Bogdanović otišao u penziju s prvim danom 2020. godine, pa eto s obzirom da to s politikom nema veze, čak ni to nije vijest, više neka kurtoazija.

Čak i posljednja sjednica Gradskog vijeća u kojoj je oporba imala priliku namučiti vladajuće i gradonačelnika Mata Frankovića prošla je kamilično, baš kao i gotovo cijela godina, baš kao i ona prije, jer na dubrovačkoj političkoj sceni nema osobe ni stranke dovoljno sposobne parirati vladajućima.

Šteta, i za Grad i za građane koji biraju, pa i za HDZ i gradonačelnika Mata Frankovića, jer za svaku vlast najgore je kad je oporbe zapravo i nema, kad egzistira samo statistički, na papiru.

Stranica 7 od 42

fabrio banner 250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020