Prikazujem sadržaj po oznakama: dubravka šuica

Kada je 1889. godine završena izgradnja Eiffelovog tornja u povodu Svjetske izložbe, ta intervencija u prostoru izazvala je veliki otpor javnosti. Zgražajući se na toranj, novelist Guy de Maupassant jeo je redovno u restoranu na njegovom vrhu, jer je, govorio je on, to jedino mjesto u Parizu s kojeg se sam toranj ne vidi. Kada je stotinu godina kasnije, 1989. godine, završena izgradnja staklene piramide ispred Louvrea, koja je ulaz u muzej, nazvana je sramotom, a čak 90 posto Parižana smatralo je takvom.

Daleko od toga da se rad arhitekta Igora Franića, autora „Kocke mora”, spomenika braniteljima na Pilama, može uspoređivati sa spomenuta dva djela, no okolnosti postavljanja/izgradnje su slične, a ishod suprotan. Vizure Pariza danas je teško uopće zamisliti bez Eiffelovog tornja, a za Louvre se danas govori kako je jedini muzej na svijetu u koji se ulazi kroz umjetničko djelo. S druge strane Franićeva „Kocka mora” je uklonjena, a mogla je postati i nešto više od „spomenika palim Windowsima”.

NAKARADA KAO SPOMENIK, ALI KAO INSTALACIJA "KOCKA MORA" JE ZAŽIVJELA U PROSTORU

Nesumnjivo da je Franićev spomenik braniteljima nakaradan, ali ne kao intervencija u prostoru, ne i kao arhitektonsko, umjetničko djelo ili instalacija, već samo i jedino kao ono što predstavlja – spomenik braniteljima.

Autor govori kako projekt nije dovršen, te da bi tek cjelokupnim uređenjem platoa Pila, kako je bilo predviđeno, on dobio svoj puni smisao. No, zapravo, „Kocka mora” ni tada ne bi dobila svoj smisao kao spomenik braniteljima, ali njen smisao kao instalacije, intervencije u prostoru koja je u suprotnosti sa svojim kamenim okruženjem, spoj tradicionalnog i modernog mogao je zaživjeti.

Uostalom, „Kocka mora” i jest zaživjela, nebitno je li to na način da ona bude ogledalo na kojem se popravlja frizura prije odlaska na Stradun ili mjesto sastanka, ona je dobila svoju ulogu, makar ona i ne bila onakva kakva je prvotno zamišljena – kao mjesto pijeteta poginulim braniteljima.

KOMPROMISOM JE SAM AUTOR PRIZNAO PROMAŠENOST KONCEPTA KAO SPOMENIKA

Koliko je zapravo koncept „Kocke mora” kao spomenika branitelja bio besmislen govori i sama činjenica da je autor pristao na kompromis s tadašnjom gradskom vlasti, a pod pritiskom braniteljskih, odnosno veteranskih udruga te, iako tako nije bilo predviđeno, na samu „kocku” naknadno uvrstio križ i hrvatski grb, dakle da bi „kocka” prosječnom konzumentu vizualnog doživljaja na Pilama nečim uopće pokazivala kako je riječ o spomeniku. Ni to nije bilo dosta da bi se „Kocka mora” mogla doživjeti kao spomenik braniteljima pa je na zidiću u pozadini dodan i natpis uklesan u kamenu, „Braniteljima Dubrovnika kao znak trajnog sjećanja i vječne zahvalnosti”, posprdno nazvan guzosjedom, jer se nalazi točno u razini stražnjice.

Samim tim kompromisom uvrštavanja dodatnih elemenata autor je priznao promašenost vlastitog koncepta kao spomenika, u najmanju ruku nedosljednost i manjak odlučnosti da brani svoje djelo, ako je ijedno umjetničko djelo uopće potrebno braniti. Stoga je cinično kada autor zamjera gradskoj upravi uklanjanje njegova djela jer se time navodno krše njegova autorska prava. On se djela, u umjetničkom smislu, u biti odrekao u onom trenutku kada je pristao na kompromis, jer kod samostalne umjetnosti kompromisa nema, a dodavanjem križa i grba „Kocka mora” prestala je biti samostalni rad i zapravo je postala rad skupine autora, „umjetnika”, s jedne strane Igora Franića, a s druge strane gradske uprave i udruga veterana Domovinskog rata.

SAMOSTALNI ILI RAD SKUPINE AUTORA?

Sve i da je „Kocka mora” ostala autorov samostalni rad, pitanje je koliko daleko se može ići u obrani autorskih prava. Rad i djelo su naime plaćeni, vlasnik djela nije više autor Igor Franić. Ono o čemu Franić danas i prethodnih godina govori, kada se žali na kršenje autorskih prava, jest slično tome kao da kupite neku skulpturu i postavite je doma u hodnik, jednog dana odjednom vam se više ne sviđa pa ju odložite u podrum gdje je nitko ne vidi, a umjetnik od kojeg ste je kupili zaključi da ste time prekršili njegova autorska prava.

U konačnici, kompromis i beskompromisnost, a ne značaj tih djela i njihova uloga u svjetskoj arhitekturi i umjetnosti, što je, kako je već napisano, neusporedivo, osnovna je razlika između Eiffelovog tornja, piramide u Lovureu i „Kocke mora”, kao i odnos građana prema tim djelima.

ONO ŠTO NISU RAZUMJELI NI ŠUICA, NI AUTOR NI DIO GRAĐANA

Jesu, Parižani su se pobunili i protiv Eiffelovog tornja i protiv piramide, a u primjeru potonje otišli su toliko daleko da su zbijali šale na račun tadašnjeg francuskog predsjednika Mitterranda, koji je bolovao od karcinoma, navodeći kako želi biti prvi francuski faraon i pokopan u piramidi. Autor piramide Ieoh Ming Pei bio je s druge strane beskompromisan, a sami Parižani, kao ni tadašnji ministar kulture Jack Lang, koji je projekt i podržavao, od autora kompromis nisu ni tražili. Parižani naime samo i jednostavno – piramidu nisu željeli, ne da je nisu željeli izmijenjenu, nego je nisu željeli nikako i to je legitimno, a nelegitimno bi bilo da su ulazili u izmjene umjetničkog koncepta, jer riječ je o autorskom djelu. Ustrajnošću autora i vlasti Parižani danas imaju još jedan simbol koji dodatno daje na značaju njihovom gradu i francuskoj kulturi i umjetnosti.

To je ono što nisu razumjeli ni Dubravka Šuica, ni članovi veteranskih udruga ni sam autor „Kocke mora” Igor Franić koji danas tako gorljivo brani svoja autorska prava po kojima se sam kompromisom olakšao, a u konačnici ni dio samih građana.

Dapače, Dubrovčani su, zajedno sa svojom vlašću iskazali ogromnu dozu malograđanštine - tri puta. Prvi put kada se ulazilo u sam autorov koncept, drugi put kada je „Kocka mora” prepuštena propadanju i treći put kada je na oduševljenje svekolike javnosti uklonjena.

JE LI POSTOJALA DRUGA ŠANSA?

Ne samo da, za razliku od Dubrovčana i njihove vlasti, Parižani nisu od autora zahtijevali izmjene koncepta, već na koncu, kada su djela završena i unatoč protivljenju ostala trajno u prostoru, Eiffelov toranj nije prepušten propadanju i ruzini, a staklene površine piramide u Lovureu redovno se glancaju. O tome da nitko ne zahtjeva uklanjanje Eiffelovog tornja ili piramide, zar je potrebno uopće govoriti.

Koliko god pretenciozno bilo uspoređivati neusporedivo, Eiffelov toranj, piramidu i „Kocku mora” proporcionalno tome, umjesto da ju se proglasi opasnom za prolaznike, nepretenciozno je zaključiti kako je, uz odgovarajuće održavanje (pa zaboga, i umjesto „palih Windowsa” postoji Linux), „Kocki mora” mogla biti pružena i druga šansa, ne kao spomeniku braniteljima, već kao instalaciji u prostoru, intervenciji modernog u tradicionalnom, makar i kao ogledalu ili mjestu sastanka, umjetničkom djelu koje samo po sebi nije nakaradno do trenutka kada nema suvišni grb i križ, ne zato što su to grb i križ, već zato što onakvom konceptu, kakvog je autor uostalom i zamislio, jednostavno vizualno ne pripadaju.

SUVIŠNO JE OČEKIVATI VIŠESLOJNOST OD UČMALE SREDINE

No, od učmale dubrovačke sredine, neopravdano uvjerene da je višeslojna, a u isto vrijeme smatra kako je kamen jedina prava vrijednost, možda je suvišno očekivati takva promišljanja. U takvoj sredini neki novi spomenik, arhitekt ili umjetnik nužno će dobiti podršku u javnosti jedino ako bude riječ o kamenu, eventualno bronci, u učmaloj dubrovačkoj sredini, neopravdano uvjerenoj da je kozmopolitska, obavezno s peču križa, jer za Hrvatsku su valjda ginuli jedino katolici.

Bilo bi lijepo zaključiti kako će Dubrovnik 21. stoljeća u svom četvrtom ispitu na istu temu, spomeniku braniteljima, dobiti priliku dokazati ili opovrgnuti da je malograđanska sredina, dokazati svoju višeslojnost, kozmopolitsko ozračje, no nažalost, nekako logičniji zaključak je da takvu priliku neće imati tko ni prepoznati.

Objavljeno u Aktualno

Europski parlament je sa 707 glasova za, 157 protiv i uz 89 suzdržanih zastupnika, potvrdio izbor nove Europske komisije u kojoj će Dubravka Šuica biti jedna od potpredsjednica. Nova Europska komisija imat će osam potpredsjednika, među kojima je troje izvršnih potpredsjednika. Jedna od potpredsjednica je i Dubravka Šuica, koja je zadužena za demografiju i demokraciju. Predsjednica Europske komisije bit će Nijemica Ursula von der Leyen.

Europska komisija bira se na petogodišnji mandat, a novi mandat počinje 1.  prosinca i trajat će do 31. listopada 2024.

D.M.

Objavljeno u Aktualno

Gotovo trosatno saslušanje Dubravke Šuice jučer pred odborom za ustavna pitanja te odborom za rad i socijalna pitanja Europskog parlamenta, zapravo je bilo čista formalnost, a od 25 pitanja koliko joj je postavljeno i jednako toliko potpitanja, samo se pitanje i potpitanje jednog nezavisnog zastupnika odnosilo na njezinu imovinu. Šuica, iako nije morala, na njega je ipak odgovorila. Doduše taj njezin odgovor nije baš držao vodu, no nije bilo ni potrebe da Šuica na saslušanju ikome išta dokazuje jer njezina imovina i način na koji ju je stekla ionako nikoga od nazočnih u dvorani Europskog parlamenta nisu niti zanimali niti je njena imovina bila u fokusu saslušanja, kako se to po pojedinim medijima danima ususret tome prikazivalo da će biti.

Imovinom bivše gradonačelnice Dubravke Šuice dio hrvatskih medija danima se bavio otkrivajući toplu vodu. Njezine kuće, stanovi, jahta, automobili, danima su se prebrojavali, pojedini novinari „otkrivali” su ono što su drugi novinari davnih godina već prožvakali, da bi u konačnici izračunali kako joj imovina od koje je veći dio na suprugu, vrijedi pet milijuna eura. Kukalo se i zapomagalo da je novinarima Zakonom o zaštiti osobnih podataka zapriječen pristup Šuičinoj imovinskoj kartici koja više nije javno dostupna jer se Šuica, koju su hrvatski birači birali za zastupnicu u Europskom parlamentu, gle čuda, više ne smatra hrvatskom dužnosnicom, no s druge strane bilo je dovoljno da oni koji su željeli znati što sve ima Šuica, pročitaju sve ono što su drugi novinari pisali godinama, a to su i učinili pa prikazali kako nešto „otkrivaju”.

Uglavnom, sad kad je Šuica od koordinatora zastupničkih klubova u EU parlamentu očekivano dobila zeleno svjetlo, njezina imovina više izgleda nije zanimljiva, pa je danas top tema njezin engleski izričaj, odnosno način na koji profesorica engleskog jezika govori engleski, problem je njezin naglasak.

Od profesorice engleskog jezika svakako bi se očekivao bolji naglasak, no Šuica je davno prestala predavati engleski, možda ima loš sluh, možda joj jednostavno nije stalo kakav joj je izgovor jer engleski ipak govori tečno i gramatički točno, a pauze, koje je koristila, i ponavljanje riječi tijekom odgovaranja na pitanja zastupnika u Europskom parlamentu, posve su normalne u takvim situacijama, pa je uvrštavanje Šuice na top pet listu loših govornika engleskog krajnje neumjesno i odraz je nemoći.

Onima koji danas ismijavaju Šuicu zbog lošeg engleskog naglaska ništa drugo zapravo nije niti preostalo nakon što joj nisu uspjeli nauditi s pitanjima odakle joj sve te silne nekretnine koje posjeduje zajedno sa suprugom, odakle ti stanovi, jahta, automobili i vikendica, kao što joj uostalom sva ta pitanja koja se postavljaju već petnaestak godina, a ne odnedavno ususret saslušanju, nisu ni prije naudila.

A nisu joj naudila jer, ako je nešto i zamračila, Šuica to svakako nije unijela u imovinsku karticu. Prljav novac, odnosno provizije mogla je primjerice namaknuti iz prodaje Atlasa Lukšićima, na aferi s garažom na Ilijinoj glavici za koju ni dan danas nitko ne zna gdje je isparilo i kome je pripalo devet milijuna eura, izradi i usvajanju GUP-a iz 2005. te njegovim izmjenama kojima se, danas se vidi po građevinama koje niču po Dubrovniku, pogodavalo brojnim investitorima od kojih su mnogi predmet istraga u zemljama iz kojih dolaze. Sve su to afere s kojima se povezivalo Šuicu, koje su češljali i nadležni organi koji na kraju nisu ništa iščešljali.

S druge strane, nikoga inače izgleda ne zanima kako će Šuica kako buduća povjerenica za demografiju i demokraciju obavljati svoj posao ili što će među Hrvatima najveća Hrvatica kroz svoj resor učiniti za Hrvatsku, koliko će nam novca osigurati za popravljanje katastrofalne demografske slike i promicanje demokracije i demokratskih vrijednosti. Nitko se nije niti osvrnuo na sve ono što je Šuica o svom budućem resoru i zadacima govorila jučer tijekom trosatnog ispitivanja u Europskom parlamentu, a iznimno je važno za Hrvatsku, zemlju starog stanovništva koju je posljednjih godina napustilo 15 posto radno sposobnog stanovništva u najboljim godinama života.

Glavno da je ona među top pet loših govornika engleskog jezika. Mogla je govoriti i hrvatski jer u parlamentu su uvijek na raspolaganju prevoditelji. A da je tijekom ispitivanja govorila hrvatski, pojedini bi mediji i od toga vjerojatno napravili aferu. Zasigurno bi se tada pitali zašto profesorica engleskog jezika govori hrvatski, inače jedna od službenih jezika Europske unije. Kako je u jednom trenutku Šuica odgovarajući na pitanje odgovorila na hrvatskom, možda je sljedeća teza kako Šuica nije znala odgovoriti na engleskom pa je odgovorila na hrvatskom.

Objavljeno u Aktualno

Dubravka Šuica izabrana je za potpredsjednicu Europske komisije. Novoizabrana predsjednica EK Ursula von der Leyden danas je predstavila svoj tim i novi ustroj sljedeće Europske komisije.

Tri izvršna potpredsjednika imat će dvostruku ulogu, bit će ujedno potpredsjednici nadležni za jednu od tri ključne teme programa novoizabrane predsjednice i povjerenici.

Izvršni potpredsjednik Frans Timmermans (Nizozemska) koordinirat će rad na Europskom zelenom planu. On će upravljati i klimatskom politikom, uz potporu glavnog direktora za klimatsku politiku.
Izvršna potpredsjednica Margrethe Vestager (Danska) koordinirat će cijeli program Europa spremna za digitalno doba i biti povjerenica za tržišno natjecanje, uz potporu glavnog direktora za tržišno natjecanje.
Izvršni potpredsjednik Valdis Dombrovskis (Latvija) koordinirat će rad na gospodarstvu u interesu građana i biti povjerenik za financijske usluge, uz potporu glavnog direktora za financijsku stabilnost, financijske usluge i uniju tržišta kapitala.

Pet ostalih potpredsjednika su: Josep Borrell (Španjolska, sadašnji ministar vanjskih poslova Španjolske), novoizabrani visoki predstavnik/potpredsjednik, Snažnija Europa u svijetu; Věra Jourová (Češka, povjerenica u Junckerovoj komisiji), vrijednosti i transparentnost; Margaritis Schinas (Grčka, bivši član Europskog parlamenta, dugogodišnji dužnosnik Europske komisije), zaštita europskog načina života; Maroš Šefčovič (Slovačka, potpredsjednik u Junckerovoj Komisiji), međuinstitucijski odnosi i predviđanja; Dubravka Šuica (Hrvatska, članica Europskog parlamenta), demokracija i demografija.

Dubravka Šuica će s Komisijine strane predvoditi i rad na Konferenciji o budućnosti Europe.

D.M.

Objavljeno u Aktualno

Ovogodišnjim sloganom „Beat Plastic Pollution“ (“Suzbijmo onečišćenje plastikom“) 5. lipnja obilježava se Svjetski dan zaštite okoliša. Ujedinjeni narodi tim sloganom šalju apel za racionalno korištenje te hitno smanjenje proizvodnje i potrošnje plastičnih materijala.

Učenici Gimnazije Dubrovnik i ove godine su se uključili u obilježavanje ovog dana. Marljivo se brinu za vrt s kojim su prošle godine osvojili nagradu za najboljeg početnika, a ove godine spojili su i zdrav život sa zaštitom okoliša na način da su sudjelovali u akciji „Jogging while collecting plastic and other garbage“ (Trčanje i skupljanje plastičnog otpada). Ovu akciju pokrenula je Europska pučka stranka (EPP) u Europskom parlamentu, a glavni cilj je naglasiti važnost promoviranja zdravih navika poput šetnje u prirodi, brzog hodanja i trčanja koje se izvrsno mogu kombinirati s brigom o okolišu. Tako su se akciji pridružili i europarlamentarka Dubravka Šuica i gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Gimnazijalci su prethodno u sklopu nastave TZK očistili dvorište Gimnazije Dubrovnik od otpada i plastike te kroz rad u vrtu, uzgoj i sadnju tradicionalnog dubrovačkog bilja svoje aktivnosti proširili i na obližnju obalu s koje su brzo hodajući sakupljali svu plastičnu ambalažu.

Odbačena plastika u morima je usitnjena te je smrtonosna za morske životinje koje ju zamjene za hranu. Takva plastika na sebe privlači i veže druge otrovne spojeve koji ulaze u probavni sustav morskih organizama i prenose se hranidbenim lancem do čovjeka.

Radionicama na satu biologije i plakatima o načinima suzbijanja onečišćenja okoliša pokušali su naglasiti nastavi li se sadašnji trend bacanja plastike, u morima će biti više plastičnog otpada nego ribe te zaključili kako su pred njima brojni izazovi učinkovitog gospodarenja otpadom.

DPP

Objavljeno u esPRESSo

Dubravka Šuica na izborima hrvatskih zastupnika za Europski parlament očekivano je od svih dubrovačkih kandidata dobila najviše glasova na razini cijele Republike Hrvatske. Ona je naime dobila 13,01 posto na listi HDZ-a što je 31 745 glasova.

Mato Tomljanović na listi Mosta dobio je 389 glasova u cijeloj Hrvatskoj, što je 0,77 posto na toj listi.

Andro Vlahušić dobio je tek 223 glasa na listi Reformista, 2,23 posto birača koji su zaokružili tu listu.

Belku Elezović preferencijalno je zaokružilo 178 birača HSLS-a, tj. njih 3,03 posto.

Pero Mrnarević dobio je 171 glas, tj. 0,78 posto na listi Starta.

Viktorija Knežević osvojila je 168 glasova, odnosno 1,11 posto na listi Pametno.

Nataša Gabričević imala je 162 glasa u Hravtskoj ili 0,57 posto na listi HNS-a.

Iz Dubrovnika je na izborima bilo još troje kandidata koji se nisu javno pojavljivali niti su oglasili svoju kandidaturu. Nada John bila je kandidatkinja na listi Hrvatske demokršćanske stranke i osvojila je 66 glasova u cijeloj Hrvatskoj ili 1,80 posto na ovoj listi. Nikica Nadramija na listi Radničke fronte i SRP-a imala je 41 glas, odnosno 1,55 posto, a Niko Kesovija kao kandidat stranke Snaga imao je 45 glasova, tj. 1,22 posto na listi.

Dubrovnikpress.hr objavio je rezultate na lokalnoj razini, odnosno koliko su glasova dobili u Gradu i Županiji dubrovačko - neretvanskoj, a koje možete vidjeti OVDJE.

Objavljeno u Aktualno

Na netom završenim izbora za hrvatske zastupnike u Europskom parlamentu od kandidata iz Dubrovnika mandat je osvojila jedino Dubravka Šuica (HDZ) kojoj je to ujedno treći put da ulazi u Parlament, odradila je jedan nepuni, promatrački i jedan puni mandat.

Šuica je bila druga na listi HDZ-a i ujedno jedina uz nositelja Karla Resslera prešla preferencijski prag od deset posto. Ressler je imao 21,72, a Šuica 13,01 posto glasova birača HDZ-a na razini cijele države. No, kako su Šuica i ostali kandidati iz Dubrovnika prošli lokalno, u Dubrovniku i Dubrovačko – neretvanskoj županiji.

KAKO SU DUBROVAČKI KANDIDATI PROŠLI U ŽUPANIJI I GRADU

Prema privremenim rezultatima u Dubrovačko – neretvanskoj županiji Šuica je imala najviše na listi HDZ-a, 4 054 glasa ili 34,90 posto birača te stranke. U Gradu Dubrovniku Šuica je osvojila 1 422 glasa, 269 glasova više nego 2014. godine.

Mizeran rezultat ostvario je bivši dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić koji se kao nezavisni natjecao na listi Reformista. Na razini Županije dobio je 153, a u Gradu Dubrovniku 126 preferencijalnih glasova.

Više od Vlahušića osim Šuice imao je i Mato Tomljanović na listi Mosta, on je u cijeloj Županiji osvojio 319, a u Dubrovniku 206 glasova.

Nataša Gabričević (HNS) i Belka Elezović (HSLS) osvojile su po 91 glas u cijeloj Županiji dubrovačko – neretvanskoj pri čemu je Gabričević dobila 57, a Elezović 62 glasa u Gradu Dubrovniku.

Sljedeći je bio Pero Mrnarević na listi Starta s 89 glasova na razini Županije od kojih je 78 dobio u Dubrovniku, a Viktorija Knežević na listi stranke Pametno imala je 46 glasova na razini Županije od kojih 33 u Gradu Dubrovniku.

Na izborima je bilo još troje kandidata iz Dubrovnika koji se nigdje nisu javno oglasili da su se kandidirali. Tako je Nada John na listi Hrvatske demokršćanske stranke imala 12 glasova u Županiji od toga pet ih je dobila u Dubrovniku. Nikica Nadramija na listi Radničke fronte i SRP-a dobila je devet glasova u Županiji od kojih osam u Gradu. Niko Kesovija bio je kandidat na listi stranke Snaga i dobio je 20 glasova u Županiji, a 16 u Gradu Dubrovniku.

KAKO SU PROŠLE STRANKE U ŽUPANIJI I GRADU...

Stranački, HDZ je osvojio najviše glasova u Županiji dubrovačko – neretvanskoj, 11 613 (34,39 posto), zatim slijedi SDP s 5 646 glasova (16,71 posto), pa Most s 3 718 glasova (11,01 posto), koalicija Hrast – HKS – HSP AS – UHD s 3 243 glasa (lista na kojoj je Ruža Tomašić) itd.

Osim već spomenutih HDZ-a i Mosta koji su imali kandidate iz Dubrovnika, od ostalih stranka s kandidatima iz Grada, najbolje je u Dubrovačko – neretvanskoj županiji prošao Start sa 469 glasova na desetom mjestu (1,38 posto), HNS i HSLS mjesto ispod su imali po 396 glasova (po 1,17 posto), a lista stranke Pametno na 14. mjestu imala je 315 glasova (0,93 posto). Od stranaka s kandidatima iz Dubrovnika Reformisti su imali 203 glasa u cijeloj Županiji (0,60 posto) na 16. mjestu. Snaga je dobila 107 glasova (0,31 posto), Hrvatska demokršćanska stranka imala je 68 glasova (0,20 posto), a lista Radničke fronte i SRP-a 62 glasa (0,18 posto)

U Gradu Dubrovniku HDZ je također bio najbolji s 3 001 glasom (29,68 posto), SDP je imao 1 762 glasa (17,42 posto), koalicija Hrast – HKS – HSP AS – UHD na trećem mjestu 957 glasova (9,46 posto), lista Mislava Kolakušića 777 glasova (7,68 posto), pa tek onda Most 718 glasova (7,10 posto) itd.

U Gradu Dubrovniku uz spomenute HDZ i Most, od stranaka koje su imale kandidata iz Grada najbolje je, kao i na razini županije, prošao Start s 255 glasova (2,52 posto) na desetom mjestu, zatim Pametno na 12. mjestu sa 151 glasom (1,49 posto), Reformisti su mjesto ispod sa 143 glasa (1,41 posto), a HNS na 14. mjestu sa 119 glasova (1,17 posto) te HSLS s 83 glasa (0,82 posto) na 16. mjestu. Snaga je zaslužila povjerenje 57 birača (0,56 posto), Radnička fronta i SRP 29 (0,28 posto), a Hrvatska demokršćanska stranka 23 (0,22 posto).

Na izbore je u Dubrovačko – neretvanskoj županiji izašlo 32,43 posto birača, a u Gradu Dubrovniku 26,73 posto.

Kakav rezultat su kandidati iz Dubrovnika postigli ukupno na razini cijele Republike Hrvatske možete pročitati OVDJE.

Objavljeno u Aktualno

Sasvim očekivano od sedam kandidata za Europski parlament iz Dubrovnika jedino Dubravka Šuica može dobiti mandat, pokazuju izlazne ankete nakon zatvaranja birališta, dok ostale liste na kojima su se našli kandidati iz Dubrovnika ne prelaze izborni prag.

Prema izlaznim anketama HDZ tako osvaja pet mandata (Šuica druga na listi), SDP 3, te po jedan mandat idu Kolakušiću, Suverenistima, odnosno Ruži Tomašić i Živom zidu, a dvanaesti mandat ukoliko ga se bude „konzumiralo” pripao bi Amsterdamskoj koaliciji.

Ostali kandidati iz Dubrovnika su bili Andro Vlahušić (Reformisti), Nataša Gabričević (HNS), Viktorija Knežević (Pametno), Mato Tomljanović (Most), Belka Elezović (HSLS), pero Mrnarević (Start).

D.M.

Objavljeno u Aktualno

Podsmijeh i zgražanje dijela javnosti izazvala je europarlamentarka Dubravka Šuica kada je gostujući na N1 televiziji, komentirajući izjave čelnika nešto desnijih političkih grupacija od HDZ-a, istaknula kako nitko danas od nje ne može biti veći Hrvat ili Hrvatica. Nakon gotovo tri desetljeća hrvatske samostalnosti i možebitne suverenosti, hrvatskoj javnosti zaista je dosta te vrste Hrvata i njihova hrvatstva koji su nečinjenjem, odnosno činjenjem isključivo za svoj račun, od Hrvatske načinili pustoš kakvu iza sebe obično ostavljaju skakavci.

Najezda skakavaca bila je jedno od deset zala koje su snašle Egipćane nakon što tadašnji faraon nije htio udovoljiti Mojsiju i pustiti izraelski narod na dugi put do obećane zemlje.

VELIKI HRVATI HRVATIMA NAPUNILI AVIONE ZA DEN HAAG

Prije 30-tak godina i Hrvati su sanjali zemlju u kojoj će biti slobodni. U najmanju ruku sanjali su uređenu državu u kojoj će moći normalno živjeti od svoga rada. Takvu obećanu zemlju obećali su im hrvatski političari. Dok su u vrijeme rata i poraća upijali ta obećanja političara, Hrvati su najmanje sanjali zemlju u kojoj će se političari neprestanim busanjem u hrvatska prsa prepucavati oko toga tko je veći Hrvat ili Hrvatica, dok istovremeno pune svoje špage i koristeći svoje pozicije materijalno osiguravaju isključivo sebe, svoje obitelji i poslušnike. Malo je tko želio zemlju u kojoj će to tridesetogodišnje dokazivanje hrvatstva dovesti do privatizacijske pljačke, potpunog egzodusa radno sposobnog stanovništva, nepostojanja bilo kakve razvojne strategije te konačne predaje tog hrvatskog suverenizma u ruke nekolicine europskih moćnika.

Na koncu konca, nakon Domovinskog rata i prvog hrvatskog predsjednika doktora Franja Tuđmana na političkoj sceni pojavio se novi lider, među Hrvatima bio je najveća Hrvatina. Prvo je to svoje hrvatstvo proklamirao na splitskoj rivi, a potom je došao na vlast i pod tom krinkom velikog Hrvata vrlo brzo napunio avione za Den Haag. Busajući se istovremeno u svoja hrvatska prsa s grupom uzdanika pljačkao je državne tvrtke za stranačke potrebe, a izgleda da je i za namještanje prodaje INA-inih udjela Mađarima za sebe uspio dogovoriti i lijepu proviziju, dostatnu i za tri života. Danas je ta velika Hrvatina remetinečki zatvorenik koji iza rešetaka plače što ga nisu pozvali na obljetnicu hrvatskog ulaska u NATO. Iako ne bi bilo loše da su ga na prijem doveli u lisicama.

Dubravka Šuica bila je gradonačelnica Dubrovnika u dva mandata. Nije se ona baš previše busala u svoja hrvatska prsa, ali je kao i skakavci iza sebe u Dubrovniku gotovo pa ostavila pustoš. Treba li nabrajati? Od garaže na Ilijinoj glavici njezina nasljednika i danas boli glava. A tek GUP i prostorni planovi doneseni za njezina mandata? Devastirani grad koji u šaci drže građevinski probisvijeti. Grad bez razvojne strategije, fokusiran isključivo na uslužne djelatnosti. Je li na trenutak promislila na hrvatstvo dok je dogovarala prodaju Atlasovih nekretnina i prodavala gradsko „obiteljsko srebro” za sitan novac? Ako ne na hrvatstvo, bilo je dovoljno samo jedno sitno zrnce lokalpatriotizma, ali i ono je izostalo.

"PRIDRUŽENI" ČETNICI

Šuicu nikad nitko nije ozbiljno propitivao o njezinim političkim potezima, protiv nje nije bilo optužnica ni sudskih procesa. Ona se uvijek nekako u datom trenutku znala sakriti sa strane i čekati pravi trenutak. HDZ-ovim liderima od Sanadera, Kosor do Karamarka i nije bila pretjerano draga, ali je znala držati glavu iznad vode.

Danas brodi u tom velikom europskom kruzeru. Nakon onog prvog jednogodišnjeg, iza nje je i puni mandat zastupnice u Europskom parlamentu. No, što su Dube Šuica i ostalih 10 hrvatskih europarlamentaraca u tom velikom brodu? Pa ništa, jer nitko ih ništa ne pita. Velikim eurogrupacijama oni su samo sredstvo za lakše ostvarivanje ciljeva. Uostalom, nije ni lako, posebice kad čovjek uđe u neke godine, provoditi sate i dane u tom zatvorenom brodu, iscrpljivati se stalnim sastancima, putovanjima, ali sve je to lakše podnosi kad je plaća izdašna. Za hrvatske prilike plaća europarlamentarca je i više nego pozamašna i dobrano premašuje 50 tisuća kuna.

Baš će se zbog tih 50 - 60 tisuća kuna, plus dodaci, dnevnice itd. većina hrvatskih kandidata za Europarlament, baš kao i Dubravka Šuica, ako treba okrenuti i naopako samo da bi ih sadržala. Otud i njezina izjava kako od nje nema veće Hrvatice.

Gdje to to hrvatstvo dok Antonio Tajani svojata i Talijanima pripaja Istru. Gdje je u tom trenutku Šuici, ali i ostalim hrvatskim eurparlamentarcima bio taj hrvatski nerv. Iznimno je opasno kad osoba koja je inače predsjednik tog Europskog parlamenta u svojim izjavama svojata tuđi teritorij ili veliča Mussollinija, a velike Hrvatine, među kojim je i Šuica, sramežljivo traže ispriku, umjesto da insistiranja na ostavci, a dobiju tek izraz žaljenja zbog izrečenog. Ali da je takvo nešto kojim slučajem izrekao kakav Srbin, dizali bi se na zadnje noge da dokažu koliko su Hrvati. S druge strane, ne sjede li HDZ-ov Hrvati u Bruxellesu u istoj političkoj grupaciji s radikalnom reformiranim narodnjacima Aleksandra Vučića. Ah, da HDZ-ovci će se opravdati kako Vučićevi umiveni četnici imaju status pridruženog člana u EPP-u.

No, kako će se pravdati kad Srbija uđe u EU pa kojim slučajem Vučićevi radikali koji glume narodnjake postanu kao i HDZ-ovci punopravni članovi EPP-a? Nisu hrvatski političari, bez obzira kojoj grupaciji pripadali, spremni niti žele prave političke iskorake. Oni zapravo jedva čekaju te trenutke da se s nekim nacionalno prepucavaju i deklariraju kao najveći među Hrvatima.

JA SAM KAPITALAC

Inače, od jučer naša najveća Hrvatica u istoj je emisiji prokomentirala tu HDZ-ovu listu s 12 kandidata za koju su mnogi analitičari, pa i članovi HDZ-a rekli da je loša jer na njoj nema kapitalaca. Tako je Šuica između ostalog kazala kako je taj termin kapitalac više za lov te da malo i vrijeđa, ali nije joj puno trebalo da se uhvati u klopku. Naime, nakon što ju je voditelj pitao smatra li sebe kapitalcem na političkoj sceni, brže bolje je rekla kako misli da jest jer iza sebe ima iskustvo od gotovo 30 godina u HDZ-u dva gradonačelnička, tri saborska mandata te vjerojatno još jedan mandat u Europarlamentu. „Mislim da jesam”, nastavila je u tom trenutku Šuica, ne shvaćajući da prisutnost u politici ne znači i umješnost, a umješnost jest kapital.

Na N1 gostovala je i Šuičina kolegica, također kandidatkinja na HDZ-ovoj listi za Europalament. Bivša glasnogovornica Vlade Sunčana Glavak, mudro je rekla kako nitko nema ekskluzivno pravo na domoljublje i nema nadmetanja hrvatstvom. U hrvatskoj politici zaista više nema mjesta busanju u hrvatska prsa i potrebe za dokazivanjem tko je veći Hrvat jer dok zemlju pustoše kolege skakavci otužno izgleda ta ruka na srcima političara dok svira hrvatska himna.

Inače, Dubravka Šuica nije objasnila te parametre hrvatstva, kako se mjeri tko je veći i najveći Hrvat pa da se svi izvažemo. Ako se mjeri samo po izjavama nema te vage koja bi izdržala toliku količinu gluposti i primitivizma.

Objavljeno u Aktualno
Četvrtak, 04 Travanj 2019 15:02

Tko će zabiti bolji eurogol, Šuica ili Vlahušić?

Nataša Gabričević, Belka Elezović, Pero Mrnarević, Mato Tomljanović i Andro Vlahušić. Kandidati su s dubrovačkog područja koji će se na raznoraznim stranačkim listama natjecati na euroizborima. Iako HDZ svoju listu s 12 imena još nije objavio posve je jasno da će se na njoj naći aktualna europarlamentarka Dubravka Šuica. Po još uvijek neslužbenim informacijama Šuica bi trebala predvoditi HDZ-ovu listu.

Od šest kandidata s dubrovačkog područja najviše šansi da u novom sazivu Europskog parlamenta dobije svoje mjesto ima upravo Dubravka Šuica. Kako predizborne ankete ne predviđaju prolaz Reformista na euroizborima Andro Vlahušić teško će u Europski parlament. No, on je i sam istaknuo kako ga mjesto u tom tijelu niti ne zanima već je rekao da mu je cilj tijekom kampanje ukazati na apsurdnost hrvatskih zakona prema kojima se može kandidirati na euroizborima, a ne može na lokalnim, iako nakon isteka rehabilitacijskog roka i to sad može. U svakom slučaju, budući da se na euroizborima može i preferencijalno glasati bit će zanimljivo pratiti konačni izborni „score” bivših gradonačelnika Dubrovnika Andra Vlahušića i Dubravke Šuice.

Dubravka Šuica, na euroizborima 2014. godine kao druga kandidatkinja na listi, pozicionirana odmah ispod Andreja Plenkovića, osvojila je na nivou države 15 776 ili 4,23 posto preferencijalnih glasova birača. No, i Šuicu i Plenkovića koji je tada pobrao nešto više od 70 tisuća glasova birača, pomela je tada šesta kandidatkinja Ruža Tomašić sa 107 206 glasova birača.

Na razini Dubrovačko-neretvanske županije Šuici je potporu dalo 2 939 ili preferencijalno 19,97 posto birača. U Gradu Dubrovniku njezin je rezultat iznosio 1 153 glasa, odnosno izravno ju je zaokruživši preferencijalno poduprlo 29,36 posto birača.

Zanimljivo je istaknuti kako je od Šuice i na razini Županiji kao i na razini Grada Dubrovnika nešto više glasova osvojio SDP-ov kandidat Tonino Picula.

Može li Vlahušić bolje od Šuice? Tko će zabiti bolji eurogol? Euroizbori birače u Hrvatskoj u principu i ne zanimaju previše pa se zbog iznimno male izlaznosti ne mogu uspoređivati s drugim izborima, pogotovo ne s lokalnima, ali svakako će biti zanimljiv konačni ishod tih izbora, odnosno broj preferencijalnih glasova koje će osvojiti Šuica i Vlahušić, odnosno tko će ih od njih dvoje osvojiti više.

Bivši gradonačelnički dvojac Dubravka Šuica i Andro Vlahušić, svakako su imali oscilacija u odnosima, ali teško bi se moglo reći da su ikada bili pravi politički rivali, osim u vrijeme kampanje 2009. kada je to političko rivalstvo bilo glumljeno i sa Šuičine i s Vlahušićeve strane.

Nešto malo je Vlahušić, nakon što je na prvim neposrednim izborima 2009. izabran za gradonačelnika Dubrovnika, lupao po Šuici zbog dugova koje je iza sebe ostavila te nešto kostura koji su nakon njezinog odlaska iz gradske uprave poispadali iz par ormara. Ni Šuica se pretjerano nije suprotstavljala Vlahušiću, osim kad je s figom u špagu najavljivala referendum treba li zidinama upravljati Grad ili DPDS.

U konačnici, Šuica je zbog Vlahušića, odnosno zbog podržavanja nekih akata koje je predlagao Vijeću, a za što nije imala odobrenje GO HDZ-a 2014. umalo isključena iz stranke, no spasio ju je sam vrh HDZ-a, kojeg je u to vrijeme vodio Tomislav Karamarko. Koncem 2014. raznim političkim igrama pokušala je spasiti Vlahušićev proračun. Tijekom glasanja tada je ostala suzdržana, istaknuvši kako je proračun dobar, ali da HDZ ipak teče njenim venama, ali je zato, kako bi podržala Vlahušićev proračun, Dubravka Marunčić, bliska Šuičina suradnica, istupila iz HDZ-a. No njezina ruka bila je beznačajna jer je falila još jedna pa je proračun pao, a Vlahušić izašao na prve prijevremene izbore u svom gradonačelničkom mandatu.

Šuicu je potom put odveo u Europski parlament, a i kad bi davala izjave o Vlahušiću, radila je to oprezno, dok je Vlahušić o Šuici nastavio i dalje u pohvalnom tonu dok o njezinu nasljedniku predsjedniku GO HDZ-a i gradonačelniku Matu Frankoviću ne bira riječi.

Ni tijekom duge 45-dnevne kampanje za euroizbore Vlahušić i Šuica neće se razračunavati. Naime, Šuica će se fokusirati na europske teme, a Vlahušić će u svom tonu ukazivati na apsurdnost zakonodavstva. No, kako mu je istekao rehabilitacijski rok svakako će tijekom ove kampanje testirati svoj rejting na dubrovačkom području na kojem će se vjerojatno opet na lokalnim izborima natjecati na gradonačelnika Dubrovnika.

Objavljeno u Aktualno
Stranica 1 od 2

fabrio banner 250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020