Ponedjeljak će biti izvrstan dan za frizere, napokon, pa makar i uz posebne uvjete, otvaraju salone. Ova nedjelja je pak Svjetski dan slobode medija.

I kakve to veze ima jedno s drugim?! Pa uistinu nikakve, baš kao i što za biti frizer/ka i biti novinar/ka ne vrijede ista pravila, frizer/ka naime ne može biti svatko, a novinar/ka može biti bilo tko.

SAMOPROGLAŠENI NOVINARI

Kada frizeri u ponedjeljak otvore svoja vrata u svakom od salona visit će negdje nekakva diploma, koja govori da je ta i ta ili taj i taj, te i te godine dobio svoju obrtnicu, a ako vlasnik salona možda i nema uvjete, bogami, u salonu mora imati zaposlenu osobu frizerske struke sa svim položenim ispitima. To je sloboda poduzetništva koja i onima koji nisu npr. položili majstorski ispit omogućuje da se frizerajom bave.

U ponedjeljak se jednako tako možda u Dubrovniku pojavi neki novi medij, možda ga pokrene neki vodoinstalater, profesor prava ili zašto ne, vozač kamiona. I to je sloboda poduzetništva, ali pri tome vodoinstalater, profesor prava ili vozač kamiona ne moraju u svom poduzeću imati osobu koja je završila neki od novinarskih i srodnih studija. Reći ćete, to je sloboda izražavanja, svatko može izraziti svoje mišljenje, objaviti ga. I da, imate pravo, jer jedno od osnovnih ljudskih prava, ono na slobodu izražavanja, nitko nikad ne smije dokinuti, samo može li se i mora li se svakoga tko negdje nešto napiše nazvati novinarom ili novinarkom.

Pa ne baš, u protivnom bi novinarima mogli nazvati i milijune ljudi koji svakodnevno objavljuju i ovakve i onakve „statuse” po društvenim mrežama. Nažalost upravo zbog gore navedenog, zakonski potpuno neuređenog i liberalnog pristupa tome tko i pod kojim uvjetima može „objesiti” web stranicu i nazvati je medijem u novinarskom smislu, te sam sebe proglasiti novinarom ili novinarkom, dio medija uistinu i izgleda tako – kao skup brljotina s društvenih mreža, napisa u kojima i prosječni konzument medijskog sadržaja može iščitati neprofesionalnost, neznanje i nepoznavanje osnova novinarske profesije uz obavezno dodvoravanje publici na koju se cilja.

NOVINARSKE LICENCE

Je li Svjetski dan slobode medija može biti i dan na koji se možemo zapitati je li potrebno uvesti novinarske licence? Zvuči to u suprotnosti sa samim pojmom slobode medija, no i nije baš, jer sloboda izražavanja povlači sa sobom i odgovornost za izgovorenu ili napisanu riječ, a kada odgovornosti nema, a nema je kod mnogih „novinara”, onda ne možemo govoriti ni o slobodi, jer upravo ta neodgovornost guši nečiju drugu ili drugačiju slobodu. Sloboda medija nije stoga samo sloboda da bilo tko napiše bilo što, već je ona i skup pravila koja determiniraju nečija prava, pa i prava samih konzumenata medijskog sadržaja koja ne smiju biti pogažena neprofesionalnim novinarstvom.

I danas ćete vjerojatno otvoriti barem jedan od niza portala u kojima su pojedinci „otkrili” novinarstvo npr. u 40. godini života pa pokrenuli medij, a da pri tome o novinarstvu ne znaju ništa niti imaju zaposlenu osobu koja uopće poznaje osnove novinarstva. Ipak, to ih nije spriječilo da osnuju medij i nazovu se novinarima. Sustavom licenci takvo što bi se spriječilo, pa bi znali je li nešto blog ili medij u punom novinarskom smislu.

Ne, ne mora svatko završiti novinarski studij da bi bio novinar i imao profesionalni odnos prema novinarstvu, to je također dio slobode medija koji se ne smije dovoditi u pitanje, neka novinar i dalje bude svatko tko poželi, ali zaboga, taj „svatko” neke osnove novinarstva valjda ipak mora negdje naučiti, a ako ne na fakultetu onda u mediju u kojem je dobio priliku biti novinar i tako zaslužiti svoju licencu. Dvije, tri ili možda pet godina rada – eto licence, završen studij – eto licence, licence koja u konačnici omogućuje pokretanje vlastitog medija. Zašto ne?! Postoji li neki argument zašto to ne bi bilo tako, bi li to gušilo medijske slobode ili bi doprinijelo tome da se neprofesionalnim novinarstvom prestanu gaziti prava građana na kvalitetu informiranja?

Na Svjetski dan slobode medija stoga se treba govoriti i o ovoj temi, a ne samo slobodu medija promatrati kroz slobodu samog izražavanja i govoriti isključivo o političkim i drugim pritiscima na medije i novinare, na koje se naravno također treba ukazivati.

LAŽI O NEOVISNOSTI

Političkih pritisaka na medije i novinare uvijek je bilo i uvijek će ih biti, kao što je uvijek bilo i uvijek će biti novinara koji će unatoč tome ostati novinari, kao što ima „novinara” koje svaka politička šuša može nazvati na telefon i nešto zahtijevati i novinara koje se nitko neće usuditi nazvati s takvom idejom, ali će im se pokušati na drugi način ugroziti egzistenciju, u prvom redu prekidom dotoka proračunskog novca.

Upravo proračunsko financiranje medija inače je omiljena tema, kako kod političara, tako i kod dijela same medijske publike, posebno kada se govori o slobodi medija. Istina je samo jedna, svaki vlasnik medija koji kaže kako je potpuno neovisan, a da pri tome aludira na neovisnost o dotoku proračunskog i novca direktno povezanog s političkim utjecajem, ne nužno proračunskog, taj laže.

Razlika između političara kada govore o slobodi medija i njihovu financiranju je uvijek ta jesu li u oporbi ili na vlasti, a razlika među medijima jedino je ta da ima onih koji se mogu oduprijeti pritiscima i zadržati potreban nivo slobode kako bi ostali relevantni i ostvarivali osnovnu ulogu medija, a to je istinito informiranje javnosti, i onih koji nemaju ni znanja ni novinarske moći tome se oduprijeti niti to postići.

Dok se novinari moraju odupirati bilo kakvim pritiscima, pa i, zašto ne reći, ponekad „vrludati” i nešto provući kroz redove kako ne bi ugrozili vlastitu egzistenciju, a istinu ipak iznijeli, dotad neće biti ni potpune slobode medija, bilo kojeg. Jer, nije to samo dubrovački ni samo hrvatski slučaj, riječ je o globalnom problemu novinarstva koji je donio besplatni sadržaj kao prevladavajući u medijskom svijetu.

NIŠTA NIJE BESPLATNO, PA NI BESPLATNI SADRŽAJ

Kako onda postići potpunu neovisnost i slobodu medija? Nikako sve do trenutka dok sami konzumenti medijskog sadržaja ne budu spremni isti taj sadržaj direktno i platiti.

Medijski sadržaj zapravo nije besplatan, kao što ništa na ovom svijetu i nije, do prije desetak godina sama publika plaćala je novinare npr. kupujući novine, a ako se mediji danas financiraju proračunskim novcem (uključujući i novine čija prodaja nije dostatna za opstojnost), a proračun u glavnini pune sami građani, onda to za njih i nije besplatno.

Pitanje je dakle samo izbora, jesu li građani spremni direktno plaćati medijski sadržaj ili će se nastaviti praksa indirektnog plaćanja kroz proračun. Nešto od toga je nužno, jer inače mediji ne bi ni postojali, pa se o slobodi medija ne bi ni raspravljalo kada ih, osim možda državnog javnog servisa kao u Južnoj Koreji, ne bi ni bilo. Dakle, ako građani ikada budu (ponovo) spremni na direktno plaćanje medijskog sadržaja, u tom trenutku mediji će postati potpuno slobodni i ovisni jedino i samo o svojoj publici, a prestati biti ovisni o proračunskom i novcu povezanom s političkim utjecajem, uključujući oglašivače.

POTPUNA MEDIJSKA SLOBODA OVISI O VOLJI GRAĐANA

A koliko bi takva medijska sloboda dubrovačkih medija koštala prosječnog građanina Dubrovnika?

Grad Dubrovnik ima nešto više od 38 tisuća punoljetnih stanovnika. Ukoliko bi svaki od punoljetnih stanovnika mjesečno direktno iz svog špaga izdvojio tek 10 kuna, dakle 120 kuna godišnje, to bi bilo 4.560.000 kuna na godišnjoj razini, što je više novca nego što Grad Dubrovnik trenutno iz proračuna izdvaja za sve medije.

Većina dubrovačkih medija prati i događanja u susjednim općinama, pribrojimo dakle i stanovnike tih općina i njihovih deset kuna mjesečno, doći ćemo do svote novca više nego dovoljne da svi mediji u Dubrovniku postanu neovisni o proračunskom dotoku novca.

Uostalom, građani Dubrovnika i susjednih općina svojim direktnim financiranjem, pretplatom, odabrali bi koji medij uopće žele financirati, koji je po njihovom mišljenju relevantan i pouzdan izvor informacija, koji im više odgovara po lijevim ili desnim stavovima u novinarskim komentarima, žele li platiti sadržaj s fotogalerijama „tko je sve danas lizao sladoled na Stradunu” ili ozbiljno novinarsko istraživanje...

Je li većina građana spremna platiti tu sitnu cijenu medijske slobode? Jes' šipak. Nekada su u Dubrovniku postojale butige „sve po 10 kuna” i, unatoč tome što je sve kupljeno u njima brzo završavalo u smeću, dobro su radile. 10 kuna previše je izgleda jedino za medijsku slobodu, ona valjda ne vrijedi ni toliko, ni da završi u smeću.

Sretan Vam Svjetski dan slobode medija.

Kada je 1889. godine završena izgradnja Eiffelovog tornja u povodu Svjetske izložbe, ta intervencija u prostoru izazvala je veliki otpor javnosti. Zgražajući se na toranj, novelist Guy de Maupassant jeo je redovno u restoranu na njegovom vrhu, jer je, govorio je on, to jedino mjesto u Parizu s kojeg se sam toranj ne vidi. Kada je stotinu godina kasnije, 1989. godine, završena izgradnja staklene piramide ispred Louvrea, koja je ulaz u muzej, nazvana je sramotom, a čak 90 posto Parižana smatralo je takvom.

Daleko od toga da se rad arhitekta Igora Franića, autora „Kocke mora”, spomenika braniteljima na Pilama, može uspoređivati sa spomenuta dva djela, no okolnosti postavljanja/izgradnje su slične, a ishod suprotan. Vizure Pariza danas je teško uopće zamisliti bez Eiffelovog tornja, a za Louvre se danas govori kako je jedini muzej na svijetu u koji se ulazi kroz umjetničko djelo. S druge strane Franićeva „Kocka mora” je uklonjena, a mogla je postati i nešto više od „spomenika palim Windowsima”.

NAKARADA KAO SPOMENIK, ALI KAO INSTALACIJA "KOCKA MORA" JE ZAŽIVJELA U PROSTORU

Nesumnjivo da je Franićev spomenik braniteljima nakaradan, ali ne kao intervencija u prostoru, ne i kao arhitektonsko, umjetničko djelo ili instalacija, već samo i jedino kao ono što predstavlja – spomenik braniteljima.

Autor govori kako projekt nije dovršen, te da bi tek cjelokupnim uređenjem platoa Pila, kako je bilo predviđeno, on dobio svoj puni smisao. No, zapravo, „Kocka mora” ni tada ne bi dobila svoj smisao kao spomenik braniteljima, ali njen smisao kao instalacije, intervencije u prostoru koja je u suprotnosti sa svojim kamenim okruženjem, spoj tradicionalnog i modernog mogao je zaživjeti.

Uostalom, „Kocka mora” i jest zaživjela, nebitno je li to na način da ona bude ogledalo na kojem se popravlja frizura prije odlaska na Stradun ili mjesto sastanka, ona je dobila svoju ulogu, makar ona i ne bila onakva kakva je prvotno zamišljena – kao mjesto pijeteta poginulim braniteljima.

KOMPROMISOM JE SAM AUTOR PRIZNAO PROMAŠENOST KONCEPTA KAO SPOMENIKA

Koliko je zapravo koncept „Kocke mora” kao spomenika branitelja bio besmislen govori i sama činjenica da je autor pristao na kompromis s tadašnjom gradskom vlasti, a pod pritiskom braniteljskih, odnosno veteranskih udruga te, iako tako nije bilo predviđeno, na samu „kocku” naknadno uvrstio križ i hrvatski grb, dakle da bi „kocka” prosječnom konzumentu vizualnog doživljaja na Pilama nečim uopće pokazivala kako je riječ o spomeniku. Ni to nije bilo dosta da bi se „Kocka mora” mogla doživjeti kao spomenik braniteljima pa je na zidiću u pozadini dodan i natpis uklesan u kamenu, „Braniteljima Dubrovnika kao znak trajnog sjećanja i vječne zahvalnosti”, posprdno nazvan guzosjedom, jer se nalazi točno u razini stražnjice.

Samim tim kompromisom uvrštavanja dodatnih elemenata autor je priznao promašenost vlastitog koncepta kao spomenika, u najmanju ruku nedosljednost i manjak odlučnosti da brani svoje djelo, ako je ijedno umjetničko djelo uopće potrebno braniti. Stoga je cinično kada autor zamjera gradskoj upravi uklanjanje njegova djela jer se time navodno krše njegova autorska prava. On se djela, u umjetničkom smislu, u biti odrekao u onom trenutku kada je pristao na kompromis, jer kod samostalne umjetnosti kompromisa nema, a dodavanjem križa i grba „Kocka mora” prestala je biti samostalni rad i zapravo je postala rad skupine autora, „umjetnika”, s jedne strane Igora Franića, a s druge strane gradske uprave i udruga veterana Domovinskog rata.

SAMOSTALNI ILI RAD SKUPINE AUTORA?

Sve i da je „Kocka mora” ostala autorov samostalni rad, pitanje je koliko daleko se može ići u obrani autorskih prava. Rad i djelo su naime plaćeni, vlasnik djela nije više autor Igor Franić. Ono o čemu Franić danas i prethodnih godina govori, kada se žali na kršenje autorskih prava, jest slično tome kao da kupite neku skulpturu i postavite je doma u hodnik, jednog dana odjednom vam se više ne sviđa pa ju odložite u podrum gdje je nitko ne vidi, a umjetnik od kojeg ste je kupili zaključi da ste time prekršili njegova autorska prava.

U konačnici, kompromis i beskompromisnost, a ne značaj tih djela i njihova uloga u svjetskoj arhitekturi i umjetnosti, što je, kako je već napisano, neusporedivo, osnovna je razlika između Eiffelovog tornja, piramide u Lovureu i „Kocke mora”, kao i odnos građana prema tim djelima.

ONO ŠTO NISU RAZUMJELI NI ŠUICA, NI AUTOR NI DIO GRAĐANA

Jesu, Parižani su se pobunili i protiv Eiffelovog tornja i protiv piramide, a u primjeru potonje otišli su toliko daleko da su zbijali šale na račun tadašnjeg francuskog predsjednika Mitterranda, koji je bolovao od karcinoma, navodeći kako želi biti prvi francuski faraon i pokopan u piramidi. Autor piramide Ieoh Ming Pei bio je s druge strane beskompromisan, a sami Parižani, kao ni tadašnji ministar kulture Jack Lang, koji je projekt i podržavao, od autora kompromis nisu ni tražili. Parižani naime samo i jednostavno – piramidu nisu željeli, ne da je nisu željeli izmijenjenu, nego je nisu željeli nikako i to je legitimno, a nelegitimno bi bilo da su ulazili u izmjene umjetničkog koncepta, jer riječ je o autorskom djelu. Ustrajnošću autora i vlasti Parižani danas imaju još jedan simbol koji dodatno daje na značaju njihovom gradu i francuskoj kulturi i umjetnosti.

To je ono što nisu razumjeli ni Dubravka Šuica, ni članovi veteranskih udruga ni sam autor „Kocke mora” Igor Franić koji danas tako gorljivo brani svoja autorska prava po kojima se sam kompromisom olakšao, a u konačnici ni dio samih građana.

Dapače, Dubrovčani su, zajedno sa svojom vlašću iskazali ogromnu dozu malograđanštine - tri puta. Prvi put kada se ulazilo u sam autorov koncept, drugi put kada je „Kocka mora” prepuštena propadanju i treći put kada je na oduševljenje svekolike javnosti uklonjena.

JE LI POSTOJALA DRUGA ŠANSA?

Ne samo da, za razliku od Dubrovčana i njihove vlasti, Parižani nisu od autora zahtijevali izmjene koncepta, već na koncu, kada su djela završena i unatoč protivljenju ostala trajno u prostoru, Eiffelov toranj nije prepušten propadanju i ruzini, a staklene površine piramide u Lovureu redovno se glancaju. O tome da nitko ne zahtjeva uklanjanje Eiffelovog tornja ili piramide, zar je potrebno uopće govoriti.

Koliko god pretenciozno bilo uspoređivati neusporedivo, Eiffelov toranj, piramidu i „Kocku mora” proporcionalno tome, umjesto da ju se proglasi opasnom za prolaznike, nepretenciozno je zaključiti kako je, uz odgovarajuće održavanje (pa zaboga, i umjesto „palih Windowsa” postoji Linux), „Kocki mora” mogla biti pružena i druga šansa, ne kao spomeniku braniteljima, već kao instalaciji u prostoru, intervenciji modernog u tradicionalnom, makar i kao ogledalu ili mjestu sastanka, umjetničkom djelu koje samo po sebi nije nakaradno do trenutka kada nema suvišni grb i križ, ne zato što su to grb i križ, već zato što onakvom konceptu, kakvog je autor uostalom i zamislio, jednostavno vizualno ne pripadaju.

SUVIŠNO JE OČEKIVATI VIŠESLOJNOST OD UČMALE SREDINE

No, od učmale dubrovačke sredine, neopravdano uvjerene da je višeslojna, a u isto vrijeme smatra kako je kamen jedina prava vrijednost, možda je suvišno očekivati takva promišljanja. U takvoj sredini neki novi spomenik, arhitekt ili umjetnik nužno će dobiti podršku u javnosti jedino ako bude riječ o kamenu, eventualno bronci, u učmaloj dubrovačkoj sredini, neopravdano uvjerenoj da je kozmopolitska, obavezno s peču križa, jer za Hrvatsku su valjda ginuli jedino katolici.

Bilo bi lijepo zaključiti kako će Dubrovnik 21. stoljeća u svom četvrtom ispitu na istu temu, spomeniku braniteljima, dobiti priliku dokazati ili opovrgnuti da je malograđanska sredina, dokazati svoju višeslojnost, kozmopolitsko ozračje, no nažalost, nekako logičniji zaključak je da takvu priliku neće imati tko ni prepoznati.

Četvrtak, 23 Travanj 2020 20:29

Perite ruke! Čime nakon odlaska u WC u Pema?!

Ne približavajte se previše jedni drugima, nosite maske i perite ruke. Koliko puta ste ta tri osnovna savjeta čuli u prethodnih mjesec i kusur otkako se korona virus pojavio u Hrvatskoj...

Kad idete u butige na ulazima stoje bočice za dezinfekciju ruku, krivo vas gledaju ako ne nosite masku, u butige uostalom ulazite jedno po jedno itd.

I onda... U jeku svega toga...

U trgovačkom centru Pema u Gružu, javlja nam naš čitatelj (piodaci poznati redakciji, op.a.), morao je poći u WC. Naravno, nakon što je obavio što je već trebao, poželio je i oprati ruke.

Ali... Malo morgen, niti sapuna, niti papira.

Takav odnos prema kupcima i inače je za svaku osudu, a kamoli tijekom pandemije korona virusa. A koliko su odgovorni prema vlastitim kupcima tijekom pandemije iz Pema su pokazali nedavno kada je, unatoč tome što im je jedna djelatnica bila zaražena, pa i nakon što su upozoreni od nadležnih, butiga ostala otvorena cijeli dan.

I dok policija, pazi sad, provodi kriminalističko istraživanje zbog jednog građanina koji je doma, dakle, naglašavamo, u svom vlastitom domu, okupio veći broj ljudi na jednoj zabavi, u PU dubrovačko – neretvanskoj sami sebe proglasili su nenadležnim u slučaju ugrožavanja zdravlja većeg broja ljudi u spomenutom slučaju butige koja je ostala otvorena.

Ujedno to bi mogao biti i odgovor na pitanje našeg čitatelja koji je poslao i fotografije koje smo objavili, a koji se u e-mailu između ostalog zapitao i gdje je sanitarna inspekcija. Možda se proglasi nenadležnom.

Ako mislite kako su nedavno uklonjene „kućice Ivice i Marice” i aktualni „projekt uređenja Peskarije” za koji su konzervatori dali odobrenje pa se nakon zgražanja javnosti predomislili, jedino što nagrđuje Porat, e malo ste se prešli.

„Kućice Ivice i Marice” na Peskariji bile su svima na oku pa su izbili u prvi plan, no već godinama konzervatori nemaju ništa protiv konstrukcije koju je u Kapetaniji podigao vlasnik ugostiteljskog objekta „Poklisar” Stjepan Perić.

Naime, Perić je uz Mara Hajdarhodžića još jedan ugostitelj koji je zauzeo „pola Porta”. Placetu ispred Kapetanije Perić eksploatira već dugi niz godina, a zauzeo je svaki mogući kvadrat koji je mogao zauzeti osim središnjeg prolaza prema Velikom Mulu.

poklisarstolovikapetanija210420202

No, i to mu je bilo malo pa je iza zgrade Kapetanije, na predjelu koji Dubrovčani jednostavno zovu „u Kapeteniji”, uz blagoslov konzervatora prvo napravio konstrukciju za stolove, a zatim je natkrio i tendom.

Konstrukcija koja bi mogla poslužiti i za nastup Dubrovačkog simfonijskog orkestra bila mu je potrebna jer je taj dio rivice izgrađen pod nagibom pa stolovi nisu mogli stajati ravno, a stolova je, je li, vazda malo.
poklisarstolovikapetanija21042020

Projekt svakako treba privremeno zaustaviti kako ne bi došlo do narušavanja vizura u Portu, a o tome sam izvjestio i župana Nikolu Dobroslavića. - kazao je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković o „rješenju” novih kućica na Peskariji o kojima je Dubrovnikpress.hr pisao već OVDJE.

Franković je kazao kako je dobio vizualno rješenje i da bi župan u suradnji sa Županijskom lučkom upravom koja gospodari tim prostorom trebao sagledati cijeli projekt na koji su građanin izrazili negodovanje.

- U kontaktu sa županom Dobroslavićem dobio sam obećanje kako se u Portu i na Peskariji neće izvesti niti jedan projekt koji ne bude imao potporu građana, ali i suglasnost Grada Dubrovnika i Dubrovačko – neretvanske županije. - kazao je gradonačelnik Franković istaknuvši kako ni dosadašnje kućice, a koje su nedavno uklonjene nisu bile dobro rješenje.

- Mislim da u suradnji sa Županijskom lučkom upravom Dubrovnik možemo pronaći zajedničko rješenje koje će biti prihvatljivo i na korist svima. - rekao je još gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Predsjednik Gradskog kotara Grad Marin Krstulović na Facebook stranici Kotara objavio je fotografiju kako bi trebala ubuduće izgledati Peskarija, nakon micanja famoznih „kućica Ivice i Marice”. Predloženo rješenje kako bi trebale izgledati nove kućice, a koje su odobrili konzervatori, izazvalo je negodovanje i podsmijehe.

Krstulović nije želio otkriti kako je došao do fotografija koje je objavio.

Prostrom Peskarije inače upravlja Županijska lučka uprava Dubrovnik. Ravnatelj Željko Dadić za Dubrovnikpress.hr je kazao kako ovaj projekt ima potvrdu konzervatorskog odjela te da je rađen uz suglasnost i po smjernicama konzervatora. No, kako je reakcija javnosti negativna, Dadić napominje:

- Vidim da su se stvorili prijepori, a s obzirom na to vidit ćemo postoji li neko drugo rješenje koje se može implementirati. Ipak, moram napomenuti kako na fotografiji izgleda kao da je riječ o čvrstom krovu, no nije, riječ je o tendi od tele. - kazao je Dadić.

Dadić je kazao također kako je Županijska lučka uprava naručitelj projekta, a investitor će biti koncesionar, odnosno tvrtka Mea culpa. Projekt je izradila tvrtka Omega engineering, izvođač radova trebala bi biti Dom izgradnja, a nadzor Jelica Peković.

U sklopu ovih kućica jedna je namijenjena za granični prijelaz putnika s kruzera, a ostale su namijenjene koncesionaru, rekao je Dadić napomenuvši kako je koncesionar obavezan financirati i kućicu graničnog prijelaza.
kucicepeskarija20042020 1

O slučaju smrti starije muške osobe u Rogotinu o čemu možete čitati OVDJE, govorilo se danas i na konferenciji za novinare županijskog Stožera civilne zaštite, a ono što je na toj konferenciji izrečeno ne podudara se u svemu s izjavama svjedoka tragičnog događaja u kojem hitna pomoć nije izašla na intervenciju. Inače, kako je rečeno na konferenciji Stožera oko cijelog slučaja provest će se istraga kako bi se točno utvrdile sve okolnosti zašto hitna nije izašla na intervenciju, no razlog zasigurno nije nedostatak zaštitne opreme za intervencije u slučajevima kada se sumnja na COVID – 19.

- Prema za sada prikupljenim informacijama ta smrt nije povezana s uzrocima COVID 19 virusa. Stožer Civilne zaštite Dubrovačko - neretvanske županije, iako nije nadležan, zatražio je izvješće službi koje su sudjelovale u ovom događaju i svu ćemo dokumentaciju uputiti prema nadležnim ministarstvima i prema Nacionalnom stožeru civilne zaštite i kriznom stožeru Ministarstva zdravstva. - rekao je načelnik Stožera civilne zaštite DNŽ Joško Cebalo.

SUSJED NIKICA ŽDERIĆ: REKAO SAM DA JE HITAN SLUČAJ

Dubrovnikpress.hr kontaktirao je Nikicu Žderića, susjeda tragično preminulog Rogotinjanina, koji je prvi priskočio u pomoć kasnije preminulom. Žderić se ispričao da ne može dugo govoriti, jer je u šoku te da se priprema za sprovod preminulom susjedu, no odgovorio je na najvažnija pitanja.

Jeste li zvali Centar 112?
- Ja sam zvao prvi broj na policiju i oni su me spojili s 112. - odgovorio je Nikica Žderić.
I pričali ste sa službenikom u Centru 112?
- Tako je, policija me spojila s 112. Ja sam se predstavio objašnjavao, dali su mi broj da zovem COVID ambulantu, zvao sam i njih, nitko mi nije rekao, ni jedni ni drugi, potvrdno, da će doći. - kazao je Žderić.
Rekli ste i da je hitan slučaj?
- Naravno, rekao sam da je čovjeku loše, da ne može doći do zraka i sve... Tražio sam da netko dođe hitno, ali nije došao. - rekao je potreseni susjed tragično preminulog Rogotinjanina za Dubrovnikpress.hr.

MEDICINSKA SESTRA IZ COVID AMBULANTE O RAZGOVORU SA ŽDERIĆEM: NISAM SPOMINJALA NEDOSTATAK OPREME

Novinar portala Rogotin.hr pričao je i s djelatnicom COVID ambulante u Pločama koja je potvrdila kako ju je nazvao Nikica Žderić, ali i demantirala sinoćnje informacije da mu je rekla da nitko neće izaći na teren jer nemaju zaštitnu opremu za intervencije kod sumnje da pacijent ima COVID – 19 infekciju.

- U ponoć i 35 minuta sam zaprimila poziv od gospodina Nikice Žderića koji je rekao da ga je probudio susjed tražeći da ga odvede na hitnu pomoć, navodeći bol u prsištu i otežano disanje. Rekao je da je zvao dojavni centar 112 gdje mu je rečeno da pacijent možda ima Covid 19 i da oni neće izaći na teren te da pacijenta ne dovozi na Hitnu u Ploče. - ispričala je medicinska sestra Sandra Karamtić za portal Rogotin.hr što se podudara i s izjavama Nikice Žderića, ali ne i sa izjavama koje su se mogle čuti na konferenciji za novinare županijskog Stožera civilne zaštite.

- Dali su mu broj Covid ordinacije. Uzela sam od njega anamnezu za susjeda gdje navodi da on nije imao nikakve kontakte s korona pozitivnim osobama i nikakve simptome koji bi na to upućivali, jer je dvadesetak dana bio kod kuće. Trenutačno otežano diše, navodi bol u prsištu i drži se za prsa. Rekla sam mu da djelatnici Covid 19 ambulante ne izlaze na teren nego da se pacijenti pregledavaju u ambulanti i mislim da čovjek ima prijeteći infarkt. Dala sam mu broj epidemiologa Igora Piskača za daljnje postupanje. - kazala je Sandra Karmatić za Rogotin.hr.

- Dok je zapisivao broj vikao je da je susjed pao. Navodila sam ga da provjeri vitalne funkcije: disanje i stanje svijesti. Negirao je oboje i rekao da misli da je mrtav. Uputila sam ga da nazove policijsku postaju. - rekla je medicinska sestra iz COVID ambulante u Pločama Sandra Karamatić.

- U nijednom trenutku nisam spominjala nedostatak opreme jer to nije istina. Covid 19 ambulanta je u izdvojenom dijelu Doma zdravlja Ploče gdje se pregledavaju lakše i srednje teški pacijenti sa sumnjom na Covid 19, a ne hitni slučajevi sa sumnjom na Covid 19 koje preuzima Hitna pomoć. Ordinacija Covid 19 ima potrebnu opremu i zaštitna odijela. - rekla je još za Rogotin.hr Sandra Karamatić.

RAVNATELJ ZAVODA ZA HITNU MEDICINU TVRDI DA NISU ZNALI KAKO JE RIJEČ O HITNOM SLUČAJU

Ravnatelj županijskog Zavoda za hitnu medicinu Luka Lulić na današnjoj konferenciji za novinare, suprotno izjavi Nikice Žderića, kazao je pak kako nije bilo dojave da se radi o hitnom slučaju i da je sa službenikom u Centru 112 pričao policajac iz pločanske postaje, ali je kasnije naveo i da se dogodio poziv u 00:40 sati.

- Zaštitna oprema nam je trenutno i više nego dostatna. Imamo zaista dobre zalihe i prema ovom tempu rada dosta nam je za naredna tri mjeseca. U dolini Neretve gdje se dogodio ovaj nemili događaj imamo čak i pojačani broj vozila tako da neke tvrdnje da mi ne izlazimo na hitne intervencije zato što nemamo vozila i opreme su deplasirane. - rekao je prvo Lulić, a onda o samom slučaju kazao:

- Trenutno imamo dovoljno spoznaja da vam mogu reći da je poziv za unesrećenog pacijenta upućen od strane službenika Policijske postaje Ploče dana 12.4. u 00:29 sati. Dakle, taj policajac je našem ordinirajućem liječniku na njegov privatni mobitel prenio da ima COVID sumnjivog pacijenta. Ja sam dodatno zatražio očitovanje od našeg liječnika koji je rekao da u nijednom momentu nije bilo navedeno da se eventualno radi o nekom hitnom stanju. Pošto su u posljednje vrijeme ustrojene COVID ambulante i dežurstva na više područja naše Županije baš za takva stanja, on je policajcu izdiktirao broj na koji će zvati COVID ambulantu i tu je, s time je završeno. Nakon 19 minuta od toga policajac ga je ponovo nazvao i saopćio mu da je pacijent iz Rogotina preminuo. Znači, nije se dogodilo niti da je liječnik odbio izaći na intervenciju niti da se pravdao da nema opreme. Prema onom što je liječniku bilo dostupno, Bez obzira što poziv nije išao preko 112 ili 194, da je bilo rečeno da je čovjek u hitnom stanju, sigurno bi bili izašli. - kazao je ravnatelj zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko – neretvanske županije Luka Lulić.

HITNA IMA GOTOVO ISTI BROJ INTERVENCIJA KAO I PRIJE PANDEMIJE

- Hitna medicinska služba svakodnevno obavlja svoj posao i nije se promijenilo ništa s obzirom na infekciju koronavirusa. Dakle, jedino u situaciji kad dobijemo dojavu da se sumnja na pacijenta sa zarazom, idemo dodatno zaštićeni. Broj intervencija u posljednjih 40 dana ja gotovo isti kao i broj intervencija prošle godine što govori da mi zaista izlazimo na svaki poziv. - rekao je također ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko - neretvanske županije Luka Lulić.

Luka Lulić spomenuo je i poziv za koji kaže kako se se dogodio u 00:40 sati.
- Mi smo dobili poziv 112 u 00.40. Što je on govorio centru 112 ja nemam saznanja o tome, to je druga služba, u razgovoru s našim dispečerom na koncu je rekao da je čovjek mrtav. Policija je nešto iza javila ovom našem u Pločama, nevezano za ovaj poziv, da je pacijent mrtav. Ne znam što se zbivalo s 112, ali oni nama jesu proslijedili poziv. - kazao je Lulić.

- Taj gospodin, ja sam ga kontaktirao, zaista je tužan jer nije na prvu dobio poziv i rekao sam mu da je šteta što se nije na prvo sjetio zvati 112 ili 194, on je išao preko policije, što opet ne mijenja stvar, ali eto, naš doktor koji je preko policije dobio informaciju da treba nekakva akcija za COVID pozitivnog pacijenta onda je on dao broj od COVID ambulante. Znači nije dobio dojavu da je riječ o hitnom pacijentu. - kazao je Lulić.

Tko je tijekom komunikacije spomenuo COVID budući da je osoba koja je zvala policiju rekla da mu se susjed ne osjeća dobro i da ima otežano disanje i jake bolove u prsima, Lulić odgovara
- Kako je tekao tijek razgovora, ja tu nema informacije.

Rekao je i kako nema saznanja da sat vremena nakon smrti niti jedna služba nije htjela prići preminulom čovjeku iz Rogotina, ali i da ne zna gdje se nalazi tijelo preminuloga.

UZROK SMRTI JE PAD I UDARAC GLAVOM O ASFLAT

Iako je prethodno rečeno kako nije poznat uzrok smrti, ravnatelj zavoda za javno zdravstvo DNŽ Mato Lakić izjavio je:
- Čovjek je umro, koliko znam, nasilnom smrću, pao i udario glavom, to je ono što se zna dosad. – rekao je Lakić.

Načelnik PU dubrovačko – neretvanske dodatno je pojasnio Lakićevu izjavu kazavši kako jest ustanovljena nasilna smrt, no da se u to ubrajaju i nesretni slučajevi. Ove izjave podudaraju se s izjavom medicinske sestre iz COVID ambulante koja je kazala kako je tijekom razgovora koji je vodila s njim Žderić povikao da je unesrećeni pao.

Načelnik Pavličević rekao je kako je 00:26 zaprimljena dojava „gospodina iz Rogotina da mu je susjed pokucao na vrata i da je loše” te da je dojava u 00:31 prenesena ophodnji koja se nalazila u blizini kao i da su policajci bili na mjestu događaja u 00:40 i da je minutu kasnije dojavljeno kako je osoba preminula.

Pavličević je kazao da je u 1:20 na mjesto događaja došao i mrtvozornik koji je potvrdio da je osoba pala i udarila glavom u asfaltnu površinu te ad je to uzrok smrti, ali i da nema sumnjivih okolnosti, kao i da je tijelo predano rodbini, a obdukcija nije naložena.

- Sve službe uključene u događaj podnijet će svoja izvješća da se vidi je li bilo šuma u komunikaciji. - dodao je još načelnik PU dubrovačko – neretvanske Ivan Pavličević.

U Rogotinu je u noći sa subote na nedjelju, nešto iza ponoći, nakon što mu je pozlilo, preminuo stariji mještanin, a da pri tome hitna pomoć iz Ploča nije ni izašla na intervenciju zbog straha od korona virusa.

Na ovaj opasan presedan, žalosnu i tragičnu situaciju u kojoj se danas – sutra može naći bilo tko od nas upozorila je u objavi na svojoj Facebook stranici Udruga za očuvanje tradicijskih vrijednosti Rogotin.

Osim što hitna pomoć nije izašla na intervenciju propust se dogodio i u županijskom Centru 112 koji je zadužen za posredovanje sa službom hitne pomoći. Naime, na poziv susjeda koji je, kasnije preminulom, prvi priskočio u pomoć i nazvao jedinstveni broj za hitne službe 112, djelatnik Centra 112 zaključio je kako je riječ o simptomima korona virusa i, umjesto da posreduje u komunikaciji s hitnom pomoći, uputio ga da nazove COVID ambulantu u Pločama. Kako pišu iz Udruge za očuvanje tradicijskih vrijednosti Rogotin tamo su mu odgovorili da na intervenciju neće nitko izaći jer – nemaju opremu.

Kako je Udruga za očuvanje tradicijskih vrijednosti Rogotin na ovaj tragičan slučaj upozorila u nedjelju navečer odgovore o razlozima zašto hitna pomoć nije izašla na intervenciju, pa makar i ne imali opremu, kao i odgovore zašto u Centru 112 nisu obavili svoj posao u posredovanju s hitnom pomoći kako je propisano, kao i je li njihov službenik obučena osoba koja može zaključiti ima li netko ili nema simptome infekcije COVID -om 19, odnosno je li ima medicinsku naobrazbu da bi to mogao zaključiti, nismo mogli odmah dobiti te će biti objavljeni čim ih dobijemo. Također uputili smo i upit je li hitna pomoć uopće izlazi na intervencije ukoliko ne posjeduje zaštitnu opremu.

Upiti su upućeni Stožeru civilne zaštite Dubrovačko – neretvanske županije, Ministarstvu unutarnjih poslova - Ravnateljstvu civilne zaštite Službi CZ – Centar 112 Dubrovnik, Županiji dubrovačko – neretvanskoj i Zavodu za hitnu medicinu DNŽ, no e-mailovi upućeni Zavodu za hitnu medicinu vraćaju se kao neisporučeni.

U međuvremenu prenosimo cijelu objavu Udruge za očuvanje tradicijskih vrijednosti Rogotin.
rogotin udruga 13042020

Oni nisu samo vatrogasci, oni su po potrebi i grobari i poštari i hitna pomoć i dostava, a iako su usred krize s korona virusom nezamjenjivi, govori Pero Matana, inače predstavnik radnika u Upravnom vijeću, dok ih se „koristi se za sve što u Općini nekom padne na pamet” sad im prijeti smanjenje plaća od 30 posto.

Piše: Davor Mladošić

Riječ je o mljetskim vatrogascima, odnosno JVP Mljet i odluci ili kako se to zove, ma što god značilo, „obaveznoj preporuci” Općinskog vijeća po kojoj bi se uz smanjenje plaća i naknada dužnosnicima, vijećnicima i zaposlenicima Općine i njenih poduzeća plaće trebale smanjiti i vatrogascima.

Kad je o vatrogascima riječ, ova sramotna odluka mljetskih općinskih vijećnika tim je jadnija i gora kad se uzme u obzir da se nisu u krizi odrekli svojih vijećničkih naknada, već ih samo smanjili.

Što je to „obavezna preporuka” nikome, kaže Pero Matana, nije jasno, niti je vatrogascima to netko objasnio. Uglavnom sjednica Upravnog vijeća na kojoj će se odlučivati o „obaveznoj preporuci” zakazana je za srijedu. Matana je uvjeren da će na toj sjednici biti preglasan i da će Upravno vijeće izglasati smanjenje plaća.

- Sve su to stranačke ruke. - kaže Matana i navodi dalje kako je „korona virus došao samo kao opravdanje da se vatrogascima smanji plaća što HDZ pokušava učiniti već sedam godina”.

- Otkako je HDZ na vlasti pokušavaju nam smanjiti plaće, ali nisu baš mogli, jer postoje i zakoni koji nas štite, a jedino što mogu je smanjenje koeficijenata. Koriste nas za sve što im padne na pamet, kao grobare i hitnu pomoć, nosimo poštu od Općine za vijećnike, s broda što treba također. Nama ništa to nije problem, nema posla uvijek toliko da to ne možemo uradit i spremni smo doprinijeti zajednici, pogotovo sad kad je korona, ali oni sad koronu koriste kao izliku. - navodi Pero Matana.

On nadalje kaže kako su vatrogasci bili spremni pregovarati o koeficijentima, odnosno smanjenju plaće od deset posto i prije pandemije korona virusa jer problem financiranja nije od jučer, iako, napominje on, „da se hoće, može se naći novac”.

- Ali oni to ne žele, a problem je u nekih 50 tisuća kuna mjesečno koliko nedostaje za financiranje cijele postrojbe. - priča predstavnik radnika u Upravnom vijeću JVP Mljet Pero Matana.

- Žalosno je da se sad iskorištava ova situacija, a mi se pripremamo za požarnu sezonu i znaju da nećemo moći ulazi u pregovore sve dok ona ne prođe. Oni su donijeli tu odluku bez da su se konzultirali s nama, jednostrano, bez ikakva objašnjenja i bez dijaloga. - ispričao je Pero Matana koji s kolegama čeka sjednicu UV čiji će članovi odlučivati o „obaveznoj preporuci” o smanjenju plaća.

Župan dubrovačko – neretvanski Nikola Dobroslavić u subotu je također na konferenciji za novinare županijskog Stožera civilne zaštite komentirao ovu odluku, odnosno kako se to zove „obaveznu preporuku”.

- Zvati ću načelnika i „raspitati se o čemu se radi”. Mislim da nije dobro smanjivati plaću vatrogascima, pogotovo na lokacijama gdje vatrogasci obavljaju dosta široki posao, dakle nisu samo vatrogasci nego su i udarna desnica civilne zaštite jer pokrivaju sve ono što ne pokrivaju policija i druge službe. - kazao je župan Nikola Dobroslavić.

HDZ – ov načelnik Općine Mljet Đivo Market svoje očitovanje o ovom slučaju objavio je pak na službenim stranicama Općine Mljet i prenosimo ga u cijelosti:
ocitivanjedjivomarket1104

Ako u Općoj bolnici Dubrovnik ima dovoljno respiratora zašto se pacijenti transportiraju u Split? Znači li transport pacijenata u Split da u OB Dubrovnik nedostaje kadra osposobljenog za rukovanje respiratorima i liječnika koji mogu pružiti adekvatnu pomoć pacijentima priključenima na respiratore?

Ne znači, kratak je i jasan odgovor na drugo od ova dva pitanje koja najčešće postavljaju čitatelji portala Dubrovnikpress.hr na redakcijski e-mail ili na telefon, a na prvo pitanje odgovorio je za Dubrovnikpress.hr ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik doc. prim. dr. sc. Marijo Bekić.

- U Republici Hrvatskoj tijekom pandemije COVID – a 19 organizirano je nekoliko respiratornih centara, a Opća bolnica Dubrovnik pripada na područje takvog centra u Splitu. Pacijente u Split transportiramo jer su to smjernice koje smo dobili, a ne zato jer mi ne bismo mogli skrbiti o njima. - odgovorio je ravnatelj OB Dubrovnik Marijo Bekić o razlozima transporta pacijenta u Split, dodavši da u razloge takvih smjernica ne želi ulaziti, ali ih se Opća bolnica Dubrovnik treba pridržavati.

Ako se pacijenti kojima je potreban respirator prebacuju u Split to ne znači da je njihovo stanje lošije i da im se u OB Dubrovnik zbog toga ne može pružiti adekvatan pomoć, upravo obratno. Naime, u kojem trenutku se pacijenti koji trebaju respirator prebacuju u splitski respiratorni centar, odnosno kada se donosi ta odluka Bekić je odgovorio:
- Pacijenti se transportiraju onda kada nisu životno ugroženi, odnosno kada ih stabiliziramo u Općoj bolnici Dubrovnik i kada nema prepreka za transport. Ukoliko se dogodi da, a nadamo se da do toga neće doći, respiratorni centar u Splitu ne bude više mogao primati nove pacijente onda će oni ostati u Općoj bolnici Dubrovnik. - kazao je Bekić za Dubrovnikpress.hr, a to je ujedno i najbolji odgovor na pitanje ima li OB Dubrovnik kadar koji može adekvatno skrbiti o pacijentima priključenima na respirator.

Dakle, OB Dubrovnik ima liječnike i ostali kadar za adekvatnu skrb o pacijentima priključenima na respirator i svaki pacijent kojem to bude potrebno takvu skrb će i dobiti.

Što se tiče mlađe muške osobe koja je transportirana u Zagreb, zaključeno je da će, s obzirom na druge zdravstvene probleme koje ima uz COVID – 19, tamo imati najbolju skrb, a to je za Dubrovnikpress.hr potvrdio i ravnatelj OB Dubrovnik Marijo Bekić.

Stranica 2 od 42

fabrio banner 250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020