Velika izložba Antun Masle (1919. - 1967.) retrospektivna izložba o 100. obljetnici slikarova rođenja bit će otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u subotu, 14. prosinca u 18 sati.

Antun Masle jedan je od najznačajnijih dubrovačkih slikara koji pripada tvz. dubrovačkom kolorističkom krugu, osobitoj varijanti „južnjačkog ekspresionizma“. Antun Masle u svojim portretima, pejzažima i mrtvim prirodama rabi boju srodno fovističkim načelima, a u kasnijim radovima približava se i art brutu. Pojednostavljivanje forme i stilizacija oblika na Maslinim slikama jednako su plod njegova formiranja na dosezima spomenutih likovnih pravaca, kao i senzibilne naravi bliske dječjoj imaginaciji i izrazu.

Autor izložbe jedan je od najpoznatijih hrvatskih povjesničara, teoretičara i kritičara umjetnosti Igor Zidić koji je ujedno i vrstan poznavatelj opusa dubrovačkog slikara i autor monografije o Masli koja će biti predstavljena u siječnju 2020. U katalogu Masline izložbe koju je priredio u Galeriji Adris, Igor Zidić je već zacrtao nove mogućnosti proučavanja Maslina djela: „Maslino mjesto i važna uloga u likovnom životu Dubrovnika o polovini XX. st. odavno nisu sporni. Izostali su, međutim, ozbiljniji pokušaji da ga se prema zasluzi impostira u hrvatski likovni kontekst u kojemu kroz trajanje konfesionalne, autobiografske pa i intimističke figuracije, kao i u krugu modernih, ekspresivnih kolorista, shvati kao osobito važna „autsajdera“; onoga koji se ne drži nikakvoga rukohvata, koji ide protiv struje, koji ne komercijalizira svoj status u gradu, koji je turistički izlog zemlje i, zahvaljujući turističkoj plimi, zlatna suvenirnica Hrvatske. Treba njegovo djelo istražiti i naporedo s prodorima neoprimitivističkih težnji u umjetnosti njegova doba, pa – sukladno tome – i afirmacije art-brutovske, grube, antiakademske opcije, koja je polemična i provokativna, ali i kroz tradicionalnije kolorističko-figuralne opcije, koje nisu lišene nekog novog lirizma: nove poetičnosti koja je posve individualna, kojiput i egzotična....“

Umjetnine koje će se izlagati na izložbi u vlasništvu su nacionalnih muzeja i galerija, primjerice Umjetničke galerije Dubrovnik, Galerije umjetnina u Splitu, Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Narodnog muzeja u Zadru, Gradskog muzeja u Rovinju, a posudit će se i umjetnine iz različitih privatnih zbirki od kojih osobitu važnost ima zbirka nasljednica Antuna Masle. Posljednju retrospektivnu izložbu u prostoru Umjetničke galerije Dubrovnik, Antun Masle je imao daleke 1984. godine, tako da će izložba osim kompleksnog čitanja autorovog opusa koji će ponuditi selekcija radova i monografija Igora Zidića, biti dragocjena za upoznavanje mlađe generacije s njegovim djelom.
Izložba ostaje otvorena do nedjelje, 1. ožujka 2020.

Antun Masle - kraća biografija:

Antun Masle rođen je 1. 9. 1919. godine u Orašcu, pored Dubrovnika, gdje je završio osnovnu školu. Godine 1936. dolazi Kosti Strajniću, gdje upoznaje Rajčevića, Ettorea, Dulčića, Pulitiku i druge, gdje zajedno s njima prima slikarske poduke. Već iduće godine izlaže na izložbi "Najmlađi" održanoj u salonu Galić u Splitu. Godine 1938. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarstvo uči kod profesora Marina Tartaglie i Vladimira Becića, a 1942. godine je diplomirao i produžio studij još godinu dana u specijalki Vladimira Becića. Po završetku II. svjetskog rata vraća se u Dubrovnik i počinje raditi kao nastavnik crtanja na dubrovačkoj gimnaziji i u školama. Prvu samostalnu izložbu priređuje 1952. godine u salonu LIKUM-a u Dubrovniku, a 1955. prvi put izlaže s Đurom Pulitikom. Kontinuirano zajednički izlažu sve do 1964. godine. Umro je 1967. godine. Posthumno mu je iste godine dodijeljena Nagrada grada Dubrovnika.

M.P.

Predsjednik uprave Vodovoda Dubrovnik Lukša Matušić i direktor Dubrovnih cesta Roberto krile potpisali su danas u Vodovodu ugovor za izvođenje radova na projektu izgradnje sustava vodoopskrbe i odvodnje, odnosno kanalizacije za područje Orašca. Ugovor je vrijedan gotovo 28 milijuna kuna, a rok izvođenja radova je dvije i pol godine. Radovi bi trebali početi iza Nove godine.

U tih dvije i pol godine trebala bi biti rekonstruirana cjelokupna vodovodna mreža Orašca i Zatona te uređena odvodnja, tj. kanalizacijski sustav. Za vodoopskrbu bit će uloženo sedam od gotovo 28 milijuna kuna vrijednosti ugovora, dok će ostatak biti uložen u odvodnju.

- Prošlo je nekoliko mjeseci od završetka radova na pročistaču i moje je dojam da se taj projekt danas uzima zdravo za gotovo iako se radi o najvažnijem infrastrukturnom projektu Grada Dubrovnika. Uz to, kroz ovu godinu realizirali smo brojne druge projekte, npr. doveli smo vodu u Dračevo selo, realizirali brojne investicije u povijesnoj jezgri, Vodovod je prepoznat i kao tvrtka koja brine o baštini, također ovih dana očekujemo uporabnu dozvolu za vodoopskrbu Majkova. - kazao je uvodno predsjednik uprave Vodovoda Dubrovnika Lukša Matušić prije popisivanja ugovora kojem je nazočio i gradonačelnik Mato Franković sa zamjenicom Orlandom Tokić.

Matušić je također zamolio lokalno stanovništvo za strpljenje, a kako je rečeno prilikom poptpisivanja ugovora prije početka realizacije projekta „svi pitaju kad će početi radovi, a kad počnu, kad će više završiti”.

A trebali bi završiti u roku od dvije i pol godine, obećao je direktor Dubrovnik cesta Roberto Krile.
- Ako i naiđemo na neke probleme adekvatno ćemo ih riješiti. - kazao je Krile zamolivši također lokalno stanovništvo za strpljenje i suradnju.

- Često se ističe da nam je jedan od prioriteta čisto more, a da bi to imali moramo izgraditi kanalizacijsku mrežu i napustiti u potpunosti postojeći sustav koji počiva na septičkim jamama. - kazao je gradonačelnik Mato Franković, a na pitanje hoće li biti problema s priključcima,jer i danas postoje primjeri da je u pojedinim dijelovima Grada Dubrovnika izgrađena kanalizacijska mreža, ali se objekti jednostavno nisu priključili, gradonačelnik Franković i predsjednik uprave Vodovoda Matušić kazali su kako se to više neće događati.

Klapa Ragusa koja se osramotila, malo je reći neprimjerenim postom na svojoj Facebook stranici, u vezi nastupa skupine Frajle iz Novog Sada, koja je nastupila na Stradunu uz otvaranje Dubrovačkog zimskog festivala, o čemu možete čitati OVDJE, dobitnica je inače Spomen plakete HDZ-a.

Spomen plaketu klapi Ragusa dodijelio je dr. Ivo Sanader u travnju 2004. godine i to u prigodi 15. obljetnice HDZ-a, a za, kako piše na plaketi „izniman doprinos u promicanju načela i programa Hrvatske demokratske zajednice i daljnji razvitak demokracije u Repuvblici Hrvatskoj”.

Kako iz klape Ragusa zamišljaju demokraciju govori nacionalistički post na njihovoj Facebook stranici u kojem se očituje ogromna netrpeljivost prema izvođačima iz Srbije koje je, usput rečeno, angažirala dubrovačka vlast koju vodi HDZ i HDZ-ov gradonačelnik Mato Franković, koji očito svijet shvaća puno racionalnije od ovih dobitnika HDZ-ove plakete.

Inače, na službenoj web stranici Klape Ragusa fotografija plakete se nalazi u rubrici „Priznanja” pod naslovom „nagradu počasnog člana HDZ-a podružnice Dubrovnik”.

klaparagusaplaketahdz0212

Sramotan post objavljen je na Facebook stranici klape Ragusa, odnosno sastava koji se naziva klapom, jer kako bi kazao Mišo Kovač, „klapa ne može imati gitaru, klapa ne može imati bas, klapa ne može imati bubanj, to je vokalno instrumentalni sastav”. Klapa ili VIS svejedno, većina onih koji su vidjeli taj post zgrozila se iako ima naravno i onih „pravovjernih” koji dijele mišljenje podijeljeno na stranici klape Ragusa.

Post je na svom profilu podijelio i voditelj klape Đuro Bratičević.

No, što piše... Pa članovima toga sastava ili barem nekom od članova strašno je eto zasmetao nastup skupine Frajle, jer djevojke stižu iz Novog Sada.

Tako je član klape Ragusa, vidjevši te, njemu nepoželjne djevojke, ni manje ni više nego „pobjegao sa Straduna”. Ironično piše u tom postu o ekavici koja je eto bila previše za njegove uši. Uostalom, polupismeni post tog velikog Hrvata pročitajte u nastavku:

klaparagusapost

Koga većina ljudi s ove fotografije prave budalom, sami sebe ili svih nas?! Ma i jedno i drugo, izuzevši pojedince, npr. dole na dnu fotografije pripadnike Hrvatske gorske službe spašavanja, jedine koja uistinu profesionalno djeluje u Hrvatskoj kada je u pitanju traganje i spašavanje unesrećenih. Mnogi od ljudi s ove fotografije ne znaju valjda ni zašto su tu, a kamoli da se danas sutra, u slučaju ne daj Bože potrebe, netko može osloniti na njih.

No, koja je ovo fotografija, tko su ovi ljudi? To je nekakav Stožer nekakve Civilne zaštite Dubrovačko - neretvanske županije, pišemo „nekakav” jer to niti je stožer kakav treba biti, niti je Civilna zaštita organizacijski i tehnički na razini da u bilo kojem trenutku može bilo gdje promptno djelovati i spasiti i zaštiti ljudske živote.

Uglavnom, taj stožer, kako piše u današnjem priopćenju iz Županije dubrovačko – neretvanske sastao se danas kako bi, pazite ovo, održao „stožerno – zapovjednu vježbu Pripravnost 2019.”

Drugim riječima oni su održali vježbu za stolom, zapovjednu.

„U vježbi su sudjelovali načelnici stožera civilne zaštite Grada Dubrovnika te općina Župa dubrovačka i Konavle. Tema vježbe bila je angažiranje i koordinacija operativnih snaga civilne zaštite u slučaju potresa na području Dubrovačko - neretvanske županije, a prema scenariju vježbe šire dubrovačko područje s epicentrom u Konavlima pogodio je jaki potres. Cilj vježbe bila je provjera sposobnosti operativnih snaga civilne zaštite tijekom pozivanja, aktiviranja, početka rada Stožera civilne zaštite te upoznavanje s planskim dokumentima iz područja civilne zaštite.” - tako piše u priopćenju.

A u stvarnosti... Pa u stvarnosti ne tako davno, u svibnju 2015. godine, dogodilo se da policija, vatrogasci, hitna pomoć, Centar 112, Civilna zaštita i ini nisu mogli komunicirati međusobno jer je – presječen optički kabel. Kasnije su valjda uspjeli radio stanicama, ali zamislimo što je s građanima, kako bi oni komunicirali s hitnim službama da se takav slučaj ponovo dogodi, a u slučaju potresa ne da je vrlo vjerojatan nego sasvim izvjestan. 2015. nisu mogli nikako, ne bi ni sada.

U stvarnosti na području Dubrovnika ne postoji apsolutno nikakva teška mehanizacija Civilne zaštite ili nekog od tih silnih stožera koja bi se odmah angažirala u slučaju potrebe. Bagere bi primjerice valjalo posuđivati od građevinara, samo je pitanje kojih, jer je dubrovačkih sve manje.

U stvarnosti, svi ti stožeri i razne službe nemaju u pripremi ni dovoljan broj jebenih šatorskih krila, a kamoli dovoljan broj velikih šatora, zaliha vode, konzervi, poljskih kreveta, deka, prekrivača, ma čega god da vam padne na pamet, a nužno je za preživljavanje u katastrofama, jer kada u Centru 112 pitate koliko imaju svega toga, odgovorit će vam kako bi pomoć stigla iz Zagreba, kao što su prije par godina odgovorili i novinarima Dubrovnikpress.hr portala. Samo nisu rekli kojim putem (sjetite se samo neprohodne magistrale nakon potresa 1996. godine) i kada bi ta pomoć došla i koliko bi ljudskih života dotad bilo i dalje ugroženo.

U stvarnosti, umjesto spremnih, opremljenih skloništa, kojih ionako nije ni izbliza dovoljno, u dubrovačkim skloništima nalaze se raznorazne udruge „ljubitelja tica prepelica” i „zaštitnika alepskog bora”. I pokoja lopata. Spasit će nas eto ta lopata.

U stvarnosti dugo, dugo, predugo godina Dubrovnik nije imaju ni sirenu za uzbunu, u biti nema je još uvijek, jer ono smeće što su postavili čuje se u krugu od valjda kojih stotinjak metara, odnosno u par ulica.

Dakle, u slučaju kakve prirodne katastrofe većina od ovih ljudi na fotografiji zadnji su na koje se možete osloniti, a zapravo se možete osloniti isključivo sami na sebe, jer i oni koji bi bili sposobni pomoći vam, npr. policija ili vatrogasci - jednostavno nemaju čime, dok sve što je potrebno valjda ne stigne iz - Zagreba.

Eto, to je istina o stanju sigurnosti, odnosno pripreme za zaštitu i spašavanje u Gradu Dubrovniku i ostalim općinama u cijeloj Dubrovačko – neretvanskoj županiji, stanju sigurnosti koje nikoga ne zanima dok se nešto ne dogodi, jer npr. ni dubrovački gradski vijećnici, kada su takve točke dolazile na sjednice Gradskog vijeća nisu se udostajali pošteno raspraviti o tome, dapače, još su svi digli rukice i prihvaćali ta smiješno žalosna izvješća, jednako kao što je i ova „vježba” žalosno smiješna. No, zato mogu satima raspravljati tko će u koji odbor ili upravno vijeće.

P.S.
Jednako žalosno smiješno je i pridošlo priopćenje u kojem se eto navodi kako je „cilj vježbe bila provjera sposobnosti operativnih snaga civilne zaštite tijekom pozivanja, aktiviranja, početka rada Stožera civilne zaštite”, no ne navodi se što je zaključeno, kakva je ta „sposobnost operativnih snaga civilne zaštite tijekom pozivanja, aktiviranja, početka rada Stožera civilne zaštite”, pa stoga eto zaključka u svemu ostalom što ste pročitali.

Jedan Dubrovčanin koji radi u inozemstvu te svakih nekoliko mjeseci dođe doma, naš sugrađanin zapravo, prilikom svakog povratka doma izgleda da se nanovo šokira. Nećemo ga imenovati, nije potrebno, no on dakle gotovo redovno pri dolasku u Dubrovnik medijima, ali i na adresu gradonačelnika i gradske uprave pošalje niz fotografija prepunih kontejnera za smeće te smeća i otpada svake moguće vrste odbačenih oko kontejnera.

U Zemlji u kojoj zarađuje svoj kruh takvo što je nezamislivo i naravno neprihvatljivo, no dok je njegova kritika na gomile otpada i smeća upućena na rad Čistoće i gradskih službi, situacija je nažalost sasvim drukčija. Nažalost, jer da su za takvo stanje krivci djelatnici Čistoće ili gradskih komunalnih službi, situacija bi se vrlo lako mogla popraviti, pa zapravo treba reći: kamo sreće dakle da krivce možemo tražiti u Čistoći.

Čistoća bi se naime organizirala, gradonačelnik bi vjerojatno reagirao, kao što je uostalom već jednom na takve fotografije, a riječ je o Sinjskoj ulici, već i reagirao i vrlo brzo sve bi se dovelo u red, a naš sugrađanin, kao i svi mi bio bi zadovoljan.

No, ono na što naš sugrađanin na dugogodišnjoj pečalbi u uređenoj zemlji, gdje se ljudi ponašaju kao ljudi koji žive među ljudima, ne računa jest da se Dubrovnik promijenio, da među nama živi sve veći broj „čobana”.

Dok „čobani” ne nauče pročitati ono što piše na svakom kontejneru i kanti, a to je vrijeme odlaganja otpada, pa se smeće i otpad odlažu od 19 do 3 sata, pa da se vikendom strpe i svoje smrdljivo smeće ne ostavljaju u kontejnerima subotom navečer da „kisi” do ponedjeljka, jer se nedjeljom ne kupi, ovakve fotografije bit će i dalje uobičajne, osim ako uistinu netko ne očekuje da djelatnici Čistoće dežuraju 24 sata po jedan pokraj svakog kontejnera pa da ih prazne čim ih „čobani” napune, svakako da odmah angažiraju i nekoga kad „čobani” odluče iskrcati krupni otpad, šut, namještaj itd.

No, nisu samo „čobani” krivi, istim metrom „čobankluka” mjereno krivi su i svi oni koji prešutno gledaju susjeda kako u subotu u dvije ure popodne baca smeće iza objeda, jer, je li, onako fino po dubrovački, nije to njihov posao ili kako bi rekli u sjevernijim krajevima, „ne bi se štel mešat”.

Dubrovački gradski vijećnici na sjednici u ponedjeljak vjerojatno će dići ruke i prihvatiti izmjene i dopune „Pravilnika o naknadama za prometovanje prijevoznim sredstvima unutar pješačkih zona na području Grada Dubrovnika”. Kad je riječ o pješačkim zonama kojima se može pristupiti vozilima u Dubrovniku govorimo o Gradu i Uvali Lapad, odnosno povijesnoj jezgri i Šetalištu kralja Zvonimira.

Pješačka zona inače se zove pješačka zona jer u njoj nema prometa vozila, ali u Dubrovniku izgleda to još nikome nije baš sasvim jasno. Hitna, vatrogasci, policija - zna se kome se u svakom trenu mora i može omogućiti da pristupe pješačkoj zoni vozilima. Pa i policajci, ako nije baš neka velika frka mogu malo protegnut noge, a čini se da to i jest praksa pa policijsku upravu tu treba pohvaliti. Mogli bi tu još ubrojati vozila pojedinih komunalnih tvrtki i servisa, ako je baš, ali ono baš nužno, zbog opreme ili specifičnosti posla da ulaze u pješačke zone.

No, umjesto rasprave treba li dakle u potpunosti zabraniti ulazak vozila posebice u Grad, osim spomenutima, vijećnici će raspravljati o cijenama ulaska vozila. Kad se Stradun profunda, kao da će više biti uopće bitno je li Grad ulazak kamiona s 20 gajba pive naplatio 100 ili 100 tisuća kuna. Inače, naplaćivat će se za jednokratni ulazak u Grad smiješnih 50 kuna do 6 sati ujutro, a 100 od 6 d0 7:30, mjesečno tisuću i dvije tisuće kuna itd. No, kao što je već spomenuto cijena je potpuno nebitna, pa i ona za višekratni ulazak od dvije tisuće kuna dnevno ili 40 tisuća mjesečno. Nebitno je i može li se do 8 kao dosad ili do 7:30 kao što će se moći ubuduće. Ništa od svega toga neće moći nadoknaditi štetu ako se što dogodi, a može se pod svakodnevnim i konstantnim opterećenjem itekako dogoditi. Niti jedan scenarij nije nemoguć, pa sjetimo se samo Porta kako se urušio.

Bit će stoga zanimljivo hoće li itko od vijećnika imati hrabrosti barem predložiti da se u doglednoj budućnosti prometovanje vozila u Gradu u potpunosti zabrani.

Da, u Gradu treba vršiti opskrbu, objekata je puno, ugostiteljskih posebno, ali svi ti poduzetnici morat će jednom konačno shvatiti gdje posluju i od čega zaruđuju novac, a zarađuju ga na Gradu kojeg uništavaju. Svi ti poduzetnici morat će shvatiti, žele li poslovati u Gradu, a žele jer tu leže soldi, da će za opskrbu morati izdvojiti nešto više nego dosad i da robu neće moći više dobijati ispred vrata. Ako misle da je ovo nemoguće, neka samo pitaju one koji u Gradu žive, kad svaki kokot oni mogu teglit na rukama do doma, bogami će morati tegliti i oni koji u Gradu i na Gradu zarađuju ili nekome platiti da tegli.

No, prvenstveno to će morati shvatiti gradska uprava, a gradska uprava uostalom i ima, ili je barem imala u planu, ako se što nije promijenilo, urediti pretovarnu zonu na Pločama ukopavanjem ispod postojećeg parka ispod poliklinike, o čemu je Dubrovnikpress.hr pisao OVDJE. Za nadati se je onda da i u gradskoj upravi idu u pravcu potpune zabrane prometovanja u Gradu.

Ipak, i bez uređenja pretovarne zone, a uz nešto više reda i organizacije, ulazak vozila u Grad moguće je itekako u potpunosti zabraniti i to već u ponedjeljak. Možda onaj tamo drugi ponedjeljak bude već prekasno. Nitko to ne može znati.

P.S.
Što o ovom misle konzervatori? Ne misle. Oni misle uglavnom o pizdarijama i po narudžbi.

Jučer je održana svečana akademija na kojoj je trebalo biti proslavljeno 100 godina organiziranog klupskog nogometa u Dubrovniku, a koja se pretvorila u proslavu 100 – godišnjice kluba NK GOŠK Dubrovnik 1919. koji je osnovan prije tri godine, o čemu smo već pisali OVDJE. S obzirom da su pojedinci očekivali i pitali zašto na portalu Dubrovnikpress.hr nismo popratili tu „akademiju” prva rečenica ujedno je i odgovor na to pitanje; nismo željeli sudjelovati u krivotvorenju povijesti, ali ni klanjanju grobaru dubrovačkog nogometa koji pati za tim da bude dubrovački Zdravko Mamić, ali Mamić je u Maksimiru stvorio europski klub, a grobar u Lapadu živog mrtvaca.

Tko je grobar dubrovačkog nogometa dobro znaju svi oni koji su došli jučer u Kazalište Marina Držića na „akademiju”, a i oni koji nisu. Njegovo ime za despet neću napisati, ne zato što ne bih želio ili kako to vole kazati novinarima da „ne smiju” nešto napisati, već upravo obratno, upravo zato što smijem i što ga, kad je riječ o nogometu, gotovo uvijek spominjem u negativnom kontekstu, pa ime dubrovačkog grobara ne spominjem zbog tih guzolizaca i svih onih koji mu ne ližu stražnjicu, ali su se napravili blesavi, pa što se eto ne bih i ja pravio lud.

Zapravo, nije problem u višegodišnjim lizoguscima grobara dubrovačkog nogometa koji su stigli u teatar u kojem se odvio teatar proslave 100 – godišnjice trogodišnjeg kluba, oni se neće promijeniti. Takvi jadnici se rode i umru s okusom nečije stražnjice na jeziku. Problem je u onima koji su se borili protiv grobara dubrovačkog nogometa, a onda, kada su bitku, mora se priznati - izgubili, jer grobar je nekoć bio moćan u nogometnom svijetu, na sprovodu su grobaru pridržali lopate. Problem je u svima onima koji znaju što je grobar učinio klubu koji više ne postoji, a koji je baštinio svu onu povijest koja se trebala slaviti u teatru, ali su svejedno došli čičat grobaru tog kluba. Ne samo da su došli čičat, nego su preuzeli i nekakva priznanja s kojima mogu obrisat stražnjicu, jer NK GOŠK Dubrovnik 1919. nije klub kojem su oni pripadali, kojeg su oni stvarali, za koji su igrali, no nedosljedni sebi pristali su na krivotvorenje povijesti.

Nigdje na fotografijama s te „akadamije” ne može se zamijetiti istaknute grbove Plamena, GOŠK-a, Dubrovnika, GOŠK – Juga i još poneke poput Olimpije i Balkana koji su dio povijesti „100 godina nogometa u Dubrovniku”, kako je pisalo ispod jedinog istaknutog - grba kluba mutantskog imena NK GOŠK Dubrovnik 1919. - koji je osnovan prije tri godine.

Što će vam onda ta priznanja kad ste se, primivši ih, sami sebi olakšali u usta, ona usta čijim ste usnama godinama proklinjali grobara dubrovačkog nogometa, a onda mu se poklonili. Niste se samo sebi olakšali u usta, olakšali ste se i na fotografije mnogih od onih pokojnika koje su, u povodu ove proslave, izložene u Galeriji Dulčić Masle Pulitika, jer ti pokojnici grobaru bi odavno dali „šut kartu” iz svoga kluba.

Sramite se. Sramite se jer većina Dubrovčana danas niti ne zna u kojoj se ligi uopće natječe klub koji nosi ime NK GOŠK Dubrovnik 1919. i koji kao predstavlja dubrovački nogomet. Do toga je doveo grobar, a vi ste mu držali i dalje pridržavate lopate.

Luka Korda, prvi načelnik Općine Konavle koji je vodio tu općinu, koju je i stvarao, u šest mandata, preminuo je sinoć u 81. godini života.

U 24 godine njegova mandata Konavle su od razrušene Općine postale jedna od najrazvijenijih općina u Republici Hrvatskoj. Korda je bio načelnik naime od 1993. do 2017. godine i razlaza s HDZ-om koji nije želio podržati njegovu kandidaturu za još jedan načelnički mandat.

Korda je za svoje životno djelo smatrao to što je za njegova posljednjeg mandata pitka voda dovedena gotovo u svaku kutak Konavala, pa je vodovod izgrađen i na izuzetno zahtjevnim terenima kao što su Konavoska brda. Izuzetno je bio ponosan i na izgradnju Doma za starije i nemoćne na Grudi.

Dižući područje Općine Konavle iz pepela sa svojim suradnicima Korda je često za života znao kritizirati i vlastitu stranku, HDZ, pa iako do 2017. HDZ-ovac često je također znao reći kako je za Konavle puno toga učinila Vlada na čelu s Ivicom Račanom. Blizak je bio s pokojnim prvim predsjednikom republike Hrvatske Franjom Tuđmanom, ali i sa Stjepanom Mesićem, prijateljevao je s Jankom Bobetkom, no najbliži je bio sa svojim Konavljanima od kojih će ga većina pamtiti po učinjenom za njihovu Općinu.

Korda je preminuo u noći kada je Općina Konavle proslavila 26. obljetnicu. Nažalost, za života nije dobio nagraduz Općine za životno djelo, niti godišnju nagradu, iako je takvih inicijativa bilo.

Sprovod Luke Korde bit će u četvrtak u 16 sati na groblju crkve sv. Ivana na Grudi.

Nedjelja, 20 Listopad 2019 21:20

Merda a la Ragusini

Dubrovačke gospođe i gospari danas su prošli strašnu torturu i to točno u podne, taman u vrijeme kad su fine dubrovačke gospođe, možda i pokoji gospar, spravljali tradicionalni dubrovački objed s merdom a la Ragusini kao glavnim jelom na meniju. Posebno je potresan primjer jedne gospođe koja se, u presudnom momentu za pripravu merde a la Ragusini, toliko prepala onog užasnog razglasa, zbog kojeg zidine samo što se nisu srušile, da se umjesto u teču, iskargala u zahod zvani Facebook.

Brzo je dobila potporu nekolicine finih Ragusina, čuvara tradicije njorganja, koji su danas imali i suicidalne misli zbog te strahote koja se odvijala na Stradunu – Dubrovačke trpeze, jer zbog te Trpeze, koja je trajala cijelih 15 minuta, oni deboto više ne mogu živjet u Gradu. To je, nisu propustili spomenuti na „Fejsari”, toliko primitivno, da oni jednostavno više ne prepoznaju Grad gospara.

I imaju pravo, Grad gospara odavno je usnuo, ali ne radi Dubrovačke trpeze i nešto glasnijeg razglasa, nego upravo zbog ingordece tih koji se predstavljaju finim Ragusinima, pa dok afitavaju sve što se i može i ne može afitat, pitaju se „đe je nestao Grad”. Nestao je u mandi materinoj što je grataju dok broje solde od turista, ali im ti isti turisti smetaju, naravno samo ako nisu u njihovim apartmanima, a i za ove što su njihovim apartmanima voljeli bi najviše da im pošalju solde i ne dolaze, da ne čine gužvu dok idu na redovni posao.

Dogodine zato toka Dubrovačku trpezu napraviti u Konavoskim brdima, da ne smeta spokoju dubrovačkih gospođa i gospara, da se još tko do njih ne objesi od onaj konop u Vratima od Grada.

Stranica 1 od 35

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019