lausnekretninebanner

Subota, 30 Svi 2020 22:09

Praznik viška: Zašto ni 30. svibnja ni 25. lipnja ne mogu biti Dan državnosti...

U Hrvatskoj se danas slavi Dan državnosti na datum na koji se obilježavao do 2001. godine, u znak sjećanja na konstituiranje prvog demokratskog, višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine. Od 2001. godine do ove godine, Dan državnosti obilježavao se pak 25. lipnja, u spomen na datum 25. lipnja 1991. godine kada je donesena saborska odluka o razdruživanju od ostalih tadašnjih jugoslavenskih republika, odnosno izlasku iz federacije. Od te 2001. godine do danas traju prijepori na koji datum je primjerenije obilježavati Dan državnosti.

Piše: Davor Mladošić

Odluku SDP – ove većine iz 2001. godine da se Dan državnosti slavi 25. lipnja, prošle godine izmijenila je HDZ – ova većina u Saboru te se tako Dan državnosti ponovo slavi 30. svibnja.

Većini Hrvata, čini se, zapravo je, unatoč neprestanom 18 – godišnjem prigodničarskom guranju te teme od strane HDZ – a i desnice u prostor javnog polemiziranja, ipak svejedno kada će se slaviti Dan državnosti, slavili bi ga mnogi svake godine ako treba i na drugi datum, dakle ili 30. svibnja ili 25. lipnja, ovisno o tome kad se može spojiti više neradnih dana.

Ipak što se tiče same simbolike Dana državnosti tu se može primijetiti jedan apsurd, sličan apsurdu kada se „komuniste” i „jugonostalgičare” spominje u kontekstu izručivanja hrvatskih generala u Haag, iako je i suradnja s Haaškim tribunalom i izručivanje generala „zasluga” HDZ – a.

Naime, odlukom tadašnjeg Sabora 2001. da se Dan državnosti slavi 25. lipnja, na datum kada je 1991. u Saboru donesena odluka o izlasku iz SFRJ, a na temelju referenduma održanog 19. svibnja 1991. godine, „komunisti” i „jugonostalgičari” u biti su Dan državnosti odmakli od jugoslavenske povijesti i kao prazniku dali mu u potpunosti hrvatski predznak.

S druge strane HDZ i desnica forsiraju dan iz socijalističke povijesti, iz vremena dok je Hrvatska još uvijek bila duboko u jugoslavenskoj federaciji iz koje će izaći tek godinu i četiri mjeseca kasnije, 8. listopada 1991. godine, na dan koji danas obilježavao kao Dan neovisnosti, a koji bi ujedno trebao i biti najveći praznik u Hrvata. Tog 8. listopada istekao je moratorij na odluku o izlasku iz SFRJ, donesenu 25. lipnja iste godine, sklopljen u dogovoru s Europskom unijom. Zapravo to je hrvatski Dan državnosti, dan kada je hrvatska dobila sve odlike samostalne i neovisne države.

30. svibnja 1990. u kontekstu državnosti puno manje znači od 25. lipnja 1991. godine, i zapravo oba dana trebaju biti spomendani, a ne praznici. No, iako mnogi ne bi ni znali navesti zašto se koji Dan državnosti slavi(o), Hrvati vole praznike i neradne dane, pa tko će im to oduzeti... Zato jedan od tih dana mora biti praznik, jer niti jedan političar u Hrvatskoj nema snage kazati naglas da imamo praznik viška. Ili, zašto ne, kad već toliko volimo praznike, neka oba dana budu neradna, ali neka se i nazovu nekim drugim imenima, Danom Hrvatskog sabora i možda Danom odluke o razdruživanju od SFRJ, a ne Danom državnosti, jer oba to nisu, posebice ne 30. svibnja 1990.

25. lipnja ne možemo zvati Danom državnosti iz jednostavnog razloga jer odluka o razdruživanju od SFRJ tada nije i stupila na snagu i to je ujedno dupliciranje s danom kojeg slavimo kao Dan neovisnosti, jer se obilježava ista odluka, dan njena donošenja 25. lipnja i dan stupanja na snagu 8. listopada. Tog dana, 25. lipnja 1991. godine, mogli bi se našaliti, umjesto državnosti i obilježja koje jedno područje čine državom, dobili smo najavu državnosti.

Zašto pak 30. svibnja, koji izaziva toliko prijepora, u kontekstu državnosti znači puno manje od 25. lipnja i 8. listopada kao najznačajnijeg dana u modernoj hrvatskoj povijesti i državi...

Pa 30. svibnja, kao što je već spomenuto, dan je u kojem je konstituiran Sabor od demokratski izabranih zastupnika. No, sami demokratski izbori nisu tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u sklopu tadašnje SFRJ dali obilježje državnosti. Sabor je postojao i prije, jedina razlika je bila u načinu izbora zastupnika, ali sami način izbora nije nužno i obilježje samostalnosti, već je obilježje demokracije.

Hrvatska je još više od godinu dana od tog 30. svibnja bila dio SFRJ i nosila ime Socijalistička Republika Hrvatska bez obilježja državnosti i samostalnosti. Prema tome, samo konstituiranje demokratskog Sabora nije dalo obilježje državnosti koje ne bi bilo bez odluke 25. lipnja 1991. godine, koja je stupila na snagu 8. listopada iste godine.

I upravo taj 8. listopada, uistinu najveći datum hrvatske povijesti, čini se kao najpodcjenjeniji od praznika vezanih uz hrvatsku državnost.

Da, netko će reći, ne bi toga ničega bilo da 30. svibnja nije konstituiran demokratski Sabor. To je već pitanje je li prije bilo kokoš ili jaje, pa bi po toj logici stvari mogli reći i da demokratskog Sabora ne bi bilo da tadašnji članovi Komunističke partije Hrvatske nisu napustili zasjedanje 14. izvanrednog Kongresa Saveza komunista Jugoslavije.

fabrio banner 250 ljetni

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020